Lista putopisa
Ježević_Crvene Grede_Marin Bunar_Jankovo Brdo_Troglav_Velika Duvjakuša_PS Pume
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 11. ožujka 2018.


Prostorni gorski lanac Dinara – Kamešnica nakon Velebita (145 km), drugo je najduže gorje među Dinaridima koje se pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini oko 110 km, uzduž hrvatsko-bosanske granice od vrela Zrmanje i Ličke Kaldrme pa sve do Buškog blata i Tijarice. Duž toga dugog dinarskog lanca, najsjeverniji veći vrh je Veliki vrh na Vilici (1.654 m) sjeverno od Knina, a najviši je Troglav (1.913 m) sjeverno iznad Sinja i najistočniji Konj na Kamešnici (1.854 m) južno od Livna.

U tomu dugom rasponu se ovaj dinarski lanac može reljefno podijeliti glavnim poprečnim sedlima s pripadnim cestama na 5 logičnih gorskih cjelina: 1-najsjevernija planina Vilica (1654 m) do ceste Knin-Grahovo, 2-uža planina Dinara (1832 m) do kotline Uništa i sedla Privija, 3-srednji najveći i najviši greben Troglava (1912 m) do sedla Vaganj-Prolog, 4-istočnije planina Kamešnica (1856 m) i 5- od Voštana najjužnija gora Tovarnica (1285 m) kao krajnji jugoistočni ogranak lanca Dinara-Kamešnica.

 Ne mogu, a da ne spomenem i ne pohvalim PU Dinaridi iz Splita, koja je u proteklih nekoliko godina svojom aktivnošću na području Dalmacije i Dalmatinske zagore trasirala i markirala bezbroj planinarskih staza i prilaznih putova uz potporu lokalnih planinarskih društava i na taj način dali veliki doprinos u razvoju planinarstva u ovim krajevima, a posebice na području Dinare, a nama planinarima i svim ljubiteljima prirode  približili nesvakidašnju ljepotu i prostranstva Dinare  i njenih pograničnih vrhova.
Dinara je uglavnom bezvodna i zato se svaka kap vode od davnine osobito cijenila, pogotovo u višim dijelovima planine. Stočari koji su stoljećima vodili blago na ispašu znali su za sve izvore, stalne i povremene, a kako bi barem malo sačuvali zalihe vode kad ljeti izvori presuše, uređivali su lokve u kojima se voda zadržavala cijele godine.

Planinarska udruga Dinaridi doskočila je i tom problemu, naime, izgradnjom planinarskih skloništa opskrbljenim sa vodom i smještajem, te je na taj način nama planinarima omogućila više dnevni boravak u planini. Staze su odlično markirane i obilježene putokazima. Trasirane su na najbolji mogući način te ne predstavljaju teške uspone. Potrebno je napomenuti da su sve staze duge i nisu tehnički zahtjevne, ali stoga, traže dobru fizičku spremnost i kondiciju. Mogućnosti za planinarenje su mnogobrojne kako za jednodnevno, tako isto, za višednevno planinarenje, a što je vidljivo iz novoizdane karte "Troglavska skupina - istok i zapad“ u naknadi HGSS-a. 

Crvene grede – sa lokalne ceste na početku staze „Marin bunar“

KOLNI PRISTUP:
Od Rijeke preko Senja, Vratnika – ulazak na autocestu Žuta lokva – izlaz sa autoceste za Gračac i Sv. Rok. Vožnju dalje nastaviti državnom cestom D 50 do Gračaca, dalje državnom cestom D1 preko Knina prema Vrlici do mjesta Civljani, gdje treba skrenuti lijevo na lokalnu cestu, koja prolazi pored punionice vode Cetina i crkve Sv. Spasa. Kod crkve treba skrenuti desno i nastaviti do slijedećeg križanja cestovnih pravaca: desno cesta vodi prema Vrlici, tu treba nastaviti lijevo prema „Ježevićima“ i na izrazito oštrom zavoju  iznad zaselka Žeravice s lijeve strane ulazi se na makadam. Skretanje je opskrbljeno sa smjerokazom, pa ako se pazi ne može se pogriješiti. Isto tako, put je dobro označen sa zimskim markacijama i velikom informativnom tablom, podno koje stoji natpis pl. staza „Marin bunar“ (Marin's Well). S osobnim automobilom može se nastaviti makadamskom cestom još 2 km do Bilove drage. Dalje makadam je samo za terence.

ISHODIŠTE POHODA:
Ježevići – makadamska cesta  iznad zaselka Žeravice (400 m), parking Bilova draga (480 m), Dražića dolac (1325 m), Modrića dolac (1370 m), preko Ćorić Lacmena do PS Hrvatskog viteza „Josip Goreta“ (1530 m). Ukupna dužina staze 8,7 km. Aktivno vrijeme hoda 2 h i 55 minuta. Vrijeme stajanja 2 h i 21 minuta. Ukupno provedeno vrijeme 5 h i 17 minuta. Visinska razlika pri usponu 1135 m, pri spustu 51 m.

Info sa zaslona gps uređaja.

Mala četvero člana ekipa u sastavu: Desa, Zoran, Matija i ja, Mirko odlučili smo se na dvodnevnu avanturu planinarenja na području najvišeg dijela Dinarskog gorja. Ovog puta odabrali smo središnji dio Dinare – Troglavsku skupinu sa slijedećem vrhovima: Jankovo brdo (1780 m), Troglav (1913 m), te Velika Duvjakuša (1708 m).
Dvodnevna avantura planinarenja pretvorila se u trodnevnu. Zbog loših vremenskih uvjeta, a da bi ostvarili zacrtani cilj odlučili smo produžiti naš boravak na Dinari za još jedan dan. Iz tog razloga plan izleta osmišljen je na slijedeći način:

1.Dan: Ježević parkiralište na  Bilovoj dragi - preko Crvenih greda, Dražića i Modrića dolca do PS  Josip Goreta.  
2.Dan: Pl. skl, Josip Goreta – Jankovo brdo, grebenskom stazom na Troglav i spust do planinarske kuće Pume.

3.Dan: Planinarska kuća Pume – Ježevići (Sutin), te transfer do Bilove  drage.

Ukoliko se želi skratiti staza, što smo mi i učinili, silaskom s asfaltne ceste na makadam treba pratiti zimske markacije i nastaviti vožnju preko Velikog suhog polja do Bilove drage u dužini 2 km. Na manje proširenje parkirati automobil. Desetak metara dalje od parkinga nalazi se tabla s oznakom „Marin bunar“ 4 h i Pl. sklonište Josip Goreta 4 h.

Dan je topao i sunčan bez oblačka. Naš pohod započinjemo u 10 h i 20 minuta. Od parkinga pedesetak metara dalje napuštamo makadam i ulazimo na šumsku stazu koja u nastavku presijeca nekoliko puta cestu, a potom nastavlja blagim usponom kroz makiju i nisko šumsko raslinje. Nakon 1 h laganog hoda i prijeđenih 1,5 km,  ostvarena je visinska razlika pri usponu od 300 m. Od tu uz oštriji uspon staza skreće desno prema istoku i ulazi u stjenovitu barijeru Crvenih greda.

Uspon ovom stazom smatra se najljepšim i najatraktivnijim usponom na Dinaru. I doista se može reći da je tako. Sa staze pružaju se fenomenalni pogledi na Peručko jezero, Svilaju, veliki Kozjak (Kijevski Bat), Prominu, izvor Cetine…

Od parkinga po makadamu (50 m). Sklonište 4 h i Marin bunar 4 h.

Na stazi prema stjenovitoj barijeri Crvenih greda.

Kratki odmor za osvježenje.

Pogled unazad na Kijevski Bat.

Lijepo građena u stijeni uklesana staza - Crvene grede.

Zmija - Šara poljarica.

Peručko jezero i Svilaja.

Poznata je činjenica da svako veće naselje na dalmatinskoj obali ima od davnina uhodane staze i putove u svoje zaleđe kojima su pastiri gonili svoja stada u hladniju i plodniju Zagoru, seljaci obrađivali i kosili poneku njivu. Isto tako, u dalmatinskoj zagori u  podnožju masiva Dinare, sva Podinarska sela imaju svoje uhodane putove na Dinaru. Jedna od takvih je i ova staza – nekadašnji pastirski put koji je služio stanovnicima ovdašnjih sela koji su u ljetnom periodu sa svojim blagom na visinskim pašnjacima boravili u naručju i zagrljaju Dinare.

Izlaskom iz Crvenih greda dolazi se na prijevoj, od kuda se prostire pitoma  zaravan Dražića dolca smješten na nadmorskoj visini  od 1325 m. Tu u hladu nekadašnje pastirske staje napravili smo dužu pauzu za odmor i marendu, nakon toga slijedimo stazu kroz nepregledne valovite travnate zaravni prošarane kamenjem, livade, vrtače, lokve, a široki vidici na sve strane, što Dinari daje posebnu ljepotu, a nama planinarima čini ovaj pohod veličanstvenim i poželjnim da se ponovo dođe.

Dodatnu ljepotu i čar daju nekadašnji stočarski način života i izgrađeni ljetni stanovi – katuništa, kao što je jedan od takvih ovaj na Dražića dolcu.  Na svakom koraku se osjeća nekadašnja prisutnost stočarskog načina života. Tu ljepotu je teško opisat riječima ili slikom predočiti, treba jednostavno doći, vidjeti, uživati i biti dio te prirodne ljepote.

Travnata zaravan prošarana kamenjem - prema Dražića dolcu.

Dobrodošli na Dražića dolac.

Nekadašnji pastirski stan – danas moderniziran s fotonaponskim –  solarnim ćelijama.

U nastavku od Dražića doca, laganim usponom po bujnim livadama do Modrića Dolca (1370 m), i raskrižja  putova. Ravno odvaja se staza za Marin bunar (20 min.), desno za pl. skl. Josip Goreta (30 min.). Kako vrijeme odmiče oblaka je sve više, očekuje se i prolazna kiša, iako po vremenskoj prognozi padavine nisu predviđene.

Mi nastavljamo desno preko Ćirića Lacmena prema skloništu Josip Goreta do kojeg nam treba savladati visinsku razliku od cca 160 m na dužini puta 1,2 km. Imali smo sreće u sklonište smo stigli u 15 h koju minutu prije kiše. Ukupno vrijeme hoda sa pauzama 5 h i 17 minuta. Zbog kiše koja je padala sve do 19 h, nismo ostvarili plan da dođemo do pl. kuće Pume, gdje smo trebali prenoćiti. Došlo je do promjene plana. Ostajemo prespavati u pl. skl. Hrvatskog viteza Josip Goreta, a sutradan Jankovo brdo – Troglav – Velika Duvjakuša i pl. kuća Pume.

Uzbrdo od Dražića prema Modrića dolcu. Vrijeme se kvari – sve više tamnih oblaka.

Preko livada Modrića dolca.

Pogled unazad na nepregledna travnata prostranstva Dinare.

Pred nama sklonište Hrvatskog viteza – Josip Goreta (1530 m).

Zasluženi odmor.

Vrijeme večere. U 20 h prestaje kiša, a vrijeme sunčano bez oblaka.

Pogled na Jankovo brdo – naš sutrašnji cilj.

Pogled na Dinaru.

Zalazak sunca – od vrha iznad pl. skloništa Josip Goreta.

Zalazak sunca - od skloništa.

 

Drugi dan našeg boravka na Dinari predviđen je za pohod od ishodišne točke PS Josip Goreta (1530 m) na slijedeće vrhove: Snježnica (1664 m), Jankovo brdo (1780 m), Troglav (1913 m), Velika Duvjakuša (1708 m), te planinarska kuća Pume (1630 m). Dužina staze 14,7 km. Aktivno vrijeme hoda 4 h i 54 minuta. Vrijeme stajanja4 h i 29 minuta. Ukupno provedeno vrijeme 9 h i 24 minuta. Savladana je visinska razlika pri usponu 993 m, pri spustu 925 m, kao što je vidljivo na zaslonu gps uređaja. Cilj je bio cjelodnevni boravak na planini i uživanje u ovoj nesvakidašnjoj ljepoti Dinare.

Jankovo Brdo s vrha Velike Duvjakuše

Info sa zaslona gps uređaja.

Nakon jučerašnje popodnevne kiše  - danas, osvanuo je lijep i sunčan dan stvoren za planinarenje. Dobro odmoreni i naspavani puni volje i elana -  odlučni da nastavimo s  realizacijom plana drugog dana. Pohod započinjemo u 5 h i 50 minuta stazom koja vodi prema istoku preko brda na kome se nalazi kameni križ neposredno iznad pl. skl, Josip Goreta. Izlazak jutarnjeg sunca – vidici fenomenalni.

Na samom početku pohoda iznad skloništa – sunce na izlasku.

Dinara iz druge perspektive  - Bosanska strana.

Naš današnji cilj – Jankovo brdo.

Staza označena zimskim markacijama nastavlja prema Gubelju preko valovitih travnatih platoa koji se pružaju u nedogled u nizu povezanih brežuljaka. Nakon 1 h laganog hoda od ishodišne točke i prijeđenih 2,6 km stižemo na raskrižje putova i na prijevoj smješten između Janjičarske glavice i Snježnice. Desno staza vodi za Veliku Duvjakušu, lijevo za Jankovo brdo.

Od ovog prijevoja prema sjeveroistoku 200 m dalje je vrh Snježnica (1664 m). Odavde 2 minuta niže nailazimo na još jedno račvanje putova: Lijevo za Marin bunar, mi nastavljamo ravno za Jankovo brdo.

Od vrha Snježnice nastavljamo - ratnom cestom probijenom za potrebe obrane u Domovinskom ratu sve do prijevoja „Privija“ (1623 m) stižemo za 40 minuta. Od tu, po grebenu za tridesetak minuta laganog hoda izlazimo na vrh Jankovo brdo (1780 m), gdje stižemo u 8 h i 10 minuta.

Prema vrhu Snježnice.

Jankovo brdo od vrha Snježnice.

Još jedan pogled na Dinaru iz druge perspektive od raskrižja: lijevo za Marin bunar, ravno Jankovo brdo i Troglav.

Na stazi – u pozadini Jankovo brdo.

Raskrižje putova - Prijevoj „Privija“ (1623 m). Desno Troglav, ravno Jankovo brdo.

Na grebenu prema vrhu.

Pogled unazad na greben i vrh Troglava.

Dolazak na vrh Jankovo brdo (1780 m).

Jankovo brdo najviši je vrh Splitsko-dalmatinske županije. Nalazi se u Troglavskoj skupini. Sam vrh je na granici,tako da ga Hrvatska dijeli sa BiH. Na vrhu se nalazi sklonište napravljeno po uzoru na slična skloništa, kao što je npr. na Lišanjskom vrhu ili Vickov stup na Mosoru. Može poslužiti kao sklonište od vjetra, kiše i ostalih vremenskih nepogoda. Isto tako, u nuždi ima mjesta za 3 ležaja. U skloništu se nalazi upisna knjiga i pečat. Mnogim planinarima ovi prelijepi vrhovi Dinare nisu poznati. Ovaj vrh, kao i svi ostali postat će omiljeno odredište za planinare.

S ovog vrha jednako su lijepi vidici, kao i s Troglava i ostalih drugih vrhova Dinare. Golemi valoviti plato pruže se u nedogled u nizu povezanih brežuljaka i livada, između viših dinarskih vrhova koji dominiraju u nepreglednoj visoravni, a prostor se doima nestvarnim i nesvakidašnjim, kao na nekom drugom planetu. U planinarskom smislu ovaj predjel Dinare za svakog planinara je zanimljiv i poželjan da se na njega dođe. Slika ispred, iza i oko nas je veličanstvena, a pogledi nezaboravni. Bilo gdje da se okrenemo vidimo neslućene kontraste krša, kamena, travnatih livada, beskrajnih pašnjaka i vrtača omeđenim suhozidima, u kojima će svaki planinar doći na svoje i istinski uživati. Izgradnjom skloništa i markiranjem novih putova nama planinarima omogućen je ulazak u svijet izvorne prirode ove dalmatinske ljepotice i ne možemo ostat ravnodušni, jer njena prostranstva a posebno vidici su jedinstven i nezaboravan doživljaj.

 Pogled sa vrha je fenomenalan i veličanstven jer nam omogućuje da Dinaru vidimo iz jedne druge perspektive i u svoj njezinoj ljepoti i veličini. Prema sjeveru  ispred nas su Klečarski vrhovi sa svojom visinom od 1779 metara smješteni između Jankova brda i Lišanjskog vrha, na koje se dolazi sa Slimena (Šljeme). U daljini je Lišanjski vrh, Đilitan (1708 m), Bunjevačko brdo (1849 m), V. Bat (1854 m)… Prema W, SW i SE je ogroman sjeverni dalmatinski plato sa planinama kao što je Promina (1147 m) , Kozjak (1205m) , Svilaja (1508 m) i Mosor (1339 m) . Na jugoistoku je masiv Biokova. 

Pogled prema sjeveru - Klečarski vrhovi, Lišanjski vrh i dalje sve do Dinare.

Zajednička fotka na vrhu.

Nakon duže pauze s vrha se spuštamo istim putom do sedla Privija, od kuda dalje prema Troglavu nastavljamo dobro markiranom grebenskom stazom. U prvom dijelu staza vodi preko travnatih brežuljaka prošaranih kamenjem, dok u drugom dijeli staza se oštrije uspinje i prolazi kroz gustu klekovinu, dobro prosječena i uklonjena sa staze.

Staza je dobro markirana i lagana za snalaženje i nije teška za orijentaciju. Nakon 2 h  i 40 minuta grebenskom stazom laganim hodom stižemo do raskrižja podno samog vrha Troglava. Na raskrižju , gledano iz pravca dolaska: lijevo odvaja se Mary staza na Bosansku stranu prema Sajkovićima, desno za Troglav.

Pri spustu s Jankova brda.

Na grebenskom dijelu staze.

Pogled na Troglav i greben kojim trebamo proći, uglavnom kroz klekovinu.

Pogled unazad na Jankovo brdo i dio grebena kojim smo prošli.

Oštriji uspon kroz kleku.

Na dijelu staze od kuda se vidi geodetski stup i križ na Troglavu.

Raskrižje putova.

Od ovog križanja preostaje nam 5 minuta do vrha. Na sam vrh Troglava (1913 m) stižemo točno u 12 h.  To je mala zaobljena zaravan označena geodetskim stupom kao stalna točka izmjere, na kojem je ispisan naziv i nadmorska visina. Nekoliko metara niže prema jugu nalazi se žig.

Planina Troglav (Troglavska skupina) kao masiv dugačka je 30, a široka 10 km. Granično je područje između Bosne i Hrvatske (Dalmacije) i poveznica između Dinare i Kamešnice. Udaljen je svega 2 km od Hrvatske granice i 22 km od naselja Uništa. Troglav je kao i što sam naziv govori, planinski splet koji se sastoji od tri vrha ili tri glave (Mali 1661 m, Srednji 1790 m i Veliki Troglav (1913 m), dok neki u njegovom imenu vide trag pred kršćanskog vjerovanja i staroslavenske mitologije.

Zbog svoje visine sa vrha se neometano pružaju nezaboravni i prekrasni vidici u svim smjerovima, a tim više što je dan sunčan i kristalno jasan pa se sve čini na dohvat ruke. Jasno se vidi Dinara, Promina, Kijevski bat, Cetinsko i Livanjsko polje, Jezero Peruča, Kamešnica, Biokovo i južni Velebit. Posebno upečatljivu sliku ostavlja pogled na obronke sipara i travnate zaravni. Nekoliko fotki koje dočaravaju tu ljepotu:

Pogled na Dinaru i vrhove prema noj.

Pogled na grotlo Troglava i Livanjsko polje.

Pogled na Livanjsko polje i Veliki šator.

Pogled na Veliku Duvjakušu, Peručko jezero i greben Svilaje.

Zajednička fotka na vrhu Troglava.

Nakon duže jednosatne pauze i uživanja u predivnim panoramskim pogledima, nastavljamo spust istim putom do odvojka za Jankovo brdo. Od tu slijedimo stazu nešto strmijim spustom (okvirno 50 min.) do izlaska na makadamsku cestu, po kojoj nastavljamo još 1,2 km sve do planinarske kuće Pume (1630 m).

Pri spustu cepin zabijen u stijenu.

Na grebenskoj stazi pri spustu.

Dolazak u planinarsku kuću Pume (1630 m).

Tu nas je dočekalo pravo iznenađenje. Naš dragi prijatelj Damir Gavrić – Čerčo u društvu sa Stipom Božićem, Anđelom, Martinom i Ivanom. Pripremili su ručak i pričekali su da siđemo s Troglava i da zajednički ručamo. Žedni, gladni na stolu domaća spiza koju je pripremila Anđela i Martina – goveđa juka, lešo teletina, domaća salata, vrhunsko vino s Pelješca. Hrane u izobilju – toliko da je ostalo i za večeru i doručak. Ovako se nešto može vidjeti na filmu i doživjeti na Dinari s dragim prijateljima. U večernjim satima popeli smo se na Veliku Duvjakušu.

Vrijeme ručka.

I na kraju zajednička fotografija. Slijeva na desno: Martina, Anđela, Zoran, Desa, Stipe, Mirko, Matija i Damir.

Nakon ručka rastajemo se sa prijateljima. Oni nastavljaju za Split, a mi za Veliku Duvjakušu.  Neposredno iza kuće sa sjeverne strane nalazi se smjerokaz koji upućuje na Veliku Duvjakušu (15 min.), Jankovo brdo (3 h i 30 min.) i Troglav (1 h i 30 min.).

Markirana staza kreće  kolnim putom prema zapadu i nakon stotinjak metara skreće sa kolne ceste lijevo na planinarski put koji vodi prema sjeveru do raskrižja planinarskih putova: lijevo za Duvjakušu (15 min), Jankovo brdo – Troglav kružno, Ježević (3 h), Pl. Skl. Rupe (5 h), Marin bunar (3 h), te desno za Troglav. Od ovog križanja preostaje nam desetak minuta penjanja sa istočne strane na vrh Velike Duvjakuše (1708 m).

Pogled na vrh Velike Duvjakuše s južne strane od raskrižja putova.

Vršni dio Velike Duvjakuše je prostrana tratina (zaobljena glavica) bez posebno izraženog vrha. Nalazi se na nižem grebenu koji se pruža usporedo s glavnim grebenom Troglava. Na vrhu je izgrađeno spomen -  obilježje 31 pripadniku 7. BRG „Pume“ koji su poginuli na širem prostoru Dinare.

Spomenik je izgrađen na kamenom podiju u obliku položenog križa. U gornjem dijelu križa u mozaiku je natpis “7. gardijska brigada RH Pume” s likom pume, a sve ostalo je napravljeno od kamenih blokova, doniranih od porušene crkve sv. Mihovila u Kijevu. Križ tvori 31 kameni blok. Na svakom bloku uklesano je ime i prezime, te dan, mjesec i godina pogibije. Velika Duvjakuša je KT HPO, u limenoj kutiji nalazi se upisna knjiga i planinarski žig.

Vidici s vrha su prelijepi i nezaboravni u svim smjerovima. Prema sjeveru dominira greben Troglava sa svojim najvišim vrhom, prema istoku  i jugoistoku lijepo se vidi Kamešnica i Biokovo, prema jugu Mosor i Svilaja, te prema jugozapadu i zapadu Veliki Kozjak, Promina i Dinara. U neposrednoj blizini upečatljiv je pogled na Peručko jezero i Vrliku.

Spomen- obilježje 7. GBR „Puma“  - svečano otvoreno 2012.

Peručko jezero i Svilaja.

S vrha Velike Duvjakuše vraćamo se istim putom do PS Pume, gdje je predviđeno noćenje i sutradan spust do Sutina – Ježević i transfer do auta podno Crvenih greda.

LINK-Album sa slikama:

https://photos.google.com/share/AF1QipMHNfPyTJOegYKqRSlm5aliWdrCVcYFsNONZKxxs0z3fFf4KAB79sW07g4ScR12Tw?hl=hr&key=SFJpVTFxUjZlSWhnSXJXQmtjU0ZDYlgxdlRhM1B3