Monte Paterno i Tre Cime

Drugi dan (29. srpnja 2016.) boravka članova PD Knezgrad iz Lovrana u Dolomitima predviđen je obilazak Tre Cime i Monte Paterno. Podijeljen u dvije grupe, marš se odvijao u dva smjera: uspon grupe "A" do Monte Paterno - ferrata De Luca-Innerkofler i krug oko Tre Cime di Lavaredo i skupina "B" oko Tre Cime di Lavaredo. Nakon jučerašnjeg malo kišnog, tmurnog i maglovitog dana, osvanuo je vedar i sunčan dan za planinarenje. Kako sam se našao u grupi "A", opisat ću taj dio putovanja.

Monte Paterno i Tre Cime smješteni su u skupini Dolomiti di Sesto, na samoj administrativnoj granici između talijanske pokrajine s većinskim stanovništvom njemačkog govornog područja Južni Tirol (talijanski: Alto Adige) i pokrajine Veneto s većinskim stanovništvom područja na kojem govori talijanski jezik. To je bila granica između Austro-Ugarske monarhije i Kraljevine Italije sve do 1918., kad je Južni Tirol pripojen Italiji nakon Prvog svjetskog rata. Ostaci krvavih ratnih godina i dalje su vidljivi na svakom koraku i u ovom dijelu Dolomita: rovovi, bunkeri, tuneli, pećine i bodljikava žica.

MONTE PATERNO, s nadmorskom visinom od 2744 m , proteže se
sjeverozapadno od Tre Cime i sastoji se od tri oštro nazubljena grebena (sjever, zapad i jug) koji se susreću na vrhu. Sjeverni greben započinje Focella di Toblin (2405 m) na kojem stoji Rifugio Locatelli, zapadni greben tvori brojne šiljaste vrhove Punta dei Camosci sve do prijevoja Forcella Pian di Cengia, a južni greben Croda Passaporto.

Na sva tri grebena nalaze se zanimljive ferrate (klinaste staze) koje slijede stazama iz prvog svjetskog rata. Najpoznatija ferrata koja teče sjevernim grebenom poznata kao "Via ferrata De Luka - Innerkofler" - dobila je ime po tragičnom događaju iz Prvog svjetskog rata. Naime, austrijska vojska na čelu s poznatim vodičem i alpinistom Seppom Innerkoflerom iz Sextena pokušala je pod noćnim okriljem preskočiti vrh Paterna, koji su okupirali Talijani. Penjali su se grebenom sa sjeverne strane i došli do samog vrha kad su ih Talijani primijetili, gdje je Innerkofler ubijen. Kad su otkrili koga su ubili, bili su jako uznemireni jer su dobro poznavali Seppa, nekada dobre prijatelje. Posebno je bio uzdrman Reno De Luca, također planinski vodič i penjač koji je pucao na njega. Pokopan je sa svim počastima na vrhu Paterna na kojem stoji križ posvećen u njegovu čast. Reno De Luca je kasnije ubijen. U spomen na dvojicu prijatelja koji su besmisleno umrli nazvali su cestu uz sjeverni greben „Sentiero De Luca - Innerkofler“. Duž nje ćemo se popeti i spustiti se Ferratom uz zapadni greben preko Rifugio Pian di Cengia na Forcello Lavareda i sjevernu stranu Tre Cime da napravimo kružni obilazak do Rifugio Auronzo.

Monte Paterno i Tre Cime od Rifugio Lavaredo.-----

KOLNI PRISTUP:
Od Rijeke prema graničnom prijelazu Šapjane – preko Slovenije do Trsta. Ulazak na autocestu u Trstu. Voziti u smjeru Venezia – Portogruaro – Conegliano – Pordenone  – San Martino - Vittorio Veneto – Belluno, do naselja Longarone. Dalje lokalnom cestom pratiti pravac Cortina. Od Cortine d\' Ampezzo u centru na kružnom toku skrenuti desno u pravcu Passo Tre Croce i Misurina. Nakon prijeđenih 14 km dolazi se do raskrižja: cesta SR48 sreće desno, tu treba lijevo do jezera Lago di Misurina i voziti dalje do rampe, gdje se naplaćuje parking 24 € za osobni automobil i 9 € u koliko se ostaje više dana. Od rampe zavojitom cestom 6 km do Rifugio Auronzo.

POČETNA TOČKA (i značajne putne točke):
Rifugio Auronzo (2333 m kod kuće, na kartama (2320 m), Rifugio Lavaredo (2344 m), Forcella Lavaredo (2454 m), Rifugio Locatelli (2450 m), Forcella Camoscio (2660 m) ), vrh Monte Paterno (2744 m), Forcella Pian di Cengia (2522 m), Rifugio, Pian di Cengia (2528 m), Forcella Col di Mezzo (2324 m) i Rifugio Auronzo (2333 m). 9 km Aktivno vrijeme hodanja 5 h i 28 min Vrijeme stajanja 3 h i 01 min. Ukupno vrijeme 8 h i 29 minuta Visinska razlika na usponu 1197 m, na spustu 1140 m Minimalna visina 2222 m, maksimalna 2746 m.

Za izletnike i sve ljubitelje prirode koji nisu poznavali Dolomite, najidealnije i najprihvatljivije putovanje za upoznavanje Dolomita jesu ove dvije kružne ture koje je organiziralo naše Društvo oko Tre Cime i Cinque Torri. Dolomiti su planine u koje se zaljubite na prvi pogled i koje svaki ljubitelj prirode nikad ne zaboravlja i vraća se ponovo.

Drugi dan izleta predviđen je kružni obilazak Tre Cime i uspon ferrata do Monte Paterna. Podijeljeni smo u dvije skupine: grupa "A" uspon na Monte Paterno i skupina "B" kružna oko Treće Cime.  

Polazna točka kampanje za Tre Cime i Monte Paterno je Rifugio Auronzo 2333 m smješten na južnoj strani zapadne Cime. Grupa „A“ krenula je u 7 h i 40 minuta širokom stazom oznake Br.101  (nekadašnja vojna cesta) prema istoku. Nakon 15 minuta  dolazimo do Cappelle degli Alpini izgrađene 1916. posvećena svim poginulim u Prvom sv. ratu.  Iza kapelice na kamenoj stijeni stoji brončani lik s natpisom Paul Grohman najpoznatiji istraživač i alpinista  koji je prvi izveo uspon na Grande Cima 2999 m 20. augusta 1869. god. uz pomoć domaćina Franza Innerkoflera.  S desne strane puta na travnatom proplanku u obliku manje piramide stoji još jedan spomenik „Monumento ai caduti“ posvećen talijanskim vojnicima poginulim na ovom području za vrijeme Prvog sv. rata. Slijedimo široki put dalje i nakon desetak minuta dolazimo do Rifugio Lavaredo (2344 m), smješten podno južnog grebena Croda Passaporto.

Rifugio Auronzo - polazna točka pješačenja.

Ispred kuće spremne za pješačenje.

Na kosoj širokoj stazi do kapele.

Alpska kapela 

Misurina

Rifugio di Lavaredo (2344 m).

Od ovog doma staza se laganim usponom diže, ta nas uskoro dovodi do informativnog panoa i raskrižja putova: desno odvaja se staza Br. 104 za  Rif. Pian de Cengia, Rif. Comici i Rif. Carducci, lijevo nastavlja staza 101 za Rifugio Locatelli. Slijedimo dalje stazu koja nas dovodi do prijevoja - Forcella Lavaredo (2454 m) smještene između Tre Cime i Monte Paterna, s kojeg se pruža pogled na planinarski dom „Locatelli” i najljepši pogled na Tre Cime. Tu je i raskrižje putova: desno odvaja se staza za Monte Paterno, ravno za Rif. Locatelli i lijevo nemarkirana staza koja vodi po siparu sjevernom stranom podnožja Tre Cime. Naša je odluka popeti se na Monte Paterno od Rif. locatelli. Od ovog prijevoja  pružaju nam se dvije mogućnosti do doma Locatelli, stazom 101 ili nemarkiranom stazom, ali dobro vidljivom koja vodi zapadnom stranom po siparu Monte Paterna, a što je bio naš izbor. Na samom kraju sipara nailazimo na prvi bunker. Iz njegovog jednog otvora lijepo se vide Tre Cime sa zapadne strane. Kratkom uzbrdicom iznad bunkera izlazimo na travnatu zaravan ispred doma Locatelli, nekoliko koraka dalje stižemo do Rifugio Locatelli i Forcelle di Toblin.

Raskrižje cesta s informativnom pločom.

Forcella Lavaredo - u pozadini Tre Cime di Lavaredo.

Zajednička fotografija Forcellija Lavareda.

Stazom duž litice u podnožju grebena Monte Paterno.

Pogled kroz otvor iz bunkera na sjevernu stranu Tre Cime.

Dolazak u Rif. Locatelli (2450 m).

Loža se nalazi u podnožju vrha Sasso di Sesto (2539 m), na istoku se pruža predivan pogled na jezera Lagi dei Piani, kao i na sjevernu stranu Tre Cime i Monte Paterno.

Pogled na Monte Paterno.

Jezera - Laghi dei Piani.

Rifugio Locatelli najčešća je polazna točka za uspon "Via ferrata De Luca - Innerkofler" do Monte Paterno i silazak iz Ferratoma na prijelaz Forcella Locatelli. Opremljeni kompletima ferrata, kacigama i svjetiljkama krećemo laganom uzbrdicom uskom stazom prema šiljatim vrhovima sjeverne strane Monte Paterna.

U prvom dijelu prolazimo uskom stazom kroz manji rov, potom kroz nekoliko manjih niskih tunela. Konačno, stižemo do znamenitog tunela „Galleria Paterna“ dugačkog 600 m. Kroz njega vode strme i visoke stepenice osigurane sajlom. Nakon izlaska iz tunela započinje uspon ferratom do uskog sedla Forcella del Camoscio (2600 m). Tu je ujedno i raskrižje putova: lijevo odvaja se staza preko južnog grebena Paterna za rifugio Pian di Cengia, ravno spust po zapadnom grebenu za Forcella Lavaredo i desno prema vrhu nastavlja nova ferrata po strmoj i izloženoj stijeni do izlaska na bočnu krušljivu stranu, gdje treba dalje nastaviti po policama i malo pentranja po stijenama do samog vrha Monte Paterno (2744 m) na kom je postavljen križ u spomen Innerkofleru.

Na stazi kroz rovove prije ulaska u tunele.

Gledajući unatrag do tunela, Rifugio Locatelli i jezera Laghi di Pian.

Prolazi kroz nekoliko manjih i nižih tunela.

Nakon izlaska iz ovog manjeg tunela, konačno stižete do tunela "Gallerie Paterno", duljine 600 m, gdje trebate prevladati visinsku razliku od oko 100 m. Na svakom koraku ostaci Prve sv. rat. Koliko je besmislen i nepotreban bio rat na ovom području, pokazuje činjenica da je ovdje više vojnika umrlo od smrzavanja, bolesti i lavina nego od metaka i eksplozija. Temperature su se padale preko minus četrdeset stupnjeva, a snijeg bi mogao pasti i nekoliko metara. U samo jednom danu zvanom "Bijeli petak", 10.000 ljudi poginulo je od lavina na talijanskom frontu!

Ulaz u galeriju Paterno.

Do tunela dugog 600 m dolazi se strmim stepenicama koje su osigurane sajlom.

Slijedite ferrata prema sedlu.

Po uskom i oštro nazubljenom grebenu.

Na zahtjevnijem dijelu ferrate.

Malo pentranja po krušljivim stijenama.

Pogled na zapadni dio grebena Monte Paterna po kojem ćemo nastaviti silazak do ishodišta.

Vrh Monte Paterno (2744 m).

Zajednička fotka na vrhu.

Pauzu od 20 minuta iskoristili smo za marendu i uživanje u prekrasnim panoramskim pogledima na okolne dolomitske vrhove. Nakon toga spust istim putom do sedla – Forcella Camoscio, od kuda nastavljamo zapadnom stranom grebena prema Rifugio Pian di Cengia.

U prvom dijelu staze greben je prekrižen uskim policama osiguranim kabelom s postupnim usponom. Ovdje prelazimo mali most, nakon čega slijedi strmiji uspon do izlaza na sjevernoj strani grebena, odakle se pruža prekrasan pogled na vrh Paterna i Tre Cime. Zatim se uz pomoć sajle strmo spuštamo osiguranom stazom do uskog stršljena, odakle se nastavljamo uzdizati do ravnog visoravni. Na ovom dijelu panja trenutno se izvode radovi i postavljaju se novi klinovi i kabeli.

U nastavku staza prelazi greben preko sipara, a zatim polukružna široka staza vodi na istok preko Forcella Pian di Cengia i do istoimenog doma Rif.Pian di Cengia (2528 m).

Na sedlu - Forcella Camoscio na stijeni možete vidjeti smjer kretanja s dvojezičnim natpisom: Pian di Cengia / Bűllelejoch.

Prelazeći mali most.

Na polici s koje se mogu vidjeti Tre Cime i vrh Paterna.

Pogled unazad na vrh Paterno.

Spust uz pomoć željeznih ljestvi i sajle do škrbine, od kuda se treba dalje dignuti do platoa.

Izlazak na plato i lijepi planinarski put.

Prečenje sipara.

Dolazak u Rifugio Pian di Cengia.

Deset minuta prije doma nalazi se prijevoj Forcella Pian di Cengioa i raskrižje putova: lijevo vodi staza 101 za Rifugio Locatelli (50 min.), desno odvaja se staza 104 za Rifugio Lavaredo (1 h i 20 min.) i Auronzo (1 h i 40 min.), ravno staza 101 za Rif. Pian di Cengia (10 min.).

Nakon kratkog odmora ispred kućice nastavljamo kraticom koja se povezuje s planinarskom stazom 104 koja vodi do grebena. Lavaredo. Na ovom dijelu staza se spušta strmo, gubeći puno nadmorske visine, gdje stiže do najniže točke na ovoj cesti 2222 m. Nakon toga široka staza vodi kroz dolinu sve do izlaza na raskrižju iznad Rifugia Lavaredo. Naš daljnji cilj je uspon na sedlo Forcella Lavaredo i kružna tura oko Tre Cime.

Na stazi kroz dolinu.

Bliski susret s marmeladom - samo 1 metar udaljen od mene.

Dolaskom u Forcella Lavaredo zaključili smo jedno povratno putovanje oko Monte Paterna. Od ovog prolaza nastavljamo zatvoriti drugo kružno putovanje oko Tre Cime.

TRE CIME DI LAVAREDO najposjećeniji je dio Dolomita u koji svakodnevno hodočaste tisuće zaljubljenika u prirodne ljepote iz cijelog svijeta. Nekoć su koraci vojnih čizama odjekivali ovom cestom, a danas odjekuju koraci planinarskih čizama.

Iz ovoga prijelaza jasno su vidljive erodirane granice između vrhova. S lijeve strane je Mali vrh (talijanski Cima Piccola), visok 2857 m, u sredini je najviši Veliki vrh (talijanski Cima Grande), visok 2999 m, a desno je Zapadni vrh (talijanski Cima Ovest), visok 2973 m. Staza je široka i izuzetno lagana, a usponi su nježni i nezahtjevni. Osvježenje i odmor mogući su na mnogim lokacijama jer se na toj šetnji nalaze 4 planinarska doma.

Kružni obilazak nastavljamo od prijevoja Forcella Lavaredo neoznačenom, ali dobro vidljivom stazom koja vodi duž izohipa uz sipar i (ponegdje kamenita i veća grotla) - u podnožju triju vrhova. U osnovi, ova staza služi kao pristup za penjanje po stijenama na sjevernoj strani. S ovog dijela staze pruža se predivan pogled na Monte Paterno, Rif. Locatelli, na jezerima iznad kuće Langalm. Na kraju sipara staza se stapa s stazom 105, koja se nastavlja izohipsom na zapadnoj strani Tre Cime sve do prijevoja Forcella Col di Mezzo, a zatim nastavlja na južnoj strani do Rifugio Auronzo, gdje se završava naša današnja planinarska avantura.

Na putu uz sipar i stjenovit ..

Dva penjača na sjevernoj stijeni najvišeg vrha Velikog (talijanskog Cima Grande) visine 2999 m.

Pogled na jezera iznad Rifugio Langalm.

Pješačka staza na zapadnoj strani Tre Cime.

Na putu s juga krave se odmaraju nakon dobre ispaše.

Stigavši ​​kod kuće, zatekli smo ostatak naše grupe koji je došao ranije.

Pogled s terase kuće na Auronzo di Carore

Pročitajte više na: https://gorja.net/putopisi/