Lista putopisa
PD u Tamarju_Srednja Ponca_Visoka Ponca_Zadnja Ponca_Belopeška jezera
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 3. ožujka 2018.

 

Treći dan našeg boravka u Julijskim Alpama, predviđen je za uspon na tri različita vrha: Ponce,  Špik i Slemenovu špicu – odabir prema vlastitom nahođenju. Podijeljeni u tri grupe „A“, „B“ i „C“ . Grupa „A“ uspon na Ponce (Renato i ja, Mirko), grupa „B“ uspon na Prisojnik (Fedor i Dino) i grupa „C“  (ostali) uspon na Slemenovu špicu.

Ponce su planinski greben u slovenskim Julijskim Alpama, koji se pruža u smjeru sjeveroistoka prema jugozapadu. To je granični greben između Italije i Slovenije.

Greben je smješten između doline Tamara i Planice na slovenskoj strani i Mangartske doline ili Belopeške doline na talijanskoj strani. To je ujednačeni oštri greben, čiji vrhovi počinju iznad Planice sa Malom Poncom  1925 m, nastavlja dalje preko Vratca (1844 m) na Visoku (2274 m), Srednju (2228 m) i zadnju Poncu (2242 m). Greben se nastavlja dalje preko vrha Strug (2265 m), Vevnice (2343 m) na Kotovu špicu (2376 m), te dalje do Kotovog sedla (2134 m).

Greben Ponci nudi prekrasan pogled na istaknute vrhove Jalovca, Mangarta, na sam dugi greben Ponci, na dolinu Tamar i Mangartsku dolinu i njena jezera. 

Pogled sa Zadnje na Srednju i Visoku Poncu.

KOLNI PRISTUP:
Od Kranjske Gore vožnju nastaviti prema graničnom prijelazu Rateče. U naselju Rateče odvaja se cesta za Planicu i Tamar. Tu na putokazu skrenuti lijevo i nastaviti cestom  2,5 km, do skakaonice Planica. Tu treba parkirati automobil, i dalje nastaviti 45 minuta pješice do doma v Tamarju, od kuda dalje započinje uspon na Ponce.

ISHODIŠTE POHODA:
Planinarski dom v Tamarju (1108 m), Srednja Ponca (2228 m), Visoka Ponca (2274 m), Zadnja Ponca (2242 m), spust na talijansku stranu do planinarskog doma Luigi Zacchi (1380 m), te dalje do Mangartnih – Belopeških jezera ili Lago di fusine (960 m). Dužina puta 12,9 km. Aktivno vrijeme hoda 4 h i 43 minuta. Vrijeme stajanja 3 h i 55 minuta, te ukupno provedeno vrijeme 8 h i 38 minuta. Visinska razlika pri usponu 1523 m, a pri spustu 1669 m.

Info sa zaslona gpx uređaja.

Od planinarskog doma v Tamarju krenuli smo u 7 h i 40 minuta. Pješačka staza vodi nas kroz šumu u pravcu Jalovca i Ponce.  Nakon desetak minuta hoda dolazimo do raskrižja putova i table sa smjerokazima odredišta i potrebnim vremenima hoda: Ravno staza nastavlja  za Kotovo sedlo i Jalovec, a desno Visoka Ponca 4 h, i Srednja Ponca 3 h i 30 minuta. Svi pravci označeni su kao "zelo zahtevne poti“.

Raskrižje putova.

Na raskrižju skrećemo desno u pravcu Ponci. Put vodi dalje po oblutcima suhog potoka i nakon nekoliko minuta iz polegnutog dijela, započinje oštar uspon kroz šumu i kamenjar. Tako, nakon 20 minuta hoda i laganog zagrijavanja prolazimo pored izdubljene stijene – šupljine.

U nastavku staza vijuga kroz gustu borovu šumu uspinjući se vrlo oštro, potom izlazimo iz nje, te nas dovodi do prve sajle i kamenjara. Popevši se po sajlama, staza skreće desno i gotovo u polegnutom dijelu preči greben po izohipsi Srednje Ponce.

Sa tog dijela otvara se lijep vidik na dolinu Tamar i planinarski dom. Staza, zatim skreće lijevo i počinje strmi uspon po kamenjaru sve do glavnog grebena Srednje Ponce. Izlaskom na greben, nastavljamo desno nekoliko metara uspona na sami vrh Srednje Ponce (2228 m), gdje dolazimo u 10 h i 30 minuta. Vrijeme uspona trajalo je 2 h i 55 minuta. Nekoliko fotki:

Na stazi ispred izdubljene stijene – rupe.

Zanimljiv rascjep stabla.

Pogled na vertikalne i strme stijene Ponci.

Kroz kamenjar uz pomoć sajle.

Zanimljiva stijena.

Pogled na dolinu Tamar i planinarski dom.

Na vrhu Srednje Ponce (2228 m).

Vrh Srednje Ponce označen je većom gomilom kamenja iz koje viri drveni štap. Tu je limena kutija sa žigom. Dok Renato žigoše svoj planinarski dnevnik,  ja, pokušavan snimiti pokoju fotku. Na vrhu smo napravili kraću pauzu - (15 min.) uz okrjepu i osvježenje, a nakon toga nastavljamo put do Visoke Ponce. 

Od vrha staza se spušta i vodi po većim kamenim grotama po kojima se skakuće od kamena do kamena – skreće lijevo i silazi jednim manjim okomitim spustom, iza kojeg započinje uspon. Tu smo prešli na talijansku stranu puta izgubivši na visini 75 m. Nedaleko od toga dolazimo do raskrižja putova: Lijevo staza se spušta na Rifugio Zacchi, a desno nastavlja za Visoku Poncu. Nakratko, nastavljamo uz žlijeb koji nas dovodi do vrlo strmog grebena – osiguranog sajlom, zatim slijedi horizontalni prelazak pedesetak metara po vrlo izloženom i uskom dijelu istog grebena. Držači sajli na ovom dijelu su srušeni i iskrivljeni, pa nisu od velike pomoći. Nakon toga, staza skreće desno prema sjeveroistoku blagim usponom, zatim skreće malo ulijevo i započinje strmi uspon po izloženoj stjenovitoj padini Planinške škrbine sve do vrha, gdje dolazimo u 13 h i 30 minuta. Za uspon od Srednje do Visoke Ponce trebalo nam je svega 30 minuta, isto tako, i za povratak.

Sa ovog, kao i ostalih vrhova Ponci prekrasni su vidici prema dolini Tamar, Mangartskoj dolini i planinskim vrhuncima koji se izdižu iznad njih.

Osigurani oštri uspon na greben.

Prolaz po uskom grebenu – držači sajle su polegnuti i nisu od koristi.

Na vrhu Visoke Ponce (2274 m). U pozadini istaknuti vrh Mangarta.

Pogled na Planicu.

Na vrhu Visoke Ponce.

Na vrhu se zadržavamo samo toliko, koliko nam je bilo potrebno da se udari žig u planinarski dnevnik i snimi pokoja fotografija, a nakon toga nastavljamo spust istim putom kojim smo i došli do Srednje Ponce.

Na izloženom grebenu prema Srednjoj Ponci.

Prelaskom ispostavljenog grebena slijedi strmi spust do raskrižja putova: Desno za Rifugio Zacchi – lijevo Srednja Ponca, a potom uspon do Srednje Ponce.

Na grebenu prije strmog spusta.

Dolaskom na Srednju Poncu, nastavljamo po dugačkom i ujednačenom grebenu Srednje prema Zadnjoj Ponci., početna marka "Bivak Tarvisio." 

Sa ovog grebena, također, su prekrasni vidici, kao i sa dva ostala vrha. Nastavljamo  po graničnom grebenu Srednje Ponce koji se proteže u dužini 500 m, zatim se strmo spušta do Rdečeg sedla (2152 m), od kuda započinje uspon po talijanskoj strani po uskom putu i vrlo izloženoj i opasnoj, gotovo okomitoj  padini Rdeče škrbine.

Davno prije,  staza je bila osigurana sajlama, danas, sajle su isprekidane i zahrđale, a držači poispadali, nisu od koristi. Tih 60 m dužinskih  predstavlja jedan od najzahtjevnijih i najopasnijih prolaza – uspona  na Poncama, ali i općenito u Alpama.

Dalje slijedi umjereni uspon talijanskom stranom prema vrhu grebena i Zadnjoj Ponci (2242 m). Greben se dalje nastavlja sa višim vrhovima preko Struga (2265 m), Vevnice (2340 m), Kotove špice (2376 m), zatim se spušta do Kotovog sedla (2134 m). Sjeveroistočno greben se diže na vrh Jalovca (2645 m), prema jugozapadu na Mangart (2370 m).

S ovog vrha posebno je lijep pogled na Jalovec, Mangart i Belopeška jezera – Mangartska jezera ili Lago di Fusine.

Pogled na Mangartska jezera – Lago di Fusine.

Pogled na Jalovec.

Na vrhu Zadnje Ponce (2242 m).  Renato čuči iznad graničnog kamena – u pozadini Jalovec.

Kako vrijeme odmiče, nakon kraćeg zadržavanja na vrhu Zadnje Ponce, nastavljamo povratak istim putom prema Srednjoj Ponci i dalje do križanja putova, gdje započinje spust prema domu Luigi Zacchi i Mangartskim jezerima.

Pogled na greben i vrhove Srednje i Visoke Ponce.

Na spustu po izloženoj krušljivoj – trusnoj padini Rdeče škrbine prema Rdečem sedlu, od kuda započinje uspon prema grebenu Srednje Ponce.

Lijep prizor cvijeća u ovom surovom krajoliku, koje raste iz pukotine stijene na visini 2000 m.

Ponovo smo se našli na vrhu Srednje Ponce, nakon 1 h i 25 minuta. To je vrijeme koje je bilo potrebno od Srednje do Zadnje, te nazad do Srednje Ponce.  

S ovog vrha nastavljamo spust najprije prema planinarskom domu Luigi Zacchi (1380 m), a zatim do Mangartskih jezera – našeg krajnjeg odredišta i današnje avanture. Tu nas očekuje spust na kojem trebamo savladati visinsku razliku od 1268 m, na dužini puta od 5, 6 km. Potrebno vrijeme 2 h i 50 minuta sa svim zastojima i čekanjima.

S vrha Srednje Ponce  nastavljamo spust istim putom kojim smo se maloprije penjali na Visoku Poncu, ali samo do raskrižja putova, gdje se za Rifugio Zacchi lijevo odvaja staza. Od raskrižja put se strmoglavo spušta po rasutom kamenju pomiješan  sa siparom (meliščem). Nakon nekoliko minuta hoda, staza priječi prema grebenu stijene Visoke Ponce, te dalje blažim spustom vodi kroz klekovinu, do izdvojene stijene, gdje se ponovo strmo spušta uz sam greben iste. Dalje nastavlja po travnatom dijelu puta, gdje naglo skreće u desno i dovodi do slijedećeg raskrižja: desno se staza odvaja  za uspon  na Visoku Poncu po ferrati, a ravno nastavlja prema planinarskom domu Luigi Zacchi.

Na početku spusta – prekrasan pogled na Mangart i dolinu ispod njega.

Izlazak iz klekovine i strmi spust po travnatom dijelu staze ispod visoke i okomite stijene.

Raskrižje putova. Na stijeni stoji natpis „Ponza G(rande) – Ferrata“.

Upisivanje putne točko u gpx uređaj – Raskrižje – uspon po ferrati na Grande Ponza.

Drugi dio staze strmo se spušta po visokim kamenim usjecima i stijenama. Na tom dijelu staze postavljene su sajle, koje osiguravaju lakši i siguran spust. Nakon prolaska tim osiguranim strmim dijelom, staza se umjereno spušta sve do doma Luigi Zacchi, gdje dolazimo točno u 15 h i 10 minuta.

Spust po sajlama.

Na spustu po sajlama.

Pogled na parking pored doma Luigi Zacchi.

Ispred planinarskog doma Rifugio Alpino – Luigi Zacchi.

Renato ispred doma „Rifugio Alpino – Luigi Zacchi“ (1380 m).

Dolaskom do doma (15 h i 10 min.) - uslijedila je pauza ( 35 min.) za odmor i osvježenje hladnom pivom. Nakon toga, nastavljamo spust od doma u 15 h i 50 minuta do Mangartskih jezera, gdje smo stigli u 16 h i 20 minuta, točnije spust je trajao  svega 30 minuta, i ako je oficijelno vrijeme 1 h i 20 minuta. Tu dionicu puta u  dužinu od 3,5 km smo pretrčali. Od jezera, nas je prevezao Silvano do parkinga skakaonice Planica. Dalje smo nastavili makadamskom cestom pješice do planinarskog

Pogled na dom sa staze koja vodi prema jezerima.

Na početku spusta po lijepo uređenoj i širokoj stazi.

Prelazak preko potoka.

Na širokom i položenom dijelu staze.  

Dolazak na parking kod Mangartskih jezera.

Dolazak u dom v Tamarju.

Konačno, stigli smo do doma v Tamarju. Po starom i dobrom običaju – uslijedila je nagrada za ostvaren uspješan pohod. Poslije večere uslijedila je zabava do kasno u noć uz smijeh, viceve, te prepričavanje anegdota sa raznih pohoda.

Pročitajte više na:

http://mbjelan.bloger.index.hr/post/uspon-na-ponce--srednju-visoku-i-zadnju-/26730347.aspx