planinarenje-hr

Četvrtak, 15. lipnja 2017.
Storžič, sa svojom nadmorskom visinom 2132 m je najviši vrh u zapadnom dijelu Kamniško-Savinjskih Alpi u Sloveniji. Vrh je dobio ime po svom izgledu – lijepo oblikovani stožac. Po svojem izgledu prepoznatljiv je sa svih strana, kako izbliza, tako isto izdaleka. Južna strana oblikovana je strmim travnatim padinama prošarana kamenjarom, a donja polovica obrasla je šumom. Sjeverna strana je kamenita i vrlo okomita spušta se do doline Lomčice. Zapadna strana odlikuje se lijepim stjenovitim grebenom koji se postupno spušta do Male i Velike Poljane (1410 m).

Zbog svoje visine i izolirane pozicije Storžič je izniman vidikovac. Kako Storžičeva nadmorska visina prelazi svoje susjede, pogled s vrha se otvara i daleko prema jugoistoku, zapadu i sjeveru. Za lijepa vremena jasno se mogu vidjeti Grossglockner i Hochalmspitze. Lijepo se mogu vidjeti Julijske Alpe s Triglavom i ostalim susjednim vrhovima. Vrlo lijep pogled se pruža na Kamnik i Savinjske Alpe, te njihove vrhove. Nažalost ovog puta nismo imali tu sreću da sve to vidimo, zbog oblaka koji je prekrio vrhove.

Pogled na sjevernu stranu Storžiča i put koji smo prošli

PRISTUP AUTOMOBILOM do zaselka Slaparska vas i doma Storžič)
S autoceste iz pravca Ljubljana – Jesenice izlaz na čvoru za Tržič. Slijedimo cestu E652 do Bistrice pri Tržiču. Tu skrenuti desno (prije benzinske postaje Petrol). Cesta prolazi kroz naselje Tržič, izlaskom iz naselja dolazi do raskrižja cestovnih pravaca. Tu treba skrenuti desno prema putokazu za Lom pod Storžičem (lijevo se odvaja cesta za Slap). Nastaviti vožnju dalje i nakon prijeđenih 2,5 km dolazi se do još jednog raskrižja na kojem treba skrenuti desno u pravcu Grahovše, (lijevo vodi cesta za Potarje). Na kraju Grahovše - zaselak Slaparska vas prestaje asfalt. Dalje po makadamu pratiti putokaze za dom pod Storžičem i nakon prijeđenih 3,9 km stiže se do samog doma pod Storžičem. Od izlaska s autoceste do doma pod Storžičem dužina kolnog puta je 15 km.

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Planinarski dom pod Storžičem (1123 m), Raskrižje Žrelo (1810 m), vrh Storžič (2132 m), raskrižje Škarjev rob (1670 m), planinarski dom pod Storžičem (1123 m). Dužina staze 6,4 km. Vrijeme gpx traga 5 h i 43 minute. Minimalna visina 1115 m, maksimalna 2132 m. Visinska razlika pri usponu 1183 m, pri silasku 1174 m. Visina polazišta 1115 m. Visina odredišta 2132 m. Prosječan nagib 46%.

Izvod iz analize gpx traga

Opis puta
Naš današnji cilj je napraviti kružnu turu: od Planinarskog doma pod Storžičem kroz Žrelo preko zapadnog grebena na vrh Storžiča, te spust niz Škarjev rob do doma. Uspon na Storžič sa sjeverne strane najkraći je put kroz Žrelo, ali i najzahtjevniji. U kontinuitetu to je strma staza, na mnogim zahtjevnijim mjestima osigurana čeličnom sajlom i klinovima. Dakle, može se najbolje opisati kao jednostavna ferrata za koju nije potrebna oprema (ferrata set). Preporučuje se kaciga.

Od doma krenuli smo u 7 h i 25 minuta u pravcu planine Jesenje. Nakon stotinjak metara dolazi se do većeg proširenja koje služi kao parkiralište. Tu sa lijeve strane na rubu šume postavljeni su smjerokazi, koju upućuju ravno: Storžič, Mala poljana, Tolsti vrh i Obilježje žrtvama gora. Od raskrižja staza vodi širokom vlakom uz rub šume s lijeve strane livade do kraja planine Jesenje (kod male kolibe). Tu se putovi razdvajaju: ravno – Mala poljana i Tolsti vrh, lijevo za Storžič. Mi skrećemo lijevo u pravcu Storžiča i nakon nekoliko minuta hoda dolazimo do još jednog križanja putova. Tu nam se pružaju dvije mogućnosti : lijevo čez Škarjev rob i desno skozi Žrelo. Naša odluka je popeti se kroz Žrelo i spustiti se preko Škarjeva roba i na taj način napraviti kružnu turu, koja će završiti na ovom istom mjestu.

Planinarski dom pod Storžičem (1123 m)

Smjerokazi – na početku staze koja vodi uz rub šume s lijeve strane livade Planine Jesenje

Razdvajanje putova. Lijevo čez Škajrev rob i desno skozi Žrelo

Od ovog raskrižja dobro ugažena i vidljiva staza kroz Žrelo započinje prema jugoistoku blažim usponom kroz šumu a nakon toga nastavlja kroz nisko raslinje, izlazi na sipar (melišče), te nakon 15 minuta hoda dovodi do ulaska u Žrelo, gdje se jasno vidi veliki kuloar - grapa.

Na stazi do visokih stijena Storžiča i ulasku u Žrelo

Na ulasku u Žrelo

Na početku ulaska u Žrelo – po mokrim stijenama uz pomoć sajle

Na stazi po mokrim stijenama bez osiguranja

Izloženi dio osiguran sajlama

Od ulaska u Žrelo staza se vrlo strmo uspinje s desne strane rubom širokog kuloara. Zbog kiše koje je prethodnu noć padala stijene su mokre i skliske što otežava i usporava penjanje, stoga je potrebna veća koncentracija i pažljivije penjanje. Na izloženim dijelovima staza je osigurana sajlama i klinovima. Pored toga, korijeni stabala bukve isprepleteni po stazi dobro dođu kao pripomoć za pridržavanje i sigurniji uspon. Ruta je dobro osmišljena - bira najpovoljniji prolaz. U gornjem dijelu staza izlazi iz šume i nakratko preči iznad kuloara, te se ponovo strmo uspinje po golim stijenama sve do izlaska na glavni greben. U gornjem dijelu za prevladavanje izloženih dijelova staza je također osigurana klinovima i sajlom.

Malo penjanja po mokroj stijeni bez osiguranja. Sve što više dobivamo na visini magla je gušća

Ispred nas je grupa planinara - PD Matice iz Zagreba

Dolaskom na vršni greben dočekala nas je gusta magla, bolje reći ušli smo u oblak. Ni „V“ od vidika, iako znamo da su s ovog zapadnog grebena prelijepi vidici. Tu je i raskrižje „Žrelo“: desno odvaja se staza za Malu i Veliku Poljanu, naš put vodi lijevo po grebenu za Storžič. Na samom početku staza vodi kroz nisku klekovinu, zatim nastavlja po vrlo uskom kamenitom grebenu u neprekidnom usponu. Na ispostavljenim mjestima put je osiguran čeličnim sajlama. Nakon 1 h i 15 minuta grebenskom stazom stižemo do vrha Storžič (2132 m).

Grebenska staza na mjestima osigurana sajlama

Za promjenu – malo osvježenja uz prelijepo planinsko cvijeće

Nastavak po vrlo uskom i ispostavljenom grebenu. Draži i ljepotu ovog grebena skrivaju oblaci

Dolazak na vrh Storžiča (2132 m)

Kako sam i u uvodu napisao zbog svoje visine i izoliranog položaja Storžič je izniman vidikovac. Kako njegova nadmorska visina prelazi vrhove svojih susjeda, pogled s vrha se otvara daleko prema jugoistoku na vrhove Kamniško - Savinjskih Alpa, na sjever prema grebenu Košute i Jezerskom, na zapad prema vrhovima Karavanki, na jug prema Ljubljanskoj i Gorenjskoj ravnici. Nažalost, ovaj puta nismo imali sreće tu panoramu doživjeti i vidjeti. Stoga, stoji obećanje, da ćemo ovaj vrh ponovo posjetiti po lijepom i sunčanom danu.

Na vrhu je postavljen veliki križ i kamena ploča s ružom smjerokaza – vrhova u krugu 360° stupnjeva, te metalna kutija s upisnom knjigom, i žigom.

Zajednička fotka na vrhu Storžiča

Vrh je prilično onečišćen ovčjim izmetom i stvara neugodan miris, stoga se ne zadržavamo mnogo, već se spuštamo stotinjak metara niže gdje radimo dužu pauzu za odmor i marendu. Nakon toga nastavljamo spust po putu zvan „Škarjev rob“, to je zapravo vezni greben između Storžiča i Karavanki i razdvaja Kokru od Tržiške Bistrice. Sam početak spusta je strm i kamenit i nakon nekoliko minuta dolazimo do žlijeba po kojem je put osiguram čeličnim sajlama i klinovima, zatim nastavlja po siparu iz kojeg se izlazi na blago polegnuti dio grebena, koji dalje vodi kroz klekovinu do raskrižja Škarjev rob (1804 m). Do ovog raskrižja napravili smo visinsku razliku pri spustu 328 m, za što nam je trebalo 1 sat.