Lista putopisa
Bartulovići_Grljak_Pozjata_Šćirovac_Mijaći_Sveti Ilija_Osičine_Bast
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 20. travnja 2018.


Biokovo je posebno lijepa planina i uvijek ima razloga za posjetiti tu planinu. Svaki novi posjet u bilo koje godišnje doba pruža poseban doživljaj. Jedan od razloga posjeta Biokovu ovog puta bio je proći njegov najljepši greben od Šćirovca do Sv. Ilije.

Biokovo je najveća, najduža, najljepša i najsurovija planina Dalmacije. Proteže se na 196 kvadratnih kilometara, a najviši vrh mu je Sveti Jure (1762 m). Pod pojmom Biokovo, poznajemo planinu Biokovo u užem smislu - pruža se od prijevoja Dubci, kod Brela  do prijevoja Saranač, kod Gornjih Igrana, te od prijevoja Turija do poluotoka Osejava. U širem smislu u masiv Biokova ubraja se planina Rilić i Sutvid kao jedna cijelina, te Matokit i Šibenik kao druga cjelina. Ne treba miješati planinu Šibenik sa vrhom Šibenik na Biokovu.

Poznati Biokovski botanički vrt Kotišina - površine 16,5 ha - nalazi se iznad sela Kotišina. Utemeljio ga je fra Jure Radić, makarski franjevac, znanstvenik i biolog. Biokovo se odlikuje posebnim geomorfološkim fenomenima  kao što su: vrtače, ponikve, škrape, kamenice i mnogobrojne jame, ledenice, špilje i više od 40 endemičnih biljnih vrsta. S njegovih vrhova prekrasni su i nezaboravni krajobrazi i vidici.

Pogled s vrha Šćirovac na greben Biokova i njegove značajnije vrhove

KOLNI PRISTUP (do zaselka Bartulovići):

S autoceste A1 treba izaći na čvoru Šestanovac. Kada se prođu naplatne kućice nastaviti cestom „Domovinskog rata“ do Gornjih Brela – naselje Subotišće. Na ulazu u naselje (kao orijentir) s lijeve strane je supermarket Studenac. Ispred njega postavljen je putokaz Zaveterje, tu treba skrenuti lijevo. Nakon 80 metara je drugo skretanje također obilježeno putokazom za Zaveterje. Tu se ulazi na usku asfaltnu cestu koja dalje vodi od Gornjih Brela do Bartulovića. Ova cesta samo mjestimično omogućava mimoilaženje, stoga treba voziti polako i oprezno. Automobil se može parkirati ispred prvih kuća u zaselku Bartulovići.

ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim točkama):

Ishodišna točka pohoda je zaselak Bartulovići (332 m), Grljak (900 m), Spilja Pozjata (1500 m), Lokva i planinarsko sklonište Kale (1480 m), vrh Šćirovac (1619 m), Vraca (1471 m), vrh Sveti Ilija (1642 m), Lovačka kuća Osičine (1353 m), izvor Korito (650 m), te Bast (305 m). Ukupna dužina staze 14,6 km. Ukupno vrijeme hoda 10 h i 6 minuta. Visinska razlika pri usponu 1777 m, pri spustu 1804 m. Prosječan nagib 23%.

Subota, 14. travnja 2018.

Drugi dan našeg izleta i planinarenja na području Biokova previđen je za uspon od Gornjih Brela – zaselak Bartulovići na Šćirovac, Svetog Iliju te spust u Bast. Ovom izletu pridružio se i Robert Jukić. Za ovu planinarsku kružnu stazu koristili smo dva automobila. Jedan smo ostavili u centru Basta, a drugi u zaselku Bartulovići, od kuda smo krenuli na uspon.

Zaselak Bartulovići – pripreme za pohod

Planinarska staza za ovaj naporan i strm uspon započinje u zaselku Bartulovići. Na samom ulazu na stazu postavljen je smjerokaz s natpisom imena odredišta i potrebnim vremenom hoda -  (Spilja Pozjata 3 h, Šćirovac 4 h, Sveti Ilija 5,30 h). Planinarska staza u prvom dijelu vodi uz suhozide Galijatova dolca, kroz nisku makiju, da bi zatim krenula oštrije uzbrdo kroz visoku makiju, koja daje dobru hladovinu u vrućim danima.

Staza je dobro markirana i uhodana. Planinarski nije atraktivna, nema  gotovo nikakvih vidika sve do izlaska na veću travnatu zaravan na kojoj se nalazi lokva Grljak (KT 19 BPP) na nadmorskoj visini 900 m. Lokva je zapravo prirodni fenomen - otvorena kamenica u kojoj se sakuplja i zadržava voda. Od Bartulovića do lokve Grljak (1,20 h – 2,1 km).

Pored smjerokaza  - ulaz na stazu

Na početku staze kroz makiju i nisko raslinje

Pogled unazad na zaselak Bartulovići

Na nešto oštrijem usponu kroz šumarak

Kamenice Grčanica

Od lokve planinarska staza kreće oštro uzbrdo po jugoistočnoj padini Bijele Kose, najprije prolazi preko manje travnate zaravni, zatim dalje nastavlja kroz borovu šumu iz koje izlazi na otvoreni kameniti dio puta prošaran busenima trave. Na lokaciji 990 m nadmorske visine, prolazi se pored kamenice Grčanica koja je i križanje na kojem se u ovaj smjer uspona ubada staza koja dolazi iz zaselka Šute. Ova lokacija je veći kameniti prostor s kojeg se pružaju lijepi vidici na Omišku Dinaru i Mosor.

Staza nakratko vodi kroz borovu šumu

Izlazak na kamenjar prošaran travom

U nastavku uspona planinarska staza nastavlja i dalje po jugoistočnoj padini Bijele Kose sve do kote 1475 m nadmorske visine na kojoj se nalazi spilja Pozjata (KT 18 BPP). Ovaj dio uspona ide djelomično kroz borovu šumu, djelomično po pašnjacima, a ostatak po otvorenoj kraškoj goleti. Staza je dobro označena i jednostavna za snalaženje.

Spilja Pozjata je prirodni fenomen s impresivnim ulazom i stalnim izvorom pitke vode koja je u minulim vremenima spašavala stočare i lovce koji su u njoj tražili zaklon od nevremena...

Spilja Pozjata – ulaz zatrpan visokim nanosom snijega

Ulaz u Spilju

Od spilje Pozjata, planinarska staza vodi gore-dolje do lokve (pojilišta) Kale. Pored lokve je planinarsko sklonište „Kale“ tip(uređeni kontejner) opremljeno sa šest ležaja, te peći na drva. Sklonište je lijepo uređeno i jako uredno, ali nema deka ni jastuka - na podu su samo spužve, stoga je za prenoćište potrebno imati vreću za spavanje. Od skloništa uspon vodi oštro uzbrdo po otvorenom kamenjaru i biokovskoj goleti do vrha Šćirovac.

Lokva i planinarsko sklonište Kale (1480 m)

Sklonište iznutra

Konačno se pred nama ukazao impresivan moćni vrh Šćirovac, a iza njega i Sv. Ilija. S ove sjeverne strane staza je djelomično prekrivena snijegom i strmo se uspinje sve do izlaska na prijevoj podno vrha, koji je također pod snijegom.

Na prijevoju podno vrha

Od ovog prijevoja preostaje nam samo nekoliko minuta do vrha Šćirovac (1619 m). Vrh je označen hrpom kamenja, na jednom većem ispisano je ime vrha i nadmorska visina.

S vrha se pruža vrlo lijep pogled u svim smjerovima, a posebno je upečatljiv prema jugoistoku na sve vrhove Biokova. Žig je ugrađen u stijenu neposredno pored oznake vrha. Na vrhu je uslijedila duža pauza za odmor i marendu.

S vrha Šćirovac pruža se fantastičan pogled na jugoistočnu stranu masiva Biokovo i na njegove vrhove

Pogled prema sjeverozapadu prema Omiškoj Dinari i Mosoru te na predjele iza tih planina

Pogled prema sjeveru na Imotske predijele i na bosanske planine

Po ustaljenom običaju na vrhu je obvezna zajednička fotka

Od vrha Šćirovac do vrha Sveti Ilija, staza vodi uskim i zahtjevnim grebenom za koji se smatra da je najljepši i najatraktivniji na Biokovu. Greben je na mjestima vrlo uzak i ukoliko puše jak vjetar može biti jako opasan. Staza je dobro markirana i jednostavna za snalaženje. Nakon pauze i odmora, s vrha nastavljamo dobro obilježenom stazom, te nakon 10-ak minuta hoda dolazimo do raskrižja Vraca (1471 m), od kuda se nakratko spuštamo do Šutina bunara, poznat i pod nazivom lokva Mijaći. Bunar je trenutno ispunjen snijegom. Voda iz bunara nije za piće bez dezinfekcije. Tu smo ušli na stazu koja vodi iz Basta i po njoj se uspinjemo do grebenske staze, koja dalje vodi prema Sv. Iliji.

Ovaj dio puta nije pretjerano naporan, ali valja biti oprezan - na pojedinim mjestima treba doslovno skakati s kamena na kamen, sa svake strane obrušavaju se strme provalije, ali pritom možete uživati u jednom od najljepših pogleda s grebena bilo kojeg gorja u Hrvatskoj. Ovaj užitak može kvariti jedino pretjerano jaka bura koja može biti pogubna i nikako se ne smije podcijeniti.

Šutin Bunar – Mijaći

Pogled unazad na greben i vrh Šćirovac

Pogled na greben prema Svetom Iliji

Pogled unazad na greben kojim smo prošli

Kapelica Sv. Ilije (1640 m)

Vrh Sveti Ilija i njegov hrbat nalaze se sjeverozapadno od središnjeg dijela Biokova, iznad zaseoka Rastovac u općini Zagvozd. Ime vrha i nadmorska visina su napisani na kamenu ispred ulaza u kapelicu, a planinarski žig je ugrađen u desni zid.

Kapelica, koju su izvorno obnovili mještani iz župe Zagvozd 2000. godine, lijep je sakralni objekt sazidan na starim temeljima iz biokovskog kamena uz minimalnu uporabu betona. Iznad ulaznih vrata smještena je kamena ploča koja informira posjetioce tko je i kada obnovio ovaj sakralni objekt. U kapelici, iznad improviziranog oltara, nalazi se zanimljiv odljev s prikazom Svetog Ilije Ognjenog u kolima s plamenim konjima, a na oltaru se između dviju svijeća može ostaviti koja kuna lemozine.

Vrh Sveti Ilija je jedan od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj. Na njemu treba zastati dovoljno vremena da se sa sobom u dolinu ponese sva ona ljepota koja se s njega pruža.

Pogled prema jugoistoku na masiv Biokova i njegov najviši vrh Sveti Jure

Ispred kapelica - zajednička fotka

Nakon duže pauze za odmor i ručak te uživanje u prelijepom vidikovcu,  s vrha nastavljamo spust do Basta, našeg krajnjeg odredišta. Nakon 10-ak minuta laganog hoda po ugodnom grebenu, staza se spušta do vrtače u kojoj se nalaze napušteni Mataševića stanovi (Jezero).

Ovaj je lokalitet pogodan za vodu, jer na malo širem području ima više kamenica, od kojih se neke nalaze neposredno uz planinarsku stazu i propisno  su označene pa se teško mogu propustiti. Iznad označene kamenice, gore među polama nalaze se još dvije kamenice koje nisu označene. Najviša zatvorena kamenica je puna vode čak i u ljetnim mjesecima. Tu se mogu obnoviti zalihe vode. Međutim, ovog puta kamenica je bila prekrivena snijegom pa se nije moglo do vode.

Od vrha Sv. Ilije po ugodnom grebenskom putu do mjesta gdje staza započinje spust do vrtače  - „Jezero“

Pogled unazad na vrh Sveti Ilija

Uz stazu - dobro obilježeni smjer za vodu. Od planinarskog puta do vode se stiže za dvije minute

Prirodna zatvorena kamenica sa vodom (kaptaža)

U vrtači Jezero na napuštenom mjestu Mataševića stanovi.

Izlazimo iz vrtače i nakon 20 minuta hoda dolazimo na opožareni dio staze i raskrižja putova. Na ovom račvanju mi krećemo desno za Osičine i Bast, a lijevo prema jugoistoku odvaja se staza za Motiku, Ćulića i Kurenik. Od ovog križanja, staza dalje vodi po serpentinama kroz visoku borovu šumu koja je nažalost stradala u požaru 2016. godine, sve do lovačke kuće Osičine.

Raskrižje putova

Na stazi pri spustu kroz opožarenu borovu šumu

Ispred lovačke kuće Osičine (1353 m)

Ovaj dio Biokova zove se Borovik a jasno je zašto je dobio upravo takvo ime. Nakon kraće pauze, planinarska staza od lovačke kuće vodi strmo u serpentinama preko Borovika kroz borovu šumu, zatim izlazi na stjenjak i nastavlja po njemu ukoso, istočno po izgrađenoj stazi koja je mjestimice vododerina i izlazi na sipar u usjeku Oštri Umac. Na kraju spomenutog usjeka je izvor vode Korito koji nikad ne presušuje. U toku sušnih ljetnih mjeseci, njegova izdržljivost se smanjuje, ali, kao što je rečeno, nikada ne presušuje.

Od lovačke kuće Osičine

Prelazak preko kamenjara

U hladovini na siparu odmaraju dvije divikoze

Spust po siparu

Korito – izvor vode

Od ovog izvora, preostaje nam još 1,8 km i 40 minuta laganog hoda po kozjoj stazi, kroz makiju i suhozide do prvih kuća u selu Bast. Krajnje odredište ovog lijepog ali iznimno napornog planinarskog izleta je parkiralište koje se nalazi ispod crkve pored dječjeg igrališta u ovom naselju. Na parkiralištu ima dovoljno mjesta za više automobila.

Na stazi prema Bastu

Prečenje manjeg sipara prije ulaska u selo

Dolazak u Gornje selo. Dalje staza vodu uz suhozide vrtova i po asfaltu do parkirališta

Po putu kroz selo

LINK-Albumsa slikama:

https://photos.google.com/share/AF1QipNu1ghit4-Yhx7qH6-ZTq69v-zVTw9TK6n5JvDngJn-7Ns6ajbyrpfZHgWUgp76cw?hl=hr&key=cWM2R1ZxVU1JblJ3czF2cUJZQThzRGhYOHp5dzhn