Ježević_Crvene Grede_Marin Bunar_Jankovo Brdo_Troglav_Velika Duvjakuša_PS Pume

Prostorni planinski masiv Dinara - Kamešnica nakon Velebita (145 km) drugi je najduži planinski lanac među Dinaridima, proteže se u smjeru sjeverozapad-jugoistok od oko 110 km, duž hrvatsko-bosanske granice od izvora Zrmanje i Ličke Kaldrme do Buškog blata i Tijarice, Uz ovaj dugački dinarski lanac, najsjeverniji veći vrh je Veliki vrh na Vilici (1.654 m) sjeverno od Knina, a najviši je Troglav (1.913 m) sjeverno od Sinja i najistočniji Konj na Kamešnici (1.854 m) južno od Livna.

U ovom velikom rasponu ovaj se dinarski lanac može reljefno podijeliti glavnim poprečnim sedlima s pripadajućim cestama u 5 logičnih planinskih cjelina: 1 najsjevernija planina Vilica (1654 m) do ceste Knin-Grahovo, 2-uska planina Dinara (1832 m) do doline Uništa i sedlo Privija, 3-srednji najveći i najviši greben Troglava (1912 m) do sedla Vaganj-Prolog, 4-istočna planina Kamešnica (1856 m) i 5. najjužnija planina Tovarnica (1285 m) od Voštana kao krajnjeg jugoistočnog kraka Dinare-Kamešnice ,

 Ne mogu a ne spomenuti i pohvaliti splitsku Policijsku upravu Dinarida koja je proteklih godina uz podršku lokalnih planinarskih udruga trasirala i obilježila bezbrojne pješačke staze i pristupne putove u Dalmaciji i zaleđu. u razvoju planinarstva u ovim krajevima, a posebno na području Dinare, a nama planinarima i svim ljubiteljima prirode bliže neobična ljepota i prostranstvo Dinare i njezinih graničnih vrhova.
Dinara je uglavnom bez vode i zato je svaka kap vode posebno cijenjena od davnina, posebno u višim dijelovima planine.Stočari koji su stoljećima čuvali blago na pašnjaku znali su za sva izvorišta, stalna i povremena, a kako bi sačuvali barem malo opskrbe vodom kad su se izvori ljeti presušili, uredili su jezerce u kojima je voda ostala cijele godine.

Planinarska udruga Dinaridi također se borila s tim problemom, naime izgradnjom planinarskih skloništa koja su opskrbljena vodom i smještajem, te su nam na taj način omogućili planinari da provedu više vremena u planinama. Staze su dobro označene i označene putokazima. Oni se prate na najbolji mogući način i ne predstavljaju teške uspone. Treba napomenuti da su sve staze duge i nisu tehnički zahtjevne, ali zato zahtijevaju dobru fizičku kondiciju i kondiciju. Mogućnosti za planinarenje su brojne i za jednodnevne i za višednevne planinarenja, što se može vidjeti iz novoizdavane karte „Troglav grupa - istok i zapad“ u naknadi HGSS. 

Crvene grede - s lokalne ceste na početku staze "Marin bunar"

PUTOVNI PRISTUP:
Od Rijeke preko Senja, Vratnika – ulazak na autocestu Žuta lokva – izlaz sa autoceste za Gračac i Sv. Rok. Vožnju dalje nastaviti državnom cestom D 50 do Gračaca, dalje državnom cestom D1 preko Knina prema Vrlici do mjesta Civljani, gdje treba skrenuti lijevo na lokalnu cestu, koja prolazi pored punionice vode Cetina i crkve Sv. Spasa. Kod crkve treba skrenuti desno i nastaviti do slijedećeg križanja cestovnih pravaca: desno cesta vodi prema Vrlici, tu treba nastaviti lijevo prema „Ježevićima“ i na izrazito oštrom zavoju  iznad zaselka Žeravice s lijeve strane ulazi se na makadam. Skretanje je opskrbljeno sa smjerokazom, pa ako se pazi ne može se pogriješiti. Isto tako, put je dobro označen sa zimskim markacijama i velikom informativnom tablom, podno koje stoji natpis pl. staza „Marin bunar“ (Marin\'s Well). S osobnim automobilom može se nastaviti makadamskom cestom još 2 km do Bilove drage. Dalje makadam je samo za terence.

ISHODIŠTE POHODA:
Ježevići – makadamska cesta  iznad zaselka Žeravice (400 m), parking Bilova draga (480 m), Dražića dolac (1325 m), Modrića dolac (1370 m), preko Ćorić Lacmena do PS Hrvatskog viteza „Josip Goreta“ (1530 m). Ukupna dužina staze 8,7 km. Aktivno vrijeme hoda 2 h i 55 minuta. Vrijeme stajanja 2 h i 21 minuta. Ukupno provedeno vrijeme 5 h i 17 minuta. Visinska razlika pri usponu 1135 m, pri spustu 51 m.

Mala četvero člana ekipa u sastavu: Desa, Zoran, Matija i ja, Mirko odlučili smo se na dvodnevnu avanturu planinarenja na području najvišeg dijela Dinarskog gorja. Ovog puta odabrali smo središnji dio Dinare – Troglavsku skupinu sa slijedećem vrhovima: Jankovo brdo (1780 m), Troglav (1913 m), te Velika Duvjakuša (1708 m).
Dvodnevna avantura planinarenja pretvorila se u trodnevnu. Zbog loših vremenskih uvjeta, a da bi ostvarili zacrtani cilj odlučili smo produžiti naš boravak na Dinari za još jedan dan. Iz tog razloga plan izleta osmišljen je na slijedeći način:

1.Dan: Ježević parkiralište na  Bilovoj dragi - preko Crvenih greda, Dražića i Modrića dolca do PS  Josip Goreta.  
2.Dan: Pl. skl, Josip Goreta – Jankovo brdo, grebenskom stazom na Troglav i spust do planinarske kuće Pume.

3.Dan: Planinarska kuća Pume – Ježevići (Sutin), te transfer do Bilove  drage.

Ukoliko se želi skratiti staza, što smo mi i učinili, silaskom s asfaltne ceste na makadam treba pratiti zimske markacije i nastaviti vožnju preko Velikog suhog polja do Bilove drage u dužini 2 km. Na manje proširenje parkirati automobil. Desetak metara dalje od parkinga nalazi se tabla s oznakom „Marin bunar“ 4 h i Pl. sklonište Josip Goreta 4 h.

Dan je topao i sunčan bez oblačka. Naš pohod započinjemo u 10 h i 20 minuta. Od parkinga pedesetak metara dalje napuštamo makadam i ulazimo na šumsku stazu koja u nastavku presijeca nekoliko puta cestu, a potom nastavlja blagim usponom kroz makiju i nisko šumsko raslinje. Nakon 1 h laganog hoda i prijeđenih 1,5 km,  ostvarena je visinska razlika pri usponu od 300 m. Od tu uz oštriji uspon staza skreće desno prema istoku i ulazi u stjenovitu barijeru Crvenih greda.

Uspon ovom stazom smatra se najljepšim i najatraktivnijim usponom na Dinaru. I doista se može reći da je tako. Sa staze pružaju se fenomenalni pogledi na Peručko jezero, Svilaju, veliki Kozjak (Kijevski Bat), Prominu, izvor Cetine…

Od parkinga po makadamu (50 m). Sklonište 4 h i Marin bunar 4 h.

Na stazi prema stjenovitoj barijeri Crvenih greda.

Kratki odmor za osvježenje.

Pogled na Kijevski Bat.

Prekrasno izgrađena u stijeni isklesanu stazu - Crvene grede.

Zmija - bijeli medvjed.

Peručko jezero i Svilaja.

Poznata je činjenica da svako veće naselje na dalmatinskoj obali ima davno utvrđene staze i staze do svog zaleđa kojima su pastiri tjerali svoja stada u hladniju i plodniju Zagoru, seljaci su obrađivali i kosili neka polja. Također, u dalmatinskom zaleđu u podnožju Dinarskog masiva, sva podinarska sela imaju svoje dobro uspostavljene ceste na Dinari. Jedna od njih je i ova staza - nekadašnja pastirska cesta koja je opsluživala stanovnike mjesnih sela koji su ljeti sa svojim blagom na visokim pašnjacima boravili u zagrljaju i zagrljaju Dinare.

Napuštajući Crveni grede, nailazite na prijevoj, odakle se prostire pitoma visoravan Dražića dolca, smješten na nadmorskoj visini od 1325 m. Ovdje smo u sjeni nekadašnje pastirske staje napravili dugu pauzu za odmor i brčkanje, nakon čega pratimo stazu kroz beskrajne valovite travnate visoravni isprepletene kamenjem, livadama, vrtačama, jezercima i širokim vidicima sa svih strana, što Dinaru daje posebnu ljepotu. ova ekspedicija je veličanstvena i poželjna da dođe opet.

Dodatnu ljepotu i šarm daje nekadašnji način stoke i izgrađeni ljetni stanovi - vikendice, poput jedne od njih na Dražića dolac. Na svakom koraku se osjeća bivša prisutnost stočarskog načina života. Ovu je ljepotu teško opisati riječima ili slikama, samo morate doći, vidjeti, uživati ​​i biti dio te prirodne ljepote.

Travnati plato prošaran kamenjem - prema Dražića dolac.

Dobrodošli u Dražić dolac.

Bivši pastirski stan - danas moderniziran fotonaponskim - solarnim ćelijama.

U nastavku od Dražić doca blagi uspon bujnim livadama do Modrić Dolca (1370 m), te križanje. Staza za Marin bunar (20 min.), Desno za pl. SKL. Josip Goreta (30 min.). Kako vrijeme napreduje, oblaci se povećavaju, a očekuje se i privremena kiša, iako prema vremenskoj prognozi ne predviđaju se oborine.

Mi nastavljamo desno preko Ćirića Lacmena prema skloništu Josip Goreta do kojeg nam treba savladati visinsku razliku od cca 160 m na dužini puta 1,2 km. Imali smo sreće u sklonište smo stigli u 15 h koju minutu prije kiše. Ukupno vrijeme hoda sa pauzama 5 h i 17 minuta. Zbog kiše koja je padala sve do 19 h, nismo ostvarili plan da dođemo do pl. kuće Pume, gdje smo trebali prenoćiti. Došlo je do promjene plana. Ostajemo prespavati u pl. skl. Hrvatskog viteza Josip Goreta, a sutradan Jankovo brdo – Troglav – Velika Duvjakuša i pl. kuća Pume.

Uzbrdo od Dražića prema Modrića dolcu. Vrijeme se kvari – sve više tamnih oblaka.

Preko livada Modrića dolca.

Pogled unazad na nepregledna travnata prostranstva Dinare.

Pred nama sklonište Hrvatskog viteza – Josip Goreta (1530 m).

Zasluženi odmor.

Vrijeme večere. U 20 h prestaje kiša, a vrijeme sunčano bez oblaka.

Pogled na Jankovo brdo – naš sutrašnji cilj.

Pogled na Dinaru.

Zalazak sunca – od vrha iznad pl. skloništa Josip Goreta.

Zalazak sunca - od skloništa.

Drugi dan našeg boravka na Dinari predviđen je za pohod od ishodišne točke PS Josip Goreta (1530 m) na slijedeće vrhove: Snježnica (1664 m), Jankovo brdo (1780 m), Troglav (1913 m), Velika Duvjakuša (1708 m), te planinarska kuća Pume (1630 m). Dužina staze 14,7 km. Aktivno vrijeme hoda 4 h i 54 minuta. Vrijeme stajanja4 h i 29 minuta. Ukupno provedeno vrijeme 9 h i 24 minuta. Savladana je visinska razlika pri usponu 993 m, pri spustu 925 m, kao što je vidljivo na zaslonu gps uređaja. Cilj je bio cjelodnevni boravak na planini i uživanje u ovoj nesvakidašnjoj ljepoti Dinare.

Jankovo Brdo s vrha Velike Duvjakuše

Nakon jučerašnje popodnevne kiše - danas je bio lijep i sunčan dan stvoren za planinarenje. Dobro odmorni i zaspani, puni volje i entuzijazma - odlučni u nastavku realizacije plana za sljedeći dan. Pješačenje započinjemo za 5 i 50 minuta stazom koja vodi prema istoku preko brda na kojem se nalazi kameni križ malo iznad pl. skl, Josip Goreta. Jutarnji izlazak sunca - pogledi su fenomenalni.

Na samom početku pješačenja iznad zaklona - sunce izlazi.

Dinari iz druge perspektive - bosanske strane.

Naš cilj danas - Jankovo ​​brdo.

Staza označena zimskom oznakom nastavlja se prema Gublju preko valovitih travnatih visoravni koji se protežu u beskraju u nizu povezanih brda. Nakon 1 sata lagane šetnje od početne točke i 2,6 km, dolazimo do križanja i na prijevoju smještenom između Janjičarske glavice i Snježnice. S desne strane staza vodi do Velike Duvjakuša, lijevo do Jankova brda.

Od ovog prijevoja prema sjeveroistoku 200 m dalje je vrh Snježnice (1664 m). Odavde, 2 minute niže, nailazimo na drugu račvicu ceste: Lijevo za Marin bunar, nastavljamo ravno za Jankovo ​​brdo.

S vrha Snježnice nastavljamo - ratnom cestom probijenom za potrebe obrane u Domovinskom ratu sve do prijevoja "Privija" (1623 m) dolazimo za 40 minuta. Odavde, grebenom u tridesetak minuta lagane šetnje stižemo do vrha Jankova brda (1780 m), gdje stižemo za 8 i 10 minuta.

Prema vrhu Snježnice.

Jankovo ​​brdo s vrha Snježnice.

Još jedan pogled na Dinare iz druge perspektive s raskrižja: lijevo za Marin bunar, ravno Jankovo ​​brdo i Troglav.

Na stazi - u pozadini brdo Jankovo.

Raskrižje puteva - prolaz "Privija" (1623 m). Desno Troglav, ravno Jankovo ​​brdo.

Na grebenu prema vrhu.

Pogled na povratak na greben i vrh Troglava.

Dolazak na vrh Jankovo ​​brdo (1780 m).

Jankovo brdo najviši je vrh Splitsko-dalmatinske županije. Nalazi se u Troglavskoj skupini. Sam vrh je na granici,tako da ga Hrvatska dijeli sa BiH. Na vrhu se nalazi sklonište napravljeno po uzoru na slična skloništa, kao što je npr. na Lišanjskom vrhu ili Vickov stup na Mosoru. Može poslužiti kao sklonište od vjetra, kiše i ostalih vremenskih nepogoda. Isto tako, u nuždi ima mjesta za 3 ležaja. U skloništu se nalazi upisna knjiga i pečat. Mnogim planinarima ovi prelijepi vrhovi Dinare nisu poznati. Ovaj vrh, kao i svi ostali postat će omiljeno odredište za planinare.

S ovog vrha jednako su lijepi vidici, kao i s Troglava i ostalih drugih vrhova Dinare. Golemi valoviti plato pruže se u nedogled u nizu povezanih brežuljaka i livada, između viših dinarskih vrhova koji dominiraju u nepreglednoj visoravni, a prostor se doima nestvarnim i nesvakidašnjim, kao na nekom drugom planetu. U planinarskom smislu ovaj predjel Dinare za svakog planinara je zanimljiv i poželjan da se na njega dođe. Slika ispred, iza i oko nas je veličanstvena, a pogledi nezaboravni. Bilo gdje da se okrenemo vidimo neslućene kontraste krša, kamena, travnatih livada, beskrajnih pašnjaka i vrtača omeđenim suhozidima, u kojima će svaki planinar doći na svoje i istinski uživati. Izgradnjom skloništa i markiranjem novih putova nama planinarima omogućen je ulazak u svijet izvorne prirode ove dalmatinske ljepotice i ne možemo ostat ravnodušni, jer njena prostranstva a posebno vidici su jedinstven i nezaboravan doživljaj.

 Pogled s vrha je fenomenalan i veličanstven jer nam omogućuje da Dinaru vidimo iz drugačije perspektive i u svoj njezinoj ljepoti i veličini. Sjeverno pred nama su Klečarski vrhovi čija je visina 1779 metara smještena između Jankova brda i Lišanjskog vrha, do kojih se može doći iz Slimen (Šljeme). U daljini je Lišanjski vrh, Đilitan (1708 m), Bunjevačko brdo (1849 m), V. Bat (1854 m) ... Prema Z, JZ i JI ogromna je sjeverno-dalmatinska visoravan s planinama poput Promine (1147 m), Kozjaka (1205m), Svilaja (1508 m) i Mosor (1339 m). Na jugoistoku je masiv Biokovo. 

Pogled na sjever - Klečarski vrhovi, Lišanjski vrh i dalje sve do Dinare.

Zajednička fotografija na vrhu.

Nakon duže pauze s vrha, istom se stazom spuštamo do sedla Privija, odakle nastavljamo prema Troglavu dobro označenom grebenskom stazom. U prvom dijelu staza vodi preko travnatih brežuljaka obraslih kamenjem, dok se u drugom dijelu staza oštrije penje i prolazi kroz gustu smreku, dobro izrezanu i uklonjenu sa staze.

Staza je dobro označena i laka za plovidbu te nije teška za plovidbu. Nakon 2 sata i 40 minuta polako hodamo grebenom staze do raskrižja na samom vrhu Troglava. Na raskrižju gledano iz smjera dolaska: slijeva je Marijina staza s bosanske strane prema Sajkovićima, s desne strane prema Troglavu.

Na silasku s Jankova brda.

Na grebenu staze.

Pogled na Troglav i greben koji trebamo prijeći, uglavnom kroz smreku.

Osvrnuvši se na brdo Jankovo ​​i dio grebena koji smo prošli.

Oštriji uspon kroz klekovinu

Na dijelu staze odakle se vidi geodetski stup i križ na Troglavu.

Križanje putova

Od ovog raskrižja preostalo nam je 5 minuta do vrha. Do samog vrha Troglava (1913 m) stižemo točno u 12 sati. Riječ je o malom zaobljenom platou koji je geodetskim stupom označen kao trajno mjerno mjesto, na kojem su ispisani naziv i nadmorska visina. Nekoliko metara niže na jugu nalazi se pečat.

Planina Troglav (skupina Troglav) kao masiv duga je 30 km, a široka 10 km. To je pogranično područje između Bosne i Hrvatske (Dalmacije) i poveznica između Dinare i Kamešnice. Udaljena je samo 2 km od hrvatske granice i 22 km od naselja Uništa. Troglav je, kao što i samo ime govori, planinski kompleks koji se sastoji od tri vrha ili tri glave (Mali 1661 m, Srednji 1790 m i Veliki Troglav (1913 m)), dok neki u njegovom imenu vide trag kršćanskih vjerovanja i staroslavenske mitologije.

Zbog svoje visine s vrha nudi nezaboravan i lijep pogled na sve strane, pogotovo jer je dan sunčan i kristalno čist, pa vam se sve čini na dohvat ruke. Dinara, Promina, Kijevski bat, Cetinsko i Livanjsko polje, jezero Peruča, Kamešnica, Biokovo i južni Velebit su jasno vidljivi. Posebno upečatljiva slika ostavlja pogled na padine litica i travnatih visoravni. Nekoliko fotografija koje dočaravaju ovu ljepotu:

Pogled na Dinaru i vrhove prema noju.

Pogled na otvor Troglava i Livanjsko polje.

Pogled na Livanjsko polje i Veliki šator.

Pogled na Veliku Duvjakušu, Peručko jezero i greben Svilaje.

Zajednička fotografija na vrhu Troglava.

Nakon duge jednosatne pauze i uživanja u prekrasnim panoramskim pogledima, nastavljamo spuštanje istom stazom do grane za Jankovo ​​brdo. Odavde pratimo stazu s nešto strmim spustom (otprilike 50 minuta) do izlaza na makadamski put, kojim nastavljamo još 1,2 km sve do planinarske kuće Puma (1630 m).

Na silasku je cepin zabijen u stijenu.

Na grebenskoj stazi tijekom spuštanja.

Dolazak u planinsku kuću Puma (1630 m).

Tamo nas je dočekalo pravo iznenađenje. Naš dragi prijatelj Damir Gavrić - Čerčo u društvu Stipe Božića, Anđela, Martina i Ivana. Pripremili su ručak i čekali da siđemo s Troglava i zajedno ručamo. Žedni, gladni na stolu, domaća pizza koju su pripremile Anđela i Martina - junetina od junetine, kuhana teletina, domaća salata, vrhunsko pelješko vino. Hrane u izobilju - toliko je ostalo i za večeru i za doručak. Nešto slično možete vidjeti u filmu i doživjeti na Dinari s dragim prijateljima. Navečer smo se popeli na Veliku Duvjakusu.

Vrijeme za ručak.

I na kraju zajednička fotografija. S lijeva na desno: Martina, Anđela, Zoran, Desa, Stipe, Mirko, Matija i Damir.

Nakon ručka opraštamo se od prijatelja. Nastavljaju do Splita, a mi do Velikog Duvjakusa. Odmah iza kuće sa sjeverne strane nalazi se putokaz koji upućuje na Veliku Duvjakušu (15 min.), Jankovo ​​brdo (3 sata i 30 minuta) i Troglav (1 sat i 30 min.).

Označena staza započinje cestom prema zapadu i nakon stotinjak metara skreće lijevo s ceste na planinsku cestu koja vodi prema sjeveru do raskrižja planinskih cesta: lijevo za Duvjakušu (15 min), Jankovo ​​brdo - kružni tok Troglav, Ježević (3 h), Pl , SKL. Rupe (5 h), Marin bunar (3 h), i desno za Troglav. Od ovog raskrižja imamo desetak minuta uspona s istoka na vrh Velike Duvjakus (1708 m).

Pogled na vrh Velike Duvjakuše s južne strane raskrižja.

Gornji dio Velike Duvjakuše prostrani je travnjak (zaobljene glave) bez posebno izraženog vrha. Smješteno je na donjem grebenu koji se pruža paralelno s glavnim grebenom Troglava. Na vrhu je izgrađeno spomen obilježje - spomen obilježje 31 pripadniku 7. BRG "Pume" koji su poginuli na širem području Dinare.

Spomenik je izgrađen na kamenom podiju u obliku položenog križa. U gornjem dijelu križa u mozaiku je natpis „7. Gardijske brigade Republike Hrvatske Pume “s likom pume, a sve ostalo je od kamenih blokova, darovanih od uništene crkve sv. Mihovila u Kijevu. Križ tvori 31 kameni blok. Na svakom bloku ugravirano je ime i prezime, kao i dan, mjesec i godina smrti. Velika Duvjakuša je KT HPO, u limenoj kutiji su matična knjiga i pečat za planinarenje.

Pogled s vrha je lijep i nezaboravan u svim smjerovima. Na sjeveru dominira Troglavski greben s najvišim vrhom, na istoku i jugoistoku možete vidjeti Kamešnicu i Biokovo, na jugu Mosor i Svilaj, a na jugozapadu i zapadu Veliki Kozjak, Prominu i Dinaru. U neposrednoj blizini pruža se zadivljujući pogled na jezero Peručko i Vrliku.

Spomen obilježje - 7. GBR "Puma" - službeno je otvoreno 2012. godine.

Peručko jezero i Svilaja.

S vrha Velike Duvjakuše vraćamo se istim putem do PS Puma, gdje planiramo prenoćiti, a sutradan se spustiti do Sutine - Ježević i prebaciti na auto u podnožju Crvene grede.

Pročitajte više na: https://gorja.net/putopisi/