Piše Mirko Bjelan, objavljeno 29. Kolovoz 2018
Srijeda, 01. kolovoza 2018.
Žrd s nadmorskom visinom od 2324 m, nalazi se na sjeverozapadnom dijelu grebenskog lanca Kanin. To je usamljeni i izdvojeni vrh od ostalih vrhova Kanin grupe. To je izduženi devet kilometarski greben smješten između doline Reklanice (talijanski Val Raccolana) i Rezie (Val Resia). S južna strana iznad Rezie se dižu visoke 1800 m strme travnate padine. Podnožje tih padina je isprepleteno višebrojnim ostacima pastirskih staza, po kojima prolazi visoki Resianski put/Alta Via Resiana.
Posebno je veličanstven pogled na stijene sjeverne padine koja se okomito diže iznad doline Reklanica/Val Raccolana. Žrd je zapravo greben s dva vrha. Na jugozapadnoj strani je manji vrh, Slovenci ga nazivaju Senožeče ili Rdeča peč, talijanski naziv je Quota ili Monte Sart Basso (2319 m). Na sjeverozapadnoj strani je vrh Žrd viši samo 5 m.
Od vrha Senožeče ili Monte Sarto Basso.
PRISTUP AUTOMOBILOM ( do Sella Nevea - Italija)
Do naselja Sella Nevea u Italiji može se stići preko Italije ili preko Slovenije iz više pravaca. Naš odabir je preko Italije. Od Lovrana i Opatije prema graničnom prijelazu Šapjane – preko Slovenije do Trsta. Ulazak na autocestu u Trstu - vozimo u pravcu Palmanova – Udine - Tolmezzo. Na kružnom toku u Tolmezzo skretanje desno za Amaro - pravac Tarvisio do Chisaforte, gdje treba skrenuti desno na lokalnu cestu SP76 (strada provinciale), koja prolazi kroz dolinu Val Raccolana do Sella Nevea, gdje se u centru na velikom trgu na parkiralištu može ostaviti automobil. Dužina puta 220 km. Vrijeme vožnje 3 sata.
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodišna točka pohoda je parking Sella Nevea (1190 m), donja postaja žičare (1115 m), rifugio Gilberti (1850 m), prijevoj – sela Bila Pec/Bela Peč (2005 m), Bivak Marussich (2040 m), vrh Grubje/Grubia (2240 m), vrh Žrd/Monte Sart (2324 m). Silazak istim putom do bivka Marussich (2040 m). Ukupna dužina puta 9,3 km. Ukupno vrijeme hoda (traga) 4 h i 25 minuta. Visinska razlika pri usponu 1010 m, pri silasku 770 m. Minimalna visina 1779 m, maksimalna 2335 m. Visina odredišta2324 m. Prosječan nagib 23%.
Izvod iz analize gpx traga.
Opis puta
Od parkinga iz centra Sella Nevea spuštamo se asfaltnom cestom do ulaza prema donjoj postaji žičare. Ulaz je zapriječen rampom i ne može se automobilom do žičare. Nakon 5 minuta hoda stižemo do donje postaje žičare. Kupujemo povratnu kartu (10 €), koja vrijedi (za povratak) više dana. Sjedamo u gondolu koja nas diže do gornje postaje žičare. Izlaskom sa žičare pred nama se ukazao prekrasan planinarski dom rifugio Gilberti i greben Kanina s upečatljivim vrhom Prestreljenikom.
Na parkiralištu Sella Nevea – pripreme za uspon.
Na putu prema žičari.
Na polaznoj postaji žičare.
Od gornje postaje žičare – Prestreljenik.
Rifugio Gilberti – okružen cvijećem.
Rifugio Gilberti s nadmorskom visinom 1850 m smješten je na rubu Prevalskog bazena između planine Forato i planine Bela Peč/Bila Pec. To je idealno polazište za sve planinarske ture kojima se pristupa vrhovima grupe Kanin s talijanske strane. Upravo ovaj dom je početna točka ovog planinarskog izleta. Od doma ulazimo na stazu 632 koja se nakratko spušta do raskrižja putova, na kojem mi skrećemo desno prema zapadu. Ova staza je ujedno i Botanički-Geološki Put, koji sa sedam informativnih ploča ilustrira najznačajnije alpsko okruženje geološkog, biljnog i životinjskog svijeta. Staza je također ukrašena malim znakovima koji ukazuju na najčešće vrste bilja pored kojih prolazimo. Od raskrižja, u prvoj polovini puta slijedimo stazu u blagom usponu, a koja se proteže između glavnog grebena Kanina s lijeve strane i Bile Peči s desne strane. U zadnjem dijelu staza se oštro uspinje vijugajući po višestrukim zavojima i na taj način ublažava oštri uspon. Nakon 30 minuta pješačenja i prijeđenih 900 m, savladana je visinska razlika 155 m - dolazimo do stare vojne utvrde na prijevoj - sedlo Bela Peč/Sella Bila Pec 2005 m.
Pogled unazad - od doma pri spustu prema raskrižju.
Raskrižje putova.
Na stazi uz višestruke zavoje prema prijevoju.
Dolazak na prijevoj Bela Peč
Stara vojna utvrda na sedlu – u pozadini vrh Bela Peč (BilaPec) (2146 m).
Jedna od informativnih ploča – pričvršćena na zidu stare vojarne.
S južne strane vojarne iskopan je tunel.
Na smjerokazu postavljenom na zidu stare vojarne ispisana su odredišta s potrebnim vremenima hoda: Visoki Kanin preko ferrate Julia 3,30 minuta i bivak Marussich 1 h i 45 minuta. Od ovog prijevoja put vodi prema sjeveru iznad dubokih krških ponora starom mulatijerom. Nakon nekoliko minuta od prijevoja, gdje staza pod oštrim kutom skreće lijevo, pred nama se ukazala široka visoka visoravan, koja podsjeća na pusti mjesečev plato. Od tu, ispred nas, lijepo se vide vrhovi Grubje/Gubia i Žrd/Monte Sart, naš današnji cilj. Na tom dijelu staza nakratko gubi na visini, zatim nastavlja lijepo građenom mulatijerom na mjestima je urezana u okomite stijene padina Kanina. Na tom putu prelazimo nekoliko snježišta, tako, nakon 30 minuta hoda od prijevoja dolazimo do mjesta gdje se odvaja staza za uspon na Visoki Kanin preko ferrate Julia.
Pogled od prijevoja na Montaž.
Sa staze prema vrhovima - Krnica, Grubje i Žrd.
Na stazi uklesanoj u stijene.
Koja ljepota raste iz kamenjara.
Pogled unazad.
Prelazak kuloara na kojem još ima snijega.
Smjerokaz, gdje se staza odvaja desno za uspon na Visoki Kanin preko ferrate Julia.
Od tu, po blago polegnutoj stazi preostaje nam još dvadesetak minuta laganog hoda do bivka Marussich, gdje bi trebali prenoćiti. Pred nama je nekoliko planinara koji se kreću u istom pravcu do skloništa. Odlučili smo pojačati tempo kako bi prvi stigli do skloništa pri čemu smo i uspjeli. Sklonište na našu sreću nije bilo zauzeto. Kasnije doznajemo da ova grupa planinara iz Italije nije imala namjeru ostati u skloništu, a ni kasnije nitko od planinara koji su dolazili nisu imali potrebe za prenoćištem, tako da je bivak ostao samo za nas.
Na polegnutom dijelu staze.
Pred nama bivak Elio Marussich i vrhovi Grubje i Žrd.
Po ovoj prekrasnoj i panoramskoj visokoj planinarskoj stazi od doma Gilberi do bivka Marussich trebalo nam je 2 h ugodnog hoda.
Bivak Marrusich (2040 m) je lijepo uređen bivak i nudi vrlo ugodan smještaj. Nalazi se na prijevoju između vrha Krnica i vrha Grubje. Bivak raspolaže s 9 ležaja. Od njega se pruže lijep i široki pogled na zapadni dio Julijskih Alpa.
Unutrašnjost bivka.
Vrijeme ručka i odmora.
Nakon smještaja i duže pauze uslijedile su pripreme za uspon na Žrd. Iz ruksaka vadimo suvišne stvari, uzimamo samo nužni minimum potrebno za ovaj uspon.
Od bivka krenuli smo u 12 h i 35 minuta prema zapadu stazom 632 (Alta Via Resiana). Nakon kraće konsultacije odlučili smo se popeti nemarkiranom grebenskom stazom preko vrha Grubje na vrh Žrd. Ovaj dio puta vrlo je atraktivan, uspinje se po travnatom grebenu prošaran kamenjarom. Nigdje do sada nism vidjeli toliko runolista, koliko na ovom grebenu prema vrhu Grubje. Nakon 20 minuta laganog uspona stižemo na vrh Grubje/Grubia (2240 m). S ovog grebena, kao i samog vrha pružaju se prekrasni vidici na grupu vrhova Kanina i na zapadni dio Julijskih Alpa.
Na početku uspona od bivka Marussich.
Pogled unazad na vrh Krnica i greben Kanina.
Runolist.
Skupine runolista.
Prema vrhu Grubja – u pozadini lijepo se vidi Mangart i Jalovec.
Zajednička fotografija na vrhu Grubje (Grubia) (2240 m).
Pogled prema sjeverozapadu na pred vrh ili prvi vrh Senožeče (Monte Sart Basso) (2319 m).
Kratak odmor i nastavak puta prema zadanom cilju Žrd. S vrha nastavljamo prilično laganim spustom po zapadnoj strani grebena do prekrasne visoko alpske livade na Škrbine v Senožečah (2131 m). Od tu na desno slijedimo markirani put koji se oštro uspinje po serpentinama, najprije travnatim dijelom, potom izlazi na greben i po njemu u kombinacije trave i kamenjara dolazimo do prvog manjeg vrha kojeg Slovenci nazivaju Senožeče ili Rdeča Peč, talijanski naziv je Quota ili Monte Sart Basso (2319 m), samo 5 metra niži od Žrda/Monte Sart.
Pri silasku izlazimo na livadu prepunu raznolikog alpskog cvijeća.
Na oštrom travnatom dijelu uspona po serpentinama do izlaska na greben. Nakon toga nastavlja se uspon u kombinaciji trave i kamenjara.
Po grebenu.
Pogled prema sjeverozapadu na vrh Žrd (Monte Sart) - s prvog vrha Senožeče/ Monte Sart Basso (2319 m). Ovaj vrh je obilježen s manjim drvenim križom.
Od ovog vrha preostaje nam još 750 m po valovitom grebenu do vrha Žrd (Monte Sart). Slijedi blagi silazak po uskom putu koji se nastavlja po djelomično izloženom grebenu koji nije težak, ali stoga, zahtjeva siguran, čvrsti i odmjeren korak zbog brojnih rasutih i pomičnih stijena koje ne ulijevaju sigurnost prilikom prelaska preko njih. Nakon 35 minuta opreznog hoda stižemo na vrh Žrd/Monte Sart (2324 m) u 14 h i 15 minuta. Za cijeli ovaj greben može se reći da na ugodan i siguran način nudi zanimljive poglede na vrhove koji se nalaze u okruženju i na dolinu Val Raccolana.
Pogled prema sjeverozapadu na greben i vrh Žrd (Monte Sart).
Na početku grebenske staze prema vrhu Žrd.
Po grebenu kroz kamenjar.
Pred samim vrhom.
Pogled unazad na greben preko kojeg smo prošli.
Dolazak na vrhu Žrd (Monte Sart).
Pogled prema vrhu Kanin i njegovom grebenu.
Pogled prema Mangartu.
Zajednička fotografija na vrhu Žrd (Monte Sart) (2324 m). Silvano u knjigu upisuje našu posjet ovom vrhu.
Vrh je obilježen malom nakupinom kamenja uz koju je postavljena limena kutija s upisnom knjigom. S ovog vrha, kao i sa cijelog grebena vidici su prekrasni i nezaboravni. Nakon 15 minutne pauze nastavljamo silazak istim putom do bivka Elio Marussicha, gdje ćemo prespavati.
Pri silasku podno vrha Grubje po mulatijeri do bivka.
Odmor ispred bivka uz Novi List.
Gamsovi na ispaši oko Bivka.
Iznad bivka gamsovi udaljeni svega dvadesetak metara.
Pročitajte više: https://gorja.net/putopisi/