Lista putopisa
Pecol - Bivak Suringar - Montaž - Spust preko Pipanovih ljestvi - Ferrta Leva - vrh Terrarossa - Dom Brazza
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 18. studenoga 2017.


Drugi dan, našeg boravka ne području Julijskih Alpi u Italiji, predviđen je za uspon na Montaž od parkinga na planini Pecol. Montaž sa svojom visinom od 2753 m je druga najviša planina u Julijskim Alpama, samo ga Triglav nadmašuje. On je ujedno i najviši vrh  Julijskih Alpi u Italiji. Planinski lanac Montaž – nazvan po istoimenom vrhu - pruža se u smjeru istok – zapad u dužini više od 20 km. U dolinama oko planine, stanovnici (lokalni ljudi) govore četiri jezika - talijanski, furlanski slovenski i njemački. Izvorni njemački naziv za planinu bio je Bramkofel, a izvorno slovensko ime je Špik nad Policami ili Poliški Špik. No, danas se uglavnom koriste Montasch i Montaž, posuđeni od furlanskog imena. Na cijeloj skupini dominiraju dva najimpozantnija vrha: Jôf Fuart / Vis / Wishberg, 2666 m i Jôf del Montasio / Montaž / Poliški Špik, 2753 m. To je jedna od najljepših skupina u  Julijskim Alpama. Na relativno malom području skupina prekrasnih vrhova ima gotovo sve superlative. Planine se dižu vrlo visoko iznad dolina, a vertikalne linije dominiraju, gotovo umjetnički oblikovane. Prema sjeveru njene ogromne stijene padaju oko 1100 m prema Valbrun  dolini - Zajzera  i uopće 1700 m do kraja ceste na prekrasnim alpskim livadama.  Prema jugu spuštaju se strmi  zidovi oko 600 m do visoravni s visokim alpskim livadama (Altipiano del Montasio), nakon čega se šumske padine  spuštaju opet 900 m u dubinu Val  Raccolana / Reklanica doline.
Montaž grupa
se sastoji od tri planinska lanca koji se zajedno spajaju na sam vrh Montaž/Montasio, odnosno, bolje reći od  njega se granaju na tri različite strane.
Prvi najkraći lanac vuče granu od Montaža na sjever preko Krnice turn (2.033 m) na Köpfach (1.861 m) (talijanski: Jof di Sompdogna) i dalje na Mittagskofel (2089 m). Sjeverni lanac je manji i manje impresivan, ali nudi prekrasan pogled na glavne skupine. Svi njegovi glavni vrhovi pristupačni su i  označeni. Usponi nisu teški, samo prijelaz cijelog lanca na pojedinim mjestima je izložen.

Drugi lanac počinje u Forca dei Disteis (2241 m) i kreće na zapad. Njihovi vrhovi su Monte Zabus (2244 m), Monte Cimone del Montasio (2.380 m) i Cima Vallisetta (2186 m). Ovaj lanac završava na zapadu s Monte Pecol (1.515 m) i Monte Jovet (1814 m).

Treći lanac odvaja se u smjeru jugoistočno od grane (Montaž). Vrh Jôf Fuart / Vis / Wishberg, (2666 m) sve do Monte Cregnedul (2.351 m). Ovaj lanac moćnih i  strmih zidina posebno se doima i dalje se pruža  prema jugu do širokih pašnjaka planine Pecol (1517 m) prema Sella Nevea.

Monzaž od vrha Cima di Terrarossa.-----

KOLNI PRISTUP:
Iz Kranjske Gore preko graničnog prijelaza Rateče na Tarvisio / Tarvisio. U Tarvisio nastavljamo lijevo u smjeru Bovca i Sella Nevea, slijedite cestu SS54 do čvora Rabeljskih jezera. Ovdje skrećemo desno u smjeru Sella Nevea – cesta SP76. Kad se cesta već počinje spuštati prema dolini Reklanska – dolazimo do tabele (oznaka naselja Sella Nevea) stotinjak metara dalje na prvom križanju skrenuti desno (oznaka za Montaž) na usku cestu koja se strmo uspinje po višestrukim zavojima sve do parkinga na planini Pecol i tu završava. Od parkinga stotinjak metara dalje nalazi se mljekara i sirana Pecol. Daljnja vožnja je zabranjena.

ISHODIŠTE POHODA:
Parking Pecol (1515 m), Rif. di Brazza (1660 m), forc. Disteis (2201 m), bivak Suringar (2430 m), Montaž (2753 m), spust preko Pipanovih ljestvi i nastavak po grebenu ferratom Leva do vrha Terrarossa (2420 m), te spust po mulatijeri do rif. Brazza (1660 m). Dužina staze 14,9 km. Aktivno vrijeme hoda 5 h i 18 minuta. Ostvarena je visinska razlika pri usponu 1527 m, pri spustu 1528 m. Vrijeme stajanja 3 h i 53 minuta, te ukupno provedeno vrijeme 9 h i 12 minuta. Minimalna visina 1515 m. Maksimalna visina 2753 m.

Info s zaslona gpx uređaja.

Cilj današnjeg dana bio je uspon na Montaž, jedna grupa, a druga uspon na Cima Terrarossa.  Dan u jutarnjim satima nije dao izgleda za penjanje zbog jakog i hladnog sjevernog vjetra i zbog oblaka  koji su prekrili planinu da se nije ni vidjela. Neko vrijeme smo pričekali da vidimo kako će se odvijati vremenska situacija. Konačno, nakon 1h i 30 minuta pala je odluka da se vratimo u Sloveniju u dolinu Tamar do Šlajmerjeveg doma, gdje smo rezervirali prenoćište. Spustivši se do parkinga Pecol usmjerili smo pogled prema Montažu i ustanovili da je dio jugozapadnog grebena bio čist od oblaka, a i vjetar je prestao puhati. Grupa od 9 članova odlučila se na uspon na Montaž, dok je ostatak grupe produžio put u Sloveniju u dolinu Vrata do Šlajmerjeveg doma i dalje nastavio uspon do Luknje i nazad. Na večer smo opet svi skupa nastavili druženje uz dobru zabavu u Aljaževom domu.

S parkinga Pecol krenuli smo u 8 h i 55 minuta. Na kraju parkinga stoji smjerokaz koju upućuje na rif. di Brazza s oznakom staze 622 i vremenom hoda 30 min. Prvih 10 minuta staza vodi asfaltnom cestom, nakon toga dolazimo do slijedećeg raskrižja: ravno staza 622 i nastavlja za rif. di Brazza ( 20 min.), desno fif. Corsi (3 h) i Cregendul di sopra (1 h i 15 min.). Staza dalje nastavlja preko zelenih pašnjaka i livada, presijecajući nekoliko puta (makadamsku cestu) kolni prilaz domu di Brazza.

Rif. di Brazza (1666 m) u pozadini - Forca de lis Sieris/Škrbina nad Tratico (2274 m)

Odmah iznad doma je križanje putova: ravno se odvaja staza za Ceria - Merlone, ferrata Leva i Cima Terrarossa – lijevo se odvaja staza za bivak Suringar i Montaž. Od tu slijedimo dobro ugaženu i vidljivu stazu, koja prolazi preko alpskih livada i pašnjaka prema sjeverozapadu – područje zvano „Altipiano del Montasio“. Kada smo krenuli s polazne točke – parking Pecol stijene podnožja planine izgledaju da su vrlo blizu - na dohvat ruke. No, to nije tako, to je samo bila iluzija. Od ishodišta (1515 m) do  prijevoja Forca dei Disteis ( 2201 m) na dužini 3,5 km, napravljena je visinska razlika od 686 m, za što nam je  trebalo 1 h i 20 minuta ( uz dobar tempo). U prvom dijelu staza je lagano polegnuta, dok se u drugom dijelu strmo  diže do raskrižja neposredno prije prijevoja Disteis. S lijeve strane priključuje se staza od zapadnog grebena grupe Montaž iz Monte Cimone del Montasio. Na tom raskrižju: lijevo odvaja se staza za bivak Suringar i dalje uspon preko Findenggen kamina na vrh Montaža – desno lakša staza vodi preko Pipan stuba, do vrha. Kontrast između nepristupačnih liticama i zelenih livada i pašnjaka s mnogo  raznog alpskog cvijeća je vrlo impresivan.

Krava iznad doma na ispaši.

Na livadama iznad doma.

Od raskrižja iznad doma na polegnutom dijelu staze.

Pogled unazad na dobro vidljivu stazu kojom smo prošli.

Prijevoj  Forca dei Disteis ( 2201 m)

Gamsi – rogati ljepotani na strmim padinama iznad prijevoja Force dei Disteis. Na ovom mjestu ima i mnogo svizaca, ali ovog puta nismo ih uspjeli vidjeti, samo smo čuli njihovo glasanje.

Vraćamo se s prijevoja Force dei Disteis do križanja putova. Tu se razdvajamo u dvije grupe: grupu“A“ koja se penje preko Findenegg kamina (usjeka) i grupa „B“ (lakša varijanta) preko Pipanovih stuba (ljestvi). Od raskrižja skrećemo lijevo i uspon započinjemo po travnatom i strmom grebenu, potom ulazimo u podnožje stijene na jugozapadnom dijelu planine, gdje započinje penjanje prvog stupnja. Ubrzo dolazimo u podnožje karakterističnog okruglog tornja – (Torre Disteis). Iza tornja, u nastavku prolazimo policom po okomitim stijenama, koje nestaju ispod nas  u dubinama divljeg Clapadorie klancu. Staza je na manjem dijelu potpuno ugodna, dok je na mjestima vrlo uska - opasna i nezaštićena. Clapadorie klanac – to je divlji krajolik rijetko viđen u drugim planinama. Dok smo hodali mekanim travnatim padinama  Altipiano del Montasio prena Force dei Disteis, nemoguće je bilo zamisliti da takvo divlje mjesto postoji i da leži iza ovog prijevoja.  Na desnoj strani je zapadni zid Montaža  a na drugoj strani doline je Jof di Miez.

Ovaj zanimljivi prolaz po GRANDE CENGI (velike police) koje vode oko ruba tornja i stijena ispod kojih se strmoglavo spuštaju u duboke doline uvijek izaziva poseban osjećaj.  Na tom dijelu staze, cijela svakodnevna civilizacijska buka u trenutku je izgubljena i nestala u beskrajnoj tišini između visokih stijena i dubokih provalija, to je onaj osjećaj, kad se kaže -  čujem tišinu. Ni riječi ni slike ne mogu opisati taj predivan osjećaj, doživljen u tim planinskim bespućima. Do bivka stižemo okvirno u 11 h i 30 minuta.

Iznad raskrižja poslije kratkog travnatog grebena započinje penjanje.

Ovo smatraju penjanje I stupnja.

Na izloženom dijelu staze – po siparu.

Ispod tornja (Torre Disteis).

Nema klinova, nema sajli, samo ti i stijena, a ispod divlji -  Clapadorie klanac.

Toranj -  (Torre Disteis).

Prema bivku Suringar.

Bivak Suringar (n/v 2430 m) – nekoliko planinara našlo se u bivku.

Vraćamo se 80 m nazad do mjesta gdje započinje uspon po Findenegg kaminu. Ovaj dio staze u prvom dijelu djelomično je markiran sa crvenim točkama (vrlo rijetko – kasnije ni toga nije bilo).
Penjemo preko kamenih ploča prema sjeveroistoku i ubrzo dolazimo do podnožja velikog stjenovitog klanca, nazvan po čovjeku koji se prvi popeo na Montaž - Hermann Findenegg iz Villacha (Beljak). Uspon je prilično strm i krušljiv, stoga treba izuzetno paziti gdje se i kako staje, kako ne bi ugrozile one ispod. Uza svu pažnji svih penjača - bio je odron kamenja u nekoliko navrata, ali sve je dobro prošlo. Uspon po klancu koristili smo s obje strane. Kada se pokaže da je teže na jednoj strani pređe se na drugu stranu. Staza nije osigurana, a penjanje je II stupnja. U gornjem dijelu klanca staza skreće lijevo i izlazi na glavni greben, po kojemu dalje u pravcu jugoistoka dolazimo na vrh Montaža. 

Po stijenama prema podnožju Findeneggovog žlijeba (kamina).

U podnožju Findeneggovog žlijeba.

Po desnoj strani na usponu po Findeneggovom žlijebu - (kada postane preteško prelazi se na lijevu stranu ili po sredini žlijeba).

Po sredini žlijeba.

Pred sam vrh žlijeba – penjanje – zaobilaženje – provlačenje između stijena.

Pogled unazad na usjek kojim smo prošli.

Po grebenu od sjeverozapada prema jugoistoku do vrha.

Po uskom grebenu prema vrhu.

Na vrh Montaža (2753 m) – naša grupa stiže točno u 12 h i 55 minuta – ( puna 4 h hoda od ishodišta). Svaki trenutak treba stići i druga grupa koja dolazi preko Pipanovih stuba. Montaž je poznat po svojim beskrajnim vidikovcima na:  Julijske Alpe prema istoku, Karnske Alpe i Dolomiti na zapadu, Hohe Tauern i Gailtal Alpe na sjeverozapadu  i sjeveru, te znatno nižim vrhovima prema jugu. Zapravo, najljepši pogled odnosi se na samu skupinu – lanac Montaža prema sjeverozapadu i jugoistoku ( Fof di Fuart/ Viš). Nažalost ti vidici su ovog puta izostali. Svi vrhovi pokriveni su oblacima. Na vrhu planine stoji manji križ i zvono.

 

Pogled prema sjeverozapadu.

Pogled prema jugoistoku greben grupe Montaža – u daljini se vidi vrh Triglava. U međuvremenu dok smo malo fotkali, stigla je i druga grupa preko Pipan stuba – skupna fotka na vrhu Montaža.

Na vrhu Montaža (2753 m).

Nakon 45 minutne pauze za odmor i ručak, zajednički nastavljamo spust preko Pipan stuba. Prvi dio puta prati greben, zatim se strmo spušta po krušljivom i lomljivom kamenjaru, sve do okomitih stijena na kojima su postavljene legendarne „Pipan stube“ 60 m visoke.  Stube su izgrađene za vrijeme Prvog svjetskog rata, gdje su talijani imali visoko svoje položaje na Montažu. U proteklom razdoblju stube su obnavljane i sigurne  za penjanje i nisu teške –(lako se penje ili silazi po njima). Dobro su učvršćene i ne ljuljaju se). Nakon silaska po Pipan stubama, spuštamo se po siparu do raskrižja putova: Lijevo počinje ferrata Leva, ravno ili polu desno staza vodi do rif. Brazza. Tu smo se ponovo razdvojili u dvije grupe. Grupa „A“ preko ferrate Leva na Terrarossu i dalje do rif. Brazza. Grupa „B“ spust od rif. Brazza normalnim - lakšim putom.

Od vrha Montaž po grebenu prema jugoistoku.

Na spustu po rahlom i krušljivom terenu.

U pozadini Cima Verde/Vrh Baba.

Na početku - Pipan stube.

Spust po Pipan stubama.

Na kraju Pipan stuba.

Spust po oblutcima do raskrižja putova , u pozadini greben Kanina.

Mjesto gdje započinje ferrata Leva.

Ruta ferrata Leva srednje je teška, dobro osigurana čeličnim sajlama. Dvije trećine prelazi se stazom po izloženim i uskim policama ispod koji se spuštaju strme stijene. Za one koji imaju vrtoglavicu – nije preporučljivo.  Zadnji dio ferrate je dosta zahtjevniji – gdje ima dosta spusta po sajlama i klinovima po strmim i glatkim stijenama do manjeg prijevoja. Zatim počinje penjanje po obroncima Cime di Terrarossa. Ova ferrata na nekoliko mjesta nudi  pristojnu dozu adrenalina.

Na ferrati po polegnutim policama.

Na manjem proširenju – kratki odmor.

Pogled na zapadni greben Montaža.

Uspon koji daje dozu adrenalina.

Prelazak na dio staze.

Na izloženim dijelovima polica.

Na izloženim dijelovima polica.

Spust po glatkim stijenama do usjeka – Forca del Palone / škrbina nad Cienarico, od kuda ferrata Leva nastavlja dalje prema Cimi di Terrarossa. Na ovom prijevoju - Ana, Renato i Denis  su odustali i nastavili spust do rif. Brazza. Silvano, Fedor i ja,  nastavili smo ferratom dalje. Od ovog prijevoja započinje strmi uspon po sajlama i nastavlja dalje visećim i uskim aluminijskim stubama, nalik brodskim.  Ljestve su pričvršćene samo na vrhu stijene, iz tog razloga se njišu  - ljuljaju. Zatim izlazimo na travnate obronke Terrarossae na polegnuti dio staze, koja nas uskoro dovodi do raskrižja ispod vrha Cima di Terrarossa, gdje ferrata Leva i završava. Na ovom raskrižju: lijevo se odvaja put na vrh Cima di Terrarossa (15 min), desno za rif. Brazza.  Fedor i ja, otišli smo do vrha, dok je Silvano ostao, obzirom da je već bio na Cimi di Terrarossa.

Ferrata Leva uspon po aluminijskim ljestvama.

Pogled unazad na greben moćnog Montaža.

Na travnatom dijelu staze prije vrha.

Ovaj područje je stanište kozoroga – gamsova.

Elegantno skakutanje po stijenama.

Na stazi prema vrhu Cima di Terrarossa - još jedan predivan prizor gamsa – 2 m iznad mene.

Predivne  bademaste oči.

Cima di Terrarossa/Špik Hude Police od ferrate Leva (n/v 2420 m)

Cima di Terrarossa je jedan od najlakših pristupačnih planina u  skupini Montaž. Nalazi se točno u sredini između dva najveća vrha skupine Montaža i Viša/Jof di Fuart. Južne padine su strme i travnate, stanište velikog broja kozoroga – gamsova, na nekim mjestima i stjenovita. Najlakši pristup vrhu vodi od rif. Brazza dobro vidljivim i ugaženim putom (mulatijera). Sjeverna strana je potpuno drugačija i vrlo nepristupačna. Visoke litice gotovo 1.000 metara padaju u dolinu Zajzera / Valbruna. Nekoliko fotografija s vrha Cima di Terrarossa:

S ovog vrha lijepo se vidi greben Kanina.

Skupina vrhova kojim prolazi ferrata Ceria – Merlone, (ne zaobilazno je treba posjetiti).

Pogled na Montaž.

Pogled s vrha Terrarossa na Jof di Fuart/Viš.

U 16 h i 45 m napuštamo vrh, ubrzo se pridružujemo Silvanu i zajednički nastavljamo spust po mulatijeri, koja neprekidno vijuga po travnatim padinama  Altipiano del Montasio sve do rif. Brazza, kada stižemo u 17 h i 50 minuta. Za spust od Viša  do rif. Brazza trebalo nam je svega 1 h i 15 minuta. Uslijedio je duži odmor i osvježenje u domu . Nakon toga nastavljamo spust do parkinga i dalje nastavak vožnje u dolinu Tamar u Sloveniji do Šlajmerjeveg doma, gdje i završava naša današnja avantura planinarenja.

Pogled na rif. Brazza i greben Kanina.

Na stazi iznad rif. Brazza u pozadin greben Montaža.

Vrijeme osvježenja i odmora poslije napornog dana – ispred rif. Brazza. U društvu je i ljubazna domaćica doma.

Pri spustu do auta još jedan pogled unazad prema grebenu Montaž.

U nastavku slijedi: gpx tragovi na google earthu, na topo karti, vertikalni profi staze, te slideshow albuma fotografija – uspona na Montaž i Terrarossu.

Pogledajte više na:  http://mbjelan.bloger.index.hr/