Lista putopisa
Pogačnikov dom-Križ-Bivak IV na Rušju-Aljažev dom
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 26. listopada 2013.

 

Treći dan našeg boravka na Kriški podi u Julijskim Alpama, predviđen je za uspon na Križ (2410 m) i povratak preko „bivka IV“ na Rušju ispod Dolkove špice do Aljažovog doma u dolini Vrata. Križ je smješten u srcu Julijskih Alpi. Nalazi se sjeverozapadno od doma Pogačnik i Kriški podi, na kojima se nalaze tri prekrasna visokogorska kraška jezera. Križ je smješten  između dva susjedna najbliža vrha – Razor (2601m) i 100 m nižeg Stenara (2501 m). Na vrhu se nalazi metalna kutija sa upisnom knjigom i žigom. Za lijepa vremena otvara se pogled na najviše vrhove Julijskih Alpi.

Pogled na vrh Križa.

ISHODIŠTE POHODA:
Pogačnikov dom (n/v 2050 m), Križ (n/v 2410 m), te povratak preko bivka IV na Rušju do Aljaževog doma (n/v 1050 m) u dolini Vrata.  Dužina puta 8,1 km, aktivno vrijeme hoda 3 h i 15 minuta. Vrijeme stajanja 1 h i 28minuta, te ukupno provedeno vrijeme 4 h i 44 minuta. Visinska razlika pri usponu 413 m, a pri spustu 1437 m.

Info sa zaslona gpx uređaja.

Pristup do Pogačnikova doma:
Do Pogačnikova doma ima više prilaza, svi su atraktivni, a omogućuju pristup svima, od planinara početnika do zahtjevnih alpskih sladokusaca. Najlakši je pristup iz doline Zadnjice po širokom razglednom putu koji je prije izgradnje teretne žičare služio za opskrbu. Nešto zahtjevniji su pristupi iz doline Vrata preko Bivka IV na Rušju ili preko Sovatne te s Vršiča južnom bočnom stranom  Prisojnika. U vrlo zahtjevnije pristupe spada uspon iz Vrata preko Luknje i Bovškoga Gamsovca, a najteži je i vrlo zahtjevan pristup iz Krnice preko Kriške stene.

Treći dan našeg boravka na Kriški podi – Pogačnikov dom osvanuo je u magli, za razliku od prethodnog sunčanog dana. Nakon doručka krenuli smo u pravcu Križa u 8 sati. Od doma, staza se nakratko spušta i dovodi do raskrižja putova: lijevo – Razor 2 h, Planja 1 h i 30 min., Vršič 7 h i Mlinarica 2 h i 15 min. -  desno: „bivak IV“ 2 h i 30 min., Škrlatica 5 h, vrh Kriške stene 1 h i 45 min., te Križ 1 h i 30 min- naš današnji cilj.  Nastavak puta vodi po dobro uređenoj i vidljivoj stazi kroz kamenjar sa razbacanim busenjima trave. Nakon desetak minuta hoda od doma – prolazimo pored izvora vode sa naše desne strane, od kuda se sa vodom opskrbljuje dom.

Pogled u nazad prema Pogačnikovom domu.

Izvor vode, od kuda se opskrbljuje dom.

Na stazi u magli.

U nastavku staza se umjereno uspinje, tako nakon 30 minuta hoda dovodi nas do police na kojoj su postavljene sajle. Sve što se više dižemo, magla prerasta u oblak, a vidljivost nikakva i to ima svoje čari i ljepotu – doživjeti planinu na drugačiji način. Prolazimo iznad gornjeg jezera, pažljivo gledamo  kako bi ga uočili, ali gusti oblak skriva taj predivni vidik na jezero. Nastavljamo dalje po strmim usponom po sajlama, te nakon 1 h hoda od doma dolazimo do raskrižja putova - Iz pravca dolaska: lijevo se odvaja put – Vrh Kriške stijene 30 minuta, Krnica 4 h, Škrlatica 4 h, Bivak IV na Rušju 1 h i 15 minuta, te Aljažev dom 4 h. Desno vrh Križa 10 minuta.

Prečenje policom uz pomoć sajli.

Uspon po mokrom i kliskom kamenjaru, uz uporabu ruku i nogu.

Raskrižje putova – smjerokaz.

Kako se sve više uspinjemo vjetar je sve snažniji, postaje hladno i potreba za toplije odijevanje i zaštitu od vjetra. Od raskrižja na Bovškim vraticama (2375 m) krećemo desno – nedostaje desetak minuta hoda do vrha. Ispred nas ukazuje se vršna stijena Križa jedva vidljiva u sivilu. U nastavku slijedi mučno hodanje i pentranje po stijenama u oblaku. Ispred samog vrha, slijedi kratki, ali oštri uspon po sajlama i klinovima, potom po grebenu kroz uski procijep do vrha Križ (2410 m) , gdje dolazimo u 9 h i 20 minuta. Uspon je trajao 1 h i 20 minuta.

Na raskrižju – Bovška vratica, ispred vršne stijene, koju treba savladati i nastaviti po grebenu do vrha križa.

Uspon po vršnoj stijeni.

Prolaz kroz procijep između dvije stijene. Za one jačeg obujma postoji obilazni put.

Na vrhu Križa (2410 m).

Zbog oblaka u kojem se nalazimo, nema ništa od prelijepih vidika na vrhove koji nas okružuju. Na vrhu se nalazi metalna kutija sa upisnom knjigom i žigom. Vrh se nalazi na sredini uskog grebana koji se proteže okvirno u dužini stotinjak metara. Zbog oblaka i jakog vjetra koji puše, na vrhu se zadržavamo samo toliko, koliko je bilo potrebno da se žigošu planinarski dnevnici. Potom je uslijedio spust (u 9 h i 30 min.) po istom putu do raskrižja.

Na spustu sa vrha prema raskrižju putova.

Spustom sa vrha dolazimo ponovo do raskrižja – Bovška vratica (2375 m) na kojemu skrećemo desnu u pravcu bivka IV, Škrlatice i Vrata. Nastavljamo spust stazom po serpentinama i kamenjaru- što većem- što manjem. Slabo se orijentiram – tu sam prvi puta, od magle se ništa ne vidi. Nakon 30 minuta spusta od vrha dolazimo do križanja putova: Lijevo se odvaja staza na uspon na Škrlaticu preko Dolkove špice, a ravno nastavlja za bivak IV i Vrata. Spuštajući se nešto niže započinje igra izmjene svijetla, oblaka i sunca. Zastori magle i oblaka dižu se, a okolni vrhovi poput gorostasa počinju se pojavljivati oko nas. Prizor prekrasan. Koristim tu prigodu kako bi napravio pokoju fotografiju i zabilježio taj trenutak. Ispred nas se pojavljuje Bivak IV na Rušju (2980 m), s lijeve strane Dolkova špica, iza nje je veličanstvena Škrlatica.  

Na raskrižju putova: Lijevo Škrlatica preko Dolkove Špice – ravno bivak IV i Vrata.

Iz pravca dolaska – Smjerokaz, na lijevu stranu odvaja se staza za uspon na Škrlaticu preko Dolkove špice.

Dolkova špica (2591 m).

Bivak IV na Rušju ispod Dolkove špice (1980 m).

Kod bivka napravili smo dužu pauzu kako bi iskoristili sunčani dan i uživali u prekrasnom krajoliku i vrhovima koji nas okružuju. Isto tako, to vrijeme dobro je došlo za okrijepu - ručak iz ruksaka. Nakon toga započinjemo spust u 11 sati prema Aljaževom domu u dolini Vrata. Čeka nas strmi spust od 1065 m. Ispod samog bivka je križanje putova: lijevo se odvaja staza za uspon na Škrlaticu, a ravno prema Aljaževom domu. Od starijih i iskusnih planinara doznajem, da je uspon na Škrlaticu najatraktivniji preko Dolkove špice, a silazak u smjeru bivka preko Prednjeg Doleka. Uspon na Škrlaticu ostavljamo za neko drugo – dogledno vrijeme. Spuštamo se stazom dalje koja krivuda po kamenjaru , oblutcima, siparu, prolazeći kroz klekovinu i pri kraju kroz gustu šumu sve do Aljaževog doma, gdje dolazimo u 12 h i 37 minuta – dakle za spust trebalo nam je 1 h i 37 minuta.

Na stazi po kamenjaru pri spustu.

Spust po siparu.

Pogled prema Stenaru.

Pogled na dolinu Vrata.

Na položenom dijelu staze kroz šumu.

Pri kraju puta po vododerini i oblutcima.

Aljažev dom (1015 m).

Nakon pola satne pauze i ovježenjauz hladnu pivicu, odlazimo do auta na parkingu. Vožnju nastavljamo da slapa Peričnik. Kristina i Dean odlaze na rijeku Bistricu da se osvježe u hladnoj vodi, a ja, odlazim do salpa Peričnik. Desetak minuta uspona našao sam se ispod slapa Peričnik.

Pogled na slap Peričnik sa ceste.

Ispod slapa Peričnik – visokog 50 m.

Prolaz ispod slapa.

Pogled na slap sa druge strane.

Silazim od slapa sa druge strane, praveći tako kružnu turu do restorana pri Peričniku, gdje se osvježavamo sa pivicom. Nakon toga nastavljamo vožnju do Mojstrake i posjete Slovenskom planinarskom muzeju.

Osvježenje u restoranu pri Peričniku.

Slovenski planinarski muzej u Mojstrani.

Trodnevni izlet i planinarenje u Julijskim Alpama na Kriški podi – mogao bi se svesti na slijedeći zaključak: Lijepo vrijeme, ugodna alpska klima, dobro društvo - recept ja za planinarenje i odmor u planinama, kako za dušu tako i za tijelo, što nam svima nedostaje. Zato, ne sjedite doma već krenite u planine! Ono što daje posebnu čar ovom području jesu tri gorska jezera. Donje jezero nalazi se ispod vrha Pihavec uz planinarski put koja vodi u dolinu Soče. Srednje jezero udaljeno se svega nekoliko minuta sjeverno iznad doma, to je ujedno i najmanje jezero. Gornje jezero nalazi se ispod Križa na nadmorskoj visini 2154 m, duboku desetak metara. Ako se tome pridoda mnoštvo raznolikog bilja, nekoliko izvora vode, kao i mnogobrojne obitelji kozoroga i gamsova, koje tu žive, onda sa puno opravdanosti treba posjetiti ovaj planinarski kraj i uživati u njemu.

Pročitajte više na: http://mbjelan.bloger.index.hr/