Lista putopisa
Kanin_Bivak Elio Marussich_vrh Krnica_Visoki Kanin_Ferrata Julia_Rifugio Gilberti
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 1. rujna 2018.

 

Četvrtak, 02. kolovoza 2018.

Planinski lanac Kanin nalazi se u Julijskim Alpama na granici između Italije i Slovenije. Ovaj masiv je odvojen od glavnog grebena Julijskih Alpa dubokim dolinama, a proteže se od Velike Babe na jugozapadu, preko Visokog Kanina do Velike Črnelske Špice i Rombona na istoku. Vrhovi ovog planinskog lanca su (od istoka prema zapadu), Rombon  (2208 m), Velika Črnelska Špica (2332 m), Lopa (2402 m), Prestreljenik (2499 m), Hudi Vršič (2461 m), Srednji Vršič (2543 m), Visoki Kanin (2587 m), Mali Kanin (2571 m) i Velika Baba (2148 m). Iako je planina predivna, nije toliko popularno odredište planinara koji radije biraju zvučnija planinska imena kao što su Triglav, Jalovec i Mangart… koji su u neposrednoj blizini.

Ovaj planinski lanac svjetski je poznat po dubokim podzemnim špiljama – Sveto tlo za speleologe.

Jer malo je na svijetu mjesta s toliko jama. Na Kaninu se nalazi 7 objekata dubljih od 1000 metara. Najdublja je Čehi 2 s 1501 m. Na njemu se nalaze i 2 sustava od preko 25 km kanala. Kanin ima 30 jama  čije su dubine između 500 i 1000 metara, a objekata do 500 m dubine je bezbroj. Na Kaninu se nalazi i Vrtiglavica, najveća vertikala na svijetu duga 643 metara, a tu je i najveća podzemna transverzala na svijetu - jama BC4 - Mala Boka, duboka 1319 metara. Dakle, uđete u jamu na vrhu planine i izađete na njenom dnu, u samom Bovecu... 

Pogled na greben Kanina i njegove vrhove s planine Pecol - sa staze podno doma rifugio di Brazzà.

PRISTUP AUTOMOBILOM ( do Sella Nevea - Italija)

Do naselja Sella Nevea u Italiji može se stići preko Italije ili preko Slovenije iz više pravaca. Naš odabir je preko Italije. Od Lovrana i Opatije prema graničnom prijelazu Šapjane – preko Slovenije do Trsta. Ulazak na autocestu u Trstu  - vozimo u pravcu  Palmanova – Udine  - Tolmezzo. Na kružnom toku u Tolmezzo  skretanje desno za Amaro - pravac Tarvisio do Chisaforte, gdje treba skrenuti desno  na lokalnu cestu SP76 (strada provinciale), koja prolazi kroz dolinu Val Raccolana do Sella Nevea, gdje se u centru na velikom trgu na parkiralištu može ostaviti automobil. Dužina puta 220 km. Vrijeme vožnje 3 sata.

Četvrtak, 02. 08. 2018.  

Za drugi dan našeg boravka na planini Kanin predviđena je slijedeća planinarska tura: od bivka Elio Marussich preko ferrate Grasselli na vrha Krnica, dalje grebenom do vrha Visoki Kanin, te silazak ferratom Julia do planinarskog doma Gilberti. Od doma žičarom do Sella Nevea i povratak doma.

 ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)

Ishodišna točka pohoda je bivak Elio Marussich (2040 m), vrh Krnica (2441 m), Visoki Kanin (2587 m), prijevoj – sela Bila Pec/Bela Peč (2005 m), rifugio Gilberti (1850 m), parking Sella Nevea (n/v 1190 m).  

Ukupna dužina puta 7,1 km. Ukupno vrijeme hoda (traga) 5 h i 58 minuta. Visinska razlika pri usponu 947 m, pri silasku 1080 m. Minimalna visina 1858 m, maksimalna 2583 m. Visina odredišta 1850 m. Prosječan nagib 34%.

Izvod iz analize gpx traga.

Opis puta

Bivak Marrusich (2040 m) je lijepo uređen bivak i nudi vrlo ugodan smještaj. Nalazi se na prijevoju između vrha Krnica i vrha Grubje. Bivak raspolaže s 9 ležaja. U blizini bivka nalazi se izvor koji u ljetnim mjesecima redovito presuši, pa nema velike koristi od njega u tom periodu.  Od njega se pruža lijep i široki pogled na greben Kanina i na zapadni dio Julijskih Alpa.

Unutrašnjost bivka.

Nakon prespavane noći u Bivaku Marussich, ustajemo u 5 sati. Izlazimo vani, a jutarnja zora već je zamijenila noć. Uokolo bivka gamsovi na ranoj jutarnjoj ispaši i ne obaziru se na našu prisutnost. Dok promatramo i fotografiramo ovu nesvakidašnju prirodnu ljepotu, dotada je Savo pripremio kavu. Neočekivano, ali ugodno iznenađenje. Uz kavu lagana jutarnja okrjepa, a potom uslijedila je priprema za uspon na Visoki Kanin preko ferrate Rosalba Grasselli i vrha Krnica. Navlačimo pojaseve, stavljamo ferrata set i spremni smo za pohod.

Dok ih fotografiramo, oni nam poziraju.

Spremni za pokret.

Uspon na Visoki Kanin nije dug, ali bili smo mišljenja da je bolje rano krenuti i početi uživati u spektakularnim pogledima na alpsko okruženje uz jutarnji izlazak sunca. Stoga, od bivka krenuli smo u 5 h i 45 minuta, stazom Alta Via Resiana. Put najprije prolazi preko zatravljenog dijela prošaran kamenjarom, umjerenim usponom koji nas uskoro dovodi do manjeg grebena na visinu 2096 m. Od tu staza se na kratko spušta do podnožja sjeverozapadnog grebena Krnice i nastavlja stotinjak metara kosim usponom po zatravljenom siparu, nakon čega se oštro uspinje do stijena i mjesta gdje započinje Via ferrata Rosalba Grasselli.

Na početku uspona.

Izlazak sunca uz sami vrh Viš (Jof Fuart).

Na grebenu pri izlasku sunca.

Na grebenu.

Na manjem travnatom grebenu, od kuda dalje započinje silazak, te nastavak uspona do ulaska u ferratu.

Silazak s grebena.

Gamsovi na visokim stijenama promatraju naš dolazak.

Po zatravljenom siparu prema ulasku na ferratu.

Na ulasku u feratu postavljena je ova ploča, na kojoj je ispisan naziv ferrate.

S ovog travnatog okruženja put Alta Via Resiana ulazi u kamenito okruženje i stječe više alpske karakteristike koje su teško prohodne. Zbog toga ovaj dio uspona dugo vremena je bio alpinistički put, ne zbog težine uspona, već zbog atraktivnosti ovog alpskog okruženja. Tek je osamdesetih godina ovaj put označen i opremljen čeličnim sajlama. 

Sam početni dio ulaska na ferrate nije težak. Prvo prolazi krušljivim dijelom između stijena, nastavlja priječenje iskošene glatke stijene, te nas dovodi do vertikalnog uspona po okomitoj stijeni, koja je dodatno osigurana klanfama (stepenicama). 

Od tu slijedi i najteži dio ove ferrate – uspon po okomitoj stijeni na kojoj su sidrišta udaljena jedno od drugog. Nakon toga ferrata ulazi u manji krušljivi, uski i okomiti, iz kojeg izlazi na desno prema zapadu na usku policu koju priječimo. Nakon toga izlazimo na vršni greben i po njemu do vrha Krnice/Picco di Krnizza (2441 m).

Pripreme za uspon po ferrati.

Početak uspona po ferrati.

Nakon izlaska iz krušljivog dijela slijedi put po čvrstim i okomitim stijenama.

Zahtjevniji dio ferrate.

Na okomitim stijenama uz dodatna osiguranja klanfama.

Izlazak iz kamina i prečenje police.

Na uskim policama – pogled prema dolje na ekipu koja dolazi.

Na stijeni s rjeđim sidrištima.

Na najstrmijem dijelu ferrate.

Slijedi još nekoliko strmih uspona uz osiguranje sajlama, a zatim izlazimo na greben.

Izlazak na vršni greben i po njemu do vrha Krnice.

Na vrh Krnica (Picco di Karnizza) (2441 m) stižemo u 7 h i 25 minuta.

Od bivka Marussich do vrha Krnice trebalo nam je 1 h i 40 minuta. S ovog vrha, kao i s cijelog grebena pružaju se nezaboravni vidici na Julijske Alpe, a posebno na dolinu Val Raccolana i grupu Montaž/Montasio. Isto tako, prekrasan je pogled na greben i vrh Visoki Kanin, kao i na zapadne vrhove Grubje i Žrd.

Na vrhu kraća pauza za odmor i okrjepu, a nakon toga nastavljamo prema zadanom cilju vrhu Visoki Kanin. Od vrha Krnice označena staza (trokutima) spušta se po glatkim iskošenim pločama do usjeka. Od tu nastavlja strmim spustom stotinjak metara po siparu prema zapadu. Nakon toga skreće ulijevo i kosim usponom priječi jugozapadnu stranu, na mjestima osiguran čeličnim sajlama. Na tom dijelu ima nekoliko izloženih dijelova koja nemaju osiguranja, gdje je potrebna dodatna opreznost koje nikad nije dosta, zbog  skliske orošene trave.

Prije izlaska na greben staza prolazi kroz manji kamin, nakon kojeg skreće lijevo i uz osiguranje po strmim i glatkim pločama izlazimo na glavni greben.

S vrha Krnice – pogled na Kanin.

Od vrha Krnica – spust po glatkim stijenama.

Spust na zapadnu stranu grebena.

  

Na jugozapadnoj strani grebena po vrlo izloženom dijelu staze.

Prolaz kroz manji kamin.

Izlaskom iz kamina staza skreće lijevo i izlazi na ove stijene, nakon toga staza izlazi na glavni greben.

Kada smo izašli na greben, pred nama ide neosiguran i najteži dio puta. Morali smo proći dva kratka, ali izuzetno izložena skoka (prolaza) težine II stupnja po međunarodnoj ljestvici UIAA. Ovaj dio zahtijevao je punu koncentraciju i siguran korak, bez pogreške. Kada se prođe ovaj zahtjevniji dio, ruta postaje manje zahtjevna, te nas uskoro dovodi do vršnog grebena po kojemu slijedi kraći uspon do vrha Visoki Kanin (Monte Canin Alto) (2587 m).

Na zahtjevnijem dijelu rute.

Uspon po grebenu.

Manje izloženi dio grebena, ali potrebna je uporaba ruku.

Pogled unazad na vrh Krnice i grebenski put kojim smo prošli.

Konačno na vrh Visoki Kanin/Monte Canin Alto stižemo u 8 h i 45 minuta. Od bivka Marussich do vrha trebalo nam je 3 sata. Suvišno je reći da je u krugu od 360​​° pogled prekrasan, jedan od najboljih u ovom dijelu Alpa.

Dolazak na vrh Kanina.

Zajednička fotografija na vrhu Visoki Kanin.

Nakon petnaest minutne pauze od vrha spuštamo se 200 m do križanja, gdje skrećemo lijevo do ulaza na ferratu. Na tom križanju postavljena je 2009 godine mramorna ploča na kojoj je ispisan naziv ferrate „Via Brigata Alpina Julia“. U nastavku teksta koristit ću skraćeni naziv „ferrata Julia“.

Osnovne karakteristike ferrate:

Trenutno je najbolje opremljena ferrata u Julijskim Alpama i općenito. Potpuno je obnovljena s klinovima, sidrištima, klanfama i sajlama sve od inoxa, po najnovijim tehničkim standardima. Na svakom sidrištu koje drži sajlu postavljen je konusni gumeni amortizer, koji u slučaj pada ublažava udarac. Dužina ferrate je 350 m. Visinska razlika 150 m. Vrijeme silaska 1 h.

Težina ferrate: (A, B, B/C i C). Detaljan opis ferrate po težini i dužini pojedine dionice dat je na slijedećoj skici.

Skica smjera - ferrata Julia.

Prvih 80-tak m započinje spustom po vertikalnoj stijeni (težine B).

U drugoj polovini prethodne dužine- prečenje uz prevjes (C).

Nakon početnog dijela ulazi se u kamin (C).

Lakši dio krušljivog grebena (A).

Manji usjek (A).

Prečenje (B/C).

Na okomitoj litici izbrazdanom vertikalnim žljebovima koje je učinila voda (C).

Pri silasku na kraju ferrate, na mramornoj ploči isklesani grb i natpis ferrate.

Konačno nakon 1 h spusta po ferrati izlazimo na ledenjak Ghiacciaio del Canin. Snijeg je prilično omekšao pa nisu potrebne dereze. Koristili smo samo cepin i štapove. Krećemo se desnom stranom ledenjaka sve do izlaska na sipar, po kojemu se strmo širokim serpentinama spuštamo sve do izlaska na mulatijeru – stazu 632, od kuda dalje nastavljamo preko sedla Bela Peč do doma rifugio Gilberti - istim putom kojim smo dan ranije prošli prema bivku Marussich. U domu Gilberti kraća pauza uz osvježenje hladnim napitcima, a nakon toga silazak žičarom do Sella Nevea i povratak doma.

Pri spustu na početku ledenjaka.

Niz ledenjak pri blažem nagibu.

Pri kraju ledenjaka.

Pogled unazad na vrh Krnice, Grubje i Žrd.

Preko sipara.

Prelazak preko manjeg snježišta.

Na mulatijeri prema prijevoju Bela Peč.

Prijevoj Bela Peč.

Pri silasku sa sedla – u pozadini dom rifugio Gilberti.

Prije spusta gondolom- osvježenje hladnim pivom.

U nastavku slijedi: gpx tragovi na Gooogle Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.

Gpx tragovi na Google Earthu.

Gpx tragovi na topo karti.

Vertikalni profil staze.

Link albuma sa slikama:

https://photos.google.com/share/AF1QipORR_ctm2vmMxyDK15sLRhzFnlNdPvPXWmbCJaHfvGlj5Wung2tWANGwNSfCiJErQ?key=VDVJY2s1V2lBZHV5U3B0eW9iNC0tdDhxcjM5T0hB&hl=hr