Lista putopisa
Makar_Vošac_Sveti Jure
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 24. veljače 2018.

 

Početak pisanja ovog posta započo bi sa pridjevom "4 naj" - Biokovo je najveća, najduža, najljepša i najsurovija planina Dalmacije. Proteže se na 196 km2, najviši vrh je Sveti Jure na 1762 m. Na njemu je smješteno veliko bogatstvo različitih pejzaža, tako da svaki posjet Biokovu pruža poseban doživljaj. Odlikuju ga geomorfološki fenomeni: vrtače, ponikve, škrape, kamenice i mnogobrojne jame, ledenice, špilje  i više od 40 endemičnih biljnih vrsta. Sa njegovih vrhova prekrasni su i nezaboravni krajobrazi i vidikovci.

Zbog svoje posebnosti i prirodne ljepote, Parkom prirode proglašen je 1981. godine.  Pod pojmom Biokovo, poznajemo planinu Biokovo  u užem smislu -  pruža se od prijevoja Dubci, kod Brela  do prijevoja Saranač, kod Gornjih Igrana, te od prijevoja Turija do poluotoka Osejava.

U širem smislu u masiv Biokova ubraja se planina Rilić i Sutvid kao jedna cijelina, te Matokit i Šibenik kao druga cjelina. Ne treba miješati planinu Šibenik sa vrhom Šibenik na Biokovu. Na Biokovu je poznati Biokovski botanički vrt Kotišina - površine 16,5 ha, nalazi se iznad sela Kotišina. Utemeljio ga je fra Jure Radić, makarski franjevac, ali znanstvenik i biolog. U vrtu je sačuvana izvorna biokovska vegetacija, tako da je posjetiteljima omogućeno upoznavanje jedinstvenog samoniklog biljnog svijeta.

Podnožje Biokova  je blago nagnuta zaravan a proteže se od mora okvirno 300 – 350 m. To je zona bujne vegetacije mediteranskih kultura vinove loze, maslina i smokava. Na taj pojas nastavlja se najimpresivniji dio stijena koje se uzdižu u visinu oko 1000 m i dijele Zagoru od Primorja. Vegetaciju, u tom pojasu čine hrast medunac i crni grab s primjesama crnog bora. Povrh tih stijena pruža se slijedeći pojas koji ima oblik široke visoravni  oko 3-4 km, a karakterizira ga bogato razvijen krški reljef.

Najznačajniji vrhovi pored Sv Jure 1762 m su: Sveti Ilija (1642 m), Šćirovac (1619 m), Kimet (1536 m), Vošac (1422 m), Sv. Roko (1228 m) i  Sutvid (1332 m).

Biokovo – vrh Sv. Jure (1762 m)

Ishodište Pohoda:

Makar (229 m), PD Vošac (1422 m), PD pod Sv. Jurom (1594 m), vrh Sveti Jure (1762 m), te povratak do PD pod Sv. Jurom (1594 m). Dužina staze 13,5 km. Aktivno vrijeme hoda 5h i 36 minuta. Vrijeme stajanja 4 h i 12 minuta. Ukupno provedeno vrijeme 9 h i 49 minuta. Savladana je ukupna visinska razlika pri usponu 1597 m, a pri spustu 197 m.

GPX tragovi - Info sa zaslona GPX uređaja. 

Za glavno odredište trodnevnog izleta i planinarenja po Dalmaciji odabrali smo Biokovo i Svilaju. Cjelokupnu organizaciju izleta i planinarenja razrađenu do najsitnijeg detalja, preuzeo je Zoran.

4-člana ekipa u sastavu: Desa, Zoran, Matija i ja, Mirko, krenuli smo osobnim automobilom u 04 h iz Matulja prema Makarskoj, gdje dolazimo 8 h i 30 minuta. Slijedi preuzimanje ključa od planinarske kuće pod Sv. Jurom, gdje ćemo prenoćiti. Nakon toga, vožnju nastavljamo do Makra, od kuda je naše ishodište pohoda.

Zaseok Makar je smješten točno iznad Makarske i prema njemu je grad dobio ime. Na proširenju ispod mjesnog groblja i kapelice Sv. Ivan ostavljamo automobil. Uspon započinjemo u 9 h i 25 minuta, nakratko, asfaltnom cestom kroz naselje do zadnjih kuća. Dalje, uspon vodi po dobro uređenoj (građenoj) stazi. Na samom početku staza je široka i popločena kamenjem, vodi po serpentinama, na početku serpentine su duže. Sve što se više dižemo staza je uža, a serpentine kraće.

Na početku staze.

Nakon 15 minuta hoda otvara se prvi lijepi pogled na grad Makarsku.

Pogled na Makarsku.

Sve što se više uspinjemo svakim metrom, pogled na Makarsku i more sve je bolji - vidici se šire, a krajobrazi sve ljepši

Staza neprekidno vijuga krateći serpentine, na tom dijelu prolazimo preko počivala (Donja i Gornja počivala) i dolazimo do mjesta Vrba, gdje se nalazi cisterna. Sa desne strane staze nalazi se izvor vode zatvoren malim metalnim vratima. Otvaramo metalna vrata da se uvjerimo dali je izvor u funkciji. I doista, vode je bilo.

Vrba -izvor vode zatvoren metalnim vratima.

Od cisterne i izvora vode staza vodi laganijim usponom po pretežno borovoj šumi do tzv. Kruške gdje treba zastati i uživati u pogledu. Tu je i križanje planinarskih putova. Desno – Tučepi  2,45 h i Kotišina 1,45 h, ravno – Vošac 1,15 h i Sv. Jure 3,45 h, Bast 3,45 m i V. Brdo 1,30 h. Nešto malo dalje (5 min) od ovog križanja, dolazimo do slijedećeg križanja. Tu se lijevo odvaja put za Bast 3,45 h i Veliko Brdo 1,30 h. Ravno za Vošac i Sv. Juru.

Kratki odmor na dionici zvana Kruška.

Nastavljamo ravno po serpentinama do prijevoja Malog Vošca i dalje do vidikovca Štrbina (1338 m) iznad kojeg se uzdiže vrh Vošac (1422 m).

Na stazi prema vidikovcu Štrbina.

Na vidikovcu Štrbina nalazi se raskrižje putova: Desno preko vrha Perčin za Kotišinu, lijevo za Vošac i Lokvu i Sv. Juru. Kratka pauza uz osvježenje i okrjepu, te uživanje u prekrasnom krajobrazu.

Odmor na vidikovcu Štrbina (1338 m).

Odmoreni i osvježeni nastavljamo do pl. doma na Vošcu (1422 m). Tu smo zatekli planinare iz Speleološkog – alpinističkog kluba „Ekstrem“ iz Makarske gosp. Tonija Jurića i Ivu Juranovića. Sa njima u društvu je i Joško Jelaš, član PD „Biokovo“ iz Makarske. Ljubazni domaćini počastili su nas toplim čajem i drugim pićem.

Planinarski dom Vošac (1422 m).

Ovako je izgledao vojni objekt prije preuzimanja - Speleološkog – alpinističkog kluba „Ekstrem“ iz Makarske, koji su dom u potpunosti uredili i opremili.

Domaćini - sa lijevo na desno: Joško Jelaš, Toni Jurić i Ivo Juranović.

Pogled na unutarnje uređenje doma - Ivo i Toni pripremaju topli čaj.

Vrh Vošac (1422 m), na kojem je smješten istoimeni planinarski dom, s kojeg se pružaju prekrasni i nezaboravni vidici na Makarsku, Tučepe, Bašku Vodu, Brela, Omiš i dalje prema Splitu. Lijepo se vide: Omiška Dinara i Mosor, Brački kanal i otoci -  Brač, Hvar, Korčula, Lastovo i Pelješac.

Pogled na Makarsku sa vrha Vošca.

Pogled prema Omiškoj Dinari i Mosoru.

Zajednička fotka ispred doma sa domaćinima.

U pozadini lijepo se vidi vrh Sv. Jure, a koji je naše krajnje odredište. Naš cilj planinarenja, nije zabiti glavu među koljena i gledati u gojzerice gdje ćemo stati, žuriti, da se stigne što prije do cilja, a pri tome ništa ne vidjeti. Naš cilj je stići do zadanog cilja i uživati u svakom trenutku prekrasnu ljepotu Biokova, koja nije svakome dostupna. Stoga, se na vrhu Vošca zadržavamo puni sat, a nakon toga pozdravljamo se sa domaćinima i nastavljamo put prema vrhu Svetom Juri nemarkiranom stazom, koja vodi od Vošca preko Šabića staje.

Šabića staje.

Staza, i ako nemarkirana dobro je ugažena, vidljiva i laka za snalaženje. Nakon 20 minuta laganog hoda i prijeđenih 900 m izlazimo 100 m lijevo od lovačke čeke na markiranu stazu koja vodi dalje za Lokvu i Sv. Juru.

Na stazi.

Nastavljamo uspon po dobro markiranoj  i građenoj stazi, i nakon nekog vremena dolazimo do male kapelice „Sv. Jure“ 30 m prije raskrižja putova - "Babina Vrklja": Lijevo za Lokvu 0,30 h i Sv. Iliju 3,30 h, desno za vrh Sv. Jure i pl. kuću pod Sv. Jurom 1 h.

Raskrižje putova.

Tu u šumarku, u hladovini, napravili smo malu pauzu osvježili se i nastavili „put pod noge“. Staza dalje vodi po udubinama  - ponikvama obraslim u bukovu šumu. Staza ne ide izravno prema vrhu, već se spušta u ponikvu, izlazi iz nje obilazeći je, pa ponovo uspinje i tako neprekidno gotovo do samog pl. doma.  U blizini se vidi telekomunikacijski toranj i vrh Sv. Jure. No, međutim, nije to tako blizu. U jednom trenutku  vrh se doima na dohvat ruke, a nakon toga vrh sa tornjem nestaje. Staza se igra sa nama, neprekidno se spuštamo i dižemo. Sad smo u kamenjaru, sad u šumici i tako naizmjenično.

Na grebenskoj stazi - pogled u nazad prema Vošcu.

Konačno!  Vrh se čini mnogo bliži. Nema višestrukih spuštanja i dizanja. Noge onemoćale, a ruksak postaje pretežak. Dodatnim naporom izlazimo na asfaltnu cestu, koja nas vodi desno do planinarske kuće pod Sv. Jurom.

Na grebenskom dijelu staze prije izlaska na cestu.

U 17 h i 50 minuta dolazimo do pl. kuće pod Sv. Jurom (1495 m). Prije uspona na vrh, odlučili smo se odmoriti i večerati, a potom još 20 minuta do vrha. Za potrebe odmora i večere proteklo je 1 h i 15 minuta. Za vrijeme večere na suprotnom vrhu od doma pozira nam jedna divokoza.

Pogled od doma na divokozu koja pozira na suprotnom vrhu.

U 18 h i 25 minuta započinjemo uspon na vrh Sv. Jure. Ova staza na cijelom svom dijelu osigurana je konopom, što je od velike pomoći posebno u snježnim uvjetima.

Uspon do vrha osiguran konopom.

Do crkvice Sv. Jure uspon je trajao 20 minuta. Dok se ispred crkvice žigošu planinarski dnevnici, ja pokušavam iskoristiti posljednje zrake sunca i napraviti pokoju fotografiju.

Crkvica Sv. jure.

Ova crkva nalazi se pedesetak metara ispod istoimenog  vrha Biokova  (1762 m). To je drugi vrh po visini u Hrvatskoj, kao i crkva na najvišoj nadmorskoj visini.

Crkva se prvi puta spominje 1640 godine. Kroz stoljeća izgubila je na svojoj izvornosti. Srušena je 1965 godine radi gradnje TV odašiljača, te je   premještena istočnije. Današnja crkva Sv. Jure izgrađena 1968. godine, te je nešto viša od izvorne gradnje. Izgrađena je u betonu i obložena kamenom, osim prednje strane.

Za potrebe gradnje odašiljača sagrađena je uska i vijugava cesta koja je asfaltiran 1978. godine. Cesta vodi od ulaza u Park-prirode na području Gornje Podgore sve do vrha Sv. Jure u dužini od 23 kilometra, a ujedno je i najviša prometnica u Republici Hrvatskoj. Sa vrha Sv. Jure pruža se prekrasan panoramski pogled na Zagoru, more i otoke.

Pogled na Biokovske vrhove, more i otoke. Od crkvice napravili smo kružnu turu oko ograđenog TV odašiljača i spustili se do pl. kuće pod Sv. Jurom.

Na vrhu Sv. Jure – na mjestu gdje završava asfaltna cesta.

Na stazi pri spustu sa vrha.

Na stazi pri spustu sa vrha.

Na kraju zasluženi odmor prije počinka.

LINK-Album sa slikama:

https://photos.google.com/share/AF1QipMxPdbThoZVBI0Qjg6QbqeMfziQA0z9p0m0T5oH-GcSq0lQ3nndW6Gpbw9vqM-UBg?key=bjhFNkE4NDBtNF9yMTZNNER5YS1VYU90QnZiR1JR