Bosansko-Hercegovačko gorje
Područje Hercegovina
Odredište Zelengora » Vrh Videž

Zelengora je za mnoge izletnike i ljubitelje prirode najljepša planina u BiH. Prostrani i beskrajni prekriveni šumom i zelenim pašnjacima. A ako se na njemu uzdižu brojni impresivni vrhovi, poput (Bregoč, Stog, Orlovac, Planinca, Klek, Uglješin vrh, Velika Košuta, Todor, itd.), Zelengora je nježna, nježna i nježna planina, potpuna suprotnost Maglića i Volujaka. od čega ga dijeli kanjon Sutjeske. Poseban šarm "Planinskih očiju" daju bistra ledenjačka jezera smještena u podnožju njegovih vrhova, a najpoznatija su: Kotlaničko jezero, Orlovačko jezero, Štirinsko jezero, Jugovo jezero, Crno i bijelo jezero, Donje i Gornje Bare. Bogata je velikim brojem izvora bistre, pitke i hladne vode, rijekama, potocima i potocima.

Staze na Zelengori ne karakteriziraju izuzetno teški usponi, ali nisu ništa manje atraktivni s gledišta ljepote krajolika i bogatstva flore i faune. "Katuni", tradicionalna ljetna pastoralna naselja, ističu se po svojoj ljepoti.

Pogled na vrh Pogled sa stećaka na Akropoli

Drugi dan našeg boravka na Zelengori planiran je obilazak Orlovačkog i Jugovačkog jezera, te uspon na Videž. Plan je osmišljen tako da se napravi kružni obilazak, kako piše u naslovu: Pašna poljana preko Pod poljana do katuna „Zavidež“, zatim Orlovačko jezero, Jugovo jezero, i na putu natrag u Videž i dalje kružni prema Pašna Poljana, ovoga puta u pratnji vodiča Sreten Mališ iz Vrbnice, koji vodi jahački klub "Bjesni vranac". Za sve one koji vole jahati i prolaziti Zelengorom na konju, jahački klub "Bjesni vranac" je pravi izbor. 

ISHODIŠTE POHODA:
Pašna poljana (1370 m), katun Zavidež (1495 m), Orlovačko jezero (1438 m), Jugovo jezero (1550 m), vrh Videž (1864 m), te povratak kružno do Pašne poljane (1370 m). Ukupna dužina puta 13,2 km. Aktivno vrijeme hoda 3 h i 22 minuta. Vrijeme stajanja 2 h i 21 minuta, te ukupno provedeno vrijeme 5 h i 43 minuta. Ostvarena je visinska razlika pri usponu 802 m, pri spustu 922 m. Minimalna visina1438 m. Maksimalna visina 2014 m.

Sa Pašne ili Pašine poljane (Susreću se oba naziva. Naš vodič je naziva „Pašna poljana“, na kartama piše „Pašina poljana“). Prvobitna zamisao bila je pokušati skratiti put i popeti se landroverom šumskom vlakom što bliže. No, međutim, šumska vlaka je toliko oštećena da smo morali u dva navrata izvlačiti landrover. Konačno, Panta odustaje od daljnje vožnje, vraćamo  se  na početnu točku ishoda i započinjemo pohod u 9 h i 5 minuta.

Nemarkirani put vodi preko prostrane Pašine poljane prepune raznolikog šumskog cvijeća. Nakon toga, staza ulazi u bukovu šumu i nastavljamo put šumskom vlakom do izlaska na još jednu prostranu nepreglednu poljanu „Poda“ od kuda se pruža prvi vidik na Videž.

Ovako je to izgledalo – svi van i tegli.

Na blagom dijelu staze – naš vodič Sreten Mališ.

Izlazak iz šume na poljanu „Poda“.

Kratka pauza na Poda poljana s pogledom na vrh Videža.

Nakon kraćeg odmora nastavljamo stazom koja se nakratko spušta kroz malu šumu, a zatim izlazi na travnati i ležeći dio puta, a ubrzo nas vodi do beskonačnog planinskog pašnjaka i katuna "Zavidež" (1495 m).

Naš vodič Sreten vodi nas kod prijatelja - katuna u kojem živi bračni par Rada i Milivoj - Migo Šešlija. Odmarali smo se tamo, a ljubazni i plemeniti domaćini obradovali su nas raznim delicijama iz vlastite proizvodnje. U neformalnom razgovoru naučili smo puno o katunima i pastoralnom načinu života, što je dugogodišnja tradicija ove obitelji na Zelengori.

Kratko spuštanje šumskom stazom kroz šumu.

Izađite iz šume, nastavite livadom prema kvidunu Zavidež.

Na katunu Zavidež - pozdravila nas je domaćica Rada.

Vrijeme je za odmor i osvježenje.

Zajednička fotka s domaćinima.

Opraštamo se od ljubaznih domaćina, ostavljajući ih u prirodnom  okruženju Zelengore u svom svijetu i gorštačkog načina života. Od katuna staza se oštrije uspinje i nastavlja vidljivim pastirskim putom prolazeći između vrha Videža s lijeve strane i grebena Mašala s desne strane puta. Na pašnjaku susrećemo stada krava, konja i ovaca obitelji Šešlije. Nakon 1 h hoda i prijeđenih 2,5 km dolazimo do vidikovca od kuda se pruža prelijepi pogled na sedlo iznad Orlovačkog jezera. To je mali uski prijevoj između vrha Ljeljana s desne strane (1768 m) i Orlovca s lijeve strane (1962 m).

Nakon duže pauze na vidikovcu - dogovorili smo se podijeliti u dvije skupine: "A" - prva grupa Panta, Simke, Sanjin, Alen i Dean nastavlja uspon na Videž i "B" - druga grupa s vodičem: Sreten, Robert i ja, Mirko nastavljamo spust do jezera Orlovačko i Jugovo, a zatim se istim putem vraćamo do vidikovca i nastavljamo uspon na Videž. Dogovor je biti na vrhu Videža ili na Pašinoj poljani.

Od Katuna Zavideža - stazom strmijim usponom.

Pogled na vrh Videž.

Na stazi između Videže i grebena Mashale.

Na stazi uz korito povremena bujica prema vidikovcu.

Prekrasan divlji ljiljan.

Dolazak na vidikovac.

Pogled na mali uski prijelaz - s lijeve strane Orlovac (1962 m), s desne Ljeljan (1768 m), iza njega Kalileja (1975 m) ravno ispred Stoga (1821 m), u sredini između ta četiri vrha nalazi se Orlovačko i Jugovo jezero.

Zajednička fotografija na vidikovcu.

Skupina "B" započinje silazak s vidikovca stazom (ne asfaltiranom) na stjenovit greben isprekidan travnatim sodom do prijevoja. Iz kuta našeg oka možemo vidjeti dio Južnog jezera. Izdvaja se strmi i stjenoviti vrh Ljeljana. Na dohvat ruke smo, bili bismo na vrhu za pola sata, ali držimo se plana. Iz Ljeljana smo napustili drugu priliku.

S prijevoja se staza spušta strmo, iako nije markirana, dobro je prokopana i vidljiva, što potvrđuje da je vrh Ljeljana dobro posjećen.

U prvom dijelu staza prolazi stjenovitim terenom, postepeno se spušta i prolazi kroz šumar, te izlazi na prostranu livadu punu raznoga cvijeća u planini, a uskoro nas dovodi do Orlovačkog jezera. Od vidikovca do Orlovačkog jezera, dugog 3 km, gubimo se na visinskoj razlici od 300 m, što nam je trebalo 50 minuta žurke.

S prijevoja (sedla) pogled na vrh Ljeljana (1768 m).

Na samom prijevoju – fotka s vodičem Sretenom u pozadini Orlovačko jezero, Stog i Kalileja.

Dolazak na Orlovačko jezero.

Orlovačko jezero (1438 m),

smješteno je u travnatoj dolini podno Orlovca (po kome je i dobilo ime) na sjeveroistoku i vrha Stoga na jugu a u sredini planine Zelengore. Jezero je dugo 330 metara, široko 75 a duboko 5 metara. Kraj samog jezera  ima izvor vode koji utiče u jezero - ima oblik polumjeseca, bogato je ribom, a tokom ljeta pogodno je i za kupanje. Temperature vode variraju u odnosu od mjesta gdje voda dotiče pa do mjesta gdje ponire i do 5 ºC. Okolne šume su pune divljači, a nepregledni pašnjaci, tokom ljetnih mjeseci, prepuni ljekovitog bilja. Jezero se nalazi u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska.

Područje Orlovačkog jezera nudi mogućnost višednevnog boravka ljudi u ovom području planine. Pored, lova, ribolova, branja gljiva, šumskog jagodičastog voća, ljekovitog bilja, pješačenja, planinarenja, turna skijanja zimi, nudi alpinističke uspone i mogućnost kampiranja. To je centar Zelengore. Sa ovog jezera moguće je popeti više vrhova: Stog, Ljeljan, Orlovac, Videž, Kalileju, Todor, Kozje strane, Bregoč i druge vrhove.

Od Orlovačkog do Jugova jezera preostaje nam još 2 km (25 min.) pješačenja po kolnom putu prekrivenog travom. Nedaleko iznad jezera na kolnom putu postavljeni su smjerokazi. Gledano iz pravca dolaska: lijevo odvaja se planinarski put za Bregoč (3 h) i biciklistička staza za Donje Bare (13,5 km)., desno vodi biciklistička staza za Leliju ( 13,5 km) i za Štirinsko jezero (12 km).

Pogled od jezera na južnu stranu Stoga.

Raskrižje cesta sa putokazima.

Na putu od Orlovačkog do Jugovog jezera.

Na pola puta između ova dva jezera izgrađen je novi lovački dom visokog standarda u kojem se može udobno boraviti. Pored nje nalazi se manji planinsko-izviđački dom s natpisom „Izviđači - Orlovac - Gacko, 1999.“. Postoje i kolibe bosanskih planinara s jatima ovaca, krava i konja.

Lovačka kuća, kojom upravlja NP Sutjeska i planinarski izviđački dom.

Od tamo nam je ostalo 1 km do Južnog jezera, ugodne ceste. Na putu prema jezeru imamo prekrasan pogled na jugoistočnu stranu Zato. Nedugo zatim stižemo do Južnog jezera.

Pogled na stalak.

Na putu prema Južnom jezeru.

Dolazak na South Lake.

Pogled na veličanstvenu hrpu Južnih jezera.

Jugovo ili Borilovačko jezero (1550 m), jedino je umjetno jezero na Zelengori. Smješteno je između vrhova Kalileje i Stoga i svojim položajem znatno uljepšava ovaj krajolik Zelengore. Ne razlikuje se po ničemu od prirodnih jezera – potpuno je uklopljeno u prirodni ambijent kao da je tu od pamtivijeka. Dugačko je 250 a široko oko 100 metara i duboko 5 m. Plijeni svojom ljepotom a posebno kao čudesno djelo ljudskih ruku.

Njega je u prošlom vijeku napravio Jusuf Jugo. Bio je lovočuvar u Nacionalnom parku tokom 40 godina i njegova ideja da pregradi jedan potok rezultirala je nastankom ovog krasnog jezera. U jezeru ima pastrve, jer se svake godine ubacuje mlađ kalifornijske pastrve. Kao i za ostala jezera, i za ovo je potrebna dozvola, koja se može kupiti u Nacionalnom parku i na samom jezeru.

Pogled sa cvjetne livade na Stog.

S druge strane jezera pruža se pogled na Stog.

S jezera smo se uputili prema katunu Donji Brlovići. Naš vodič je poznavatelj gosp. Krste, koji dovršava novi katun. Nakon kraćeg odmora i odmora nastavljamo natrag istim putem. U međuvremenu se zaustavljamo u Lovačkoj kući s duljom pauzom za ručak. Nakon ručka nastavite put prema vidikovcu.

Iz vidikovca se penjemo grebenom niz padinu i duž njega do podnožja vrha Videž do mjesta na kojem se nalazi stećak Akropole stećaka. Kratka pauza, a uslijedio je izravni uspon na vrh Videža (1864 m). Naš vodič odustao je od uspona na Videž, budući da je ostao na tom vrhu nekoliko puta.

Na putu do katuna. Radoznala krava promatra nepozvane posjetitelje.

Kratki odmor na Katunu - Donji Brlovići.

Vrijeme ručka na trijemu Lovačke kuće.

U podnožju vrha Videž na mjestu stećaka.

Dok se Robert i ja penjemo naš vodič odmara – izležavajući se na stećku.

Pogled na vrh Videž (1864 m).

S ovog vrha, kao i sa cijelog puta prekrasni su pogledi na okolne vrhove Zelengore. Posebno se lijepo vidi katun Zavidež, gdje smo u jutarnjim satima boravili. Sam vrh je izduženi kameniti greben prošaran busenjima trave. Na njemu je betonska niska kocka koja označava stalnu geodetsku točku izmjere.

Na vrhu Videža.

Pogled na katun Zavidež.

Spuštamo se sa vrha do stećaka i dalje nastavljamo put po izohipsi s jugoistočne strane Videža. Staza se spušta preko prostranih planinskih pašnjaka na kojima nailazimo na nekoliko izvora pitke vode. Ova staza nije markirana, ali je ugažena i prilično uočljiva. Ovaj put vodi od Pašne poljane za vrh Videž.

Nakon planinskih livada staza prolazi kroz gustu šumu, a zatim izlazi na drugu stranu Pašne poljane, gdje nas čeka prva skupina koja nije krenula na Orlovačko i Jugovo jezero. Dolaskom u Pasnu Poljanu tu se završava naša današnja planinarska avantura na Zelengori.

Na prostranim planinskim livadama - prema Pasnoj Poljani.

Na putu kroz šumu.

Dolazak na Pasnu Poljanu, gdje nas čeka ostatak grupe.

Napokon su stigli do početne točke kampanje.

Pročitajte više na: https://gorja.net/putopisi/

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovaj blog.