Lista putopisa
Postaja teretne žičare_Velika Golica _Krvavka_Mala Golica_Postaja teretne žičare
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 15. veljače 2018.


GolicaKraljica narcisa (njem.: Kahlkogel) sa svojom nadmorskom visinom 1835 m je dio glavnog grebena na zapadnom djelu Karavanki. Nalazi se sjeverno iznad Jesenica, na granici između Slovenije i Austrije. Greben Golice proteže se od Jakljeva sedla (1488 m) na zapadu do prijevoja – sedlo Suha (1430 m) na istoku u dužini od 3,8 km. Na grebenu Golica od njenog glavnog vrha prema istoku nižu se još dva manja vrha: Krvavka (1785 m) i Mala Golica (1646 m).

Cijeli greben Golice iznad 1500 m je gol (travnat - bez šumskog raslinja), po čemu je planina i dobila svoje ime. Južna, travnata padina Golice vrlo je strma -  poznata po poljima gorskih narcisa (sunovrata), koji planinu krase u svibnju. U to vrijeme planina je posebno posjećena od brojnih planinara i izletnika.

Pogled na vrh Velike Golice od idiličnog mjesta - Planine pod Golicu

KOLNI PRISTUP:
Iz Ike krenuo sam osobnim automobilom u 7 h i 30 minuta. Vožnju sam nastavio preko graničnog prijelaza Rupa – Ilirske Bistrice  do Postojne, od kuda nastavljam autocestom  prema Ljubljani i dalje u pravcu Kranja i Jesenica do izlaza s autoceste na čvoru za Kranjsku Goru. Tu ulazim u Jesenice – vožnju nastavljam kroz grad do putokaza, gdje skrećem lijevo za Planinu pod Golico i dalje lokalnom cestom do kraja naselja planine pod Golico, gdje završava asfaltna cesta. Od Jesenica do Planine pod Golico – dužina asfaltne ceste 5,1 km. Dalje, vožnju nastavljam šumskom cestom do donje postaje teretne žičare i raskrižje planinarskih putova. Dužina šumske ceste  4,7 km. Cesta u donjem dijelu prati Črni potok i nakon 2,4 km dolazi se do raskrižja šumskih cesta. Na tom raskrižju treba skrenuti lijevo za Golicu, desno cesta nastavlja za Javorniški rovt i Jesenice. Od ovog križanja preostaje još 2,3 km do donje postaje teretne žičare, ispred koje je zabranjeno parkiranje. Auto se može parkirati na proširenjima uz šumsku cestu.

ISHODIŠTE POHODA:
Donja postaje teretne žičare i raskrižje planinarskih putova (1211 m). Koča na Golici (1582 m), vrh Velike Golice (1835 m), vrh Krvavka (1785 m), Mala Golica (1646 m), prijevoj – sedlo Suha (1430 m), te ishodište pohoda (1211 m). Ukupna dužina staze 8,1 km. Visinska razlika pri usponu 769 m. Visinska razlika pri spustu 769 m. Aktivno vrijeme hoda 2 h i 46 minuta. Vrijeme stajanja 1 h i 30 minuta. Ukupno provedeno vrijeme 4 h i 17 minuta – kao što je vidljivo u tabelarnom prikazu gpx tragova.

Info s zaslona gpx uređaja.

Na Golicu vodi nekoliko markiranih putova, ja smo odabrao najkraću varijantu uspon od donje postaje teretne žičare  za potrebe opskrbe koče. Tu je ujedno i raskrižje planinarskih putova: Lijevo vodi staza naziva Zimska „zahtevna pot“ za koču na Golici (1 h i 30 min.). Ja redovito biram zahtjevnije uspone, ovog puta odabrao sam lakši uspon, obzirom da sam se uputio na planinarenje sam. Na smjerokazu ispisano je odredište s potrebnim vremenima hoda: koča na Golici 1 h, te Golica 1 h i 30 minuta. Pohod započinjem u 10 h i 10 minuta širokom stazom – starom vlakom, koja se na mjestima pretvorila u duboke vododerine. Staza nije teška, dobro je označena, umjereno se uspinje krivudajući kroz mješovitu šumu bukve i smreke. Nakon 35 minuta laganog hoda izlazim iz šume na travnati proplanak, gdje se nalazi raskrižje putova: desno odvaja se put za (Belščiva, Stol, Markljava planina i Pusti rovt), ravno - staza nastavlja prema zimskoj kućici ispod koče, te dalje nekoliko minuta kroz krušljivu stijenu dolazim do koče na Golici (1582 m).

Donja postaja teretne žičare.

Raskrižje putova: Lijevo zahtevna pot – desno lakši put.

Na stazi kroz šumu prema Golici.

Na širokom dijelu staze.

Pogled sa staze na koču na Golici.

Pogled unazad na travnati dio staze.

Zimska kućica.

Stepenište napravljeno od oblica u krušljivoj stijeni.

Raskrižje putova ispred koče: lijevo staza vodi na Planinu pod Golicu zahtjevna pot – zimska, lijevo –Jekel, Rožca, Baba i Kepa, ravno koča i vrh Golica.

Kratak odmor ispod koče na Golici (1583 m). Koča zatvorena.

Koča na Golico stoji na razglednom mjestu južne padine Golice, tik iznad ruba šumskog pojasa. Na tom je mjestu 1892. godine Njemačko-Austrijsko planinarsko društvo izgradilo koču i dali joj naziv -  Njemačka koča. Taj naziv bio je vrlo bolan za slovenske planinare, zato je SPD u Kranjskoj Gori osnovalo planinarsku podružnicu (ogranak) - 1903. godine. Iste godine, podružnica je odlučila izgraditi na vrhu Golice slovensku koču. Gradnja koče započeta je 1904. a dovršena i otvorena 13. jula, 1905. godine. Koča je dobila ime po Francu Kadilniku strastvenom planinaru koji je uveliko pomagao izgradnju koče. Darovao je 7000 kruna ( pravo bogatstvo za ono doba). Nakon izgradnje koče na vrhu Golice Njemačka koča (slo.- Nemška koča) preimenovana je u „Spodnju“ - Jesenišku koču. 

U junu, 1943. godine partizani su zapalili obje koče, kako ne bi služile kao uporište njemačkim snagama. PD iz Jesenica 253 m ispod vrha Golice na mjestu gdje je bila Njemačka koča izgradilo je današnju „Koča na Golici“ s 40 ležaja. Ove godine, članovi PD Jesenice su 29. augusta, pri koči na Golici  organizirali tradicionalni susret jeseničkih planinara i drugih ljubitelja gora i planina, sa svrhom promocije planinarstva i zdravog života. Tom prilikom obilježena je 110 – godišnjicu izgradnje Kadilnikove koče na vrhu Golice. Na svečanom obilježavanju 110 - obljetnice ponavlja se višegodišnja ideja i nastojanje da se ponovno izgradi koča na vrhu Golice.

Kadilnikova koča na vrhu Golice 1905. godine.

Od koče staza nastavlja u smjeru sjevera, po dobro vidljivoj i utabanoj stazi, najprije umjerenim usponom, zatim nastavlja vijugajući po vrlo strmim planinskim travnjacima. Nakon 25 minuta uspona, staza izlazi ispod grebena, gdje put zavije ulijevo i nakon dvjestotinjak metara staza izlazi na greben, od kuda se otvara pogled na Korušku u Austriji. Preostaje još 15 minuta uspona po lakšoj grebenskoj stazi do vrha. Na tom putu upoznao sam planinara iz PD Idrije iz Višnje Gore, gospodina Vinka Bogotaja i s njime nastavio do vrha Golice (1835 m).

Gornja postaja teretne žičare.

Pogled na vrhove Julijskih Alpe, među njima strši „tata“ Triglav.

Pogled na Planinu pod Golicom.

Pogled na vrh Krvavke i greben Karavanki prema istoku.

Kako se sve više dižem, koča postaje sve manja i dalja, pogledi sve širi.

Pogled prema Austriji na Korušku i rijeku Dravu.

Pogled prema vrhu Golice.

Dolazak na vrh Golice (1835 m) uočava je geodetski stup i ruža smjerokaza – planinskih pravaca.

Vrh Golice je veća travnata zaravan, na kojoj se još i danas vide temelji Kadilnikove koče. Vrh je označen s geodetskim stupom i betonskim stupom na kojemu je ugravirana ruža smjerokaza - planinskih pravaca. Dvadesetak metara prema jugu nalazi se žig i metalna kutija s upisnom knjigom. S ovog vrha pruža se prekrasan pogled na sve strane svijeta, obzirom da nema ni jedne veće planine u blizini, koja bi zaklonila pogled. Prema istoku vidi se dugi greben Karavanki preko Struške, Belščice do Stola. Na grebenu Karavanki prema zapadu vidljivi su vrhovi:  Klek, Hruški vrh, Dovška Baba i Kepa. Prema jugu vide se travnati greben Golice i naselje Planina pod Golico. Vrlo lijep pogled otvara se prema sjeverozapadu na Korušku prema Austriji na dolinu Drave, Klagenfurt, Villach i jezero, Worthersee, Ossiacher See,  Faaker See, te dalje u daljini austrijske Julijske Alpe. Prema sjeverozapadu na slovenskoj strani također jasno se vidi središnji dio  Julijskih Alpa s Triglavom, Stenarom i Škrlaticom.

Pogled prema Villachu i  jezeru Faaker See.

Pogled na greben Karavanki prema istoku.

Pogled na greben Karavanki prema zapadu i na Julijske Alpe.

Zajednička fotka na vrhu Golice, u društvu Vinka Bogataja.

Nakon kraće pauze i marende na vrhu, moja slijedeća tura predviđa uspon na Krvavku (1785 m) i Malu Golicu (1646 m), te spust do prijevoja sedlo Suha (1430 m), a potom kružno ispod vršnog grebena do koče na Golici. Pozdravljam se s Vinkom u nadi da ćemo se sresti još koji puta u planinama ili na nekom drugom mjestu. Od vrha spuštam se 10 minuta i dolazim do križanja putova: desno put vodi prema koči na Golici, ravno nemarkirana grebenska staza vodi prema vrhu Krvavka po putu zvanom  „put graničara“. Nastavljam grebenom do sedla između Golice i Krvavke, a potom strmim usponom do vrha Krvavke (1785 m). S ovog vrha, kao i s cijelog grebane, neodoljivi su pogledi na sve strane.

Pogled na vrh Krvavke.

Pogled unazad prema vrhu Golice.

Na vrhu Krvavke (1785 m).

U nastavku staza slijedi strmi spust do Male Golice (1646 m), te nakon toga, uslijedila je  lakša strmina do raskrižja putova na prijevoju – sedlo Suha (1430 m), gdje staza izlazi na šumsku cestu. Od vrha Golice do sedla Suha dužina grebena  je 2,3 km. Vrijeme hoda s odmorima 1 h. Na ovom križanju, gledano iz pravca dolaska: lijevo Prešernova koča (4 h), ja nastavljam desno prema  koči na Golici (30 min.) šumskom cestom 150 metara, nakon toga  staza zavija ulijevo i ulazi na markirani šumski planinarski put. Staza, u prvom dijelu vodi kroz gustu bukovu šumu dobivajući na visini 70 m, na dužini od 600 m, a nakon toga nastavlja po izohipsi grebena Golice, gotovo polegnuta na prosječnoj nadmorskoj visini od 1500 m. Ovaj dio staze nije zanimljiv – nema vidika. Nakon 20 minuta hoda dolazim do slijedećeg raskrižja putova ispred koče na Golici. Desno staza vodi do koče, ja nastavljam lijevo istim putem do ishodišta – (donje postaje teretne žičare), gdje i završava moja današnja avantura planinarenja.

Pogled na koču s istočnog dijela staze.

Pogled prema Maloj Golici.

Pogled na koču s istočnog dijela staze.

Pogled unazad prema vrhu Krvavke.

Još jedan pogled na korito rijeke Drave.

Prijevoj – sedlo Suha (1430 m).

Raskrižje putova – sedlo Suha.

Na šumskoj stazi prema koči na Golici.

Raskrižje putova ispred koče na Golici.

Na stazi pri spustu prema ishodištu.

Konačno,  zasluženi odmor.

LINK-Album sa slikama:

https://photos.google.com/share/AF1QipNDjWaySibOgnWNBw-mBBwJXRd1ctUYQ-8ubtPS-5HKNwT8ehDAY2MPlEWWhrgS8g?hl=hr&key=bnJyaTEyV05WLUdkMG1aSUU4a2FHdklvME1QY0RR