Lista putopisa
Aljažev dom_Bovški Gamsovec_Stenar_Pogačnikov dom
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 2. ožujka 2018.

 

Bovški Gamsovec  s visinom 2392 m pripada  skupini Julijskih  Alpi, a u neposrednoj blizini Triglava. Njegov vrh je vrlo izraženi uzdužni uski greben koji se proteže od Pihavca prema Stenaru.

Bovški Gamsovec je dobar izbor za planinare koji uživaju u laganom penjanju i nije suviše zahtjevna planina i ako se nipošto, ne smije podcjenjivati i nije za početnike i neiskusne. Na istočnoj strani ima dosta ispostavljenih mjesta, uskih polica, procijepa, doduše, osiguranih klinovima i sajlom. Sjeverna strana je izrazito travnata i strma padina, okrenuta prema Triglavu. Stoga, nije ni čudo na ovom dijelu planine možete sresti mnogo kozoroga i gamsa. Pretpostavljam, da je po tome i ime dobio „Gamsovec“. 

Stjenovita jugozapadna strana okomito se izdiže iznad Kriških podi. S vrha je dobar pogled na obližnje vrhove: Triglav , Pihavec, Stenar, Križ, Razor Planju, jezera na Kriških podi (gornje, srednje i donje), te na Pogačnikov planinarski dom.

Pogled na Triglav i Boški Gamsovec od podnožja Stenara.

KOLNI PRISTUP:

Od Rijeke preko Postojne,  dalje autocestom Ljubljana – Jesenice, izlaz za Kranjsku Goru. Dalje nastaviti vožnju u smjeru Kranjske Gore, neposredno prije sela Dovje, odvaja se sporedna cesta za Mojstranu i dolinu Vrata. Tu, na putokazu za Vrata i Mojstranu treba skrenuti lijevo - prolazi se kroz naselje Mojstrana i dalje nastaviti 8 km po asfaltnoj cesti, te još 8 km po dobro uređenom makadamskom putu do velikog parkirališta, gdje treba parkirati automobil i dalje pješice nekoliko minuta do doma Aljaž  u dolini Vrata, od kuda je ishodište uspona na mnoge  obližnje planinske vrhove.

ISHODIŠTE POHODA:

Dom Aljaž (1015 m), Boški Gamsovec (2392 m), Stenar (2501 m), te Pogačnikov dom (1050 m).  Dužina puta 12,2 km, aktivno vrijeme hoda 5 h i 08 minuta. Vrijeme stajanja 3 h i 51 minuta, te ukupno provedeno vrijeme 9 h. Visinska razlika pri usponu 1756 m, a pri spustu 720 m.

 

Info sa zaslona gpx uređaja.

Naš današnji cilj bio je:  stazom koja vodi preko Luknje popeti se na Bovški Gamsovec i Stenar, te spustiti se do Pogačnikova doma, gdje smo rezervirali prenoćište. Ekipa u sastavu: Kristina i Dean Jurčić i ja, Mirko Bjelan.

Aljažev dom – u pozadini vidi se vrh Triglava.

Ispred doma Aljaž krenuli smo u 10 h i 15 minuta - blago polegnutom širokom stazom koja vodi  kroz šumu i nakon 5 minuta laganog hoda dovodi nas do prvog raskrižja putova i poznatog spomen obilježja poginulim partizanima - „klin u stijeni s karabinjerom“.  

Zbijeni klin u stijenu i karabinjer.

Na ovom raskrižju na lijevu stranu odvaja se staza za uspon na Triglav – Tominškova pot 6 h. Ravno se nastavlja za Triglav – čez Prag 6 h i Luknju 2 h. Nastavljamo dalje kroz gustu bukovu šumu uz korito Bistrice, a pred nama sa lijeve strane uzdižu se okomite stijene gorostasa Triglava. Tako, nakon 10 minuta hoda dolazimo do drugog raskrižja: Desno odvaja se put za Kriški Podi (Pogačnikov dom 4 h), ravno - Luknja 2 h i 15 minuta ( što nije logično 15 min više – na prethodno raskrižju pisalo je 2 h), i Triglav čez Prag 6 h ( kao i na prethodno križanju).

Izlazimo iz polegnutog dijela, od kuda put nastavlja laganim usponom i ubrzo dovodi do slijedećeg križanja: Lijevo se odvaja staza – za Triglav čez Prag, a ravno za Luknju.

Nastavak staze dalje vodi kroz nisku klekovinu i kamenjar, sa desne strane u šumi uočavamo bivak pod Luknjom. Dalje nastavak staze vodi strmim usponom  po siparu, te pri vrhu doline Vrata prelazi na lijevu stranu u podnožje triglavske stijene, gdje su postavljene sajle koje pomažu za lakše savladavanje uspona do prijevoja Luknja.

Pogled prema prijevoju Luknja.

Stazom po kamenim gromadama.

Pogled u nazad na dolinu Vrata i sjevernu stijenu Triglava.

Bivak Bukovje pod Luknjom.

Uspon uz pomoć sajli.

Na prijevoj Luknja i raskrižje putova dolazimo u 12 h i 15 minuta. Iz pravca dolaska: lijevo odvaja se staza za uspon na Triglav preko Plemenica, ravno ili polu lijevo spust u Zadnjicu, desno za Bovški Gamsovec 2 h i Pogačnikov dom 3 h i 30 minuta. Tu smo odlučili napraviti 15_ minutnu pauzu za okrijepu i osvježenje, te snimiti pokoju fotografiju.

Pogled u dolinu Zadnjicu.

Pogled sa prijevoja Luknja na Kanjavec, Zasavsku koču i Malo Špičje.

Napuštamo Luknju i započinjemo umjerenim usponom po razbacanom kamenju i travnatom dijelu staze. Nakon 15 minuta umjerenog hoda dolazimo do prvih klinova i sajli. Tu priječimo glatku stijenu, zatim nastavak puta do kuloara smještenog između vrha Pihavec i vrha Bovški Gamsovec. Na tom dijelu susreli smo na ispaši mnogo kozoroga. Ovaj predjel je poznat po brojnosti gamsova i kozoroga, obzirom da je  jugoistočna strane pretežno travnati, pravi raj za ispašu divljih životinja.

Od Luknje prvi susret sa klinovima i sajlama.

Kuloar između stijena Pihavec i B. Gamsovec.

Kozorog na ispaši.

Stado gamsova i kozoroga na ispaši po siparu u podnožju kuloara.

Kozorog – bez straha lagano se udaljava od planinarske staze.

Od kuloara staza započinje strmi uspon po kamenjaru, gdje nakon nekoliko minuta penjanja staza skreće u desnu i prelazi na jugoistočnu  travnatu padinu grebena. Tako, po travnatom – umjerenom usponu petnaestak minuta hoda, staza dalje nastavlja po kamenjaru i uskim policama.

Na ispostavljenim mjestima police su osiguranim sajlama i klinovima. Kako vrijeme odmiče, a mi se bližimo vrhu sve je više oblaka po susjednim vrhovima. Nakon prelaska po policama započinje strmi i kratki uspon na sam vrh Bovški Gamsovec (2392 m), gdje dolazimo točno u 14 h i 30 minuta.

Kratki i strmi uspon po kamenjaru.

Na travnatom dijelu puta.

Na travnatom dijelu puta.

Prečenje na ispostavljenom dijelu staze po uskim i osiguranim policama.

Sam vrh označen je manjom gomilom kamenja, gdje je postavljen žig i limena kutija sa upisnom knjigom. Dok Dean i Kristina žigošu planinarske dnevnike, ja, sam odlučio snimiti pokoju fotku i prošetati po uskom grebenu Bovškog Gamsovca, koji se proteže u dužini 150 m u pravcu vrha Pihavec.

Sa vrha je otvoren pogled na sve strane. Lijepo se vidi najbliži susjedni vrh Pihavec (2415 m), Triglav (2864 m), Stenar (2501 m), Kriške podi i Pogačnikov dom (2501 m), Kriška jezera, Razor (2601 m),  i Planja (2453 m).

Dean i Kristina zauzeti žigosanjem planinarskih dnevnika.

Pogled na Pihavec.

Pogled na Razor, Planju, te spodnje Kriško jezero.

Na vrhu Bovškog Gamsovca. U pozadini vidi se Razor i Planja – naš sutrašnji cilj.

Na vrhu smo napravili dužu pauzu ( 50 minuta) kako bi mogli uživati u prekrasnom pogledu na okolne vrhove. U 15 h i 20 minuta započinje strmoglavi spust po uskom i strmom grebenu, provlačenje kroz uske procjepe i prečenje po uskim  policama ispod kojih su duboke provalije, tako sve do prijevoja Dovška vrata (2180 m). Na ispostavljenim mjestima staza je osigurana klinovima i sajlama, što nam je bitno olakšalo spust.

Ispred nas uski greben po kojem se moramo spustiti.

Na početku spusta po grebenu.

Na osiguranom spustu po klinovima i klanfama.

Spust po uskim procjepima.

Prečenje po uskim policama – osigurane sajlom.

Konačno, dolazimo na prijevoj Dovška vrata i raskrižje putova: desno put vodi za Stenarska vrata 1 h, vrh Stenar 1 h i 30 minuta i Križ 1 h i 15 minuta. Lijevo za Pogačnikov dom 30 minuta, sasvim desno za Aljažev dom preko Sovatne 3 h i30 minuta. Tu smo napravili kraću pauzu uz razmjenu mišljenja o mogućnosti da se popnemo na vrh Stenara.

Nakon kratke konsultacije dogovor je pao: Kristina odlazi u Pogačnikov dom, Dean i ja, nastavljamo uspon na Stenar (2501 m).

Pogled na vrh Stenara sa Dovških vrata (2180 m).

Uspon na Stenar započinjemo od Dovških vrata u 16 h i 10 minuta. Vrijeme je lijepo ugodno za planinarenje. Staza nije jako zahtjevna, lako je savladiva, osim na nekoliko mjesta gdje se treba poslužiti rukama.

Od Vrata do vrha Stenar trebamo savladati nadmorsku visinu od 321 m. Predviđeno vrijeme hoda 1 h i 30 minuta. Nama je trebalo svega 1 h i 10 minuta. Na samom početku puta otvara se lijepi pogled na Triglav, Bovški Gamsovec i Pihave, Križ, kao i na druge obližnje vrhove.

Pogled na Triglav i dom Kredarica.

Pogled na planinarski dom Kredarica.

Uz stazu gamsovi na ispaši.

Nastavljamo po dobru uređenom planinarskom putu, koji vodi bespućem kamenjara, te nas uskoro dovodi do raskrižja putova: lijevo, staza se odvaja za Stenarska vrata (2296 m) i na Križ (2410 m), desno staza za Stenar. Tu skrećemo desno, te po lagano polegnutom dijelu staze prelazimo sipar.

Nakon toga staza se strmo uspinje krivudajući po većim kamenim grotama, te se dalje nastavlja po sitnijem kamenju. Nije ni čudo da je dobio ime Stenar, kad je sav stjenovit od podnožja do vrha. Na vrh Stenar (2510 m) stižemo u 17 h i 15 minuta. Potrebno vrijeme uspona 1 h i 5 minuta.

Prečenje po siparu po izohipsi Stenara.

Stjenoviti greben Stenara.

Stjenoviti greben Stenara.

Sam vrh obilježen je manjom piramidicom – manjom gomilom kamenja, gdje je postavljena limena kutija sa upisnom knjigom i žigom. Po ustaljenom običaju dok Dean štembilja svoje dnevnike, ja, koristim priliku da snimim pokoji snimak s vrha.

Dean štembilja svoje planinarske dnevnike.

Na vrhu Stenara.

Pogled na dolinu Soče.

Na vrhu se zadržavamo petnaestak minuta, koliko nam je trebalo da se žigošu dnevnici i napravi pokoja fotografija, potom nastavljamo spust u 17 h i 34 minute. Vraćamo se istim putom do Dovških vrata. Na putu pri spustu susrećemo mnogo gamsova na sve strane.

Prelijep cvijet (čičak) izrastao iz sivog i surovog kamenjara.

Gams – „glumac“ gleda u nas i pozira da ga fotografiramo.

Još jedan pogled na Bovški Gamsovec i Pihavec.

Od raskrižja na Dovškimm vratima – (uz mali odmor)  nastavljamo put prema domu Pogačnik, gdje nas čeka još 30-ak minuta laganog hoda. Putem viđamo stado gamsova, među kojima ima mnogo mladih.

Pogled na Pogačnikov dom.

U Pogačnik dom  na Kriških podih (1050 m) stižemo u 19 h i 15 minuta. Nakon uspješnog pohoda osvježenje večera, smještaj u skupno ležišće, te počinak.

Pročitajte više na: 

 http://mbjelan.bloger.index.hr/post/uspon-na-bovski-gamsovec-i-stenar/26877056.aspx