Lista putopisa
Ježević (Sutina)_PS Pume (Velika Duvjakuša)_Troglav
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 9. ožujka 2018.


Prostorni gorski lanac Dinara – Kamešnica nakon Velebita (145 km), drugo je najduže gorje među Dinaridima koje se pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini oko 110 km, uzduž hrvatsko-bosanske granice od vrela Zrmanje i Ličke Kaldrme pa sve do Buškog blata i Tijarice. Duž toga dugog dinarskog lanca, najsjeverniji veći vrh je Veliki vrh na Vilici (1.654 m) sjeverno od Knina, a najviši je Troglav (1.913 m) sjeverno iznad Sinja i najistočniji Konj na Kamešnici (1.854 m) južno od Livna.

U tomu dugom rasponu se ovaj dinarski lanac može reljefno podijeliti glavnim poprečnim sedlima s pripadnim cestama na 5 logičnih gorskih cjelina: 1-najsjevernija planina Vilica (1654 m) do ceste Knin-Grahovo, 2-uža planina Dinara (1832 m) do kotline Uništa i sedla Privija, 3-srednji najveći i najviši greben Troglava (1913 m) do sedla Vaganj-Prolog, 4-istočnije planina Kamešnica (1856 m) i 5- od Voštana najjužnija gora Tovarnica (1285 m) kao krajnji jugoistočni ogranak lanca Dinara-Kamešnica.

Četvero člana mala ekipa u sastavu: Desa, Zoran, Matija i ja, Mirko odlučili smo se na trodnevnu avanturu planinarenja na području najvišeg    dijela Dinarskog gorja. Plan izleta osmišljen je na slijedeći način:

Prvi dan (07.06.2016.): Ježević (Sutina) – planinarska kuća Puma – Troglav – planinarska kuća Puma.

Drugi dan (08.06.2016.): Planinarska kuća Puma – Velika Duvjakuša – Torlakova glava – Snježnica – planinarsko sklonište Josip Goreta – Marin bunar – Lišanjski vrh – planinarsko sklonište Rupe.

Treći dan (09.06.2016.): Planinarsko sklonište Rupe – Cetina (crkva Sv. Spasa).

Zahvaljujući PU Dinaridi iz Splita, koji su sa svojom aktivnosti na području Dalmacije i Dalmatinske zagore trasirali i  markirali planinarske putove uz potporu lokalnih planinarskih društava dali su velik doprinos u razvoju planinarstva u ovim krajevima. Na taj način, nama planinarima su približili nesvakidašnju ljepotu Dinare  i njenih pograničnih vrhova.

Dinara je uglavnom bezvodna i zato se svaka kap vode od davnine osobito cijenila, pogotovo u višim dijelovima planine. Stočari koji su stoljećima vodili blago na ispašu znali su za sve izvore, stalne i povremene, a kako bi barem malo sačuvali zalihe vode kad ljeti izvori presuše, uređivali su lokve u kojima se voda zadržavala cijele godine.
Planinarska udruga Dinaridi doskočila je i tom problemu, naime, izgradnjom planinarskih skloništa opskrbljenim sa vodom i smještajem, te je na taj način nama planinarima omogućila više dnevni boravak u planini.

Staze su odlično markirane i obilježene putokazima. Trasirane su na najbolji mogući način te ne predstavljaju teške uspone. Potrebno je napomenuti da su sve staze duge i nisu tehnički zahtjevne, ali stoga, traže dobru fizičku spremnost i kondiciju. Mogućnosti za planinarenje su mnogobrojne kako za jednodnevno, tako isto, za višednevno planinarenje, a što je vidljivo iz novoizdanog zemljovida "Troglavska skupina - istok i zapad“ u naknadi HGSS-a. 

Posebnu ljepotu Dinari daju prostorne nepregledne valovite travnate zaravni prošarane kamenjem, livade, vrtače, lokve i široki vidici na sve strane, što čine ovaj pohod veličanstvenim i poželjnim da se ponovo dođe. Dodatnu ljepotu i čar daju nekadašnji stočarski način života i izgrađeni ljetni stanovi – katuništa.  Na svakom koraku se osjeća nekadašnja prisutnost stočarskog načina života. Tu ljepotu je teško opisat riječima ili slikom predočiti, treba jednostavno doći, vidjeti, uživati i biti dio te ljepote

Troglav od istočnog podnožja Velike Duvljakuše.

KOLNI PRISTUP:
Od Rijeke preko Senja, Vratnika – ulazak na autocestu Žuta lokva – izlaz sa autoceste za Gračac i Sv. Rok. Vožnju dalje nastaviti državnom cestom D 50 do Gračaca, dalje državnom cestom D1 preko Knina prema Vrlici do mjesta Civljani, gdje treba skrenuti lijevo na lokalnu cestu, koja prolazi pored punionice vode Cetina i crkve Sv. Spasa. Kod crkve treba skrenuti desno i nastaviti do slijedećeg križanja putova: desno cesta vodi prema Vrlici, tu treba nastaviti lijevo prema Ježićima do odvojka ceste za Ćoriće. Od tog odvojka 50 m dalje s lijeve strane treba skrenuti na makadamsku cestu koja dalje vodi preko Krčevine do Sutina u dužini 3 km. Tu treba ostaviti automobil na manjem proširenju ispred ruševne kuće. To je početna točka uspona.

ISHODIŠTE POHODA:
Ježević - Sutina (520 m), planinarsko kuća Puma (1630 m), Troglav (1913 m), spust do planinarske kuće Puma (1630 m). Ukupna dužina staze 14 km. Aktivno vrijeme hoda 4 h i 38 minuta. Vrijeme stajanja 4 h i 15 minuta. Ukupno provedeno vrijeme 8 h i 54 minuta. Visinska razlika pri usponu 1612 m, pri spustu 502 m.

Info sa zaslona gps uređaja.

Tri sunčana i lijepa dana omogućila su nam da pobjegnemo iz svakodnevne civilizacijske buke, prljavih trotoara, ispušni plinova automobila i zadimljenih kafića. Puni volje i elana odlučili smo pohoditi našu ljepoticu Dinaru i to njen najveći vrh Troglav (1913 m) na bosanskoj strani, a u Troglavskom dijelu s hrvatske strane - Veliku Duvjakušu (1708 m), Torlakovu glavu (1674 m), Snježnicu (1664 m) i Lišanjski vrh (1794 m). Cilj današnjeg dana je uspon na Troglav i prenoćište u planinarskoj kući Puma.

Markirana staza započinje nakon skretanja sa asfaltne ceste 6082 iznad Ćorića u blizini autobusnog stajališta i nadstrešnice sa smjerokazima. Ukoliko se želi skratiti staza, što smo mi i učinili, nastavili smo vožnju makadamskom cestom koja vodi preko Krčevine do napuštenog zaselka Sutina u dužini 3 km.

Na manjem proširenju ispred stare ruševne kuće ostavljamo automobil. Od tu započinjemo pješački pohod šumskom cestom djelomično zaraslom u šikaru i nisko raslinje. Nakon prijeđenih 1 km  dolazimo do točke gdje završava šumska cesta, od kud dalje započinje uspon po dobro označenoj planinarskoj stazi.

Ishodište pohoda – Sutina.

Kratki obilazak šumske ceste.

Na kraju šumske ceste, od kuda započinje planinarski put postavljen je smjerokaz, koji upućuje na Troglav, Veliku Duvjakušu, pl. kuća Puma, pl. sklonište Josip Goreta – Ćorin Lacmen. Po dobro označenoj stazi nastavljamo nešto oštrijim usponom koji prolazi kroz nisko raslinje iznad Velike drage, te s desne strane obilazi Crvene grede, povremeno izlazeći na manje proplanke od kuda se otvaraju lijepi vidici prema Crvenim gredama, Peručkom jezeru, Kozjaku, Promini i Svilaji.

Nedugo zatim, put nas ubrzo dovodi do Kozje jame i do prvog križanja planinarskih putova:  Lijevo odvaja se put za Pl. skl. Josip Goreta (1 h i 30 min.), Ćorin Lacmen i Marin bunar (2 h) – desno: Troglav (2 h), Velika Duvjakuša  (2 h) i Pl. kuća Puma (2 h).

Na samom početku staze nedugo iznad smjerokaza pred nama ukazala se zmija. Prvi puta se susrećem s tom zmijom -  meni nepoznatom. U razgovoru sa Darkom Gavrićem - Čerčom, doznajem da se radi o planinskom žutokrugu. To je zmija sivo žuto boje koja najčešće naraste pedesetak centimetara prepoznatljiva po tamnoj 'cik cak' šari na leđima jedna je od tri zmije otrovnice koje žive na području Hrvatske. Slična je Riđovki, ali se od nje razlikuje veličinom tijela (manja je), te oblikom glave koja je uža.

Izlazak na manji proplanak od kuda se ukazuju Crvene grede.

Na polegnutom dijelu staze.

Na lijepo ugaženoj stazi prekrivena travom i razbacanim kamenjem.

Raskrižje putova.

Nakon kraćeg odmora nastavljamo uspon stazom koja vijuga po serpentinama preko kamenite goleti prošarane busenjima trave. Na ovom dijelu staze savladava se značajna visinska razlika. Unatoč tome staza nije teška, budući je majstorski i stručno izvedena putem višestrukih serpentina i na taj način se ublažilo teži uspon. Sve što se više dižemo vidici su širi i ljepši.

Ovaj dio planine zahvatio je požar početkom travnja ove godine, gdje je izgorio veliki dio površine na Troglavskom dijelu s hrvatske strane i gdje je nastala velika šteta. Dio plastičnih stupića koji služe za zimske markacije uništen je tim požarom.

Nakon izlaska iz kamenjara staza vodi preko Debele grede, te izlazi na prijevoj u sredini trokuta između vrha Mikurilje i Ramića torine i Ramića lokve. Od ovog prijevoja otvara se prekrasan vidik na travnate zaravni i Veliku Duvjakušu obrasla u klekovinu, u daljini i na planinarsko sklonište Puma.

Staza dalje nastavlja travnatim dolcem, te nas dovodi do raskrižja planinarskih putova: ravno odvaja se staza za uspon na Veliku Duvjakušu, mi krećemo desno  prema Planinarskoj kući Puma i Troglavu. Velika Duvjakuša je u planu za sutrašnji dan.  Od ovog prijevoja preostaje nam 40-tak minuta stazom koja jugoistočnom stranom travnatim dolcima obilazi vrh Velike Duvjakuše, te nas dovodi do planinarskog skloništa Puma.

Nakon kratke puze nastavlja se uspon po serpentinama – u pozadini se vidi Peručko jezero, Promina, Kozjak i greben Svilaje.

Na stazi pri vrhu grebena.

Izlazak na prijevoj od kuda se pruža lijep pogled na Veliku Duvjakušu.

Pogled na Veliku Duvjakušu i s desne strane Rosića brdo podno kojeg se vidi i planinarska kuća Puma.

Raskrižje putova: ravno Velika Duvjakuša, desno planinarska kuća Puma i Troglav.

Na raskrižju ispred Velike Duvjakuše.

Na stazi prema planinarskoj kući Puma.

Dolazak u planinarsku kuću Puma (1630 m).

Planinarska kuća “Puma” smještena je u blizini Velike Duvjakuše podno Rosića glavice na 1630 m nadmorske visine - najviši planinarski objekt u RH. To je zidana katnica kapaciteta 20 ležaja u potkrovlju. U prizemlju se nalazi opremljena velika kuhinja s blagovaonicom sa zatvorenom verandom u kojoj je smještena cisterna s pitkom vodom. Ispred kuće je nadstrešnica s velikom ograđenom terasom s prekrasnim vidicima koji se pružaju od najviše planinarske kuće u Hrvatskoj.

Kuhinja s blagovaonicom i velikim stolom.

Zajednička prostorija u potkrovlju kapaciteta 20 ležaja.

Kuća je odlična  baza za  višednevne ture i obilazak okolnih vrhova, Velike Duvjakuše, Troglava, Jankova brda…  Dolaskom u planinarsku kuću Puma napravili smo dužu pauzu za odmor i ručak, dopunili zalihe vode, a nakon toga nastavili uspon na Troglav (1913 m) najviši vrh Dinare, koji se nalazi u susjednoj BiH. Neposredno iza kuće nalazi se smjerokaz koji upućuje na Veliku Duvjakušu, Jankovo brdo i Troglav.

Od kuće za uspon na Troglav potrebno je 1 h i 30 minuta laganog hoda. Markirana staze kreće šumskom cestom prema zapadu i nakon stotinjak metara skreće desno prema sjeveru na planinarski put, te nas dovodi do križanja putova: lijevo za Duvjakušu i Jankovo brdo, desno za Troglav.

Od ovog križanja pruža se prekrasan pogled na Troglav. Mi nastavljamo desno, gdje nas staza ponovo dovodi na šumsku cestu po kojoj nastavlja spust do slijedećeg križanja planinarskih putova: lijevo za Rupe po šumskoj cesti, mi krećemo desno do mjesta gdje staza napušta cestu i ulazi na planinarski put. Tu je postavljen i smjerokaz koji upućuje na Troglav (1 h) i Jankovo brdo (3 h).

Pogled na Troglav.

Smjerokaz za Troglav (1h) i Jankovo brdo (3 h).

Od ovog smjerokaza dobro markirana i ugažena staza vodi uzbrdo umjerenim usponom po travnatim dijelovima i krškoj goleti, jednostavna za snalaženje. Dobivanjem na visini pogledi su sve širi i ljepši. Nakon prijeđenih 1,4 km, dolazi se na križanje planinarskih puteva, prema smjerokazu treba nastaviti ravno  prema Troglavu, dok lijevo se odvaja put za Jankovo brdo.

Nastavljamo nešto umjerenijim usponom 450 m do slijedećeg križanja na prijevoju podno samog vrha, gdje se s lijeve strane ubada staza Mary, koja dovodi na vrh s bosanske strane. Od prijevoja uslijedio je kratki uspon do geodetskog stupa koji označava vrh Troglava (1913 m).

Od smjerokaza staza se umjereno uspinje.

Pogled unazad na Veliku Duvjakušu.

Pogled na okolne vrhove Dinare i na Kamešnicu.

Na kamenoj groti uz cepin.

Raskrižje putova: lijevo Jankovo brdo, ravno Troglav.

Dolazak na vrh Troglava.

Na sam vrh Troglava (1913 m) stižemo u 15 h i 45 minuta. To je mala zaobljena zaravan označena geodetskim stupom kao stalna točka izmjere, na kojem je ispisan naziv i nadmorska visina. Nekoliko metara niže prema jugu nalazi se žig. Planina Troglav kao masiv dugačka je 30, a široka 10 km.

Granično je područje između Bosne i Dalmacije i poveznica između Dinare i Kamešnice. Udaljen je svega 2 km od Hrvatske granice i 22 km od naselja Uništa. Troglav je kao i što sam naziv govori, planinski splet koji se sastoji od tri vrha ili tri glave (Mali 1661 m, Srednji 1790 m i Veliki Troglav1913 m), dok neki u njegovom imenu vide trag pred kršćanskog vjerovanja i staroslavenske mitologije.

Zbog svoje visine sa vrha se neometano pružaju nezaboravni i prekrasni vidici u svim smjerovima, a tim više što je dan sunčan i kristalno jasan pa se sve čini na dohvat ruke. Jasno se vidi Dinara, Promina, Kijevski bat, Cetinsko i Livanjsko polje, Jezero Peruča, Kamešnica. Posebno upečatljivu sliku ostavlja pogled na obronke sipara i travnatih zaravni. Nekoliko fotki koje dočaravaju tu ljepotu:

Pogled na Dinaru.

Pogled na grotlo Troglava i Livanjsko polje.

Pogled na Veliku Duvjakušu, jezero Peruču i greben Svilaje.

Pogled na grotlo i sipinu Troglava.

Na kraju zajednička fotka na vrhu Troglava.

Nakon kraće pauze i uživanja u predivnim panoramskim pogledima, nastavljamo spust istim putom do planinarske kuće Puma, gdje ćemo i prenoćiti. Za uspon na Troglav i spust do planinarske kuće trebalo nam je 2 h i 35 minuta. 

LINK-Album sa slikama:

https://photos.google.com/share/AF1QipMHNfPyTJOegYKqRSlm5aliWdrCVcYFsNONZKxxs0z3fFf4KAB79sW07g4ScR12Tw?hl=hr&key=SFJpVTFxUjZlSWhnSXJXQmtjU0ZDYlgxdlRhM1B3