Lista putopisa
Pont Valsavarenche_Dom Vittorio Emanuele II_Gran Paradiso
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 25. studenoga 2017.

 

Već duže vrijeme kuhala se ideja o odlaska na Gran Paradiso. Bolje reći, ideja se rodila protekle godine prilikom „prečenja Ponci“. I konačno došao je i taj dan odluke da se krene na Gran Paradiso. Okupila se šesteročlana ekipa iz 2 planinarska Društva: 3 člana iz PD Opatija iz Opatije i 3 člana iz PD Knezgrada iz Lovrana. Zbog dužine puta koja od Opatije do Pont Valsavarenche iznosi 700 km  odlučili smo se na 3-dnevni izlet od 16. – 18.  Srpnja, 2017.
GRAN PARADISO (u prijevodu Veliki ra
j),
s 4061 m nadmorske visine je najviša planina koja se u cijelosti nalazi na teritoriju Italije u području Graiskih Alpi (Graian Alps). Vrh se nalazi u istoimenom nacionalnom parku osnovan 1922. godine na granici Italije i Francuske udaljen 40-ak kilometara južnije od gradića Aosta na krajnjem sjeverozapadu Italije. Netaknuto područje parka pored Gran Paradisa obuhvaća veliku  skupinu visokih vrhova južno od Aoste.

Posljednjih godina, glečeri Gran Paradisa, kao i svi alpski glečeri, izgubili su veliki dio leda. Danas, kako bi stigli do ledenjaka, potrebno je od ishodišne točke Rifugio Vittorio Emanuele II 1 h hoda do velike morene, od kuda zapravo, započinje snježni jezik ledenjaka. Budući da se radi o jednom izdvojenom 4-tisućnjaku oko kojeg u blizini nema visokih vrhova, stoga, neometan višim vrhovima s Gran Paradisa pruža se jedinstveni pogled na sve četiri strane svijeta. Posebice dojmljiv pogled pada na vrhove kao što su: Mont Blanc (4810 m), Grandes Jorasses (4208 m), Matterhorn (4478 m) i Monte Rosa (4633 m).

Uspon na Gran Paradiso, bilo kojim putem, zahtijeva dobru fizičku spremnost i kondiciju jer predstavlja prilično veliki stupanj napora.Postoje dvije "normalne rute", odnosno dva pristupa normalnim putom. Ostale rute spadaju u alpinizam. Najpopularnija i najbrža ruta je preko Rifugio Vittorio Emanuele II. Druga je preko Rifugio Federico Chabod.

Sam vrh Gran Paradiso iz neposredne blizine.-----

KOLNI PRISTUP:
Iz Opatije krenuli smo u 8 sati s 2 osobna automobila preko graničnog prijelaza  Pasjak prelazimo u Sloveniju, na Kozini u Italiju. Od Trsta auto cestom preko Milana i dalje prema Torinu za Aostu. Nakon prolaska kroz Aostu na zapadnoj strani silazi se s autoceste na rotoru „Aosta-Ovest-Saint Pierre“. Dalje nastavljamo lokalnom cestom 45 km do Pont Valsavarenche. Lokalna cesta je dobro opskrbljenima s putokazima, tako da ne predstavlja problem dolaska do odredišta. Dužina puta 700 km. Vrijeme vožnje 8 sati (s 2 stajanja).
U malo selo Pont Valsavarenche, dolazimo točno u 16 h. Na mjestu gdje završava cesta s lijeve strane nalazi se (besplatni) veliki parking. S obzirom da je Gran Paradiso vrlo popularan vrh, nije ni čudo da je parking prepun automobila. Vadimo stvari iz auta – spremamo ruksak, za nekoliko minuta spremni smo za pohod.

Uobičajeno je da se uspon na Gran Paradiso izvodi u 2 dana. Prvi dan do doma Vittorio Emanuele II, a drugi dan na Gran Paradiso i povratak na parking. Kako sam na početku napomenuo, zbog velike udaljenosti i zbog komfora uspon smo izveli u 3 dana na način:

Prvi dan    -  obuhvaća dolazak od Opatije do Valsavarencha i uspon do doma Vittorio Emanuele II.
Drugi dan –  uspon na Gran Paradiso i povratak istim putom do doma.
Treći dan  - od doma spust do parkinga i nastavak vožnje do Opatije.

PRVI DAN: NEDJELJA, 16. SRPNJA, 2017. - USPON DO DOMA VITTORIO EMANUELE II.

S parkinga Pont Valsavarench (n/v 1960 m) prema putokazu stazom označenom br. 1 skrećemo lijevo za dom Vittorio Emanuele II (oficijelno vrijeme 2,30 min.). Prelazimo preko mosta potoka „Torrente Savara“ uz njega širokim putom blago polegnutim 15 minuta do doma Tetras Lyre (n/v 2000 m). Od tu put nastavlja kroz šumu ariša lijepo građenom stazom – "mulatijerom" koja se strmo uspinje u kontinuitetu kroz mnogostruke zavoje i na taj način ublažava strminu i olakšava uspon. Najvećim dijelom staza prolazi između 2 bujična potoka koji vodu dobivaju  topljenjem ledenjaka. Kako sve više dobivamo na visini vidici su sve širi i ljepši. Uz češća zastajkivanja radi fotografiranja i uživanja u nesvakidašnjim prizorima parka Gran Paradiso, vrijeme je brzo prošlo da nismo ni primijetili, a već smo stigli do doma i prije predviđenog vremena (2 h i 20 min.).

Na parkingu – spremni za pohod. Prije toga valja uključiti i podesiti GPS uređaj.

Na stazi uz potok Torrente Savara do doma Tetras Lyre.

Na stazi po serpentinama

Bučni potok, koji vodu dobiva topljenjem ledenjaka.

Izlaskom iz šume na travnati plato prošaran kamenjem i travom, otvaraju se lijepi pogledi na vrhove Mont Ciarforon i Becca di Monciair.

Dolazak u dom – Rifugio Vittorio Emanuele II (n/v 2735 m).

Nakon dolaska u Dom uslijedio je smještaj u lijepo uređenom starom domu, a nakon toga večera i priprema ruksaka i naveza, kako  ne bi sutradan gubili vrijeme i raspitujući se o vremenu za sutrašnji dan u koje je doba  najbolje krenuti na vrh. Od domara  smo dobili kvalitetne informacije -  vremenska prognoza dobra. Najbolje vrijeme za uspon  je od 5 do 6 sati. Vodiči sa svojim klijentima, kao i većina kreću vrlo rano oko 3  do 4 h. Stoga, je naša odluka da se krene u 5 h i 30 minuta bila dobra, što se kasnije pokazalo kao izvrsna odluka.

USPON NA GRAN PARADISO
DRUGI DAN: PONEDJELJAK, 17. SRPNJA, 2017.

Ishodišna točka pohoda je Rifugio Vittorio Emanuele II (n/v 2735 m), Vrh Gran Paradiso (n/v 4061 m). Povratak istim putom do doma Vittorio Emanuele II (n/v 2735 m). Ukupna dužina staze (uspon i spust) 9,8 km. Aktivno vrijeme kretanja 4 h i 33 minute. Vrijeme stajanja 5 h i 40 minuta, te ukupno provedeno vrijeme 10 h i 13 minuta. Visinska razlika pri usponu 1325 m, pri spustu 1326 m. Minimalna visina 2735 m, maksimalna 4061 m.

Nakon ranog jutarnjeg buđenja i doručka krenuli smo na pohod u 5 h i 25 minuta. Dan je dovoljno jasan gotovo da i ne treba čeona svjetiljka.
Uspon na Gran Paradiso je zapravo kombinacija stijena, snijega i leda, lijepa je to tura – tehnički nije zahtjevna, ali zato je potrebna dobra fizička pripremljenost i kondicija.

To je jedan od razloga da je ovaj vrh veoma posjećen od mnogih planinara, alpinista i turno skijaša. Ovaj pristup normalnim putom predstavlja izvrstan uvod za aklimatizaciju i penjanje drugih vrhova iznad 4000 metara.

Od doma dobro označenim smjerokazom ulazimo na stazu prema sjeveroistoku koja vodi preko velikih granitnih kamenih blokova. Staza nije označena klasičnim markacijama, već povremeno naslaganim gomilama kamenja kao male piramidice ili čuljci. Izlaskom iz velikih kamenih blokova, već se razdanilo, svjetiljke nisu više potrebne. Slijedimo dobro vidljivu stazu po  manjim kamenim grotama – oblutcima sve do kuloara i morene, gdje započinje snježni jezik ledenjaka (n/v 3150 m) – vrijeme hoda 1 h i 20 minuta – visinska razlika 415 m dužina 2,2 km.

Slijedimo ugaženu snježnu stazu uz potok koji vodu dobiva iz ledenjaka „Ghiacciaio del  Laveciau“. Nakon desetak minuta hoda odvajamo se desno od potoka i dolazimo do mokre stijene 10-tak m visoke preko koje se prelijeva voda, uz koju se moramo popeti. Tu treba malo više pažnje kako ne bi došlo do otklizavanja.

Od doma nakon prelaska kamenih blokova.

Pogled unazad na dom Vittorio Emanuele II.

Na početku snježnog kuloara.

Uz potok –  topljenja ledenjaka.

Na mjestu gdje treba popeti desetak metara visoku mokru stijenu

Prve zrake sunca obasjavaju vrhove.

Ispred nas u koloni nekoliko naveza.

Vremenski uvjeti su  savršeni. Sunčano i vedro, bez vjetra, snijeg tvrd idealan za hodanje, nema vidljivih pukotina i zaista je sigurna tura. Ubrzo sustižemo grupe u navezu, barem 50-tak koji su krenuli prije nas. Nakon 2 h hoda dolazimo na nadmorsku visinu od 3400 m - početak ledenjaka „Ghiacciaio del  Gran Paradiso“. Sve prolazi kako treba, napredujemo postupno i sigurno. Tu navlačimo dereze. Prelazimo ledenjak do visine 3800 m, tek nakon 4 h uspona od ishodišta dolazimo do Becca di Moncorve, gdje dalje nastavljamo u 2 odvojena naveza po 3 u svakom navezu.

Od tu lijevo prema sjeveru još 1 h hoda po ledenjaku gdje prestaje podno vrha. Dalje slijedi penjanje po kamenim blokovima do vršnog grebena. Na uskom ispostavljenom dijelu postavljeni su spitovi. Vodiči, koji vode svoje klijente obavezno postavljaju osiguranja, stoga, gubi se dosta vremena, iako je naša grupa prošla bez osiguranja – na prečnici postavljene su dvije zamke koje pomažu u prelasku opasnog dijela grebena.  Ispred nas je nekoliko naveza koji čekaju da dođu na red. Konačno, kad se većina razišla nakon 1 h i 30 minuta došli smo i mi na red. Bez veće gužve mogli smo uživati na prekrasnom vrhu uz bijeli kip Madone, koja mu daje duhovnu dimenziju, pri čemu je tu duhovnost iskoristio  jedan naš član opustivši se kroz meditaciju.

Pogled unazad na Valsavaranche i Aostu pod oblacima. U daljini Mont Blanc i Grandes Jorasses.

U kombinaciji snijega, leda i kamenja.

Po ledenjaku po strmijem dijelu uspona.

Pogled prema istoku.

Podno vrha Becca di Moncorve 3875 m.

Postavljanje naveza.

Pogled unazad na Alpske vrhove koji iz oblaka izviruju kao otoci iz mora.

Od Becca di Moncorve staza okreće ulijevo prema sjeveru do vrha Gran Paradiso.

Pogled prema vrhu.

Na vrh Gran Paradiso stižemo u 10 h i 30 minuta. Vrijeme hoda 5 h i 5 minuta. Uslijedila je duga pauza od 1 sat i 30 minuta za fotkanje i uživanje u prelijepom sunčanom danu i panoramskim vidicima, obzirom da je ovaj vrh usamljen i neometan većim vrhovima – pogledi su veličanstveni i nezaboravni, a pogotovo ako ste prvi puta na visini iznad 4000 m. Od vrha Gran Paradiso  prema sjeverozapadu nižu se slijedeći vrhovi: Picolo Paradiso (3926 m), Becca di Montandayne (3838 m), Herbetet ( 3778 m), Gran Serra (3552), pa dalje sve do vrha Grivola (3969 m). Prema jugoistoku grebeno se nižu slijedeći vrhovi: Il Roc ( 4026 m), Becca di Moncorve (3875 m), Tresenta (3609 m), Ciarforon (3642 m), Becca di Monciair (3545 m)  i završava s Denti del Broglio, na desnoj strani.

 

Pogled s grebena na stazu kojom smo došli.

Kip Djevice Marije ( "Madonna" Na talijanskom jeziku) na vrhu se nalazi od 4. srpnja 1954. Alpinist-svećenik "Don Pierino Balma" jedan je od promicatelja i sudionika projekta postavljanja "Madonne" na vrh Gran Paradiso. Nedavno je kip restauriran u Firenci. 

Kako kip Madone daje duhovnu dimenziju vrhu, našlo se vremena i u opuštanju kroz meditaciju.

Zajednička fotka u društvu s Madonom – Mirko, Boris, Sergio i Sanjin.

Na vrhu – Fedor i Silvano.

Povratak istim putom do doma Vittorio Emanuele II, gdje ćemo prenoćiti i sutradan ujutro spust do Pont Valsavareche, te nastavak vožnje do Opatije. Nekoliko fotki pri spustu.

Prelazak preko pukotina.

U navezu pri spustu.

Dolazak u dom Vittorio Emanuele II.

Stari - lijepo uređeni dom.

Odraz vrhova u jezeru lago de montcorve -  Mont Ciarforon (3642 m) i Becca di Monciair (3545 m).

 

Pročitajte više na: http://mbjelan.bloger.index.hr/