Lista putopisa
Monte Santo di Lussari-Berački Kogel-Zavjetna kapela-Cima del Caccatore (2071 m)
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 17. studenoga 2017.


PD Knezgrad iz Lovrana po drugi puta posjetilo je (23.08.2015.) Sveto Brdo u Italiji – Santo Monte di Lussari i uspon na njegov vrh Cima del Cacciatore (2071 m). Izlet je ponovljen iz razlog što prilikom našeg prvog posjeta 30. srpnja, 2015. vrijeme bilo loše (magla i kiša), stoga se nije moglo popeti na vrh. Tog puta, dali smo obećanje da ćemo, čim se ukaže prva prilika i lijepo vrijeme ponoviti izlet, što smo ovog puta i učinili. Na izletu i planinarenju sudjelovalo je 29 planinara i planinarki. Prijevoz je organiziran autobusom. Organizator izleta je Branko Šimac. Izlet je protekao u dobroj organizaciji bez problema i poteškoća, stoga, sve pohvale našem predsjedniku Branku Šimcu.

 Monte Santo di Lussari (Slovenski: Sveto Višarje, Njemački: Luschariberg) je malo mjesto smješteno na istoimenoj planini na nadmorskoj visini 1970 m - usred visokih planina i tamnih stoljetnih šuma. U središtu sela smjestila se slavna hodočasnička crkva Sv. Marija, oko nje stisnule su se kućice, daleko od pogleda, izolirano od cestovne mreže i prometnih gužvi. To je mjesto koje još postoji samo u bajkama, i primjer je čiste prirodne ljepote. Pristup zaselku moguć je pješice ili žičarom. Makadamski pristup dozvoljen je samo za žitelje i ovlaštene tvrtke zbog opskrbe mjesta.

Mone Santo di Lussari – Sveto Višarje (slovenski). Ovog puta nas je dočekalo lijepo vrijeme.-----

LEGENDA O MARIJANSKOM SVETIŠTU.

Korijeni svetišta datiraju  iz 1360 godine, kada je pastir iz Camporosso izgubio stado ovaca na planini Lussari, nakon duge potrage pronašao je ovce okupljene u krug oko grma. Pažljivo je pogledao na ukazani prizor i u grmu ugledao kip Marije Djevice s djetetom.  Podigao je kip – spustio se u dolinu do crkve i predao kip župniku u Camporossu. U narednim danima u dva navrata, nevjerojatno, kip Madone našao se ponovo na istom mjestu na planini Lussari, uvijek okružen stadom ovaca. Uskoro se počinje širiti priča o čudu kipa Madone. To je bio znak o svetom mjestu, na kome je 1360 godine izgrađena mala kapelica. 1500. godine na istom mjestu sagrađena je crkva. Tijekom stoljeća svetište je obnovljeno i nekoliko puta renovirano: 1807. je izgorjela od udara groma, 1915 našla se na samoj bojišnici Prvog svjetskog rata, gdje je potpuno uništena. Tijekom tog razdoblja, kip je sačuvan i vraćen na brdo Lussari 1925. godine, kada je svetište ponovno obnovljeno. Konačno, u povodu jubileja, 2000. godine, crkva je u potpunosti rekonstruirana.  Ova  planina je hodočasničko središte triju naroda (plemena), Germansko, Romansko i Slavensko, danas se nedvojbeno može smatrati Europskim svetištem, koje pohode mnogi vjernici. Sveta misa održava se na sva tri jezika. Do Monte Santo Lussari vode tri (3) hodočasnička puta: Talijanski romanski put dužine 205 km, Slovenski romanski put dužine 75 km i Austrijski romanski put dužine 80 km.

Prikaz hodočasničkih putova na karti.

 CIMA DEL CACCIATORE (talijanski naziv )– KAMENITI LOVAC (slovenski naziv). Obzirom da se nalazimo na području Italije – koristit ću talijanske nazive, i ako su nazivi na tri jezika.
Cima del Cacciatore je planinski vrh koji se nalazi između Valbruna i doline Riofreddo. Planina je obrubljena gustom šumom iznad koje se izdiže kameni greben s vrhom „Kameni lovac“ (slovenski). Ovaj  vrh je tradicionalno dobro posjećen zahvaljujući jednostavnom pristupu – žičarom do Monte Lussari. Pristup vrhu moguć je na dva načina: duži hodočasnički put - ujedno je i Križni put, koji vodi iz doline Val Canale od sela Camporosso i drugi kraći od Monte Santo di Lussari.  Prema legendi, krivolovac bez vjere je sa svojom puškom pucao prema svetištu Monte Santo di Lussari, ali taj čin svetogrđa je kažnjen i on se pretvorio u kamen, što predstavlja vrh ove planine.

Cimma del Cacciatore – Kameniti lovac.

KOLNI PRISTUP:
Iz Lovrana krenuli smo autobusom u 7 h. Vožnju smo nastavili preko graničnog prijelaza Rupa – Ilirske Bistrice  do Postojne, od kuda nastavljamo autocestom  prema Ljubljani i dalje u pravcu Kranja i Jesenica do izlaza s autoceste na čvoru za Kranjsku Goru i dalje lokalnom cestom do graničnog prijelaza Rateče na Tarvisio. Vozimo se po staroj cesti za Udine – na kružnom toku treba izaći na drugom izlazu desno. Nakon nekoliko minuta dolazimo do podnožja žičare. Autobus ostaje  na velikom parkingu, slijedi kupnja ulaznica i vožnja gondolom do Monte Santo di Lussari.

 ISHODIŠTE POHODA:
Monte Santo di Lussari (1766 m), Berački kogel (1780 m) - vrh brda iznad sela, Zavjetna kapela (1715 m) , Cima del Caccatore (2071 m). Povratak istim putom (većina grupe, dok 2 člana sa mnom pravimo kružnu turu preko grebena) do Monte Santo di Lussari (1766 m). Dužina staze 6,1 km. Aktivno vrijeme hoda 1 h i 50 minuta. Vrijeme stajanja 2 h i 8 minuta. Ukupno provedeno vrijeme 3h i 59 minuta. Ostvarena je visinska razlika pri usponu 551 m i pri spustu 513 m.

Info s zaslona gpx uređaja.

U dolinu Val Canale do mjesta Camporosso dolazimo na veliki parking u podnožje žičare točno u 11 h i 5 minuta. Slijedi kupovina karti za gondolu (10 € povratna karta – popust po osobi 4 € za veće grupe) koja nas je za desetak minuta dovodi gornje postaje do Monte Santo di Lussari.  Po dolasku na vrh ukazala se već poznata slika planinskih kuća iznad kojih dominira crkva.

Izlaskom iz gondole na Monte Santo di Lussari – zajednička fotka.

Ulazak u naselje i obilazak mjesta.

Po stepenicama prema crkvi.

 U crkvu nismo uspjeli ući zbog velikog broja posjetitelja – hodočasnika. Nastavili smo do vrha  Berački Kugel (n/v 1780 m) iznad naselja na kome je postavljen križ. S ovog vrha vidi se selo iz druge perspektive, a posebno lijepo se vidi crkva i krovići kuća. Od tu, točno u 12 h započinjemo pohod prema vrhu Cima del Cacciatore. Spuštamo se s vrha do mjesta gdje je postavljeno 2010 godine spomen obilježje 650 obljetnice obilježavanja svetišta i do raskrižja putova. Nastavljamo širokom makadamskom cestom (zatvorena za sav promet, osim vozila za opskrbu i žitelja mjesta). Nakon nekoliko minuta dolazimo do kapelice – 14 postaje Križnog puta koji vodi od Kamporossa.

Pogled na naselje s vrha Berački Kugel (1780 m).

Spust s vrha prema raskrižju i stazi.

Spomen obilježje postavljeno 2010 godine  povodom 650 obljetnice postojanja Svetišta.

Kapelica-14 postaja Križnog puta.

Pored kapelice na drvenom stup postavljen je smjerokaz: Lijevo vodi staza 613 za Malaga di Lussari (15 min.) i za Camporosso (1 h i 45 min.) – Desno nastavlja staza 613 za Cima del Cacciatore (1 h i 15 min.), te za Bivio 617 (Sella Parsing (2 h i 15 min.). Nastavljamo dobro ugaženom i vidljivom stazom kroz šumu ariša preko Višarske glave. U prvom dijelu staza je gotovo polegnuta, što je dobro za početno zagrijavanje. Nakon 20 minuta laganog hoda izlazimo iz šume na sipar i oblutka ispod grebena s lijeve strane staze, a ispred ravno vidi se naš današnji cilj vrh Cima del Cacciatore. Prvi dio staze po siparu također je položen. Dolaskom pod greben glavnog vrha, staza skreće lijevo i nastavlja umjerenim usponom, do pred sami vrh, od kuda nastavlja strmim usponom kroz manji kamin na kome je postavljena čelična sajla, koja omogućava siguran i lakši uspon do vrha, gdje dolazimo točno u 13 h i 5 minuta.

Koni,  naš  najmlađi sudionik i zvijezda dana.

Na stazi vodom izlokana.

Na ugodnoj šetnji po polegnutom dijelu staze.

Na samom izlasku iz šume – prema siparu.

Na stazi po siparu.

Prečenje po siparu ispod samog vrha.

Kroz mali kamin uz uspon uz pomoć sajli.

Tu je i naša neumorna Koni s lakoćom savladava malu ferraticu, bez ičije pomoći. Najviše je oduševljena usponom pomoću sajli. Naprosto je uživala u tome. Žali što ferratica nije duža. Iznad sajle skakala je po kamenju kao prava mala divokoza, naravno uz pratnju svoje none, koja je ne pušta iz vida.

Pogled s vrha na stazu i na mali amfiteatar.

Sam vrh s nadmorskom visinom 2071 m obilježen je željeznim križem, pored kojeg je i malo zvonu. Tu je i limena kutija s upisnom knjigom. S vrha se lijepo vide obližnji impozantni i visoki vrhovi Jof Fuart (Viš),  Jof di Montazio (Montaž), Monte Re ( Kraljevska špica), isto tako, lijepo se vidi dolina Zajezera i dolina Mrzle vode, a posebno se lijepo vidi naselje Monte Santo di Lussari, kao i cijeli greben s desne strane vrha.

Pogled na Monte di Lussari.

Marija i Branko na usponu po sajlama.

Na vrhu s mojom ljubimicom Koni uz nonića i nonu.

Zajednička fotka na vrhu.

Usamljena diva - izdvojila se kako bi uživala u meditaciji.

 Nakon poduže pauze i marende, s vrha nastavljamo povratak istim putom – svi osim Maje, Denisa i mene. Mi smo odlučili napraviti manju kružnu turu po nemarkiranom grebenu i spustiti se na stazu na kraju sipara i s njom do Monte Lusaria. Ovaj dio grebenske staze vrlo je zahtjevan, ne tehnički ni fizički, koliko je sav greben krušljiv i lomljiv. Morali smo paziti na svaki kamen kojeg smo dotakli  - provjeriti dali se miče, a to je najčešće i bilo. Bilo je i odronjavanja kamenja. Ne bih preporučio pohod po ovom grebenu. Stoga, dosta vremena smo izgubili kako bi sigurno prešli greben i spustili se na normalnu stazu. Bilo je trenutaka kada smo došli u dilemu – da li nastaviti ili se vratiti. Uz dodatna istraživanja mogućnosti, ipak smo nastavili uz dodatni oprez i sretno se spustili i stigli na odredište.

Pogled sa susjednog vrha (grebena) na vrh Cima del Cacciatore.

Zumirano na isti vrh.

Mali križ na jednom od bezimenih vrhova na grebenu.

Pogled u nazad na greben kojim smo prošli (ne stazom ispod koja preči po siparu).

Na grebenu nemarkiranim putom.

U pozadini vidi se staza koja vodi za vrh Cimma del Cacciatrore.

Pogled s grebena na Monte Santo di Lussari.

Završni spust s grebena i nastavak po strmom siparu do normalne staze.

Na stazi pri povratku - u društvu s Majom.

Žurimo kako bi stigli na vrijeme i pri kraju puta sustižemo posljednju grupu kojoj se priključujemo. U Monte Lussari stižemo u 15 h i 40 minuta. Svi zajedno našli smo se u Restoranu Rifugio Locanda  al Convento "da Jure". Neki su ručali, neki samo popili. Hrana izvrsna - cijene su vrlo umjerene - prikladne, a osoblje vrlo ljubazno i srdačno. Nakon toga spuštamo se gondolom i nastavljamo vožnju prema doma uz još jedno zaustavljanje za ćik i piš-pauzu.  

Na stazi od kapelice.

Na širokom makadamskom putu prema centru.

Kroz usku ulicu prema restoranu „Da Jure“ - gdje smo ručali.

Prije spusta gondolom, još jedan pogled na Santo Lussari. Sretni i zadovoljni izletom ne skrivaju osmjeh na licu.

Pročitajte više na:  http://mbjelan.bloger.index.hr/