Gomišćkovo zavetišće_Krn_Batognica_Krnsko jezero_Dom Klementa Juga

Drugi dan boravka u Julijskim Alpama predviđen je za silazak duž Krne do Lepene kako slijedi:

Polazna točka pješačenja: planinarsko sklonište Gomišćkovo zavetišće (2210 m), Krn (2244 m), Batognica (2164 m), Piramida na Peski (1975 m), Krnsko jezero (1389 m), Dom pri Krnskih jezerih (1385 m), pa sve do kod kuće dr. Klement juga (700 m). Ukupna dužina staze je 17 km. Vrijeme aktivnog hoda 5 sati i 10 minuta, vrijeme stajanja 2 sata i 40 minuta. Ukupno vrijeme 7 h i 51 minuta. Tijekom spuštanja savladana je visinska razlika od 1575 m.  

Nakon noćenja i doručka u skloništu Gomišček, u 6 sati bili smo spremni za kretanje. Do vrha Krna nam treba 10 minuta.

Na putu do vrha Krna iz zaklona Gomišćkovog zaklona danas su vidljivi ostaci bodljikave žice iz Prvog svjetskog rata.

Na vrhu Krna (2244 m)

Krn sa svojom nadmorskom visinom od 2244 m najviši je vrh planinskog masiva Krna. Uzdiže se iznad srednjeg dijela rijeke Soče. Meni osobno, ovaj izlet je jedan od najljepših izleta u Julijskim Alpama, zbog prekrasne planine, zelenih pašnjaka, stjenovitih vrhova, prelijepih pogleda i zbog povijesti ovog kraja.

Zbog svoje visine s njega se pružaju prekrasni pogledi za vrijeme lijepa vremena: na sjeveru su vidljivi vrhovi Mangrta, Jalovca, Mojstrovke, Prisojnika i Triglava, na istoku Karavanke i viši vrhovi Kamniško-Savinjskih Alpi, na zapadu Kobariški Stol i Kanin a na jugu susjedni vrh Batognica. Nažalost, danas, je taj pogled izostao. Budući da sam ovaj vrh posjetio 2010 godine, kada smo tada imali lijepo vrijeme, postavit ću barem jednu sliku sa istim motivom (Krnskog jezera), da se vidi razlika.

Pogled na dolinu i Krnsko jezero

Pogled s istog mjesta na dolinu i jezero Krn 

Nastavljamo spust s Krna i stižemo do sedla između Batognice i Krna. Raskrižje je cesta koje se vide iz smjera dolaska: lijevo Komna, jezero Krn i Lepena, desno planina Kuhinja, ravno Batognica. Na ovom sedlu nailazimo na ostatke prošlosti iz Prvog svjetskog rata.

Ostaci pijedestal, podvozje artiljerijskog oružja (talijanski haubica 149 mm), staro 100 godina na nadmorskoj visini od oko 2000 m, govore o teškim zadacima i naporima kojima su bili izloženi vojnici i životinje. Nemojmo samo pogledati ostatke oružja iz Prvog svjetskog rata, evo jedne lijepe fotografije:

Prekrasno cvijeće (ne znam koji je to planinski cvijet).

Dalje nas put vodi do Batognice, visoke 2164 m.

Na početku uspona na Batognicu.

Nakon nekoliko minuta hoda stižemo do betonskih stepenica koje nas vode dalje do vrha Batognice.

Označena staza i stubište.

Na stazi gore stubama.

Simbolično: željezni križ s vijencem od bodljikave žice.

Penjajući se dalje prema vrhu Batognice, ostaci rata između talijanske i austrougarske vojske iz Prvog svjetskog rata vidljivi su na svakom koraku planinskih padina, poput: podzemnih utvrđenja, bunkera, tunela, rovova, puškarnica, željeznih križeva s bodljikavom žicom, ostaci fragmenata granata i niz drugih značajki.

Pogled na vrh Krna i zaklonište Gomišček.

Nekoliko slika koje svjedoče o svemu gore navedenom:

Tunel.

Tvrđava.

Tuneli i podzemni hodnici povezani međusobno.

Tvrđava i tunel.

Gledajući ostatke prošlosti, staza neprimjetno vodi nas na vrh Btognice (2164 m), gdje su se odvijale najkrvavije bitke u Prvom svjetskom ratu između talijanske i austrougarske vojske. Pozdrav, posjetite Batognicu 7 puta i on nas želi što više upoznati s detaljima i prošlošću ove planine. Tako od njega, i iz drugih izvora, saznajem da je na Batognici postojala razgranična linija, položaji na nekim mjestima bili su udaljeni samo 20 do 30 metara. Bojno polje bilo je nepromijenjeno više od dvije godine.

Na ovom vrhuncu zabilježen je veliki broj ljudskih žrtava, kako zbog oštrih i hladnih zima tako i zbog kontinuirane topničke aktivnosti. Kruže razne priče, a Zdrave nam govori jednu od tih priča, kako su Talijani željeli iskopati tunel pod austrijskim rovovima i sve raznijeti. Međutim, Austrijanci su shvatili namjere Talijana i spriječili ih i aktivirali 4100 kg nitroglicerin želatine. U tom je izlogu gornji dio Batognice pao na Talijane. Jedna od kružilih priča kaže da je vrh Batognice smanjen za 10 m.

Pločica s natpisom koja svjedoči o mjestu eksplozije u podzemlju iz 1917. godine.

Na vrhu Batognice s kojeg se pruža prekrasan pogled na Krn, Julijske Alpe i druge planinske vrhove.

Armiranobetonski blok uništenog bunkera u eksploziji.

Nastavljamo put dalje, spuštajući se do Praškog sedla (2068 m), odakle nas staza vodi dalje Malim peskom (uz sipar ispod vrha koji se zove Nad Peski). Na ovom dijelu vidljivi su posljednji ostaci snijega.

Na siparu na cesti Mali peski.

Propadnemo prikaz cesta i planina, da promijenimo nekoliko cvjetova, koji se u ovom siparu bore za opstanak.

Planinsko cvijeće.

Na kraju sipara vidljivi su ostaci rovova, dubine preko 1,5 m. Ni vrijeme ni erozija tla nisu ih uspjeli izravnati i pokriti sve do danas.

Staza vodi duž rovova.

Jezero Lužinci.

Jezero Lužinci (zumira).

Ostaci vojarne.

Za 8 i 20 minuta stižemo do Piramide na pijesku. To je spomen na sve austrijske vojnike ubijene u Prvom svjetskom ratu.

Piramida na pijesku (1975 m)

Nastavljamo spuštanje po snježno pokrivenom dijelu staze, prema jezeru Krn. Vrijeme je promjenljivo i nema naznaka mogućih pljuskova koji su prognozirani vremenskom prognozom ujutro, dakle, ne žurimo. Imamo vremena za odmor i fotografiranje.

Na stazi prema snijegu.

Razno planinsko cvijeće.

Od Piramide, gdje napuštamo stjenovite vrhove i ulazimo u područje bujne vegetacije, mnogo ugodnije za planinarenje.

Stazom s puno cvijeća i zelenila, koja nas vodi dalje preko Dolića do raskršća.

Staza preko Dolića.

Raskrižje cesta. Desno za dom na Krnskim jezerima i Lepeni, lijevo za Krnsko jezero i Krn. Neva i Nives odlaze kući, a ostatak ekipe do jezera Krn, za koji nam je trebalo samo 10 minuta hoda.

Jezero Krn.

Krnsko jezero nalazi se na podnožju Krna između  planine Lemeža i Šmohorja. Ono je najviše slovensko alpsko jezero, dugo 300 m i široko 150 m, sa najvećom dubinom od 18 m. Na jezeru pravimo veću pauzu ( 45 minuta) uz marendu i hlađenje nogu u jezeru. Sredina je tjedna i nema mnogo posjetitelja na jezeru.

Odmoreni i osvježeni, željeli smo napraviti jednu lijepu zajedničku fotografiju za buduća sjećanja i zamolili smo jednu od dvije slovenske planinarke da nas fotografira.

Zajednička fotka na Krnskom jezeru.

Uvijek je lijepo za nas planinari upoznati druge planinari i upoznati ih i razmijeniti neka iskustva s planina. Dakle, i ovaj put susrećemo Bojana i Dragicu iz Goriških brda. U razgovoru saznajemo da je njihov PD srodan PD Lisinom iz Matulji. (prisutno svake godine u danima trešanja). Ne zaboravimo njihova lica, jedna fotografija. 

U 11 sati napuštamo jezero do planinarskog doma kraj Krnskih jezera, gdje nas čekaju Nives i Neva. Ovdje ćemo napraviti još jednu kratku pauzu uz osvježenja uz hladno pivo.

Dom kod Krnskih jezerih (1385 m)

Kućica na nadmorskoj visini od 1385 m sastoji se od pet funkcionalno povezanih zgrada smještenih u smrekovoj šumi kako ne bi narušavali okoliš Triglavskog nacionalnog parka. 1978. godine izgradili su teretni lift iz Lepene do prelaza između Velike Babe i Debeljaka preko planine Duplje. 

Dom je otvoren od početka lipnja do kraja rujna. Restoran ima 75 sjedećih mjesta i bar. Dom ima 19 soba s 93 kreveta, a zimski bivak 20 kreveta. Također, ima peć i wc i pranje hladnom vodom u svakoj kući. Vikendom od srpnja dom je priključen na električnu mrežu, a tih dana postoji i topla voda za pranje.

Iz kućice kraj Krnskih jezera u 11 i 45 minuta nastavljamo spuštanje šumskom stazom, a zatim ubrzo izlazimo na široku šumsku cestu koja nas vodi dalje do mjesta gdje se svake godine u travnju mjeri visina snijega. Najveća zabilježena visina snijega (3,50 m) bila je 2009. godine, dok je 2013. godine (2,40 m).

Mjesto gdje se visina snijega mjeri svake godine. (mjerač snijega).

Nekoliko minuta hoda dolazimo do prijevoja između Velike Babe i Debeljaka gdje završava žičara. Nastavljamo širokom šumskom stazom, malo niže od stanice za teretna dizala dolazimo do mjesta gdje nam se nude dvije mogućnosti spuštanja: ravno ili desno, obje staze vode do Lepene. Odlučili smo se za ovu lijevu stazu koja se uglavnom koristi i za uspon i za silazak.

Na stazi na spuštanju prema Lepeni.

Kratki odmor na stazi dok se ne pridruže Zdrave i Fedor.

Sve dolje, staza meandrira, praveći neprekidne zmije. Od kuće na Krnskim jezerima do don dr. Klementa Juga na Lepeni, nadvladali smo visinsku razliku tijekom spuštanja od 685 m, što nam je trebalo 1 i 30 minuta.

Dolazak na parkiralište, nakon čega slijedi pranje i presvlačenje, te naravno osvježenje hladnim pivom, a zatim odlazak do Kobariškog muzeja. I na kraju, još jedna zajednička fotografija ispred kuće Dr. Klement juga (700 m).

Dom Dr. Klementa Juga na Lepeni (700 m)

Pročitajte više na: https://gorja.net/putopisi/