Lista putopisa
Gomišćkovo zavetišće-Krn-Batognica-Piramida na Peski-Krnsko jezero-Dom Klementa Juga
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 21. prosinca 2013.


Drugi dan našeg boravka u Julijskim Alpama predviđen je za spust po trasi od Krna do Lepene, kako slijedi.

Ishodište pohoda: planinarsko sklonište Gomišćkovo zavetišće (2210 m), Krn (2244 m), Batognica  (2164 m), Piramida na Peski (1975 m), Krnsko jezero (1389 m), Dom pri Krnskih jezerih (1385 m), te do doma dr. Klementa Juga (700 m). Ukupna dužina staze 17 km.  Aktivno vrijeme hoda 5 h i 10 minuta, vrijeme stajanja 2 h i 40 minuta. Ukupno vrijeme 7 h i 51 minuta. Pri spustu savladana je visinska razlika 1575 m.  

Nakon noćenja i doručka na Gomiščkovom zavetišću, u 6 h bili smo spremni za pokret. Do vrha Krna treba nam 10 minuta.

Na putu prema vrhu Krna od skloništa Gomišćkova zavetišta i danas su vidljivi ostaci bodljikave žice iz Prvog svjetskog rata.

Na vrhu Krna (2244 m)

Krn sa svojom nadmorskom visinom od 2244 m najviši je vrh planinskog masiva Krna. Uzdiže se iznad srednjeg dijela rijeke Soče. Meni osobno, ovaj izlet je jedan od najljepših izleta u Julijskim Alpama, zbog prekrasne planine, zelenih pašnjaka, stjenovitih vrhova, prelijepih pogleda i zbog povijesti ovog kraja.

Zbog svoje visine s njega se pružaju prekrasni pogledi za vrijeme lijepa vremena: na sjeveru su vidljivi vrhovi Mangrta, Jalovca, Mojstrovke, Prisojnika i Triglava, na istoku Karavanke i viši vrhovi Kamniško-Savinjskih Alpi, na zapadu Kobariški Stol i Kanin a na jugu susjedni vrh Batognica. Nažalost, danas, je taj pogled izostao. Budući da sam ovaj vrh posjetio 2010 godine, kada smo tada imali lijepo vrijeme, postavit ću barem jednu sliku sa istim motivom (Krnskog jezera), da se vidi razlika.

Pogled na dolinu i Krnsko jezero

Pogled sa istog mjesta na dolinu i Krnsko jezero 

Nastavljamo spust sa Krna i dolazimo do sedla između Batognice i Krna. Tu je raskrižje putova, gledano iz pravca dolaska: lijevo Komna, Krnsko jezero i Lepena, desno planina Kuhinja, ravno Batognica. Na ovom sedlu nailazimo na ostatke prošlosti iz Prvog svjetskog rata.

Ostaci postolja, podvozja topničkog oružja ( talijanska haubica 149 mm) stara 100 godina na nadmorskoj visini okvirno 2000 m govori o teškim zadacima i naporima kojim su bili izloženi vojnici i životinje. Da ne gledamo samo ostatke oružja iz Prvog svjetskog rata, evo jedne ljepše fotke:

Prekrasno cvijeće (ne poznajem o kojem se planinskom cvijetu radi).

Dalje nas put vodi na Batognicu visoku 2164 m.

Na početku uspona na Batognicu.

Nakon nekoliko minuta hoda dolazimo do betonskih stepenica, koje nas vode dalje prema vrhu Batognice.

Markirana staza i stepenište.

Na stazi po stepeništu.

Simbolično: željezni križ sa vijencem od bodljikave žice.

Uspinjući se dalje prema vrhu Batognice ostaci rata između Talijanske i Austro-ugarske vojske iz Prvog svjetskog  rata, vidljivi su na svakom koraku na padinama planine, kao što su: podzemne utvrde, bunkeri, tuneli, rovovi, puškarnice, željezni križevi sa bodljikavom žicom, ostaci krhotina granata i niz drugih obilježja.

Pogled na vrh Krna i na sklonište Gomiščkovo zavetišće.

Nekoliko slika koje svjedoče o svemu tome navedenom:

Tunel.

Utvrda.

Tuneli i podzemni hodnici spojeni među sobom.

Utvrda i tunel.

Razgledajući ostatke prošlosti, staza nas neprimjetno dovodi do vrha Btognice (2164 m), na kojoj su se odvijale najkrvavije bitke u Prvom svjetskom ratu između Talijanske  i Austro-ugarske vojske. Zdrave,  pohodi Batognicu 7 puta i želi nas što više upoznati sa detaljima i prošlosti ove planine. Tako od njega, a iz drugih izvora doznajem, da je na Batognici išla crta razgraničenja, položaji na nekim mjestima bili su udaljeni svega 20 do 30 metara. Bojišnica je bila ne promijenjena preko dvije godine. Na ovom vrhu zabilježen je veliki broj ljudskih žrtava, što zbog oštrih i hladnih zima, a što zbog neprekidne aktivnost topništva. Kruže razne priče, a Zdrave nam jednu od tih priča pripovijeda, kako su Talijani htjeli prokopati tunel ispod Austrijskih rovova i sve dignuti u zrak. No, međutim, Austrijanc i su shvatili namjera Talijana i preduhitrili ih i aktivirali 4100 kg nitroglicerinske želatine. U toj ekspoziji vršni dio Batognice obrušio se na Talijane. Jedna od priča koja kruži kaže, da je  vrh Batognice smanjen za 10 m.

Natpisna ploča koja svjedoči o mjestu podzemne eksplozije iz 1917 godine.

Na vrhu Batognice, sa kojeg je prekrasan  pogled na Krn, Julijske Alpe i ostale planinske vrhove.

Armirani betonski blok uništenog bunkera u eksploziji.

Mi nastavljamo put dalje spuštajući se do sedla Prag (2068 m), od kuda nas staza dalje vodi po Mali peski ( po siparu ispod vrha zvanog Nad Peski). Na ovom dijeli vidljivi su zadnji ostaci snijega.

Po siparu na putu Mali peski.

Da razbijemo prikazivanje putova i planina, za promjenu malo cvijeća, koje se bori za opstanak u ovom siparu.

Planinsko cvijeće.

Na kraju sipara vidljivi su ostaci rovova, duboki preko 1.5 m. Ni vrijeme, ni erozija tla nisu ih uspjeli izravnati i pokriti sve do današnjeg dana.

Staza prolazi uz rovove.

Jezero Lužinci.

Jezero Lužinci (zumirano).

Ostaci vojarne.

U 8 h i 20 minuta stižemo do Piramide na Peskih. To je spomen obilježje svim poginulim Austrijskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu.

Piramida na Peskih (1975 m)

Nastavljamo spust po zasniježenom dijelu staze, prema Krnskom jezeru. Vrijeme je promjenjivo i nema naznaka za moguće pljuskove, koji su predviđeni vremenskom prognozom u prijepodnevnim satima, stoga, ne žurimo. Imamo vremena za odmore i fotkanje.

Na stazi prema snijegu.

Razno planinsko cvijeće.

Od Piramide, gdje napuštamo kamene vrhove i ulazimo u područje bujne vegetacije, mnogo ugodnije za pješačenje.

Na stazi sa puno cvijeća i zelenila, koja nas dalje vodi preko Dolića do raskrižja putova.

Staza preko Dolića.

Raskrižje putova. Desno za dom na Krnskih jezarih i Lepeni, lijevo za Krnsko jezero i Krn. Neva i Nives odlaze do doma, a ostatak ekipe do Krnskog jezera, do kojeg nam je trebalo svega 10 minuta hoda.

Krnsko jezero.

Krnsko jezero nalazi se na podnožju Krna između  planine Lemeža i Šmohorja. Ono je najviše slovensko alpsko jezero, dugo 300 m i široko 150 m, sa najvećom dubinom od 18 m. Na jezeru pravimo veću pauzu ( 45 minuta) uz marendu i hlađenje nogu u jezeru. Sredina je tjedna i nema mnogo posjetitelja na jezeru. Odmoreni i osvježeni, željeli smo napraviti jednu lijepu zajedničku fotografiju za buduća sjećanja i zamolili smo jednu od dvije slovenske planinarke da nas fotografira.

Zajednička fotka na Krnskom jezeru.

Nama planinarima uvijek je lijepo sresti druge planinare i upoznati se sa njima i razmijeniti pokoja iskustva iz planina. Tako, i ovog puta, upoznajemo se sa Bojanom i Dragicom iz Goriških brda. U razgovoru doznajemo da je njihovo PD pobratimljeno sa PD Lisina iz Matulji. ( svake godine prisutni na danima črešanja). Da ne zaboravimo njihova lica, jedna fotka. 

U 11 h odlazimo sa jezera do planinarskog doma pri Krnskih jezerih, gdje nas čekaju Nives i Neva. Tu radimo još jednu kraću pauzu uz osvježenje sa hladnom pivom.

Dom pri Krnskih jezerih (1385 m)

Dom na nadmorskoj visini 1385 m, sastoji se od pet funkcionalno povezanih objekata smještenih u smrekovoj šumi da se ne poremeti okruženje Nacionalnog parka Triglav. Godine 1978 su izgradili teretni lift iz Lepene do prijevoja između Velike Babe i Debeljaka preko planine Duplje. Dom je otvoren od početka lipnja do kraja rujna.  Restoran postoji 75 sjedećih mjesta i bar. Dom ima 19 soba sa 93 kreveta, te u zimskom bivku ima 20 kreveta. Tkođer, posjeduje štednjak i wc i pranje hladnom vodom u svakoj kući. Vikendom od srpnja dom je spojen na električnu mrežu, u te dane postoji i topla voda za pranje.
Od dom pri Krnskih jezerih u 11 h i 45 minuta nastavljamo spust šumskom stazom, zatim ubrzo izlazimo na široku šumsku cestu koja nas dalje dovodi do mjesta na kome se svake godine u travnju mjeri visina snijega. Najviša zabilježena visina snijega (3,50 m) bila je 2009 godine, dok je 2013 (2,40 m).

Mjesto na kome se mjeri visina snijega svake godine. (snijegomjer).

Nekoliko minuta hoda dalje dolazimo do  prijevoja između Velike Babe i Debeljaka na kome završava žičara.  Put nastavljamo dalje širokom šumskom stazom, malo niže od stanice teretnog lifta dolazimo do mjesta gdje nam se pružaju dvije mogućnost spusta:  ravno ili desno, obe staze vode do Lepene. Mi smo se odlučili ovom lijevom stazom koja se najviše koristi kako pri usponu tako i pri spustu.

Na stazi pri spustu prema Lepeni.

Kratka stanka na stazi dok se ne priključi Zdrave i Fedor.

Cijelo vrijeme spusta, staza vijuga praveći neprekidno serpentine. Od doma na Krnskih jezerih do dona dr. Klementa Juga na Lepeni savladali smo visinsku razliku pri spustu 685 m, pri čemu nam je trebalo 1 h i 30 minuta. Dolaskom na parking, slijedi pranje i prevlačenje, te naravno i osvježenje uz hladnu pivu, a potom odlazak u Kobariški muzej. I na kraju još jedna zajednička fotka ispred doma dr. Klementa Juga (700 m).

Dom Dr. Klementa Juga na Lepeni (700 m)

Pročitajte više na:  http://mbjelan.bloger.index.hr/