Blogosfera povratak /><button class=Život u oblacima
Hrvatsko gorje
Područje Južni Velebit
Odredište Badanj
Author profile picture Piše Irena Grubišić-Čabo, objavljeno 11. Listopad 2021

Jesenska svečanost na Velebitu

Penjemo se Medačkom stazom kroz rijetku bukovu šumu. Zemlja pod nogama je humusna. Meka. Lako je po njoj koračati. Osjećam miris zemlje u nosnicama. Miriše na nedavnu kišu i prve mrazova, pod kojima su se slomile do jučer zelene vlati. Ćutim pustolovini zamah, blagoslovom kojim me veže za neistražene predjele.

Ovdje je sve u trenutku i trenutak u svemu. U tamnim udubljenjima do kojih se svjetlost jedva probija i na širokim putovima. Koračamo jedan iza drugog. Svatko sa svojim mislima. U šarolikom sam društvu. Mlađi članovi PD Jelinak-Trilj puni su energije i pjevaju. Uspon je sve oštriji, ali njima to ne smeta. Čekaju nas, pa radimo stanku kod jame Puhaljka. Krijepimo se sušenim voćem i skidamo višak odjeće. Nastavljamo u veselom raspoloženju.

Uskoro stižemo do Medačkih vrata. Radi se o prolazu između dvije stijene prošarane mahovinom. Kroz njih ulazimo u još gušću šumu. Široki listovi zelene paprati plešu oko naših nogu. Iz tamnih zakutaka pod niskim raslinjem koje se prkosno odupire hladnoći, izviruju gljive. Uskoro će ih biti puno više. Svojim će hifama prenositi dušik i vodik drugim biljkama, očistiti tlo i pružiti nesmetan razvoj raznolikim oblicima života.

U nijansama crvenog lišća plamte jezičci dogorjelog ljeta. Žuta se razlijeva po visokim granama kroz koje se probija lagani povjetarac pa se čini da nas priroda priprema za bal na kojemu će lišće izvesti svečani ples Jeseni.

Svakim učinjenim korakom svečanost je bliža. Umalo smo u njoj. Opija nas toplim slikama i tišinom koju jedino u planini mogu osjetiti. Uskom stazom stižemo do Dušine poljane, pa do Grubišinog doca. Izviruju sitni cvjetovi i crvene maline ispod otpalog suhog lišća i zelene paprati. Izlaskom na travnati greben, vrijeme se počinje mijenjati. Nebo su prekrili sivi oblaci i zrak je postao oštriji. Dolazimo do križanja planinskih staza, pa krećemo desno prema vrhu Badanj. Oprezno se penjemo po pokretnim kamenim gromadama. Nastavljamo još oštrijom travnatom strminom do vrha.

Vrh je u magli i ne možemo ga vidjeti. Mogu vidjeti tek desetak metara ispred i iza sebe. Pazim na svaki korak kojeg napravim. Kao uostalom i drugi. I skupa smo i nismo. Svatko sam sa sobom. U svojim mislima. Tek na vrhu se opuštamo.

Okruženi maglom i uskraćeni za prekrasne vidike koji se s vrha pružaju, veselimo se zajedničkom uspjehu.

 

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovaj blog.