Lista putopisa
Grossglockner via Stüdlgrat
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 10. studenoga 2017.

 

Grossglockner sa svojom visinom od 3798 m je najviši planinski vrh Austrije, a ujedno i cjelokupnog masiva Glockner grupe u središnjem djelu Hohe Tauern i istoimenog nacionalnog Parka. Leži na granici provincija ("Bundeslaender") između istočnog Tirola (Južni Tirol pripada Italiji od 1919.) i Koruške (Kaernten) na sjeveroistoku.
Planina ima oblik piramide (zvona) s dva vrha: veći Grossglockner (3798 m) i manji Kleinglockner (3770 m), međusobno su odvojeni uskim i ispostavljenim sedlom po imenu Glocknerscharte s 3766 m najviši usjek Austrije, a ujedno vrlo izložen dio uspona i prelaska preko njega. Na tom masivu Glockner grupe nalazi se najveći i najstariji Nacionalni park Hohe Tauern, koji se proteže preko saveznih pokrajina Tirola, Koruške i Salzburga i predstavlja doista raznovrsno čudo prirode. Sliku njegovog alpskoga krajolika čini preko 300 vrhova iznad tri tisuće metara, veliki alpski travnjaci, potoci, ledenjaci i slapovi. U podnožju Glossglocknera na sjeveroistočnim obroncima nalazi se Pasterze, najduži ledenjak u istočnim Alpama dužine devet kilometara. Ledenjaci na jugozapadnoj strani su Ködnitzkees i Teischnitzkeess, koji na žalost polako nestaju, kao i svi drugi ledenjaci u Alpama. Pogled s Grossglocknera je fenomenalan - smatra se najdužim i najljepšim vidikom od svih planina u istočnim Alpama, širina vidika po lijepom vremenu doseže do 220 km.

Grossglockner 3798 m – s vrha Blaue Vand (2912m) 30 minuta hoda iznad Stüdlhütte.-----

KOLNI PRISTUP:
Od Lovrana preko graničnog prijelaza Rupa ulazimo u Sloveniju, starom cestom do Postojne, gdje ulazimo na autocestu preko Ljubljane, Kranj, Jesenice, kroz tunel Karavanke, Villach do Spittala. Tu napuštamo autocestu i skrećemo lijevo prema Lienzu, voziti kroz naselje glavnom cestom do križanja i putokaza koji upućuje desno u smjeru Kalsa i Matreiema. Od križanja za dvadesetak kilometara stiže se do mjesta Huben nešto prije Matreiema. Od Hubena nastaviti desno i nakon 14 km stiže se u Kals am Grossglockner. Od Kalsa am Grossglockner do parkirališta kod Neues Lucknerhausa (n/v 1918 m) vozi se  po panoramskoj cesti Kalser Glocknersttraßse - (Glor-Berg) -  plaća se cestarina 10 €.  Automobil treba parkirati na jednom od tri velika šljunčana parkirališta iznad Neues Lucknerhausa, uz obalu potoka Kodnitzbach. Dalje počinje pješačenje.  Dužina puta 365 km. Vrijeme vožnje 4 h i 45 minuta.

Uspon na Grossglockner uobičajeno izvodi se u dva dana.  

Prvi dan – (utorak, 29.08.2017.) obuhvaća dolazak iz Lovrana do parkirališta kod Neues Lucknerhausa    (n/v 1918 m), zatim uspon do doma Stüdlhütte (n/v 2801 m).

Drugi dan – (srijeda, 30.08.2017.) obuhvaća kružnu turu od doma Stüdlhütte uspon alpinističkim  smjerom preko grebena Stüdlgrat do vrha   Grossglocknera , te spust via normale preko    doma Erzherzog-Johann-Hütte, doma Stüdlhütte gdje se zatvara kružna tura, te dalje spust istim putom kojim smo se došli preko doma Lucknerhütte do parkirališta, te povratak doma.

 PRVI DAN: SUBOTA, 29. 08. 2017. - USPON DO DOMA STÜDLHÜTTE

S parkirališta iznad doma Neues Lucknerhausa krenuli smo u 14 h. Od tu dok još nismo ni krenuli pred nama se otvara impresivan pogled na vrh Grossglocknera.  

Staza označena 702B u početku vodi desnom stranom potoka Kodnitzbach koji vodu dobiva topljenjem ledenjaka, zatim  prelazi preko pješačkog mostića i prelazi na lijevu stranu potoka (gledano uzvodno) na makadamsku cestu. Nakon kraćeg pješačenja na blago polegnutoj cesti, dolazimo do rampe, gdje je daljnje prometovanje vozilima zabranjeno, osim vozila s posebnom dozvolom. Neprekidno, staza  slijedi potok Kodnitzbach sve do planinarskog doma Lucknerhütte (2241 m). Ovaj dio uspona  nije težak, posebno je lijep i zanimljiv. Vodi prekrasnom Alpskom dolinom Kodnitztal. S obje strane staze su pašnjaci na kojima je puno blaga na ispaši. Dodatnu ljepotu dolini daju potoci koji se strmo obrušavaju stvarajući mnogobrojne atraktivne slapove i manje vodopade. Uz učestala zastajkivanja radi fotkanja i uživanja u ne svakidašnjoj Alpskoj ljepoti u dom Lucknerhütte (2241m) dolazimo u 14 h i 50 minuta (50 min. laganog hoda). Kratka stanka i osvježenje, te informacije o smještaju u domu  Stüdlhütte. Nažalost, u domu Stüdlhütte nema mjesta, popunjen je u potpunosti. Nakon kraće konsultacije, odlučili smo krenuti prema domu, pa makar prespavali na podu u blagovaonici ili u zimskoj sobi. Na koncu, odluka je bila ispravna smještaj smo dobili nakon 20 h. Iz iskustva znamo da se gotovo, uvijek, nađe par ležaja za neke nepredviđene situacije za planinare ili alpiniste koji kasno dođu. To je na neki način i obveza svakog doma.

Na parkingu – spremni za pohod.  U pozadini vidi se naš cilj  „Grossglockner“.

Nakon dobre ispaše kravice prilegle da se odmore.

Nakon dvadesetak minuta hoda pred nama se po prvi puta pojavljuje dom Lucknerhütte. Grossglockner sve dominantniji.

Pogled unazad na Alpsku dolinu s potokom Kodnitzbach i cestu koja vodi do doma Lucknerhütte.

Dolazak u dom Lucknerhütte 2241m.

Nakon kraće pauze nastavljamo prema domu Stüdlhütte 2801 m. Makadamska cesta tu završava. Između ova dva planinarska doma izgrađena je teretna žičara, kojom se mogu prebaciti ruksaci uz plaćanje naknade od 5 Eura. Naša je nakana bila prebaciti ruksake do doma Stüdlhütte. Kako nismo imali rezervacije prebacivanje ruksaka nije bilo moguće (to smo učinili pri povratku, što se pokazalo kao  najbolja investicija poslije spusta s Grossglocknera).
Od ovog doma, slijedi nešto oštriji uspon po dobro ugaženom i vidljivom  Alpskom planinarskom putu. Sve što se više dižemo okolina  postaje sve manje pitoma, ali se zbog toga nalazimo u sve ljepšem panoramskom okruženju visokih planina i njenih vrhova. Od doma Lucknerhütte nakon 1 h i 30 minuta laganog hoda stižemo u dom Stüdlhütte 2241 m u 16 h i 30 minuta. Ukupno vrijeme hoda od parkinga do Stüdlhütte 2 h i 30 minuta. Dolaskom u dom potvrdili su nam da nema slobodnog mjesta. Zatražili smo smještaj u zimskoj sobi i nato dobili odgovor da se javim u 20 h.

Dolazak u dom Stüdlhütte 2801 m. Dom je neobična oblika  - kao limenka kojoj je odsječena jedna trećina.

Kako smo imali dovoljno vremena do 20 h, poslije duže pauze odlučili smo se popeti na obližnji vrh Blaue Wand (2912m), podno kojega je smješten i ovaj dom. Ispred doma postavljen je smjerokaz s oznakom vremena hoda 0,30 minuta. Penjemo se po razlomljenim i razbacanim kamenim stijenama  plavo-sivo-zeleno boje uz nešto oštriji uspon pri samom vrhu. Dolazeći na vrh ni slutili nismo koliko je lijep pogled na Grossglockner. S ove pozicije najveličanstveniji  je pogled na Grossglockner i na oba ledenjaka Teischnitzkees i Kodnitzkees s južne i jugozapadne strane i na obe doline. Gledam te sivo plavkaste stijene, pratim pogledom greben Stüdlgrata i razmišljam u sebi kako će to sutra izgledati, koliko je opasno i teško. Ne govorim  Fedoru ništa i ako me on prije toga pogleda uvjeravao da penjanje nije teško i siguran je da ja to mogu. To me je ohrabrilo i dalo samopouzdanje.

U podnožju planine smješten je dom Stüdlhütte.

Na vrhu Blaue Wand (2912m) – u pozadini Grossglockner naš sutrašnji cilj.

Nakon dužeg boravka na vrhu sunce je na zapadu, pri zalasku postaje hladnije, silazimo istim putom do doma prepuni doživljaja i uzbuđenja u očekivanju sutrašnjeg dana. U 20 h dobivamo smještaj. Večera i priprema opreme za sutrašnji dan, a nakon toga odlazak na počinak.

2 DAN - (SRIJEDA, 30. 08. 2017.) STÜDLGRAT- GROSSGLOCKNER

ISHODIŠTE POHODA:
Dom Stüdlhütte (n/v 2801 m), ledenjak  Teischnitzkees,  Grossglockner (n/v 3798 m), Kleinglockner (n/v 3770 m), dom Erzherzog-Johann-Hütte (n/v 3454 m), ledenjak  Kodnitzkees, dom Stüdlhütte (n/v 2801 m), te spust na parkiralište kod doma Neues Lucknerhaus (n/v 1918 m). Visinska razlika pri usponu 1054 m, pri spustu 1969 m. Dužina staze 15,5 km. Zbog velike gužve i dugih čekanja - ukupno vrijeme hoda 15 h. Težina uspona po međunarodnoj ljestvici (UIAA od I najviše do III+/AO).

Od doma Stüdlhütte sa čeonim svjetiljkama krenuli smo rano u 5 h. Tu je raskrižje putova: desno via normale vodi preko doma Erzherzog-Johann-Hütte, mi nastavljamo ravno alpinističkim putom za Stüdlgrat. Put je djelomično vidljiv - postavljeni čuljci (male naslagane gomile kamenja) određuju nam pravac kretanja. Tako laganim koracima dižemo se 200 m do početka ledenjaka Teischnitzkees. Navlačimo dereze, navezujemo se - cepin u ruku - slijedeći glečer na zapadnoj strani blago polegnutog grebena "Luisengrat" koji dijeli Teischnitzkees od Koednitzkeesa. Na ledenjaku su brojne pukotine koje treba izbjegavati i obilaziti. Nakon 1 h i 30 minuta stižemo do grebena od kuda dalje počinje penjanje. Ispred nas vidimo 2 naveza, a iz nas je još 4 naveza.

Na ledenjaku pod svjetiljkama.

Obilazimo brojne pukotine.

Razdanilo se vidljivost je dobra. Pogled unazad vidimo 4 naveza koji slijede isti put prema grebenu Stüdlgrat.

Osnovna karakteristika ovog smjera Stüdlgrat, moglo bi se svesti na naizmjenično penjanje po razbacanim kamenim blokovima, pločama, uskim usjecima i kaminima. Na mjestima s poteškoćama smjer je osiguran sidrištima, klinovima i čeličnim sajlama.

Ruta, uglavnom, prati greben i nije teška orijentacija. Nekoliko važnijih sekcija:
- mjesto za doručak (njemački: Fruhstuck platz)
- plošni kut - presjek (njemački: Verschneidung) 
- kratki prolaz na zapadnoj strani na hrbatu 
- propovjedaonica, ("Kanzel" - najizloženije odjeljak)
- crvena mrlja (točka) (Rote Fleck, koja se često definira s poteškoćom (IV). Prolaz tim dijelom je ublažen manjim visećim užetom po kojemu se treba nekoliko metara dignuti na ruke snagom svojih mišića. Nakon toga postavljena je kratka čelična sajla koja preči okomitu i glatku stijenu.

Za detaljniji pregled uspona grebenom Stüdlgrat pogledajte na slijedećoj „skici smjera“.

Skica rute (smjera).

Prolaz kroz prvi uski kamin (Rinnenkamin).

Zajednička fotka.

Mjesto za doručak (njemački: Fruhstucksplatz 3550 m).
U slobodnom prijevodu -  Ako ti treba više od 3 sata da stigneš – okreni se i vrati. Tvoj život ovisi o tome. U protivnom očekuj velike poteškoće! Ovo se odnosi na 1/3 uspona do vrha.

Od ovog mjesta  Fruhstucksplatz preostaje nam teže penjanje na kojem trebamo savladati nekoliko velikih i glatkih ploča, te kratku vertikalu zvanu crvena mrlja-točka (Rote Fleck označenu III+). Za lakše savladavanje tog kratkog uspona postavljeno je uže s čvorovima i kratka sajla koja preče stijenu.

Prelazak manjeg grebena.

Na okomitom djelu uspona po razbacanim velikim kamenim pločama.

Prelazak glatke kamene ploče ( jedan od težih detalja).

Ovaj prolaz smatra se najtežim detaljem uspona (Rote Fleck označen III+).  Za lakši prelazak postavljeni su klinovi, uže sa čvorovima i čelična sajla po kojoj se nakratko preči ispostavljena stijena.

Dolazak na vrh Grossglocknera u 11 h i 20 minuta (vrijeme penjanja 6 h i 20 minuta). Na vrhu nema gužve – zatekli smo samo dva planinara – alpinista. Uskoro nam se pridružuju još dva naveza. Dan je lijep i sunčan bez oblačka i vjetra. Pogled s Grossglocknera je fenomenalan - smatra se najdužim i najljepšim vidikom od svih planina u istočnim Alpama, širina vidika po lijepom vremenu kao što je danas doseže do 220 km. Na vrhu se zadržavamo 1 h i 20 minuta uživajući u ne svakidašnjem lijepom  panoramskom okruženju visokih Alpskih vrhova.

Pogled s Grossglocknera prema sjeveroistoku na Pasterze, najduži ledenjak u istočnim Alpama.

Zajednička fotka na vrhu Grossglocknera (n/v 3798 m).

Ubrzo se stvorila veća gužva. Jedni stižu preko Stüdlgrata, drugi via normale. Najedanput nastaje pravi metež. Pakiramo stvari i silazak započinjemo u 12 h i 45 minuta po normalnoj ruti preko malog Grossglocknera i planinarskog doma Erzherzog-Johann Hütte. Na ovom dijelu spusta nema spitova ni klinova, osiguravamo se uz pomoć čeličnih stupića veličine do 80 centimetara, raspoređenih na svakih 20 do 30 metara. Mnogo vremena se gubi u čekanju zbog mimoilaženja onih koji se penju i nas koji silazimo. Dodatno spust otežavaju vodiči koje vode svoje nespretne klijente.
Posebno je velik zastoj na malom sedlu zvanom Glocknerscharte s 3766 m između velikog i malog Grossglocknera. Taj uski prijevoj širok svega pedesetak centimetara, dugačak nekoliko metara strmoglavo se obrušava na obje strane. To je najčešće usko grlo i zastoji su uobičajeni, kada su velike gužve. Skica smjera pokazuje detalje spusta.

Skica smjera spusta - via normale. Od www.bergsteigen.at

Pogled na vrh Kleinglockner (3770 m). Uspon je dodatno osiguran čeličnom sajlom.

Prelazak preko vrha malog Kleinglocknera na drugu stranu (od sjeverozapada na jugoistok).

Pogled unazad – gdje svi stoje u redu i strpljivo čekaju.

Došli smo do smjerokaza gdje ruta skreće ulijevo prema jugoistoku - domu Erzherzog-Johann Hütte. Silaskom do ledenjaka shvatili smo zašto je zastoj potrajao. Naime, Alpinistička škola izvodila je vježbe penjanja i absajlanja. Pored toga i vodiči su spuštali svoje klijente uz pomoć absajla. Preko njih se nije moglo proći. Konačno spustili smo se na ledenjak i po njemu do doma -Johann Hütte, gdje stižemo u 15 h i 50 minuta.

Pogled unazad na ledenjak.

Planinarski dom Erzherzog-Johann Hütte 3454 m.

Kratak odmor za osvježenje s Austrijancima sa kojima smo penjali.

Spust od doma odvija se preko dviju odvojenih ferrata sve do izlaska na ledenjak Kodnitzkees, preko kojeg prelazimo izbjegavajući veliki broj pukotina. Nakon toga izlazimo na  planinarsku stazu koja vodi do doma Stüdlhütte, gdje stižemo u 18 h i 20 minuta.

Na spustu po ferrati.

Spust po okomitoj stijeni po klanfama –željeznim stepenicama, a kao dodatno osiguranje postavljena je i čelična sajla.

Velika i dugačka pukotina kroz koju teče ogromna količina vode, pravi potok.

Na položenom dijelu ledenjak prema izlasku na planinarsku pješačku stazu koja dalje vodi do doma Stüdlhütte.

U dom Stüdlhütte stižemo u 18 h i 20 minuta. Pakiramo naše stvari koje smo ostavili u domu. Predajemo ruksake za prijevoz teretnom žičarom uz naknadu od 5 €, najbolja  investicija u toku ova dva dana. Rasterećeni težine spuštamo se do doma Lucknerhütte, gdje stižemo u sumrak. Preuzimamo ruksake bez zadržavanja, dalje nastavljamo po makadamskoj cesti do parkinga, gdje stižemo u 21 h. Slijedi presvlačenje i nastavak vožnje do Lovrana. S parkinga smo krenuli u 21 h i 30 minuta. U Lovran stižemo u jutarnje sate u 2 h i 30 minuta (5 h noćne vožnje).

Pri spustu prema parkingu svizac ispred svoje rupe, u koju je uletio kada smo se približili.

Ukratko o usponu i spustu na Grossglockner:
Dužina staze 15,5 km. Visinska razlika pri usponu 1054 m, pri spustu 1969 m. Zbog velike gužve i dugih čekanja - ukupno vrijeme hoda 15 h. Preostaje nam još vožnja do doma 5 h, što znači da smo 20 h bili aktivni. Doista teška i naporna tura, meni do sada najteža.Težina uspona po međunarodnoj ljestvici (UIAA od I najviše do III+/AO).

LINK: ALBUM FOTOGRAFIJA USPONA NA GROSSGLOCKNER

Opširnije pročitajte na:

http://mbjelan.bloger.index.hr/post/grossglockner-via-stdlgrat/28391204.aspx