Lista putopisa
Erjavčeva koča_Slemenova špica_Prednje Robičje_Prijevoj Vršič_Erjavčeva koča
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 1. ožujka 2018.


Od mog sedmodnevnog boravaka u Sloveniji - Gozd Martuljku – dva dana sam odvojio za izlet i planinarenje:  01. studenog  uspon na Slemenovu špicu i Prednje Robičje od Vršiča i 04. studenog, 2015. uspon na Golicu, od planine pod Golicu.

Slemenova Špica  je vrh 1909 m, a susrećemo i visinu 1911 m nadmorske visine smješten u sredini između visokih vrhova Julijskih Alpa. Slemenova špica ima dvije izrazito dijametralno - suprotne strane. Južna strana je pitoma i travnata sa prekrasnim jezercima na Slemenu ispod sjeverne strane Male Mojstrovke, dok se padine sjeverozapadne strane strmo, gotovo okomito ruše u dolinu Tamar.

Zbog svoje jedinstvene panorame, ovo područje je poznato kao jedno od najimpresivnijih vidika prema vrhu Jalovca, kao i prema ostalim vrhovima Julijskih Alpa. S vrha se mogu vidjeti najviši vrhovi Julica: Špik (2472 m), Škrlatica (2740 m), Jalovec (2645 m), Mangart ( 2678 m), Visoka Ponca ( 2272 m), Mala Mojstrovka ( 2332 m), greben Robičje, te niz drugih manjih vrhova. Staza nije teška, označena je kao „nezahtevna pot“. Zbog lakog pristupa i prelijepih vidika, vrh je vrlo dobro posjećen u svim godišnjim dobima.

Pogled na Slemenovu špicu i Mangart sa staze ispod sjeverne strane Mojstrovke.-----

KOLNI PRISTUP:
Iz Ike krenuo sam osobnim automobilom u 6 h i 30 minuta. Vožnju sam nastavio preko graničnog prijelaza Rupa – Ilirske Bistrice  do Postojne, od kuda nastavljam autocestom  prema Ljubljani i dalje u pravcu Kranja i Jesenica do izlaza s autoceste na čvoru za Kranjsku Goru i dalje lokalnom cestom 201 do Kranjske Gore. Od Kranjske Gore lokalnom cestom 206 do Erjavčeve koče na prijevoju Vršič. Dužina puta 206 km. Vrijeme vožnje 2 h i 58 minuta.

Kolni pristup od Ike do Vršiča.

ISHODIŠTE POHODA:
Erjavčeva koča na Vršiču (1525 m), sedlo Vratca (1807 m), Slemenova špica (1909/1911 m), prijevoj Slatnica (1815 m), vrh Prednje Robičje (1941 m), prijelaz Vršič (1611 m), Erjavčeva koča na Vršiču (1525 m). Ukupna dužina staze 7,8 km. Aktivno vrijeme hoda 2 h i 41 minuta. Vrijeme stajanja 2 h i 13 minuta. Ukupno provedeno vrijeme 4 h i 54 minuta. Ostvarena je visinska razlika pri usponu 824 m, pri spustu 823 m.

Info s zaslona gpx uređaja.

Uspon na Slemenovu špicu moguć je iz više pravaca:

- Vršič–Slemenova špica: 1 h i 15 min
- Dom v Tamarju–Slemenova špica (mimo Črnih vod): 2 h i 10 min 
- Dom v Tamarju–Slemenova špica (skozi Grlo): 2 h i 10 min
- Erjavčeva koča na Vršiču–Slemenova špica: 1 h i 20 min
- Koča pri izviru Soče–Slemenova špica: 3 h i 25 min

Ja sam odabrao uspon od Erjavčeve koče na Vršiču, a povratak do prijevoja Vršič. Staza započinje s parkinga ispred koče – prelazi na drugu stranu Vršičke asfaltne ceste, gdje je postavljen smjerokaz s natpisom odredišta i potrebnim vremenom hoda: Slemenova špica (1 h i 20 min.), Mala Mojstrovka - (Hanzova pot 2 h i 45 min.), te dom v Tamarju (2 h i 45 min.).

Staza, od samog početka se strmo uspinje vijugajući kroz nisko raslinje patuljastog bora i klekovine. Nakon petnaestak minuta hoda dolazim do prvog raskrižja putova – s lijeve strane ubada se staza koja dolazi s prijevoja Vršiča,  desno nastavlja staza za Slemenovu špicu, Hanzovu pot i dom  v Tamarju.

S ovog dijela puta pruža se lijep pogled na Špikovu skupinu vrhova, Škrlaticu, Prisojnik i Vršič.  Staza nastavlja i dalje oštrim usponom, te me uskoro dovodi do prijevoja Vratca (1807 m) i križanja putova. Iz smjera kretanja: lijevo M. Mojstrovka - Hanzova pot 2 h, desno Slemenova špica 45 minuta, te dom v Tamarju 2 h. Isto tako, tu je pored smjerokaza postavljenog na stupi sa lijeve strane, kamenoj groti ispisan  naziv „Mojstrovka“ i strelica – smjer kretanja.

Erjavčeva koča na Vršiču (1525 m).

Na parkingu ispred Erjavčeve koče na Vršiču - spreman za uspon.

Pogled na stazu koja vijuga prema prijevoju Vratca.

Raskrižje putova: s lijeve-istočne strane ubada se staza koja vodi od prijevoja Vršič. Desno staza nastavlja za Malu Mojstrovku, Sleme i koču v Tamaru.

Na stazi ispred mene nekoliko planinara ispod glave nad Šitom.

Pogled na prijevoj Vratca i raskrižje putova. Na ovom prijevoju upoznao sam dvije planinarke iz Slovenije: to su Vanja i Darija - njihova muška ekipa odjurila prema vrhu Slemena.

Vanja i Darija.

Pogled na Malu Mojstrovku.

Na ovom križanju lijevo se odvaja put koji vodi do ferrate i uspona po Hanzovoj poti na vrh Male Mojstrovke. Dalje nastavlja neoznačeni put preko prijevoja Slatnica (1815 m) do vrha Slemenove špice. Moja namjera je tim putom vratiti se i tako napraviti malu kružnu turu. Desno odvaja se staza za Sleme i Slemenovu špicu. Isto tako, odvaja se neoznačeni put koji vodi na vrh Prednje Robičje (1941 m), što je moj današnji cilj pri povratku sa Slemenove špice.

Od ovog križanja kraći dio puta prolazi ispod podnožja Prednjeg Robičja, zatim se lagano spušta,  gotovo polegnuta dalje vodi iznad strmih provalija  koje se spuštaju u dolinu Male Pišnice. Nakon nekog vremena staza dovodi do raskrižja na kojem se s desne strane priključi označeni put iz Tamarja kroz Grlo. Dalje, staza nastavlja u smjeru Slemenove špice.

S ovog dijela staze otvara se  prelijep vidik na vrh Slemenove špice, na dolinu Male Pišnice i na obližnje vrhove Italije i Austrije.

Na stazi prema Slemenu.

Raskrižje putova.

Po zamrznutoj stazi prema vrhu Slemenove špice.

U nastavku slijedi kraći uspon do sedla Slatnica (1815  m) i slabije označenog raskrižja. Ravno, staza vodi prema Tamarju mimo Črna voda. Lijevo, nastavlja neoznačeni put koji vodi po siparu – melišču  po izohipsi   podnožja Male Mojstrovke, sve do označene staze  koja ulazi u stijenu Male Mojstrovke i uspona po ferrati (Hanzova pot). Desno staza nastavlja prema Slemenovoj špici. S ovog prijevoja pruža se lijep pogled na Jalovec, u nastavku, nakratko, staza se umjereno uspinje i nakon nekoliko minuta izlazi na Sleme.

Sleme je naziv za manju planinsku livadu smještenu samo dvadesetak metara ispod vrha Slemenove špice, koju karakterizira nekoliko malih jezerca. Sleme je poznato kao jedno od najimpresivnijih vidika prema vrhu Jalovca, kojeg je priroda dizajnirala kao kristalni dijamant.

Nama planinarima poznata je slika vrha Jalovca koja se zrcali u jezercu. Čest je to motiv čija se slika susreće na mnogim kalendarima. Lijepo jesenje vrijeme, sunčan dan, ne zahtjevan put, lijepi pogled privukao je veliki broj planinara koji se odmaraju na livadi i uživaju u predivnoj panorami visokih vrhova Julijskih Alpa.

Prelijep pogled od raskrižja i prijevoja Slatnica prema vrhu Jalovca.

Od prijevoja Slatnica prema Slemenu.

Izlaskom na livadu Sleme dočekala me ova slika – planinari uživaju u prelijepom i sunčanom danu uz još ljepši pogled na okolne vrhove Julica.

Na Slemenu – u pozadini Špik, Škrlatica, Mala Mojstrovka i greben Robičje.

Pogled od Slemena na Jalovec. Nažalost, u ovim jutarnjim satima jezerca su zaleđena – ne vidi se zrcalenje vrha Jalovca u jezercu. U poslijepodnevnim satima jezerca će biti odleđena.

Na ovom prekrasnom mjestu zamolio sam planinarku iz Ljubljane gosp. Irenu Keber koja je snimala isti motiv, kao i ja – da mi napravi nekoliko fotki prema vrhu Jalovca.

Irena Keber planinarka iz Ljubljane.

Nakon razgledavanja i fotografiranja ostalo mi je još nekoliko minuta do vrha Slemenove špice. Na tom putu ponovo susrećem Vanju i Dariju sa svojim supruzima Bojanom i Markom istog prezimena Štenbal. Nakon kraćeg neformalnog razgovara produžio sam do vrha Slemenove špice (1909 m) – visina uzeta s topografske karte“Julijske Alpe (Zahodni del -1: 50.000 – 3 izdanje 2008.), ista visina je na digitalnim kartama Peš poti i Geopedije Slovenije, dok visina 1911 m nalazi se na topografskoj karti „Triglav“ (1:25.000)- 12 izdanje 2012. Godine.

Bračni par: Vanja i Bojan Štenbal, te Daria i Marko Štenbal u lijepom planinskom okruženju uživaju u prekrasnom i sunčanom danu stvorenom za planinarenje. Nisu članovi planinarskog društva, ali su zaljubljenici u prirodu i četo odlaze u planine i borave u njima.

Jedna fotka istog dana nakon odleđivanja jezerca od gospodina Štenbala.

Pogled na vrh Slemenove špice.

Jalovec sa Slemenove špice.

S istog mjesta Jalovec „zumiran“.

Nakon kraćeg zadržavanja na vrhu, nastavljam spust istim putom do prijevoja Slatnica i raskrižja putova. Od ovog križanja odlučio sam nastaviti povratak nemarkiranim putom koji vodi ispod strmih zidina sjeverne strane Male Mojstrovke.

U prvom dijelu staza polegnuto prolazi po oblucima, a nakon toga strmo se uspinje po siparu, potom nastavlja blagim usponom po dobro vidljivoj stazi na kojoj su vidljivi tragovi snijega sve do markiranog puta koji vodi od  Vršiča na vrh Male Mojstrovke – uspon po Hanzovoj poti – ferrati. U nastavku laganim hodom za desetak minuta stižem do prijevoja Vratca.

Pogled na sipar – melišče i nemarkirani put ispod Male Mojstrovke od prijevoja Slatnica.

Uspon po strmom siparu ispod same stijene Mojstrovke.

 Na stazi tragovi snijega.

Na stazi – u pozadini greben Prednje Robičje, te vrhovi Špik i Škrlatica.

Pogled u nazad na sipar i Slemenovu špicu.

Od prijevoja Vratca (1807 m), uspon po nemarkiranom putu na vrh Prednje Robičje (1941 m), započinjem u 12 h i 40 minuta. Put najprije vodi po manjoj travnatoj padini, zatim ulazi u gustu klekovinu (rušje) i nakratko vodi po lijevoj strani, zatim započinje strmi uspon kroz gustu klekovinu, pritom skreće u desno i izlazi na otvoreni kameniti greben Prednjeg Robičja prošaran klekovinom. S ovog dijela staze otvara se lijep pogled na najviše vrhove Julijskih Alpa.

Pogled na Mojstrovku sa staze prema Prednjem Robičju.

Erjavčeva koča.

Pogled na stazu koja vodi po grebenu do vrha Robičja.

Pogled na vrh Prednje Robičje.

U nastavku staza prolazi kamenim grebenom s povremenim obilaskom neprohodnog dijela, te ponovo vraća na greben i tako nekoliko puta. Na vrh Prednje Robičje (1941 m) stižem u 13 h i 10 minuta. Od prijevoja Vratca do vrha savladana je visinska razlika od 134 m, na dužini staze 400 m, uz vrijeme hoda 30 minuta. Na vrhu sam upoznao gosp. Viktora Škrinjara.

S ovog vrha otvara se lijep pogled na Špik, Škrlaticu, Prisojnik, prelaz Vršič, Mojstrovku, Slemenovu špicu, te na vrhove Austrije.

Vrh je označen gomilom kamenja u kojoj je usađen drveni križ. Iza križa nalazi se limena kutija s upisnom knjigom posjetitelja.

Na vrhu Prednje Robičje (1941 m).

Pogled prema planinskim vrhovima u Austriji.

Poznati vrhovi Špik, Škrlatica i Prisojnik.

Zajednička fotka na vrhu Prednje Robičje s Viktorom Škrinjarom.

Nakon fotkanja i razgledavanja obližnjih vrhova, nastavljam spust istim putom  do prijevoja Vratca i dalje do slijedećeg križanja putova, gdje se staza razdvaja: lijevo za Erjavčevu koču, desno za Vršič. Ja sam odlučio krenuti stazom prema Vršiču i spustiti se do Erjavčeve koče i na taj način napraviti još jednu kružnu turu.

Od ovog raskrižja laganim spustom za desetak minuta dolazim na prijevoj Vršič ( 1611 m), zatim odlazim do Tičarjevog doma (1620 m) kako bi se osvježio, nažalost, dom je zatvoren.

Od Tičarjeva doma nastavljam put po asfaltu, nakon čega staza ulazi na planinarski put koji vodi do Erjavčeve koče, gdje završava moja današnja avantura planinarenja.

Pri spustu s Robičja – pogled na stazu koja vodi na Vršič.

Na stazi prema Vršiču.

Tičarjev dom u pozadini Prisojnik.

Pogled na Prednje Robičje sa staze prema Erjavčevoj koči.

Erjavčeva koča na Vršiču (otvorena).

Pogled na vrh Prednje Robičje od parkinga ispred Erjavčeve koče.

Pročitajte više na:

http://mbjelan.bloger.index.hr/post/vrsic--slemenova-spica-prednje-robicje/27727997.aspx