Bosansko-Hercegovačko gorje
Područje Hercegovina
Odredište Zelengora – Vrh Bregoč

Zelengora  je posebno lijepa planina. Sa svakog vrha ili vidikovca pruža se beskrajno prostranstvo veličanstvenih planina, kanjona, rijeka, bujnih šuma i cvjetnih livada, netaknute netaknute divljine. Bogat i raznolik životni svijet upotpunjava ovu ljepotu, pružajući čovjeku osjećaj izgubljene povezanosti s prirodom, a jedno od rijetkih mjesta na kojem se ta veza još uvijek može uhvatiti je Zelengora.

Bregoč (2014 m) i Stog (1821 m), smješteni su u središnjem dijelu planine i predstavljaju golemu prostranstvo alpskih livada i visoravni, očuvan ambijent netaknute prirode i malo udaljen od prometnica. Pristup tim vrhovima uključuje šetnju atraktivnim planinskim krajolicima, penjanje sedlima i grebenima, prolazak pored lokva, potoka, izvora i jezera, pa je uspon ovih vrhova vrijedan truda. Ukratko, svaki planinar koji se penje na Bregoč i Stog moći će obogatiti svoj duh i oplemeniti svoju dušu i uživati ​​u prekrasnom pogledu na okolne vrhove Zelengore. Stoga biste trebali ići u planine, jer je i najgori dan u prirodi bolji od najboljeg dana ispred televizora. Bregoč je s nadmorskom visinom od 2014. m najviši vrh Zelengore.

Pogled na vrh Bregoča

KOLNI PRISTUP:
Od sela Vrbnica, gdje smo smješteni u „Seoskom turističkom domaćinstvu Kovačević“ vozimo se 14 km makadamskom cestom do izlaska na magistralnu cestu M20  u pravcu Foča – Gacko. Prolazimo Tjentište i nastavljamo u pravcu Gacko. Nakon drugog većeg tunela „Čemerno“ (dug 2 km), prije sela Vrba, treba skrenuti na prvom odvojku za Čemerno. Napomena: nema natpisa ni putokaza koji upućuje na Čemerno. Na tom odvojku postavljena je jedna tabla s natpisom „Planinarski dom“. Uglavnom, tu treba skrenuti desno na lokalnu cestu R434 koja vodi do mjesta i prijevoja Čemerno.

Sa ovog prijevoja lijepo se vidi greben Lebršnika, koji nam ostaje iza leđa. Tu je raskrižje cestovnih pravaca sa postavljenim putokazima: desno vodi stara cesta za Foču (nije više u funkciji), tu treba skrenuti lijevo u pravcu Kalinovika i Bregoča (postoji putokaz s natpisom). Dalje slijedimo makadamski put koji vodi sve do Orlovačkog jezera u dužini 24 km. Makadam prvo vodi kroz šumovite predjele, a nakon toga ukazaće se živopisni predjeli pašnjaka i katuništa.

Na putu uočavamo tablu s natpisom „izvor Neretve“. Nismo išli istraživati izvor, ostavili smo to za neku drugu priliku. S naše lijeve strane od puta naviše  pruža se prekrasan pogled na padine Oborenog točila, podno kojeg se nalazi nekoliko katuna i pastirskih stanova. S naše desne strane puta usjekao se duboki kanjon Jabušnice a preko njega veličanstven pogled na Jabučke stijene, pa iznad njih Uglješin vrh i konačno, u nastavku najveći od svih, je Bregoč.

Nakon prijeđenih 20 km dolazimo do najvišeg prijevoja „Borovno brdo“ s nadmorskom visinom 1700 m. Ovaj prijevoj je ujedno i raskrižje planinarskih putova. Gledano iz pravca dolaska: lijevo odvaja se put za Kotlaničko i Štirinsko jezero, desno pravi markirani planinarski put za Bregoč. To je nama danas polazna točka uspona na Bregoč (1 h i 30 min.). Dalje od ovog prijevoja vodi makadamski put 4 km do Orlovačkog jezera, a koji je naš današnji cilj stići do njega od vrha Bregoč preko vrha Stoga.

POČETNA TOČKA:
prijelaz Borovno brdo (1700 m), vrh Bregoč (2014 m), spust do prijevoja (1700 m), vrh Stog (1621 m), Orlovačko jezero (1438 m). Ukupna dužina puta je 13,2 km. Aktivno vrijeme hoda 3 sata i 22 minute. Vrijeme mirovanja 2 sata i 22 minute, a ukupno vrijeme provedeno 5 sati i 43 minute. Visinska razlika pri usponu 802 m, pri spuštanju 922 m. Minimalna visina 1438 m. Maksimalno 2014 m.

Pohod krećemo s prijevoja Borovno brdo za 10 i 55 minuta. Ova markirana planinarska staza vodi do najvišeg vrha Zelengore - Bregoč (2014 m) i prolazi kroz jedan od najljepših dijelova planine. U prvom dijelu, nakratko, prolazi preko stjenovitih mjesta, a zatim nastavlja kroz beskrajne pašnjake gdje susrećemo stado ovaca na ispaši.

Put je vidljiv i zatrpan, dobro označen i sa zimskom markacijom. Nakon 30 minuta lagane šetnje i 2,3 km dolazimo do podnožja dugog grebena Bregoča i sjecišta planinarskih staza: na lijevoj strani je markirana staza koja s Orlovačkog jezera vodi na vrh Bregoča. Nastavlja ravno do Bregoča i Kozje strane.

Prolaz u podnožju Borovnog brda. Također postoji raskrižje cesta.

Gledano iz smjera dolaska: s lijeve se razdvaja cesta za Kotlaničko i Štirinsko jezero, s desne strane markirana planinarska cesta do Bregoča (1 sat i 30 min.).

Na početku staza kratko preko kamenjara.

Na nagnutom dijelu staze preko travnatih planinskih pašnjaka.

Na stazi na travnatom tepihu.

Na stazi na beskrajnim travnatim padinama.

Pogled na sjeverozapadnu stranu Stoga je naše sljedeće odredište, u pozadini vrh Todora.

Ispred grebena Bregoča.

Obilježavanje natpisne planinarske staze „Dr. Jovo Elčić “

Naime, radi se o dijelu planinarske obilaznice istog naziva, koja spaja tri bosansko-hercegovačke planine poznate po iznimnoj ljepoti: Treskavica - vrh Veliki Treskač (1969 m), Lelija - vrh Velika Lelija (2032 m) i Zelengora - vrh Bregoč (2014 m). Put nosi ime u znak sjećanja na rano preminulog planinara „Dr Jove Elčića(1976-2012). 

Izdan je i planinarski dnevnik - vodič u kom je dat detaljan opis pristupa do svake kontrolne tačke na planinarskom putu sa ucrtanom trasom markiranih staza na topografskim kartama u mjerilu 1:25.000. Vodič je ilustriran fotografijama koje će i vas sigurno potaknuti da krenete u obilazak ove izuzetno lijepe obilaznice. Tu su i savjeti o opremi, pripremi za turu, osnovi meteorologije, orijentaciji, postupcima u slučaju nesreće, prvoj pomoći itd....

Zaobilaznica je podijeljena na tri područja, a svako područje ima pet kontrolnih točaka, ukupno (15 CT). Posjetitelj odabire datum i pristup odredištu na markiranim planinarskim stazama. Vrijeme obilaska nije ograničeno. Pješačka staza otvorena je 7. rujna 2013. Kao priznanje obilasku čitave planinarske staze, PSD \ '\' Treskavica \ '\' Trnovo dodjeljuje značku počasti.

Od ove markacije staza se umjereno penje, zaobilazeći greben i prelazeći obronke Bregoča duž izohipsije i sipara, zatim se penje na manji prelaz, gdje skreće oštro udesno i nastavlja stazom koja se strmijim rubom penje prema Kozje strani do samog vrha Bregoča (2014. m).

Staza u podnožju grebena Bregoč.

Prelazeći sipar.

Pogled na mali prolaz odakle se staza oštro kreće udesno prema vrhu.

Od prijelaza do vrha.

Vrh Bregoč (2014 m).

Vrh je označen metanim križom visokim 3 m, podno kojeg je ugrađen planinarski žig. Nalazimo se na najvišem vrhu Zelengore s kojeg se pruža veličanstven pogled na sve strane. Pogled leti od jednog vrha na drugi, ne znaš što bi prije želio vidjeti. Tu je stjenoviti greben Kalileje, na drugoj strani travnata prostranstva Stoga i njegovih pašnjaka. U neposrednoj blizini tu su Kozje strane podno kojih blješte mala jezerca, preko puta Stoga, Orlovac i Ljeljen.

Cijeli prizor odiše savršenim skladom u kojemu je svatko dobio svoje mjesto. Svaki vrh, svaka stijena, svaki izvor, jezero, potok, svaki cvijet zbog nečega ovdje postoji i baš tu dobiva pravi smisao. I mi smo tu zbog nečega. Čudan je to doživljaj gdje se osjećate kao dio te prirode. Tu ćete shvatiti koliko smo udaljeni od prirode, a toliko malo treba da postanete dio nje.

Pogled na greben Bregoče - obučen u razno planinsko cvijeće - ljepota koja oduzima dah. Želite glasno vrisnuti, a planina će odgovoriti svojim odjekom. Ne postoje riječi kojima bi se to opisalo, niti slike koje bi ga mogle opisati. 

Treba jednostavno doći ovdje, osjetiti i doživjeti tu ljepotu i biti dio nje. Osjećaji su tako upečatljivi i snažni, duboko i nezaboravno urezani u svijest i sjećanje svakog pojedinca koji se našao tamo na Zelengori.

Pogled na Kozje strane ispod kojih se nalaze mala jezera.

Zajednička fotografija na vrhu Bregoča.

Nakon duže pauze koja je iskorištena za odmor i ručak, nastavljamo spuštanje prema početnoj točki. Tamo na vrhu podijelili smo se u dvije grupe. Veća skupina vraća se istim putem kojim smo i došli. Panta i ja, Mirko, nastavljamo silazak s vrha Bregoča grebenom. Ovaj neobilježeni dio grebena staze je izazovan i spektakularan s prekrasnim pogledom na obje strane. Treba paziti na nekoliko mjesta, posebno na jednom izloženom dijelu, gdje ste se morali popeti nekoliko metara na labavim i raspadajućim stijenama. Na kraju grebena spuštamo se na markiranu planinarsku stazu kojom se vraćamo na početnu točku pješačenja.

Sljedeće slike same za sebe govore o atmosferi koju nudi spuštanje s Bregoča po ovom upečatljivom grebenu.

Pogled na spektakularni greben Bregoča.

 Na strmom spustu uz greben.

Osvrćući se na greben.

Greben dio staze odakle se mogu vidjeti Stog, Kalileja i Todor.

Negdje u podnožju Kalileje i Zbog toga se među golim dlakama prekrivenim gorskom travom nalaze Orlovačko i Jugovo jezero.

Na greben stazi.

Mjesto gdje je uspon bio malo zahtjevniji. To zahtijeva malo planinarskog iskustva u penjačkoj vještini.

S grebena smo se spustili markiranom pješačkom stazom i duž nje do početne točke.

Stotine ovaca na ispaši. A ovaj prizor govori mnogo o ljepoti ovog krajolika.

Dolazak na prijelaz Borovno brdo.

Nakon kratkog odmora na prijevoju, spuštamo se u podzemni tovar ispod 900 m - na nadmorsku visinu od 1680 m, odjednom se pred nama otvara jedinstven pogled na Stog, Leliju i Južno jezero. Ovdje smo opet podijeljeni u dvije skupine: jedna koja se želi popeti na Stog, a druga, koja kopnenim putem ide u obilazak Orlovačkog i Jugo jezera.

Simke, Dean, Robert i ja, Mirko, odlučili smo se popeti na taj atraktivni vrh Stog s nadmorskom visinom 1821 m. S ove visine preostaje nam samo 140 m visinske razlike do vrha. S makadamske ceste krećemo desno nemarkiranim putom po izohipsi podno samog grebena Borovnog brda sve do travnate livade u podnožju vrha Stoga.

Uspon na Stog – gledano od Jugova jezera djeluje strmo i zastrašujuće. Međutim, nije to tako, kada se priđe bliže strmina je mnogo blaža. Od makadamske ceste na dužini od 1,5 km do vrha Stoga trebalo nam je svega 35 minuta.

Nakon što smo se spustili s prijevoja ukazao se veličanstven pogled na Kalileju i Jugovo jezero.

Pogled na Stog podno prijevoja.

Još jedan pogled na Stog od Jugova jezera.

Od podnožja s travnate livade započinje strmiji uspon.

Vrh Stog (1821 m) je zaobljena travnata livada s prekrasnim pogledom, baš poput Bregoča. Nedaleko su obližnji vrhovi: Orlovac, Ljeljen i Kalileja. Orlovačko i Jugovo jezero gledamo iz ptičje perspektive. U početku smo zaokupljeni okruženjem u kojem su nastali. Sve je to trajno i duboko urezano u našu svijest kao jedinstveno i neponovljivo. 

Pogled na Orlovac i lijevu stranu Ljeljena.

Pogled na Kalileju, Jugovo jezero i Katun Donje Brloviće.

Na vrhu Zato.

Nakon duže pauze nastavljamo spuštanje jugozapadnom stranom Hencea prema Orlovačkom jezeru. Staza nije markirana, pa put odabiremo proizvoljno, svaki po vlastitom nahođenju.

Nakon 45 minuta lagane šetnje i 950 m, spustili smo se na 250 m visinske razlike i stigli do markirane planinarske staze koja vodi od Bregoča do Orlovačkog jezera. Put nastavljamo markiranom stazom i nakon tridesetak minuta hoda dolazimo do izvora vode iznad Orlovačkog jezera. S izvora se spuštamo do jezera, zatim uz jezero prema Lovačkom domu, gdje nas čeka ostatak ekipe.

Ovdje, na Orlovačkom jezeru, završava se današnja nezaboravna planinarska avantura na vrhovima Zelengore i njenim jezerima. Nastavak vožnje prema Vrbnici.

Na grebenu Otuda na spustu.

Pri spuštanju travnate padine sa zapadne strane.

Na markiranom dijelu staze prema Orlovačkom jezeru.

Izvor vode iznad Orlovačkog jezera.

Na Orlovačkom jezeru (1438 m).

Pročitajte više na: https://gorja.net/putopisi/

 

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovaj blog.