Donja Korita_Glavaš_Kamešnica_Konj_Gornja Korita_Donja Korita

Kamešnica je najistočnija planina Dinarskog lanca uz granicu BiH i Hrvatske. Njezin glavni greben se pruža smjerom istok-zapad, od sedla Vaganj (1173 m) na cesti Sinj-Livno preko Prologa, a na istoku se strmo obrušava prema  akumulacijskom jezeru Buško blato. Slično kao i na većini Dinarskog lanca, tako se i na Kamešnici hrvatsko-bosanska granica pruža preko prostranih jugozapadnih padina, pa su svi viši vrhovi iznad 1700 m na bosanskoj strani. Najistočniji i najviši vrh je Konj (1854 m), dalje prema sjeverozapadu nižu se nekoliko značajnijih vrhova - Kamešnica (Kurljaj-1809 m), Bliznički Brig (1690 m), Garjata (1773 m), Burnjača (1770 m) i još nekoliko nižih vrhova ispod 1700 m – Planinica (1612 m), Kolebajka (1535 m) i Trovrsi (1645 m).

Južni dalmatinski vrhovi na hrvatskoj strani Kamešnice svi su niži od 1600 m, a najviši je vrh na hrvatskoj strani Glavaš (1308 m).

Kamešnica je planina koja očarava svojom pitomošću, ljepotom travnatih visoravni i šumskim pokrovom bukve i jele. Tu su mnogi izvori, kameni vrhovi i okomite stijene kakve susrećemo u Alpama, ali i mnoštvo kraških travnatih vrhova prošaranih kamenjarom. Vidici s grebena Kamešnice za bistrog vremena osobito nakon bure su nezaboravni. Prema jugoistoku vidi se Hercegovina s dolinom Neretve, a prema jugozapadu Dalmacija i jadranski otoci.

Greben Kamešnice s vrhom Konj (1856 m).

PRISTUP AUTOMOBILOM (do Donjih Korita)

Ukoliko se dolazi autocestom A1 treba izaći na čvoru Bisko te nastaviti vožnj do Trilja. Nakon prolaska mjesta Trilj, na oštrom desnom zavoju, kod spomenika treba skrenuti lijevo i voziti do centra mjesta Otok. Na jedinom križanju sa semaforima, u centru spomenutog mjesta, treba skrenuti desno u smjeru mjesta Korita. Cesta najprije vodi u mjesto Grab a nakon njega uska asfaltna cesta počinje uspon uz tlačni cjevovod HE Orlovac. Treba slijediti tu cestu do kraja asfalta. Nakon toga treba skrenuti lijevo na makadamsku cestu i nastaviti po njoj 2 km do mjesta Donja Korita. Na oštrom zavoju prije ulaska u selo nalazi se veće proširenje gdje se može parkirati automobil, ukoliko se ne želi krenuti iz sela. Ukoliko se želi skratiti ova planinarska staza može se nastaviti makadamskom cestom još 2 km do Gornjih Korita. Nije preporučljivo za automobile s niskim podvozjem.

Od Trilja do Donjih Korita dužina puta 22,7 km. Vrijeme vožnje okvirno 45 minuta.

U koliko se dolazi iz Sinja iz centra treba voziti  u smjeru mjesta Otok. Na križanju sa semaforima u centru mjesta Oto ktreba nastaviti ravno. Dalje kao u prethodnom opisu. Dužina puta od Sinja do Donjih Korita 21,9 km. Vrijeme vožnje okvirno 45 minuta.

ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)

Ishodišna točka uspona je selo Donja Korita (682 m), Raskrižje (desno G. Korita – lijevo Glavaš 902 m),

Vrh Glavaš (1308 m), Elekov Krč (Bunar 1358 m), križanje Glavaš između Bunarica i Blizničkog Briga (1533 m), izvor Bunarić (1605 m), PS Milčić Bunarić (1595 m), Kamešnica (1809 m), Konj (1856 m), Zelena Greda-izvor Pištet (1152 m), Gornja Korita (958 m), Donja Korita (682 m).

Ukupna dužina staze 24,7 km. Visinska razlika pri usponu 1850 m, pri spustu 1919 m. Minimalna visina 673 m, maksimalna (1850 m). Visina odredišta (1856 m). Prosječni nagib 17%.

OPIS PUTA
Od kud god da se krene na Kamešnicu ta je planina nama planinarima vrlo zanimljiva, najprije zbog prirodnih ljepota kojima obiluje, a posebno u posljednje vrijeme što zbog izgrađenih pl. kuća i skloništa, što zbog markiranih staza, pri čemu je zaslužna PU Dinaridi i lokalna Planinarska društva. Ovog puta Jure i moja malnkost, odabrali smo ovu vrlo lijepu kružnu i zahtjevnu turu koja kreće od Donjih Korita i obuhvaća slijedeće vrhove: vrh Glavaš, greben Kamešnice i njene vrhove Kamešnicu i Konj, te spust preko Gornjih na Donja Korita ishodišne točke pohoda.

Uspon ovom planinarskom stazom započinje iz Donjih Korita. Staza nakratko slijedi makadamsku cestu u dužini 450 m i nakon desetak minuta hoda skreće desno na šumsku planinarsku stazu. Na samom skretanju je i velika informativna tabla sa popisom staza i potrebnim vremenima za uspon, pa se ovo mjesto ne može promašiti.

Ova planinarska staze u naravi je kozji put koji se lagano uspinje kroz nisku makiju, ukoso uzbrdo izlazi na makadamsku cestu i po njoj nakratko (250 m ) do raskrižja planinarskih putova na kojima se skreće lijevo za uspon na Glavaš, a ravno za uspon na Kamešnicu preko Gornjih Korita.

Na parkiralištu pripreme za uspon.

S makadamske ceste  na ulazu na planinarsku stazu postavljena je informativna tabla sa popisom staza i potrebnim vremenima za uspona.

Na početku šumske staze kroz nisko raslinje.

Na stazi pred izlazak na makadamsku cestu, kojom se za 5 minuta hoda stiže do raskrižja planinarskih putova.

Raskrižje planinarskih putova. Od Donjih Korita do ovog križanja – dužina staze 1,9 km, vrijeme hoda 40 minuta.

Na zaraslom dijelu staze – provlačenje kroz šikaru i nisko raslinje.

Po kamenjaru – skakutanje s kamena na kamen.

Oštriji uspon prema vrhu.

Vrh Glavaš.

Zajednička fotka na vrhu Glavaš.

S vrha Glavaša pruža se vidik na Svilaju, Peručko jezero, Sinj, cijelo Sinjsko polje, Mosor, Biokovo i do vrhova Kamešnice na drugoj strani. Lijep je vidik na predjel  Blaca i planinarsku kuću u Donjim Koritima. Vrh je označen velikim drvenim križem i natpisom imena i nadmorske visine vrha na većem kamenu. Planinarski žig se nalazi na istom kamenu.

Donja Korita i greben Svilaje.

Pogled prema Dinari.

Na vrhu smo napravili dužu pauzu za marendu i odmor, a nakon toga uslijedio je silazak.

Sa prijevoja podno Glavaša vodi markirana planinarska staza preko Elekovog Krča, nastavlja oštrijim usponom uz greben -  Milička strana, potom se spušta prema PS Bunarić. Prije PS Bunarić, podno Blizničkog Briga, dolazi se na križanje planinarskih putova. Lijevo vodi staza na Bliznički Brig (1690 m), mi nastavljamo desno za Bunarić, Kamešnicu i Konj.

Pogled na obnovljene i lijepo uređene vikendice.

Od Glavaša prema Elekovom Krču.

Elekov Krč (Bunar 1358 m).

Izlazak na greben od kuda započinje spust do raskrižja putova između Bunarića i Blizničkog Briga.

Raskrižje na kojem krećemo desno prema Bunariću i Kamešnici. Dan prije od ovog križanja krenuli smo lijevo na Bliznički Brig, Garjatu, Burnjaču…

Od ove točke staza se uspinje -  prolazi neposredno pored vrha Gušinova kažala (1654 m) te nas dovodi do Bunarića (izvor vode) i raskrižja putova. Lijevo Kamešnica, desno stotinjak metara niže nalazi se planinarsko sklonište „Bunarić“ na mjestu Miličić, te nastavak staze do planinarskog doma Orlovac  – Donja Korita. Sklonište je jednostavna drvena brvnara u kojoj se na noćenje može smjestiti desetak planinara. Skloništem upravlja PU Dinaridi. Info – Darko Gavrić (Čerčo) 091/72-89-963.

Na Bunariću podignuti poklopac. Voda se može zahvatiti s manjom posudom, jer dubina je svega tridesetak centimetara.

Planinarsko sklonište  Miličić „Bunarić“ (1610 m).

Od skloništa slijedimo markiranu stazu ka vrhu koja vodi nešto oštrije uzbrdo kroz klekovinu izlazi na greben i po njemu (30 min) do vrha Kamešnica (1809 m). Na tom dijelu puta nama se pridružila planinarka Eva iz Nizozemske. S vrha Kamešnice, kao i s cijelog grebena vidici su fenomenalni. Dobro se vidi dio Dinarskog gorja, Livanjskog polja i bosanskih planina. Posebno se lijepo vidi greben prema sjeverozapadu i vrhovima - Bliznički Brig (1690 m), Garjata (1773 m), te Burnjača (1770 m).

Od Bunarića nešto oštrijim usponom prema grebenu.

Izlaskom na greben lijepo se vide vrhovi prema sjeverozapadu - Bliznički Brig (1690 m), Garjata (1773 m), te Burnjača (1770 m).

Na vrhu Kamešnice s Evom, planinarkom iz Nizozemske

Najljepši dio grebena upravo je pred nama - od Kamešnice do najvišeg vrha ove planine Konja (1856 m). Staza dalje vodi širokim travnatim grebenom prošaranim kamenjem i neprekidno  vijuga malo uzbrdo, malo nizbrdo. Najprije prolazi grebenom zvanim Kurljaj preko kote (1739 m), slijedi greben Vrška preko kote (1773 m) te dalje nastavlja preko Razdolja na kom je kota (1769 m).

Greben obiluje s mnogo prekrasnih travnatih zaravni - livada prepune cvijeća. 

Nakon pola sata hoda stižemo do križanja: desno odvaja se markacija za Donja Korita i vrh Kruge (1606 m), a za još okvirno pola sata od tog križanja stižemo na Konj (1856 m). Prije samog vrha nalazi se uski kameni greben (širine – pola metra) na kojemu treba biti oprezan, pogotovo ako puše jak vjetar, kakav i danas imamo ( ovog puta nije bura nego jugo pa nije hladno).

Preko rascvjetanih livada.

Po grebenu preko livada prepune cvijeća.

Ne znam kako nazvati ovu obuću koju nosi Eva. Planinarske cipele s prstima. Nesvakidašnje planinarske gojzerice.

Pogled prema vrhu Konj.

Prema Konju - ugodan greben za hodanje.

Uski kameni greben koji vodi prema vrhu Konj.

Dolazak na vrh Konja (1856 m).

Najljepša nagrada dolaskom na vrh, za lijepa vremena, je svakako, predivan pogled na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, pogled prema Jadranskom moru i otocima, te prema Sinjskom i Livanjskom polju, kao i prema ostalim vrhovima i planinama sa kojima je Kamešnica okružena. Preciznije rečeno lijepo se vidi Livanjsko polje, Buško Blato i gotovo cijela Sinjska krajina. Lijepi vidici se pružaju i na okolne vrhove: Cincar, Tušnicu, Vran, Čvrsnicu, Zavelim, Biokovo, Mosor, Svilaju, Kijevski Bat, Sinjal, Troglav i Veliku Duvjakušu.

Na vrhu se nalazi geodetski kamen na kojem je ispisan naziv vrha i nadmorska visina. Tu je nekad bio uzidan planinarski žig kojeg sada nema. Nekoliko metara dalje nalazi se željezni tuljac u kojem se nalazi upisna knjiga u koju se upisuju imena sudionika pohoda.

S vrha Konj – vidik se pruža na cijeli greben Kamešnice.

Na vrhu u društvu s Evom iz Nizozemske

Svi oni koji su prošli greben Kamešnice ili oni koji će ga proći neće žaliti truda, jer raznovrstan prostor, dinamičan krajolik i čarobna panorama će se duboko urezati u trajna i nezaboravna sjećanja. Nema te riječi niti slike kojom se može prikazati ova ljepota Kamešnice. Treba jednostavno proći ovaj greben vidjeti i doživjeti tu nesvakidašnju ljepotu i u njoj uživati.

Na vrhu smo napravili dužu pauzu za ručak i odmor, a nakon toga uslijedio je silazak istom stazom

do križanja planinarskih putova u vrhu Čemerne Drage (između Vrška i Razdolja) na kojem treba skrenuti lijevo u smjeru Gornjih Korita. Od ovog križanja 600 m niže nalazi se još jedno raskrižje putova, na kojemu se lijevo odvaja staza za vrh Kruge, desno za Kamešnicu, ravno za Gornja Korita.

Raskrižje planinarskih putova.

Od ove točke spust se nastavlja preko Počivaljke, Gornjih Torina, Zelene Grede – izvora Pištet i Sinokose do Gornjih Korita, u kojima se nalazi nepresušni izvor vode kojeg mještani zovu „Mala korita“ zato što se voda prelijeva iz korita u korito.

Pri spustu preko Počivaljke.

Livada sva u cvatu u Gornjim Torinama.

Markacija u cvijeću.

Pri spustu na izvoru Pištet.

Izvor vode – Gornja Korita.

U nastavku spusta iz Gornjih u Donja Korita, najprije se slijedi makadamska cesta do križanja planinarskih putova na području Žlabine. Na tom križanju treba nastaviti spust prema Donjim Koritima a planinarska staza vodi preko Blatačkog Briga, kroz visoku makiju, sve do konačnog odredišta na parkiralištu prije ulaska u zaselak Marinovići, u Donjim Koritima. Tu je kraj ove naporne, izazovne i nadasve atraktivne i iznimno lijepe planinarske avanture.

Od Gornjih Korita prvim dijelom staza vodi makadamskom cestom do raskrižja putova, na kojem  treba skrenuti lijevo i nastaviti planinarskom stazom do Donjih Korita.

Dolazak na parkiralište.

Pročitajte više: https://gorja.net/putopisi/