Kotlenice_Vranjača_Jabukovac_Vranjača_Kotlenice

Mosor je planina duga 25 km. Pruža se u smjeru sjeverozapad – jugoistok od prijevoja Klis do rijeke Cetine, koja polukružno obuhvaća istočni dio Mosora i čini prirodnu granicu s najvišom dalmatinskom planinom Biokovom s relativno uskim glavnim grebenom strmih padina a najviši vrh je Veliki Kabal (1339 m).  Ime je dobila iz složenice ilirskih riječi ”mol”(brdo) i “sor”(izvor) što u slobodnom prijevodu znači brdo-izvor. Iako nije među najvišim planinama  u Dinaridima ili na jadranskoj obali, Mosor ima dosta atraktivnih atributa koji privlače planinare.

Položaj pored velikog grada i prometnog središta (Split), prekrasan planinarski dom i nekoliko skloništa, dobro označene i obilježene staze, te nekoliko izvora vode. Osim toga,  divan pogled prema moru i otocima, na urbana područja - Split, Solin, Trogir, Kaštela, Omiš -  na obalne planine poput Biokova i Omiške Dinare ili prema unutrašnjosti na planine poput Dinare, Troglava, Kamešnice i Čvrsnice. Pogled se pruža i na zanimljiv krajolik dalmatinskih „Zagora“ (što znači "zemlja iza planina"), te na kanjon rijeke Cetine.

Mosorom dominira kameniti hrbat s kojeg se u smjeru sjevera i juga spuštaju krševite padine vrlo razvijenog kraškog reljefa. Dok sjevernu padinu karakteriziraju brojne škrape, ponikve i kraške jame, južna se spušta gotovo terasasto i ispresijecana je brojnim dolcima. Iako je zbog vapnenačke grade Mosor gotovo bezvodan, na njemu ipak postoji nekoliko izvora: Izvor Živica u zapadnom dijelu Mosora tik iznad staze koja se od pl. kuće Lugarnica uspinje prema Debelom Brdu (15-tak min. prije vrha), izvor Sedernik u zaseoku Lolići poviše Žrnovnice (1 h hoda od autobusne postaje u mjestu), na stazi prema pl. domu Umberto Girometta, izvor Ljuvač je najvrjedniji izvor vode na Mosoru, a smješten je do pl. doma Umberto Girometta, izvor Studenac na stazi što iz zaseoka Cotići (Dubrava) vodi prema Sv. Juri (Kozik), 20 min. od kraja asfalta - zaseoka Ćotići, te izvor Trpošnjik ispod istoimenog vrha  (na stazi od Rašeljke prema Sv. Juri – Kozik), na istočnom dijelu mosorskog hrbata.

Ovog puta na Mosoru u fokusu je uspon na vrh Jabukovac sa sjeverne strane od Kotlenice (Špilja Vranjača).

Pogled na sjevernu stranu Mosora i vrh Jabukovac(1246 m).

PRISTUP AUTOMOBILOM (do Kotlenice–špilje Vranjača)

Dolazak na početnu točku ovog planinarskog izleta je jako jednostavan. Ukoliko se dolazi autocestom A1 treba izaći na čvorištu Dugopolje. Kada se prođu naplatne kućice, dolazi se na kružni tok na kojem je putokaz za Kotlenice i špilju Vranjaču. Kada se prođe Dugopolje prvo slijedeće selo je Kotlenice. Kada se dođe do spomenutog sela vožnju treba nastaviti do zaselka Punde, pored kojeg se nalazi špilja Vranjača. Na parkiralištu iznad ove špilje je početna točka ovog planinarskog izleta. Cijeli ovaj put je opskrbljen putokazima za špilju Vranjaču pa je snalaženje jednostavno i sigurno.

ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama):

Kotlenice - parkiralište iznad špilje Vranjača (453 m), Špilja Vranjača (445 m), Pokrivena Staja (545 m), Ruševine ljetnih stanova (745 m), Križanje Pl. staza (1055 m), Vrh Jabukovac (1246 m). Silazak istim putom do parkinga iznad špilje Vranjača (453 m). Ukupna dužina staze 5,6 km. Ukupno vrijeme hoda 7 h i 31 minuta. Visinska razlika pri usponu i spustu 910 m. Minimalna visina 424 m. Maksimalna visina (gpx traga)1245 m. Visina odredišta 1246 m. Prosječan nagib 21%.

OPIS PUTA

Vrh Jabukovac s nadmorskom visinom 1246 m smješten je u središnjem dijelu Mosora. Ne nalazi se na glavnom mosorskom grebenu, nego sjeverno od njega i nepravedno je zapostavljen zbog udaljenosti. Gledajući s glavnog grebena uočljivo se izdvaja svojom ljepotom i surovosti klasičnog krškog terena. Okolina Jabukovca je najdivljiji i najneprohodniji dio planine, prepun specifičnih reljefnih oblika krša: procjepa, žljebova, škrapa, vrtača, jama, i špilja.

Selo Kotlenice (490 m) smješteno je na sjevernim padinama Mosora i od svih naselja Općine Dugopolje nalazi se na najvišoj nadmorskoj visini. Pokraj sela nalazi se špilja Vranjača, jedna od najljepših u Hrvatskoj.

Početna točka ovog planinarskog uspona je parking iznad špilje Vranjača. Na parkingu je postavljena informativna tabla na kojoj su ispisana imena odredišta s vremenom hoda: Bukovac 4 h, Vickov stup 4,15 h, Pl. dom Girometta 5 h. Planinarska staza u početku malo gubi na visini, vodi kroz manju depresiju terena prije nego se počne lagano uspinjati prema vrhu Liskavac (611,4 m), podno kojeg polukružno prolazi prema Ljubljanskim docima u kojima se nalaze ruševine Domanića staja. Ovaj dio uspona vodi po građenoj i dobro označenoj i održavanoj planinarskoj stazi, koja gotovo u cijelosti vodi kroz visoku makiju koja daje dobru hladovinu.

Dolazak na početnu točku ovog planinarskog izleta je vrlo jednostavan. Autocesta A1 treba napustiti na čvorištu Dugopolje. Kada se prođu naplatne kućice, dolazi na kružni tok na kojem je putokaz za Kotlenice i špilju Vranjaču. Kada se prođe Dugopolje prvo slijedeće selo je Kotlenice. Kada se dođe do spomenutog sela vožnja treba nastaviti do zaselka Punde, uz koje se nalazi špilja Vranjača. Na parkiralištu ove špilje je početna točka ovog planinarskog izleta. Cijeli ovaj put je opskrbljen putokazima za špilju Vranjaču pa je jednostavno i sigurno

Na parkiralištu – informativna tabla s nazivom odredišta i vremenima hoda.

Ulaz u špilju Vranjaču.

Na početku staze.

Na blago polegnutom dijelu staze.

Na stazi koja je obrasla u visoku travu.

Uz stazu napuštene staje – pojate.

Na uskom prolazu kroz kamenjar podno vrha Liskovac, od kuda započinje oštriji uspon.

Ulazak na kraći zapušteni dio staze.

Kada se prođu Ljubljanski doci i Domanića stanovi, staza nastavlja dalje preko Šćenika  do križanja planinarskih putova podno vrha Jabukovac: lijevo odvaja se staza za vrh Jabukovac, a ravno nastavlja za Vickov stup.

Od ovog križanja staza nastavlja preko područja zvanog Ljuto kame – područje ljepote, a ujedno i surovosti klasičnog krškog terena. Od tuzapočinjuproblemi praćenja - markacije na stazi su rijetke i blijede pa ih je gotovo nemoguće slijediti, dok planinarska staza istovremeno vodi kroz područje koje je na puno mjesta zaraslo u kupinu, šepurinu i trnje, pa provlačenje kroz takvu šikaru čini uspon teškim i napornim - (posljedice toga su ogrebotine i raskidana odjeća). Uz spomenutu šikaru staza prolazi najdivljijim i najneprohodnijim dijelom planine. Označeni smjer kretanja puta je prepun procjepa, žljebova i škrapa, što pješačenje čini napornim i opasnim jer se treba razmišljati o svakom slijedećem koraku. Traženje markacija uzima najveći dio vremena i onemogućava uživanje u rijetko viđenom ljutom kršu.

Planinarsko društvo koje vodi brigu o ovoj stazi ne smije si dozvoliti takvu neodgovornost, kako zbog samih sebe, tako i zbog planinara i ljubitelja ovih prostora. U mojem višegodišnjem planinarenju dosad nisam naišao na takvu zapuštenu i zaraslu stazu. Preporuka Društvu - napravi jednu radnu akciju čišćenja i obnavljanja markacija i na taj način bi osigurali koliko toliko sigurno kretanje po njoj i privukli veći broj posjetitelja.

Raskrižje planinarskih putova.

Na stazi od raskrižja po kamenjaru.

Na najzapuštenijem dijelu staze – prolazak kroz trnje i šepurinu –(šipkovinu).

Po kamenjaru prema vrhu.

Ispred samog vrha Jabukovac.

Vrh Jabukovac (1246 m).

Jabukovac je jedan od skrivenih mosorskih vrhova, koji se izdiže kao otok u moru uzburkanog ljutog  krša a nalazi se točno na pola puta – udaljen od glavnog mosorskog grebena sa njegove sjeverne strane.  Na pola puta glavnog grebena između vrha Jabukovca i vrha Velikog Kabla izgrađeno je planinarsko sklonište nazvano po Hrvoju Dujmiću. Izgradnja tog skloništa - misao vodilja bila je  oživjeti dio planine koju  su do tada tek rijetki zalazili - ponajviše speleolozi jer su upravo sjeverni obronci Mosora prepuni procjepa, tajnovitih kanala i dubokih jama. Sklonište je zapravo metalni kontejner, uređen za planinarske potrebe. Nalazi se na rubu slikovite travnate zaravni, uz put koji se iz Kotlenice mimo špilje Vranjače uspinje prema Velikom Kablu.

Ovo sklonište je stalno otvoreno i dato je svima na korištenje, svatko može doći u objekt, u slučaju nevremena se skloniti, prenoćiti.. Na donjem katu su ležajevi, a u potkrovlju se također može prenoćiti. Kapacitet skloništa je desetak ljudi. Lokacija skloništa se nalazi na približno pola grebena što je jako bitna svima onima koji po njoj prelaze cijeli Mosor. Lako se može sići sa grebenske staze, prenoćiti u skloništu i sutra nastaviti dalje.

S ovog vrha posebno je pruža lijep vidik na cijeli greben Mosora sa svim njegovim vrhovima, na Omišku Dinaru i Biokovo… 

Planinarsko sklonište – Hrvoje Dujmić.

Pogled na greben Mosora, Omišku Dinaru i Biokovo.

Na vrhu Jabukovca.

Pogled prema sjeverozapadu na greben Mosora i njegov vrh Ljubljan i Dugopolje.

S vrha je moguć povratak u nekoliko varijanti: istim putem nazad, preko Domanića staja na Vranjaču, preko grebena na pl. dom, pa na Sitno Gornje i na kraju preko PS Hrvoje Dujmić na pećinu Dane -Javorje do Ćosića, odnosno do Smajića (nedavno markirana staza).

Nakon duže pauze za odmor, marendu i uživanje u nesvakidašnjem lijepom vidikovcu, spust nastavljamo istim putom kojim smo i došli do ishodišne točke Kotlenice iznad špilje Vranjača.

Kroz kamenjar pri spustu.

Na putu pri povratku sreli smo veću grupu planinara MIV  iz Varaždin koji su se spuštali s Vickova stupa do špilje Vranjača.

U društvu s planinarima MIV iz Varaždina na putu do špilje Vranjače.

Prije ulaska u špilju – vodič upoznaje planinare o detaljima i povijesti špilje.

Pročitajte više: https://gorja.net/putopisi/