Lista putopisa
Monte Paterno i Tre Cime
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 21. studenoga 2017.


Drugi dan (29. 07. 2016.) boravka članova PD Knezgrad iz Lovrana u Dolomitima predviđen je za obilazak Tre Cime i Monte Paterno. Podijeljeni u dvije grupe pohod se odvijao u dva pravca: Grupa „A“ uspon na Monte Paterno – ferratom De Luca-Innerkofler i kružno oko Tre Cime di Lavaredo  i grupa „B“ kružno oko Tre Cime di Lavaredo. Nakon jučerašnjeg pomalo kišnog, tmurnog i maglovitog dana, osvanuo je bistar i sunčan dan stvoren za planinarenje. Kako sam se našao u grupi „A“ opisat ću taj dio puta.

Monte Paterno i Tre Cime se nalaze u grupi Dolomiti di Sesto, na samoj administrativnoj granici između talijanske provincije s većinskim stanovništvom njemačkog govornog područja Južni Tirol (tal. Alto Adige) i provincije Veneto s većinskim stanovništvom talijanskog govornog područja. To je do 1918. bila granica između Austro-Ugarske monarhije i kraljevine Italije kad je nakon Prvog svjetskog rata Južni Tirol pripojen Italiji. Ostaci krvavih ratnih godina još su vidljivi na svakom koraku i u ovom dijelu Dolomita: rovovi, bunkeri, tuneli, kaverne i bodljikava žica.

MONTE PATERNO,
s nadmorskom visinom 2744 m pruža se sjeverozapadno od Tre Cime, a sastoji se od tri oštra nazubljena grebena (sjeverni, zapadni i južni) koji se sastaju na vrhu. Sjeverni greben započinje na Focella di Toblin (2405 m) na kojem stoji Rifugio Locatelli, zapadni greben tvori višebrojne špičaste vrhove Punte dei Camosci sve do prijevoja Forcella Pian di Cengia, te južni  greben Croda Passaporto.

Po sva tri grebena vode zanimljive ferrate (klinčani putovi) koji prate putove iz Prvog svjetskog rata. Najpoznatija ferrata koja vodi po sjevernom grebenu poznata pod imenom „Via ferrata De Luka – Innerkofler“ -  dobila ime po tragičnom događaju iz Prvog svjetskog rata. Naime, austrijska vojska koju je predvodio poznati vodič i alpinista Sepp Innerkofler iz Sextena je pokušao pod okriljem noći zaskočiti vrh Paterno kojeg su zaposjeli talijani. Penjali su se po grebenu sa sjeverne strane i došli pred sami vrh kada su ih talijani opazili, gdje je poginuo Innerkofler. Kada su doznali koga su ubili bili su jako potreseni, jer su dobro poznavali Seppa, nekad dobri njegovi prijatelji. Posebno je bio potresen Reno De Luca, također gorski vodič i alpinista koji ga je ustrijelio. Pokopali su ga sa svim počastima na vrhu Paterna na kojem stoji križ posvećen u njegovu čast. Poslije je poginuo i Reno De Luka. U spomen dva prijatelja koja su besmisleno stradala, put po sjevernom grebenu nazvali su „Sentiero De Luca – Innerkofler“. Po njoj  ćemo se popeti i spustiti ferratom po zapadnom grebenu preko Rifugio Pian di Cengia na Forcellu Lavaredi i sjevernom stranom Tre Cime napraviti kružnu turu do Rifugio Auronzo.

Monte Paterno i Tre Cime od Rifugio Lavaredo.-----

KOLNI PRISTUP:
Od Rijeke prema graničnom prijelazu Šapjane – preko Slovenije do Trsta. Ulazak na autocestu u Trstu. Voziti u smjeru Venezia – Portogruaro – Conegliano – Pordenone  – San Martino - Vittorio Veneto – Belluno, do naselja Longarone. Dalje lokalnom cestom pratiti pravac Cortina. Od Cortine d' Ampezzo u centru na kružnom toku skrenuti desno u pravcu Passo Tre Croce i Misurina. Nakon prijeđenih 14 km dolazi se do raskrižja: cesta SR48 sreće desno, tu treba lijevo do jezera Lago di Misurina i voziti dalje do rampe, gdje se naplaćuje parking 24 € za osobni automobil i 9 € u koliko se ostaje više dana. Od rampe zavojitom cestom 6 km do Rifugio Auronzo.

ISHODIŠTE POHODA ( i značajne putne točke):
Rifugio Auronzo (2333 m na domu, na kartama (2320 m), Rifugio Lavaredo (2344 m), Forcella Lavaredo (2454 m), Rifugio Locatelli ( 2450 m), Forcella Camoscio (2660 m), vrh Monte Paterno (2744 m), Forcella Pian di Cengia (2522 m), Rifugio. Pian di Cengia (2528 m), Forcella Col di Mezzo (2324 m) i Rifugio Auronzo (2333 m). Ukupna dužina staze 19,9 km. Aktivno vrijeme hoda 5 h i 28 min. Vrijeme stajanja 3 h  i 01 min. Ukupno vrijeme 8 h i 29 minuta. Visinska razlika pri usponu 1197 m, pri spustu 1140 m. Minimalna visina 2222 m, maksimalna 2746 m.

Info sa zaslona gps uređaja.

Za planinare i sve ljubitelje prirode koji nisu poznavali Dolomite, najidealniji i najprihvatljiviji izlet za upoznavanje s Dolomitima su ove dvije kružne ture  koje je naše Društvo organiziralo oko Tre Cime i Cinque Torri. Dolomiti su planine u koje se zaljubite na prvi pogled i koje svaki zaljubljenik prirode nikad više ne zaboravlja i ponovo se njima vraća.

Drugi dan izleta predviđen je za kružnu turu oko Tre Cime i uspon ferratom na Monte Paterno. Podijeljeni smo u dvije grupe: Grupa „A“ uspon na Monte Paterno i grupa „B“ kružno oko Tre Cime.  

Ishodište pohoda za Tre Cime i Monte Paterno je Rifugio Auronzo 2333 m smješten na južnoj strani zapadne Cime. Grupa „A“ krenula je u 7 h i 40 minuta širokom stazom oznake Br.101  (nekadašnja vojna cesta) prema istoku. Nakon 15 minuta  dolazimo do Cappelle degli Alpini izgrađene 1916. posvećena svim poginulim u Prvom sv. ratu.  Iza kapelice na kamenoj stijeni stoji brončani lik s natpisom Paul Grohman najpoznatiji istraživač i alpinista  koji je prvi izveo uspon na Grande Cima 2999 m 20. augusta 1869. god. uz pomoć domaćina Franza Innerkoflera.  S desne strane puta na travnatom proplanku u obliku manje piramide stoji još jedan spomenik „Monumento ai caduti“ posvećen talijanskim vojnicima poginulim na ovom području za vrijeme Prvog sv. rata. Slijedimo široki put dalje i nakon desetak minuta dolazimo do Rifugio Lavaredo (2344 m), smješten podno južnog grebena Croda Passaporto.

Rifugio Auronzo – ishodišna točka pohoda.

Ispred doma spremni za pohod.

Na polegnutom širokom putu prema kapelici.

Cappella degli Alpini.

Pogled sa staze na Cadini di Misurina.

Rifugio di Lavaredo (n/v 2344 m).

Od ovog doma staza se laganim usponom diže, ta nas uskoro dovodi do informativnog panoa i raskrižja putova: desno odvaja se staza Br. 104 za  Rif. Pian de Cengia, Rif. Comici i Rif. Carducci, lijevo nastavlja staza 101 za Rifugio Locatelli. Slijedimo dalje stazu koja nas dovodi do prijevoja - Forcella Lavaredo (n/v 2454 m) smještene između Tre Cime i Monte Paterna, s kojeg se pruža pogled na planinarski dom „Locatelli” i najljepši pogled na Tre Cime. Tu je i raskrižje putova: desno odvaja se staza za Monte Paterno, ravno za Rif. Locatelli i lijevo nemarkirana staza koja vodi po siparu sjevernom stranom podnožja Tre Cime. Naša je odluka popeti se na Monte Paterno od Rif. locatelli. Od ovog prijevoja  pružaju nam se dvije mogućnosti do doma Locatelli, stazom 101 ili nemarkiranom stazom, ali dobro vidljivom koja vodi zapadnom stranom po siparu Monte Paterna, a što je bio naš izbor. Na samom kraju sipara nailazimo na prvi bunker. Iz njegovog jednog otvora lijepo se vide Tre Cime sa zapadne strane. Kratkom uzbrdicom iznad bunkera izlazimo na travnatu zaravan ispred doma Locatelli, nekoliko koraka dalje stižemo do Rifugio Locatelli i Forcelle di Toblin.

Raskrižje putova s informativnim panoom.

Forcella Lavaredo – u pozadini Tre Cime di Lavaredo.

Zajednička fotka na Forcelli Lavaredo.

Na stazi po siparu podno grebena Monte Paterno.

Pogled kroz otvor iz bunkera na sjevernu stranu Tre Cime.

Dolazak na Rif. Locatelli (2450 m).

Dom je smješten podno vrha  Sasso di Sesto (n/v 2539 m), prema istoku pruža se lijep pogled na jezera Lagi dei Piani, kao i na sjevernu stranu Tre Cime i na Monte Paterno.

Pogled na Monte Paterno.

Jezera – Laghi dei Piani.

Rifugio Locatelli je najčešća polazna točka za uspon „Via ferrata De Luca – Innerkofler“ na Monte Paterno, te spust Ferratom na prijevoj Forcella Locatelli. Opremljeni setovima za ferrate, kacigama i svjetiljkama krećemo laganom uzbrdicom uskim putom prema špicastim vrhovima sjeverne strane Monte Paterna. U prvom dijelu prolazimo uskom stazom kroz manji rov, potom kroz nekoliko manjih niskih tunela. Konačno, stižemo do znamenitog tunela „Galleria Paterna“ dugačkog 600 m. Kroz njega vode strme i visoke stepenice osigurane sajlom. Nakon izlaska iz tunela započinje uspon ferratom do uskog sedla Forcella del Camoscio (2600 m). Tu je ujedno i raskrižje putova: lijevo odvaja se staza preko južnog grebena Paterna za rifugio Pian di Cengia, ravno spust po zapadnom grebenu za Forcella Lavaredo i desno prema vrhu nastavlja nova ferrata po strmoj i izloženoj stijeni do izlaska na bočnu krušljivu stranu, gdje treba dalje nastaviti po policama i malo pentranja po stijenama do samog vrha Monte Paterno (2744 m) na kom je postavljen križ u spomen Innerkofleru.

Na stazi kroz rovove prije ulaska u tunele.

Pogled unazad na tunel, Rifugio Locatelli i na jezera Laghi di Pian.

Prolazi se kroz više manjih i niskih tunela.

Nakon izlaska iz ovog manjeg tunela stiže se konačno do „Gallerie Paterno“ tunela dugog 600 m, gdje treba savladati visinsku razliku okvirno 100 m. Na svakom koraku vidljivi su ostaci Prvog sv. rata. Koliko je na ovim prostorima rat bio besmislen i nepotreban, govori činjenica da je ovdje poginulo više vojnika od smrzavanja, bolesti i lavina negoli od metaka i eksplozija.  Temperature su se znale spuštati i preko minus četrdeset stupnjeva, a snijega je znalo pasti i po nekoliko metara. U samo jednom danu koji je nazvan “Bijeli petak” od lavina je na talijanskoj fronti poginulo 10 000 ljudi!

Ulazak u Galleriu Paterno.

Kroz tunel dug 600 m prolazi se strmim stepenicama osiguranim sajlom.

Po ferrati prema sedlu.

Po uskom i oštro nazubljenom grebenu.

Na zahtjevnijem dijelu ferrate.

Malo pentranja po krušljivim stijenama.

Pogled na zapadni dio grebena Monte Paterna po kojem ćemo nastaviti silazak do ishodišta.

Vrh Monte Paterno (2744 m).

Zajednička fotka na vrhu.

Pauzu od 20 minuta iskoristili smo za marendu i uživanje u prekrasnim panoramskim pogledima na okolne dolomitske vrhove. Nakon toga spust istim putom do sedla – Forcella Camoscio, od kuda nastavljamo zapadnom stranom grebena prema Rifugio Pian di Cengia. U prvom dijelu staza preči greben uskim policama osigurane sajlom uz postupni uspon. Tu prelazimo preko jednog manjeg mostića, nakon kojeg slijedi strmiji uspon do izlaska na sjevernu stranu grebena, otkuda se prostire lijepi pogled na vrh Paterno i na Tre Cime. Potom osiguranom stazom uz pomoć sajli strmo se spuštamo do uske škrbine, od kuda se dalje dižemo do ravnog platoa. Na tom dijelu škrbine trenutno se izvode radovi i postavljaju novi klinovi i sajle. U nastavku staza priječi greben preko sipara, a nakon toga polukružno širokom stazom vodi prema istoku preko Forcella Pian di Cengia i do istoimenog doma Rif.Pian di Cengia (n/v 2528 m).

Na sedlu – Forcella Camoscio na stijeni vidljiv je smjer kretanja s dvojezičnim natpisom: Pian di Cengia/Bűllelejoch.

Prijelaz preko manjeg mosta.

Na polici od kuda se lijepo vide Tre Cime i vrh Paterno.

Pogled unazad na vrh Paterno.

Spust uz pomoć željeznih ljestvi i sajle do škrbine, od kuda se treba dalje dignuti do platoa.

Izlazak na plato i lijepi planinarski put.

Prečenje sipara.

Dolazak u Rifugio Pian di Cengia.

Deset minuta prije doma nalazi se prijevoj Forcella Pian di Cengioa i raskrižje putova: lijevo vodi staza 101 za Rifugio Locatelli (50 min.), desno odvaja se staza 104 za Rifugio Lavaredo (1 h i 20 min.) i Auronzo (1 h i 40 min.), ravno staza 101 za Rif. Pian di Cengia (10 min.) . Nakon kraćeg odmora ispred doma, nastavljamo kraticom koja se spaja na planinarski put 104 koji vodi prema Rif. Lavaredo. Na tom dijelu staza se strmije spušta gubeći dosta na visini, gdje doseže najnižu točku na ovom putu 2222 m. Nakon toga široka staza vodi dolinom sve do izlaska na raskrižje putova iznad Rifugia Lavaredo. Naš daljni cilj je popeti se do sedla Forcella Lavaredo i od njega napraviti kružnu turu oko Tre Cime.

Na stazi kroz dolinu.

Bliski susret sa sviscem -  udaljen svega 1 metar od mene.

Dolaskom na Forcella Lavaredo zatvorili smo jednu kružnu turu oko Monte Paterno. Od ovog prijevoja nastavljamo zatvoriti drugu kružnu turu oko Tre Cime.
TRE CIME DI LAVAREDO
je najposjećeniji dio Dolomita, kojima svakodnevno hodočaste na tisuće zaljubljenika u prirodne ljepote iz čitavog svijeta. Nekada su na ovom putu odzvanjali koraci vojnih čizama, danas, odzvanjaju koraci planinarskih gojzerica. Sa ovog prijevoja jasno su vidljive erodirane granice između vrhova. Lijevo je Mali vrh (tal. Cima Piccola) visine 2857 m, u sredini je najviši Veliki vrh (tal. Cima Grande) visine 2999 m, a desno Zapadni vrh (tal. Cima Ovest) visine 2973 m. Staza je široka i iznimno lagana, a usponi su blagi i nezahtjevni. Okrijepa i odmor mogući su na brojnim lokacijama jer se na toj šetnji nalaze 4 planinarska doma. Našu kružnu turu od prijevoja Forcella Lavaredo nastavljamo nemarkiranom, ali dobro vidljivom stazom koja vodi izohipsom po siparu i (kamenjaru i većim grotama na pojedinim mjestima) - podnožjem spomenuta tri vrha. Uglavnom, ova staza služi kao prilaz za alpinističke uspone po stijenama sa sjeverne strane. S ovog dijela staze pružaju se lijepi pogledi na Monte Paterno, Rif. Locatelli , na jezera iznad doma Langalm. Na kraju sipara staza se spaja sa stazom 105 koja dalje vodi po izohipsi sa zapadne strane Tre Cime sve do prijevoja Forcella Col di Mezzo, a nakon toga nastavlja južnom stranom do Rifugio Auronzo, gdje i završava naša današnja avantura planinarenja.

Na stazi po siparu i kamenjaru..

Dva alpinista na sjevernoj stijeni najvišeg -  Velikog vrha (tal. Cima Grande) visine 2999 m.

Pogled na jezera iznad Rifugio Langalm.

Planinarska staza sa zapadne strane Tre Cime.

Na putu s južne strane kravice odmaraju poslije dobre ispaše.

Dolazak u dom, zatekli ostatak naše grupe  koji su došli ranije.

Pogled s terase doma na Auronzo di Carore.

Pročitajte više na: http://mbjelan.bloger.index.hr/