Annapurna BC trek

Annapurna BC trek je možda najbolji izbor za prvi odlazak u Nepal i upoznavanje sa Himalajima.

Po slijetanju na aerodrom Tribuwan u Kathmandu dočekuju nas nepalski prijatelji. Sa sobom trebate ponijeti dvije fotografije kao za putovnicu. Jedna se daje za vizu odmah na aerodromu, a druga za treking dozvolu nepalskim vlastima dan kasnije. Nakon izlaska iz aerodromske zgrade dobijamo cvijeće oko vrata kao izraz dobrodošlice, kao i flaširanu vodu pošto naši domaćini znaju da smo malo dehidrirali tokom dugog leta avionom.

Okružiće vas puno nosača koji hoće da vam nose prtljag ili da vam nešto pomognu. Naš vodič Stefan iz agencije https://estadventure.com/ nam kaže da stvari dajemo samo ljudima koji su nas dočekali, a oni će našu prtljagu spakirati u minibus kojim će nas prevesti do našeg hotela.

Na putu od aerodroma do hotela prolazimo pored svetišta Pashupati, gde pripadnici hindu religije spaljuju svoje mrtve. Dim se izvija visko iznad hrama i drveća koje ga okružuje. Istovremeno ovaj prizor djeluje na čovijeka zastrašujuće i umirujuće. Zavisi od toga kako gledate na fenomen zvani život. Ulice su prepune ljudi i automobila. Male obiteljske trgovine su otvorene i u njima je veoma živo. Pažnju nam privlače nakrivljene bandere sa tisuću žica koje se prepliću i vode ka domovima. Nekako sve djeluje kaotično, ali sve teče. U tom organiziranom kaosu ovi ljudi mi izgledaju opušteno.

Naš se hotel nalazi u srcu turističke četvrti koja se zove Thamel. Oko nas su deseci trgovina, prvenstveno "outdoor" oprema, ali i suveniri, ručno izrađena odjeća, divlji med, poludrago kamenje i mnoge druge stvari. To je također područje u kojem ima puno restorana i barova u kojima razni "bendovi" sviraju noću.

U hotelu smo smješteni u dvokrevetnim sobama na bazi noćenja s doručkom. Prednost lokacije hotela je u tome što je sve što vam treba maksimalno deset minuta hoda. Zbog gužve u prometu, to znači da ne trošimo puno vremena za sve što nam treba prije početka putovanja.

U Nepalu je flaširana voda obavezna tijekom cijelog boravka. Od voća preporučuju da jedemo samo voće koje se može oguliti: banane, mandarine, naranče, kivi itd. Ne kupujte hranu na ulici, jer ona može biti uzrok želučanih problema. Vodič također preporučuje da nosimo zaštitnu masku ne samo zbog virusa korone, već i zbog toga što je Kathmandu među najzagađenijim gradovima na svijetu.

U Katmanduu imamo jednu noć i jedan dan. Taj dan se koristi za prepakiranje stvari za putovanje i za kupnju sitnica koje ste zaboravili ponijeti sa sobom od kuće. Sve što je na popisu staza spakirate u vodonepropusnu torbu za nošenje stvari koju će nosači nositi tijekom planinarenja po Himalaji.

Ostatak stvari u hotelu možete ostaviti u putnoj torbi, tako da ćete po povratku imati čisto rublje za presvući se. Uz transportnu torbu trebali biste imati ruksak zapremine 30-40 litara koji ćete uvijek nositi sa sobom. Nosi vodu, slatkiše, orašaste plodove (orasi, bademi, lješnjaci ...), suho voće (marelice, smokve, šljive, grožđice, brusnice ...), kabanicu za kišu ili gore-tex jaknu.

Nakon doručka idemo kombijem do jezera Pokhara i istoimenog mjesta. Udaljenost od Kathmandua je 180 km i putuje se oko 6 sati. Na pola puta zaustavljamo se u odmaralištu uz rijeku Trisuli kako bismo ručali. Rijeka je moćna i brza. Povremeno prolazi nekoliko rafting čamaca s veselom posadom. Ručali smo na terasi s pogledom na rijeku. Hrana i usluga su izvrsni. Polako se opuštamo i ulazimo u sporiji ritam. Svakodnevni stres i gužva polako nestaju iz nas.

Pokhara je turističko mjesto uz jezero i puno je čišće od Katmandua. Uvijek krcat ljudima iz cijelog svijeta koji se spremaju krenuti na jednu od staza u regiji Annapurna. Ako ste zaboravili nešto od treking opreme, ovo je posljednje mjesto gdje je možete kupiti. U principu, sve što je u Katmanduu je i ovdje. Vodič nam je preporučio šetnju uz jezero kao i obilazak muzeja posvećenog planinarskim usponima na ovom području.

Sljedeće jutro napokon smo krenuli prema regiji Anapurna. Ako želite, višak stvari možete ostaviti u hotelu. Prvo nas voze sat vremena do početne točke, a zatim odlazimo do našeg „Lodge-a“ (malo mini apartmansko naselje koje ima recepciju, restoran sa terasom, kafić, bazen i nekoliko bungalova. Sve to je ograđeno zidom i osigurano čuvarima sa automatskim oružjem) gdje ćemo prvi put prespavati na Himalaji. Nakon leta avionom i vožnje monovolumenom, svi smo željeli prošetati. Čini mi se da svi pomalo skaču od sreće. Nakon otprilike tri sata stigli smo u naš dom u selu Jhinu Danda.

„Lodge“ je mali hostel sagrađen od kamena, dok je čitav interijer izrađen od drveta. U bungalovima se nalazi smještaj u dvokrevetnim sobama. Hranu naručujemo s jelovnika, svatko prema svojim afinitetima. Jela su uglavnom vegetarijanska, ali ima piletine i govedine. Zbog hidratacije i elektrolita, vodič preporučuje da juhe naručimo svaki dan.

Nosimo vreće za spavanje jer je u njima toplije i čišće. Vreća se prostre preko kreveta i u njoj se spava. „Lodge“ ima zajednički WC i zajedničku kupaonicu. U središnjoj sobi je blagovaonica, a u sredini je štednjak koji gori ako je hladno. Wi-Fi pristup internetu imamo stalno u selima. Za one koji su ovisni o društvenim mrežama, idealan je, ali istodobno odvlači pažnju od ljepote koja nas okružuje.

Mirisi, okusi, pogled koji se proteže unedogled, osmijeh na licima mještana, pjev ptica, možete doživjeti samo ako ste prisutni.

Samo pola sata od sela uz rijeku Modhi Khola nalaze se izvori termalne vode čija je temperatura između 37-40 stupnjeva Celzijusa. Popodne smo išli na kupanje i nismo pogriješili. Bilo je to nezaboravno iskustvo. Ledenička rijeka tutnji pored nas, a mi uživamo u toploj vodi u bazenima pokraj nje. Postoje i kabine za presvlačenje. Tko bi rekao da će mi trebati kupaći kostim ili gaće na Himalaji.

Sljedećih dana mijenjale su se noći u selima Chomrong, Dobhan, Deurali, zrak iznad svetog vrha Machapuchara i ljubazni domaćini u „Lodge-vima“.

Tijekom ovog pohoda dnevna temperatura je između 15 i 25, a tijekom noći od 0 do 5 stupnjeva Celzijusa, ovisno o nadmorskoj visini. Danju tijekom boravka na nadmorskim visinama do 4000 m često pada kiša. Kad izlazi sunce, sve se brzo suši. Zbog jakog sunčevog UV zračenja obavezna je krema sa zaštitnim faktorom 30 i više, kao i nošenje šešira. Tijekom ovog putovanja, sunce je veći problem od hladnoće, iako većina očekuje suprotno.

Šetali smo svaki dan od doručka do ručka. Poslijepodne je slobodno obilazak sela i druženje s mještanima. Približno je ustajanje u 7.00 sati, doručak u 8.00 sati i polazak u 9.00 sati.

Na dnevnoj je razini maksimalno 6 sati hoda, ali svakih 1-1,5 sati zastanete u nekoj od „Lodge-va“ kako biste popili čaj i uživali u prirodi. Hodanje je sporo, jer je to najbolji način za aklimatizaciju na visinu. Kolibe imaju malu trgovinu u kojoj možete kupiti vodu, bezalkoholna pića, pivo, kekse, čokoladu i slično pa usput možete kupiti sve što ste zaboravili. Tijekom planinarenja po Himalaji, dnevna minimalna količina vode za piće je 3 litre. To ne uključuje čajeve, juhe i druga pića.

Posebnu pozornost treba obratiti na to da se nakon sela Chomrong pa sve do Annapurna BC ne jedete meso. Postoji nekoliko ploča s upozorenjima, ali mnogi zaborave i naruče piletinu u domu. Problem je što se nalazimo u suptropskom pojasu na maloj nadmorskoj visini gdje je vlaga visoka kao i temperatura, a da ne spominjemo rijeku Modi Khola i brojne slapove sa strane. Zbog toga se često događa da se meso pokvari tijekom transporta do doma na leđima nosača, pa može biti opasno po zdravlje. Dakle, jaja, riža i krumpir s povrćem da budete sigurni tih 2-3 dana.

Nakon doručka, naši nosači podižu transportne torbe i nose ih do sljedećeg „Lodge-a“ u kojem ćemo prenoćiti. Te stvari su dostupne po dolasku u „Lodge“. Kada se sa treka ponovo vratimo u Pokharu nosačima se daje obavezni tip.

Vodič je uvijek na čelu grupe i on diktira tempo. Ne smijemo hodati brže nego što vodi vodič. Tijekom šetnje nema razdvajanja, hodamo tempom najsporije osobe ili čekamo na mjestima pogodnim za odmor.

Tijekom ovog treka imali smo priliku da doživimo kulturu naroda Gurung koji žive u Annapurna regiji. Oni su uglavnom Hindu, ali ima jedno selo Ghandruk u kome su svi budisti. Poznati su po tome što je iz njihovog naroda vršena selekcija za čuvene Gorkha ratnike u britanskoj armiji.

Vidjeli smo najviše vrhove u ovoj regiji: Dhaulagiri (8167m), Annapurna I (8091m), Gangapurna (7455m) i čuveni sveti vrh Machapuchare (6993m). Ovo je regija u kojoj ima puno rododendrona i bambusa.Vegetacija je veoma bujna sve do Deuralija, a nakon toga kreće alpski predio sa niskim raslinjem i puno svizaca koji izviruju iz njihovi rupa.

Kako se penjemo na sve veću visinu, tako nam pogled obuhvaća sve više vrhova.

Naročito je impresivan pogled kada poslednji dan uspona stižemo do Annapurna BC (4200 m). Ispred nas je tri kilometra visoka južna stijena Annapurna I koja dominira krajolikom. Nedaleko od lodževa obišli smo staro svetilište u kojem na morenama glečera stoje chorteni – spomenici poginulim alpinistima u južnoj stijeni Annapurne I. Na stotine molitvenih zastavica lepršaju na vjetru. Neki neopisiv mir ispunjava ovo mjesto.

Mada znam da treba da krenemo nazad, neka sila me drži prikovanog za stijenu na kojoj sjedim,  dok mi pogled luta po okolnim vrhovima. Kažu da je to mir Himalaja a ne naš.Treba pronaći osobni mir kada se vratimo u svakodnevnu kolotečinu, ali to je već velika umjetnost. Sada kada sam osjetio taj mir i ispunjenje, onda bar znam za čim da tragam.

Silazak do Pokhare smo proveli razgovarajući o planinama i uopće o životu Kako silazimo na manju visinu tako dobijamo više kisika pa nam se vraća energija i životni optimizam.  Kao da bolje sagledavamo sebe u vrtlogu “dom-posao-dom” sa ove distance i čudimo se kako smo lako uletjeli u tu famoznu “trku štakora”. Kada posmatrate svoj život sa Himalaja, sve vam je jasno – lako donosite odluke, vidite šta doma ne radite kako treba, a šta je u redu… Ali opet brzo se vratite u petu brzinu već nakon nekoliko tjedana. Malo je onih koji zaista nešto promijene kada se vrate sa Himalaja.

Po povratku sa treka imamo jedno noćenje u hotelu u Pokhari. Taj dan smo iskoristili  da veslamo na jezeru a zatim i da obiđemo čuvenu budističku stupu na obližnjem brdu, podignutu u čast poginulim planinarima na planini Manaslu.

Naredni dan smo se vratili u Kathmandu. U glavnom gradu Nepala obilazimo neka od najvećih svetilišta Budizma i Hinduizma, a imali smo i vremena da kupimo autentične suvenire i garderobu. Tek ovde u ovoj gužvi shvaćamo kakvo je blago i ljepota ostala u Himalajima i koliko smo bili privilegirani da doživimo jedno nesvakidašnje iskustvo. Sa druge strane, dok ispijamo kavu na Thamelu, već nam se u glavi roje misli o obavezama koje nas čekaju, pa nam se ne napušta ovo nebesko kraljevstvo. Svi se slažemo da treba ponovo doći u Himalaje. Možda Everest trek, možda nešto drugo.

Pročitajte više na: https://estadventure.com/sr/blog/