Lista putopisa
Prenj _ Ferrata Osobac
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 1. srpnja 2018.

 

Subota, 02. Lipnja 2018. godine

Prenj je najljepša planina u BiH, a poznat je kao „Bosanski Himalaji“. Upravo geomorfološke specifičnosti su osnovni atributi koji čine Prenj najljepšom planinom BiH.  Prenj je mozaik raznolikih oblika reljefa, kao što su: visoravni, zaravni, poljane, zaobljeni, zupčasti, vitki, pločasti grebeni, planinski lanci, okomite stijene, kanjoni, klisure, duge kotline, vrtače i jame… i niz drugih oblika koji se mogu naći samo na planini Prenj.

Stoga, svi istraživači, alpinisti, planinari, rekreativci, bilo domaći ili strani, koji su bar jednom posjetili ovu planinu, nepodijeljenog su mišljenja o Prenju. Ne samo da je najljepša i najatraktivnija planina zbog svog visokog planinskog reljefa, nego i zbog svog specifičnog dolomitskog krša, zbog svog mikro reljefa (škrape, vrtače, žljebovi…), zbog specifičnog hidrološkog podzemlja, te zbog svojih 11 vrhova iznad 2000 metara nadmorske visine. Zbog svega navedenog, postoje  čvrsti osnovi da se Prenj, Čvrsnica i Čabulja proglase Nacionalnim parkom prirode BiH.

Već davnih pedesetih godina pokrenuta je inicijativa da se ovo područje stavi pod zaštitu. No, međutim, ondašnje institucije u bivšoj državi, kao i sada u novoj, nemaju sluha da se područje planine Prenja, Čvrsnice i Čabulje stavi pod adekvatnu zaštitu i proglasi NP Prirode. Najveći razlog tome leži u činjenici, da je ovo područje rezervirano za izgradnju energetske baze, protiv čega se danas bore razne institucije i udruge. Bespravna vikend naselja, bespravne šljunčare, prekomjerna i neselektivna sječa šuma, te izgradnja hidro elektrana u gornjem dijelu Neretve, traži hitnu zaštitu ovog područja.

Pogled na feratu Osobac s vrha Kruna.

Nekoliko osnovnih karakteristika: Ferata Osobac na Prenju je izgrađena po sjeveroistočnom bridu karizmatičnog prenjskog vrha Osobac. Dugačka je 1200 metara sa visinskom razlikom oko 700 metara. Kao takva spada u najveće ferate regije. Kategorizira se kao zahtjevna, tehnički srednje i povremeno vrlo teška, sa svim elementima visoko gorskog planinarenja, a njeno penjanje predstavlja istinski užitak. Službeno ferata je otvorena koncem svibnja 2018 godine.

PRISTUP AUTOMOBILOM (do Crnog polja)

Pristup Crnom Polju dosta je jednostavan. Od Konjica treba slijediti putokaz za Boračko jezero do sela Borci. Putokaz za Crno polje stoji s desne strane asfaltne ceste. Tu treba skrenuti  na makadamsku cestu  prohodnu za terenska vozila. Dužina ove makadamske ceste do Crnog Polja je 10 km. Na području Crnog Polja je kraj makadamske ceste a tu je i proširenje na kojem se može parkirati nekoliko automobila. Kod ovog makadamskog uspona na drugom križanju makadamskih putova treba skrenuti desno i u nastavku treba slijediti tu cestu do Crnog polja.

Ukoliko nemate vlastito terensko vozilo, može se angažirati lokalna agencija koja za tu uslugu uzima 100 KM ili 400 kn. Za tu svrhu mi smo koristili Futura travel Agency (www.futura-line.com).

 

ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)

Ishodišna točka pohoda je Crno Polje ( 1373 m), Planinarsko sklonište Jezerce (1650 m), vrh Osobac ( 2102 m). Spust kružno do PS Jezerce (1650 m) i dalje nastavak do planinarske kuće Vrutak (1575 m). Ukupna dužina staze 18,6 km. Visinska razlika pri usponu 1528 m, pri silasku 1337 m. Ukupno vrijeme hoda 12 h i 03 minute. Minimalna visina 1359 m. Maksimalna visina 2025 m. Prosječni nagib 18%.

Opis puta

Četveročlana ekipa u sastavu Jure i Krešimir Ćurković, Ozren Karoca i moja malenkost, za glavno odredište četverodnevnog izleta i planinarenja odabrali smo susjednu državu BiH – planinu Prenj. Cjelokupnu organizaciju izleta i planinarenja razrađenu do najsitnijeg detalja, preuzeo je Jure, obzirom da je više puta planinario po vrhovima Prenja.

Plan izleta i planinarenja osmišljen je na slijedeći način:

1. dan 01.06.2018.

Dolazak u Konjic - smještaj (1 noćenje uz polu pansion) u „Rafting restoran - Bijela“ – (Travel agencija Konjic), može se pronaći i pod nazivom Motel Vila Bijela. Nakon smještaja i  večere slijedile su pripreme, što je uključivalo uzimanje hrane za 3 dana i preuzimanje ključa od Planinarske kuće Vrutak u kojoj ćemo odsjesti dva dana, a kojom upravlja PD Borašnica iz Konjica. Ova PK Vrutak je baza za uspon na dva prenjska vrha: Lupoglav i Veliku Kapu.

Rafting restoran – Bijela nalazi se na ušću rijeke Bijela koja utječe u Neretvu. Smještaj je vrlo lijep i udoban. Sobe uredne i čiste, hrana po izboru – odlična, a osoblje više nego ljubazno. Uz smještaj - odnos cijene, količine i kvalitete je povoljan, stoga, preporučujem svakom onom koji se nađe u ovom kraju da posjeti ovu destinaciju neće požaliti i bit će zadovoljan. Više informacija možete pogledati na Web_u: Motel Vila Bijela- https://www.booking.com/hotel/ba/motel-vila-bijela.hr.html

Kuća je smještena na ušću rijeke Bijela, koja neposredno stotinjak metara niže utječe u Neretvu.

Pogled od benzinske pumpe s desne strane korita rijeke Bijele.

Lijepo uređene sobe s kupaonicom.

2. dan 02.06.2018. – Prenj (ferrata Osobac)


Crno Polje – Planinarsko sklonište Jezerce – uspon po ferrati na vrh Osobac – spust (kružno) do PS Jezerce te nastavak do Planinarske kuće Vrutak.

Za ovakvu osmišljenu 3-dnevnu organizaciju planinarenja trebalo je imati dva terenska vozila ili angažirati lokalnu agenciju koja se bavi tim uslugama prijevoza po planinskim vrletima, što smo mi i učinili. Prvi dan prijevoz na Crno Polje, a 3 dan nakon završetka planinarenja treba doći po nas na Rapta, do planinarskog doma – Senad Muhibić – Dundo, te prijevoz do odredišta gdje smo odsjeli Konjic - Bijela.

Planinarska staza započinje na okretištu makadamske ceste u Crnom Polju. Na samom početku staze postavljena je tabla minsko sumnjivo područje pa prvih nekoliko stotina metara treba isključivo ići po stazi i ne skretati u šumu, na to nas je dodatno upozorio naš vozač. Staza je uhodana, dobro markirana i sigurna za planinarenje. U nastavku, planinarska staza najprije vodi po prenjskoj travnatoj goleti koja je prošarana sa rijetkom munikom, zatim ulazi u bukovu šumu iz koje izlazi na čistinu s rijetkom šumom crnog bora i munike a pejzaži koji se otvaraju pred očima imaju rajska obilježja.

Crnopoljska uvala je prekrivena plitkim vrtačama raznih nepravilnih oblika, u kojima se nalaze dvije lokve sa snježničkom vodom, a između njih su niski, glavičasti i obli vrhovi. Tu su i izvori žive vode Česma i Lokvice. U ljetnim mjesecima znaju presušiti.

Nakon prijeđenih 5,4 km i 2 h laganog hoda dolazimo do raskrižja putova, gdje se ova staza spaja s onom koja dolazi iz smjera Ruišta.

Dolazak na Crno Polje. Na ovom proširenju završava makadamska cesta.

Na početku staze. Iz priložene fotografije vidi se da zalihe hrane koja nije stala u ruksak raspoređena je po najlonskim vrećicama i plastičnim kantama. Ruksaci napunjeni opremom za zimske uvjete (dereze, cepin, užad, sponke – karabini, gurtne,  set za ferratu, gamaše, kacige, vreće za spavanje, odjeća za 3 dana…Težina ruksaka od 15 do 20 kg.

Na stazi kroz bukovu šumu.

Izlaskom iz šume pred nama se otvaraju čarobni – rajski pejzaži.

Na stazi neposredno prije raskrižja putova.

Nakon kraće pauze za odmor, od ovog raskrižja koje se nalazi podno obronaka Malog Osobca (1715 m) preostaje nam još 1,5 km do PS Jezerce, gdje treba savladati visinsku razliko od 150 m. U nastavku staza dalje vodi kroz Lasni do, te nas nakon pola sata laganog hoda dovodi do PS Jezerce, gdje stižemo u 10 sati i 35 minuta.

Pogled unazad – nezaboravna ljepota planine Prenj.

Dolazak na mani prijevoj od kuda se lijepo vidi PS Jezerce.

Ispred skloništa Jezerce postavljeni su smjerokazi na kojima su ispisane kontrolne točke Visoko gorske hercegovačke transverzale s nazivom imena vrhova i vremenima hoda.

Dolazak u PS Jezerce. Tu smo zatekli manju grupu planinara.

Planinarsko sklonište "Jezerce" nalazi se u samom srcu Prenja i služi kao uporište za izlazak na planinske vrhove Zelenu glavu, Lupoglav, Otiš, Osobac i druge. Zbog svog položaja i pitke vode ovdje se održavaju alpinistički kampovi jer je većina vrhova Prenja u dohvatu Jezerca. Dio je Visoko gorske hercegovačke transverzale VHT KT 9. Sklonište je izgrađeno na nadmorskoj visini od 1650 m, podno vrha Taraš nedaleko od izvora Jezerce. Pretpostavka je da je tu negdje bila planinska kuća "Katharinen Hütte" koja je izgrađena za vrijeme Austro-Ugarske vladavine. Za vrijeme rata 1991-1995 godine, planinarsko sklonište je bilo u potpunosti uništeno. Krajem 2005. godine, otvaranjem foruma na web portalu zone-2000, javila se ideja o obnovi planinarskog skloništa "Jezerce" od strane nekolicine entuzijasta i istinskih zaljubljenika Prenja.

Uz veliki uloženi trud i rad Sklonište je službeno otvoreno sredinom ljeta 2016. godine - u vlasništvu je Udruge građana „Zone-2000“

Kuća je izgrađena je od kamena i drveta, obložena izolacijom i limom. Vanjske dimenzije kuće su 6,5 x 6,5 metara. Sastoji se iz dvije etaže: prizemlja s dnevnim boravkom i drvarnicom, u kojem je prostoru smještena i peć na drva i potkrovlja u kome je spavaonica - kapaciteta za 20 osoba. Kuća se ne zaključava, stoga, je nazivamo i skloništem.

Kamena ploča pričvršćena na prednjoj strani PS Jezerce s logotipom U.G. Zone 2000.

Pogled na Osobac od PS Jezerce.

Nakon duže pauze koja je poslužila za odmor i marendu, uslijedile su pripreme za uspon feratom na vrh Osobac. Iz ruksaka vadimo sve suvišne stvari i uzimamo samo ono što je potrebno za taj dan za  uspon po ferati.  U sklopu toga, nedaleko od Skloništa  odlazimo  obići izvor Jezerce i popuniti zalihe sviježom izvorskom vodom. Od PS Jezerce pristupni put „ferati  Osobac“ dug je 1,5 km za što je potrebno  oko 1 h laganog hoda. Pristupni put ferati je zapravo staza koja dolazi iz Rakova Laza preko Skoka. Skok je sedlo na nadmorskoj visini oko 1500 m, koje spaja sjeverozapadni brid Osobca i Taraš. Sa Skoka započinje uspon po „Ferati Osobac“ a skretanje sa planinarske staze na nju nije označeno smjerokazom.

Na stazi prema ferati.

Na pristupnom putu prema ferati po razlomljenim kamenim grotama.

Na zasnježenom dijelu staze.

Završne pripreme za uspon po ferati.

Početna točka uspona po ferati.

Nakon skretanja sa markirane planinarske staze, slijedi dosta oštar uspon uzbrdo po busenjima trave i siparu do početne točke ferate, koja vodi gotovo uz vertikalnu stijenu, po siparu i krušljivom kamenju. Na samom početku uspona, dolaze i prva iskušenja, jer slijedi priječenje po krušljivom kamenju, koje je mjestimično osigurano klanfama i treba paziti na penjače koji dolaze iza vas.

Kako je vidljivo i s fotografije na samom ulazu u feratu već su nastala oštećenja. Prvi dio sajle visi i odvojio se od učvršćenja ( sidrišta) a dobar dio ovog početnog uspona treba odraditi u slobodnom penjanju.

Kada se savlada ovaj dosta oštri početni dio, slijedi gotovo vertikalni uspon uz stijenu po stepenicama (klanfama), koji uz aktivnu upotrebu nogu, zahtijeva i značajnu pomoć ruku.

Nakon prvih stepenica uspon se nastavlja priječenjem police desno do ulaska u uski i okomiti procijep između dviju okomitih stijena i nastavlja nešto polegnutijem kuloarom obložen manjim kamenčićima – siparom. Na tom dijelu treba posebno posvetiti pozornost gdje zagaziti kako ne bi došlo do odronjavanja sitnog kamenja koje bi moglo ugrozilo penjače iza nas.

Na početku - oštar uspon po vertikalnoj stijeni osiguran s klanfama i sajlama.

Ferata vodi kroz uski procijep, a uspon se odvija u kombinaciju slobodnog penjanja uz pomoć sajle i rijetko postavljenih klanfi. 

Prolaz kroz krušljivi kuloar, gdje je potrebna posebna pozornost kako ne bi došlo do obrušavanja kamenja na penjače iza nas.

Kada se prođe kuloar slijedi još jedan oštar uspon uz vertikalnu stijenu po stepenicama s većim međusobnim razmakom, koji uz aktivnu upotrebu nogu, zahtijeva i značajnu pomoć ruku.

Odmah na početku ovog uspona vidi se da je on prava adrenalinska bomba i da ne dozvoljava puno opuštanja. Uz to cijelo vrijeme treba paziti na krušljivo kamenje koje može ozlijediti penjače iza vas.

Na krušljivom dijelu ferate.

Pogled unazad  - Krešimir i Jure.

Pogled naprijed na dio ferate po kojoj se treba popeti uz djelomičnu mokru stijenu.

Kada se savladaju ove stepenice ispred nas stiže se na položeniji dio koji vodi po zatravljenom kamenjaru, a nakon njega kroz klekovinu. Ovaj dio uspona je osiguran sajlom provučenom kroz prosječenu klekovinu. U nastavku uspona dolazi se na ispostavljeni greben koji treba savladati. Kao osiguranje sigurnog prelaska, na njemu su postavljene sajle, klinovi, klanfe i na jednoj okomitoj glatkoj stijeni skaline poslije kojih se ponovo izlazi na ispostavljeni greben koji je sa istočne strane obrastao u klekovinu a sa zapadne je gotovo okomita stijena.

Nakon grebena ferata prolazi kroz prosječenu klekovinu sve do vrha Pod Osobac (neki ga zovu Mali Osobac što nije ispravno, jer Mali Osobac je istočnije i visok je 1715 m).

Na polegnutom – zatravljenom dijelu ferate.

Na ispostavljenom okomitom bridu stijene.

S brida okomite stijena sajla vodi lijevo po kojoj se nastavlja oštar uspon uz pomoć klanfi i klinova.

Uspon po nešto polegnutijem grebenu. U nastavku penjanje feratom se nastavlja u kombinaciji prolaska kroz klekovinu i rubom grebena.

Pogled u dolinu prema Konjicu i okolnim naseljima.

Osiguranje sajlom postavljeno je i na prolazu kroz klekovinu.

Izlazak iz klekovine i nastavak po grebenu.

Nastavlja se višekratna izmjena penjanja kroz kleku i oštrim usponom po grebenu sve do vrha „Podosobca“.

Na ispostavljenom dijelu grebena, gdje su sjeverne padine potpuno okomite.

Penjanje u kombinaciji sajli i klanfi.

Pogled kroz okno na udaljene vrhove Prenja.

Na krušljivom grebenu.

Prolaz kroz dobro prosječenu klekovinu.

Pogled na vrh Podosobca i njegov greben kojim se treba popeti.

Vrlo strmi početak uspona po grebenu Podosobca, gdje preostaje malo prečenja, te  ponovni nastavak strmim usponom po grebenu do samog vrha.

Zadnji dio grebena pred vrh je nešto polegnutiji.

Duža pauza na vrhu Podosobca.

Pogled s vrha Podosbac na vrh Osobac.

U nastavku, uspon vodi ponovo po manje ispostavljenom grebenu od Podsobca do Osobca, jednostavniji je, lakši i adrenalinski manje zanimljiv. U početku ove dionice sajle su postavljene kroz prosječenu klekovinu, zatim dolazi dio kojeg treba penjati po razvedenom kamenjaru a nakon njega ponovo se dolazi do vertikalne stijene na kojoj su postavljene stepenice. Kada se savladaju prethodno spomenute stepenice, uspon se nastavlja po manje ispostavljenom grebenu, koji u početku vodi po razvedenom kamenjaru, zatim kroz klekovinu i konačno u završnom okomitijem dijelu spušta se za nekoliko stepenica i priječi stijenu po ispostavljenoj polici do ponovnog izlaska na greben po kojem se po planinarskoj stazi stiže na vrh Osobac.

Na uskom grebenu kroz klekovinu.

Na mjestima malo i slobodnog penjanja.

Kroz kleku prema vrhu Osobac.

Prije samog izlaska na greben i vrh Osobca, potrebno je proći usku policu u dužini desetak metara na kojoj je sajla prekinuta obrušenim kamenjem. Prelazak ovom uskom policom ispod koje je duboka provalija bio je najteži, obzirom da nije bilo čvrstih hvatišta za ruke, a pod nogama  nesigurno i slobodno kamenje. Nakon prolaska ove police uslijedio je kraći uspon na greben i po njemu na vrh Osobca.

Zajednička slika na vrhu Osobca

Vrh Osobac s nadmorskom visinom 2024 m nalazi se na sjeveroistočnoj strani Prenja, izdvojen je od ostalih visokih prenjskih vrhova, na što mu samo ime podsjeća. Sa njegovog vrha, upravo zbog položaja i izdvojenosti, pružaju se odlični i nezaboravni vidici na ostatak Prenja i na druge hercegovačke planine.

Nakon duže pauze koju smo iskoristili za marendu, odmor i uživanje u prelijepim vidicima, došlo je vrijeme za silazak. Pretražujemo ovaj mali prostor na vrhu kako bi pronašli markaciju za silazak u dolinu, nažalost markacija nema nigdje. Čitava ferata je dodatno nepotrebno obilježena i planinarskim markacijama pa na vrhu smo očekivali isti tretman za silazak. Konačno nakon dužeg pretraživanja naišli smo na jednu markaciju po kojoj smo odredili smjer kretanja. Dalje markacija nije bilo. Ovaj silazak je obavljen po jugozapadnom grebenu i zatravljenom kamenjaru do prijevoja podno vrha.

Od prijevoja do križanja sa nekadašnjom stazom planinarskog uspona, smjer silaska je djelomično označen „ćuljcima“ pa je kretanje nešto jednostavnije. Kada smo izašli i na ugaženu planinarsku stazu, po njoj smo nastavili  dalje do križanja sa stazom koja dolazi sa Crnog polja. Od ovog križanja nastavili smo istim putom ponovo do PS Jezerce.

Pri silasku s vrha po strmom zatravljenom kamenjaru bez markacija do prijevoja.

Od prijevoja smjer silaska određuju ćuljci sve do izlaska na planinarsku stazu, kojom dalje nastavljamo do križanja sa stazom koja dolazi iz Crnog Polja i Rujišta. Od ovog križanja istom stazom do skloništa Jezerce.

Dolaskom u planinarsko sklonište Jezerce zatekli smo veću grupu planinara iz Beograda, koji ostaju prenoćiti u skloništu. Nakon odmora i osvježenja, uslijedilo je pakiranje opreme koju nismo nosili na uspon po ferati. U ovom planinarskom izletu mi smo imali organiziran smještaj u planinarskoj kući Vrutak. Od PS Jezerce preostaje na 4 km puta po lijepu ugaženoj i markiranoj stazi do PK Vrutak. Na tom putu prošli smo nekoliko zasniježenih dijelova na kojima nije trebala  uporaba dereza ni cepina.

Pogled sa staze na Jezerce i na greben Osobca i njegov vrh Podosobac. Vrh Osobac iz ove pozicije čini se manji.

Na stazi prema PK Vrutak.

U PK Vrutak stigli smo u sumrak.

Na kraju ovog planinarskog izleta, upitali smo planinare iz Konjica - zašto nije markirana staza silaska s vrha Osobca, od istih doznajemo da nitko ne želi markirati stazu jer se radi o minski sumnjivom području. S druge strane su rekli da nijedno planinarsko društvo nije angažirano na održavanju ove lijepe „Ferate“, pa misle da će cijeli trud i novac utrošen u njenu izgradnju, biti bačen u vjetar.

U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, na topo karti, vertikalni profil staze, te album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.

Gpx tragovi na Google Earthu.

Gpx tragovi na topo karti.

Vertikalni profil staze.

Album sa slikama:

https://photos.google.com/share/AF1QipMpO71YgT2Tk1rMkistDTqkRa8rHhS5IUvfnbSa2ACJudOeG_pDtp9uLxfGhgd7aA?hl=hr&key=Q2J1RXlWTWlOMHpnY3JZMDhLNGh2ZzBXZ2hMZmlB