Lista putopisa
Dugopolje (Džakići)_Kraljeva peć_Balića Pištet_Debelo Brdo_Ljubljan_Dugopolje
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 2. travnja 2018.

 

Mosor je planina duga 25 km. Pruža se u smjeru sjeverozapad – jugoistok od prijevoja Klis do rijeke Cetine, koja polukružno obuhvaća istočni dio Mosora. Predstavlja prirodnu granicu s najvišom dalmatinskom planinom Biokovo s relativno uskim glavnim grebenom strmih padina i najvišim vrhom - Veliki Kabal (1339 m).  Ime je dobila iz složenice ilirskih riječi ”mol” (brdo) i “sor” (izvor) što u slobodnom prijevodu znači brdo - izvor. Iako nije među najvišim planinama u Dinaridima ili na Jadranskoj obali, Mosor ima dosta atraktivnih atributa koji privlače planinare: položaj pored velikog grada i prometnog središta (Split), prekrasan planinarski dom i nekoliko skloništa, dobro označene i obilježene staze, te nekoliko izvora vode.

Osim toga, divan pogled prema moru i otocima, na urbana područja - Split, Solin, Trogir, Kaštela, Omiš, na obalne planine poput Biokova i Omiške Dinare ili prema unutrašnjosti na planine poput Dinare, Troglava, Kamešnice i Čvrsnice. Pogled se pruža i na zanimljiv krajolik dalmatinskih „Zagora“ (što znači "zemlja iza planina") te na kanjon rijeke Cetine.  Mosorom dominira kameniti hrbat s kojeg se u smjeru sjevera i juga spuštaju krševite padine vrlo razvijenog kraškog reljefa.

Dok sjevernu padinu karakteriziraju brojne škrape, ponikve i kraške jame, južna se spušta gotovo terasasto i ispresijecana je brojnim dolcima. Iako je zbog vapnenačke građe Mosor gotovo bezvodan, na njemu ipak postoji nekoliko izvora: izvor Živica u zapadnom dijelu Mosora tik iznad staze koja se od pl. kuće Lugarnica uspinje prema Debelom Brdu (15-tak min. prije vrha); izvor Sedernik u zaseoku Lolići poviše Žrnovnice (1 h hoda od autobusne postaje u mjestu) na stazi prema pl. domu Umberto Girometta; izvor Ljuvač je najvrjedniji izvor vode na Mosoru, a smješten je do pl. doma Umberto Girometta; izvor Studenac na stazi što iz zaseoka Cotići (Dubrava) vodi prema Sv. Juri (Kozik), 20 min. od kraja asfalta - zaseoka Ćotići; te izvor Trpošnjik ispod istoimenog vrha  (na stazi od Rašeljke prema Sv. Juri – Kozik), na istočnom dijelu mosorskog hrbata.

Pogled na greben Mosora i njegove vrhove s vrha Debelo Brdo

KOLNI PRISTUP (Dugopolje - zaselak Džakići)
Najjednostavnije objašnjenje pristupa: ukoliko se dolazi iz Splita starom cestom za Dugopolje, tada ispred pumpne stanice Crodux, kod kapelice, na križanju putova na kojem se nalazi i autobusna stanica (autobus br. 35.), treba skrenuti desno i voziti uskom asfaltnom cestom otprilike 1 km do zaselka Džakići gdje završava asfaltni put, dakle nikakvog puta za automobile dalje nema. Mjesta za parkiranje ima dovoljno.

ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama):
Dugopolje (zaselak Džakići  - (367 m), Kraljeva peć (400 m), Izvor vode - Balića Pištet (825 m), Debelo Brdo (1044 m), Ljubljanski prijevoj (986 m), Ljubljan (1262 m), spust do Dugopolja – Rama (275 m). Dužina staze 16,6 km. Aktivno vrijeme hoda 7 h i 16 minuta. Vrijeme stajanja 3 h i 09 minuta. Ukupno provedeno vrijeme 10 h i 25 minuta. Visinska razlika pri usponu 1253 m, pri spustu 1352 m.

Info sa zaslona gps uređaja.

Nedjelja, 18.03.2018. drugi dana našeg izleta i planinarenja na području Dalmacije previđen je za uspon od Dugopolja (zaselka Džakići) na Debelo Brdo, Ljubljan, te spust do centra Dugopolja (Rama). Ovom izletu pridružio se i Robert Jukić. Za ovu planinarsku kružnu stazu koristili smo dva automobila. Jedan smo ostavili u centru Dugopolja (Rama), a drugi u zaselku Đakići od kuda smo krenuli na uspon.

Dugopolje – zaselak Džakići – pripreme za pohod.

Članovi HPD "Ljubljan" iz Dugopolja 2017. godine markirali su još jednu „novu“ iznimno lijepu stazu koja vodi na vrh Debelo Brdo.

Planinarska staza započinje u dugopoljskom zaselku Džakići. Kod zadnje kamene kuće (gdje smo i parkirali automobil) započinju prve oznake, a nakon 5 min hoda stiže se na raskrižje: ravno Debelo Brdo, mi skrećemo desno na put za Kraljevu peć, kojim se dolazi za desetak minuta.

Ukoliko se želi detaljnije upoznati s ovom pećinom, treba imati planinarsku ili neku drugu lampu. Od Kraljeve peći vraćamo se nazad po istom putu do križanja na kojem sada skrećemo desno i nastavljamo uspon na Debelo brdo. Na ovom dijelu staza prolazi između i pored dolaca ograđenim suhozidima i urušenih kuća napuštenog zaselka Kursani.

Na početku staze od zaselka Džakići.

Ulaz u Kraljevu peć.

Na stazi između suhozida i ruševnih kuća.

Ovu stazu kao i mnoge druge izgradio je podmosorski seljak iz nužde i potrebe.  Staza je održavana i u odličnom stanju do Balića Pišteta ( 825m )  i dalje prema vrhu je također dobro očišćena i markirana te ugodna za hodanje. Staze od ishodišta preko Kraljeve peći do Balića Pišteta duga je 3,4 km, vrijeme hoda 1 h i 30 minuta. Ukupna dužina staze od ishodišta do vrha Debelo Brdo duga je 4,9 km, a vrijeme uspona 2 h i 45 minuta.

Nakon 20 minuta hoda na stazi se pojavio prvi snijeg, koji će nas pratiti sve do vrha.

Betonska kamenica,

spojena s izvorom pitke vode nekoliko metara iznad nje. Važno je napomenuti da nikad ne presušuje. Nekoliko desetaka metara od izvora na desnu stranu nalazi se kućica uz koju se nalazi stol i klupe pa se može predahnuti prije završetka uspona. Kućica se zove "Vila Lozuša" a za ključ treba kontaktirati broj mobitela : ( +385 95 395 1145).

 

Kuća zvana „Vila Lozuša“.

Zajednička fotka ispred kuće, od kuda se pruža prekrasan pogled na Troglavsku skupinu, masiv Kamešnice i drugih velikih hercegovačkih planina u daljini, a jako lijep vidik je na Dugopolje i njegovu poslovnu zonu koja se nalazi neposredno ispod planine. Nakon kraće pauze i okrijepe uslijedio je uspon prema vrhu Veliko Brdo. Iznad kućice staza skreće udesno, prelazi preko nekoliko dolaca i vrtača.

Ne može se ne primijetiti kako su seljaci podmosorja bili tijesno vezali svoj život uz Mosor, iz nužde i radi vlastitog opstanka, a koliko su ti napori bili golemi vidljivo je skoro na svakom koraku. Nekad su u ovoj plodnoj humusnoj crnici odlično uspijevali krumpir, raž, ozimnica i drugo povrće. Koristio se svaki komadić obradive zemlje za poljoprivredu ili livade za ispašu stoke. Sada, samo se mogu vidjeti ostaci tih napuštenih vrtača i dolaca koji su zarasli u drač i do kojih vodi staza koju su izgradili vlasnici tih dobara. Mosor je ostavio duboke tragove u svijesti dugopoljskog čovjeka. Zato se u posljednje vrijeme obnavljaju urušene pojate, popravljaju bunari, a planinari obnavljaju i obilježavaju staze.

Staza prolazi preko nekoliko dolaca.

S obzirom na kraški dio sjeverne strane Mosora ova planinarska staza je izuzetno lijepa i nije naporna. Ovaj dio staze otvorenih vidika vodi kamenjarom preko grebena vrha Korito do raskrižja putova: Klis desno, a mi nastavljamo ravno u pravcu Lugarnice. Spuštamo se nakratko do slijedećeg križanja na kojem skrećemo desno i po grebenu do vrha Debelo Brdo.

Po kamenjaru prema u pravcu odredišta.

Raskrižje putova.

Vrh Debelo Brdo.

Debelo Brdo sa svojih 1044 m visine nije pretjerano visoko, ali je zato idealan vidikovac sa kojeg se otvara široki pogled na grad Split i okolicu, na srednjodalmatinske otoke te na dio Dinarida ( Dinara, Kamešnica, Vran, Čvrsnica...). Unatoč tome, uspon na njega je dosta zahtjevan, bez obzira odakle se kreće: s Klisa, iz Sitnog Gornjeg iz Žrnovnice ili s izvora rijeke Jadro. Svaka od ovih polaznih točaka podrazumijeva višesatni uspon.

Pogled na Split, more i otoke.

Na vrhu - Debelo Brdo.

Pogled na greben Mosora i njegove vrhove.

Nakon duže pauze koju smo iskoristili za odmor i marendu, nastavljamo uspon grebenskom planinarskom stazom koja je dobro markirana i koja vodi po kamenjaru pa doslovno treba skakutati s kamena na kamen. Na ovom dijelu uspona prelazi se preko vrhova Plišivac (1053 m) i Kunjevod (nije posebno označen), koji u planinarskom smislu nisu posebno zanimljivi.

Na ovom dijelu markirani smjer kretanja ne može se nazvati stazom jer treba skakutati preko škrapa, napregnuti moždane vijuge i povećati koncentraciju da se ne bi dogodilo zlo. Na dijelovima markiranog smjera kretanja nalaze se škrape koje su duboke i po nekoliko metara, a gazište s druge strane je oštro i pokriva pola gojzerice. Obzirom na te okolnosti, na ovom dijelu mosorskog grebena ne može se uživati u prekrasnim vidicima koje on pruža nego se mora skoncentrirati na teren po kojem se prolazi.

Na grebenskoj stazi prema Ljubljanu.

Manje poznati vrh Plišivac.

Na dijelu grebena na kojem su škrape ispunjene snijegom, dodatno otežava kretanje.

Nakon prelaska preko prethodno spomenutih vrhova dolazi se na Ljubljanski prijevoj na kojem je križanje planinarskih putova na kojem se u ovu grebensku mosorsku stazu ubada ona koja dolazi iz smjera Dugopolja.

Prijevoj Ljubljan i raskrižje putova.

Od vrha Debelo Brdo do ovog raskrižja grebenska staza duga je 3,1 km – vrijeme hoda 2 h i 10 minuta. U nastavku napredovanja po mosorskoj grebenskoj stazi, uspon postaje jednostavan, jer je staza održavana i dobro markirana, vodi preko nekoliko travnatih proplanaka, djelomično po visokoj makiji, da bi završni vrlo oštri uspon, po otvorenom kamenjaru, doveo na vrh Ljubljan.

Šafrani izviru iz snijega.

Na stazi prema vrhu Ljubljan s nešto više snijega.

Pogled unazad.

Vrh Ljubljan.

Pogled s vrha Ljubljan.

Ljubljan je najviši vrh sjeverozapadnog Mosora. Vrh je označen natpisom imena i nadmorske visine na velikom kamenu. Na njemu se nalazi metalna kutija s upisnom knjigom. Na kutiji je ugrađen metalni žig. S vrha se otvara vidik u svim smjerovima, a posebno upečatljiv je pogled na Split i Dugopolje. Nešto niže od vrha nalazi se visoki željezni stup.

Zajednička fotka na vrhu Ljubljan.

Nakon duže pauze i ručka sa Ljubljana se vraćamo istom stazom do križanja planinarskih putova, koje je spomenuto u opisu uspona, i na tom križanju krećemo desno u smjeru Dugopolja. U nastavku silaska planinarska staza dugo nije održavana, prolazi kroz gustu makiju i kamenjar, markacije su blijede i teško se slijede, pa se gubi dosta vremena na njihovo pronalaženje.

Snalaženje na ovom dijelu je otežano s navigacijskim uređajem a bez njega gotovo nemoguće za planinara koji nije iz lokalne zajednice ili ukoliko ne poznaje ovo područje. Ovaj dio silaska je dosta strm i kada se planinarska staza spusti do vrtača koje su nekada bile obrađivane, vodi oko ili kroz njih sve do napuštenih Rogošića staja.

Pri povratku s Ljubljana,  preko travnatih dolaca.

Na zaraslom i zapuštenom dijelu staze.

Dolazak do Ljetnih stanova Podi u  kojima je obnovljeno nekoliko kuća.

U ovom selu je nekoliko osposobljenih kućica koje mogu poslužiti kao sklonište. To su privatne kuće i za njihovu upotrebu, potrebno je kontaktirati vlasnike. Tu je i cisterna s vodom. Na cisterni je poklopac koji se ne zaključava. Ima i kanta s lancem za vađenje vode. Iznad ovih kuća pedesetak metara prema sjeverozapadu nalazi se veća otvorena kamenica iz koje ove kuće dobivaju vodu. Tu smo nadopunili  zalihe vode.

Otvorena veća kamenica s pitkom vodom. Tu smo dopunili zalihe vode.

Od ovog napuštenog sela do Dugopolja vodi planinarska staza koja je dobra, održavana, jednostavna za slijediti. Markacije su u prvom dijelu rijetke i izblijedjele, otprilike do pola staze a u nastavku su svježe obnovljene sve do Dugopolja. Unatoč tome stazu je jednostavno slijediti jer je jedina i nema nikakvih križanja koja bi nas odvela u krivom smjeru. U prvom dijelu silaska do nekadašnjih ljetnih stanova Podi, planinarska staza vodi gotovo po otvorenom terenu i po kamenjaru pa treba paziti kako se hoda iako je laka za snalaženje.

Kroz uski kameni prolaz iznad kamenice s vodom.

Pri spustu na stazi uz ograde ozidane visokim suhozidom.

Nakon spomenutih ljetnih stanova, spust nastavljamo kroz visoku makiju po dobro održavanoj planinarskoj stazi (oko 2 km), zatim silazimo na zatravljeni kamenjar po kojem se spušta sve do Dugopoljskog polja. Nakon silaska u polje, preko njega prelazimo i stižemo u sredinu naselja Rama u kojem se uz cestu na strani bližoj polju, nalazi smjerokaz za Ljubljan i Kapelicu. Na parkiralištu u blizini ovog znaka je kraj ove lijepe planinarske ture.

Pri spustu po zatravljenom kamenjaru.

Ispred Dugopoljskog polja i Dugopolja.

Prelazak preko polja

Dolazak na odredište, gdje i završava ova naša lijepa avantura planinarenja.

Nakon svakog uspješnog planinarenja slijedi dobra spiza, ovog puta janjetina na Klisu – restoran Perlica.

LINK-Album sa slikama:

https://photos.google.com/share/AF1QipOvxrNqVEwn8cisCghClz-03nQy-ZFC6SFi2OUTyJAQQHrn5TxnlPjtDHaz56U7YA?key=alpxLV9HM1RtdXlZUzRzR0o5Z0xoWVVydFZPZEdR