Lista putopisa
Prenj_PK Vrutak_Zakantar_Vrh Lupoglav_Zakantar_PK Vrutak.
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 5. srpnja 2018.

 

3. dan - Nedjelja, 03. lipnja 2018.

PRENJ, je visoki planinski masiv u sjevernom dijelu Hercegovine, počinje od mjesta Glavatičeva na Neretvi, proteže se sve do Bijelog polja kod Mostara. Na rubovima planinskog područja nalazi se više prirodnih i umjetnih jezera kao što je Boračko jezero (prirodno) te umjetna jezera na rijeci Neretvi: Jablaničko, Grabovičko i jezero Salakovac. Prenj se može podijeliti na 4 osnovne cjeline:

Sjeveroistočni Prenj: Borašnica (Osobac, 2024 m), Konjička Bjelašnica (Kruna i Velika Kapa, 2004)
Jugozapadni Prenj: Glavni greben: Botini (2015 m) - Vjetrena brda (Erač, 2076 m) - Lupoglav (2102 m) - Herač (2046 m) - Galić (2035 m) - Otiš (2098 m) - Zelena glava (2155 m). 
Zapadni-sjeverozapadni Prenj: Sjeverozapadni greben najvišeg planinskog dijela Prenja čine: Kantar - Veliko brdo - Vidovo (1451 m) - Veliki Prenj (odn. Has, 1916 m) - Cvitina-Cetina (1992 m).

Jugoistočni Prenj : Sivadije (1967 m).

Među prenjskim vrhovima nalazi se nekoliko visoko planinskih dolina i uvala na visinama iznad 1000 metara. To su: Tisovica, Vlasni dô i Velike bare, Lasni dô, Crno polje, Bijele vode, Čemerni dô, Lučine i Glogovo. Tu je i poznati planinski prijevoj Ruište (1050 m). Po svemu sudeći se vidi da je Prenj planina u svakom pogledu zanimljiva za planinare, alpiniste, rekreativce, kao i za istraživače vrlo privlačiva tim više, što putovanje po Prenju nije teško i naporno, a nagrađuje nam trud svojim krasnim vidicima i veličanstvenošću divne prirode. Naš je današnji cilj popeti se na Lupoglav.

Pogled na vrh Lupoglava od prijevoja „Rame“.

Lupoglav (2102 m), je jedan od najatraktivnijih i najljepših vrhova Prenja. To je kultni vrh bosanskohercegovačkih alpinista.  Do 1970. godine zimi je bio neosvojiv i onda su trojica alpinista -  Ilija Dilber, Zijah Jajatović i Milorad Stjepanović, krenuli na uspon 14 veljače iz planinarskog doma na Jezercu i nisu se vratili. Rekonstrukcija je pokazala da su po lijepom vremenu, preskijavši gotovo cijelu planinu, došli do Lupoglava, popeli se na vrh  istočnom stranom, i pri silasku pali niz zapadnu stijenu, u Barni do.

U znak sjećanja i poštovanja prema tim hrabrim alpinistima na prvi zimski uspon na Lupoglav i tragediju koji se dogodila nakon toga, gotovo 40 godina organizira se Memorijalni pohod na Lupoglav, vikendom oko 14. veljače

Uobičajeni pristupi planinskom području Prenja su iz najbližih većih gradova Konjica, Jablanice i Mostara, koji se svi nalaze na magistralnom putu Sarajevo - Ivan sedlo - Konjic - Jablanica - Mostar - Jadran. Iz ovih gradova se pristupa manjim mjestima i kanjonima te udolinama odakle počinje većina staza i markiranih putova do planinarskih objekata i vrhova.

Osim markiranih planinarskih staza, od rubnih dijelova Prenja vode i mnogobrojne šumske ceste (putovi), prohodne za brdske bicikle, terenska vozila i pješake - sve do visokih planinskih dolina, sa kojih su mogući usponi prema središnjem dijelu masiva. Do njega se najlakše može doći s Tisovice ili od PK Vrutak. 

PRISTUP AUTOMOBILOM ( do doline Tisovica)

Iz Konjica treba voziti u smjeru Boračkog jezera i Konjičke Bijele, do križanja s cestom koja se odvaja za  Boračko jezero i dalje nastaviti desno za Konjičku Bijelu. Od ove točke (skretanja) vozi se još 4,5 km po asfaltnoj cesti, koja završava na kraju sela Konjička Bijela, kod pilana. Nakon toga, nastaviti makadamskom cestom (samo za terenska vozila) višebrojnih serpentina i nakon prijeđenih 24 km preko Ljubine i Rapta dolazi se u dolinu Tisovica, koja se pruža podno vrha Zelene glave.

Od mjesta pogodno za parkiranje automobila do PK Vrutak je potrebno savladati 210 metara nadmorske visine na udaljenosti od 2,2 km. 

ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)

PK Vrutak (1593 m), Izvor vode - Vrutak (1510 m). Rame (1910 m), vrh Lupoglav (2102 m). Povratak istim putom do PK Vrutak (1593 m). Ukupna dužina staze 16,3 km. Vrijeme traga 8 h i 09 minuta. Visinska razlika pri usponu 1152 m, a pri silasku 1119 m. Prosječni nagib 15%.

Analiza gpx traga.

Opis puta

Za ovaj planinarski izlet ishodišna točka pohoda je PK Vrutak. Do nje smo došli prethodni dan od Crnog Polja, preko vrha Osobca i PK Jezerce.

Planinarska kuća Vrutak smještena je na vrhu doline Tisovica na nadmorskoj visini 1593 m. Koristi se kao polazna baza za najčešće planinarske uspone na Krunu, Veliku Kapu, Lupoglav, Otiš i najviši prenjski vrh Zelenu glavu.  Da bi se osiguralo prenoćište u ovoj zaključanoj planinarskoj kući, treba kontaktirati PD Borašnica iz Konjica koje upravlja s ovim skloništem -  nazvati gosp. Seada Ribića na broj mobitela: +387 61 741 797 ili tajnicu Amiru na broj mobitela: +387 61 918 891 i dogovoriti se oko preuzimanja ključa. Cijena noćenja u ovoj planinarskoj kući je 5 KM po osobi. Kuća je vrlo uredna i čista, omogućava komforan smještaj za 10 osoba. U blizini kuće nalazi se izvor pitke vode, do kojeg se stiže za desetak minuta laganog hoda.

Ustajemo naspavani i odmorni. Loži se vatra, kuha se kava i čaj, na stolu se ispred kuće servira bogat obrok – treba nam energija za ovaj dugotrajan i naporan uspon na Lupoglav. Nakon jutarnjeg doručka u 8 h i 42 minute krenuli smo prema zadanom cilju.

Početak planinarskog puta započinje umjerenim silaskom kroz visoku borovu šumu. Tu na samom početku stoji tabela s upozorenjem „Opasnosti od mina“, slijedimo markiranu stazu do izvora Vrutak (8 min.), gdje uzimamo potrebne zalihe hladne izvorske vode. Od izvora prelazimo dolinu na drugu stranu, gdje se ova staza ubada na onu koja dolazi i Tisovice.

Vrijeme jutarnjeg doručka.

Na početku staze upozorenje „Mine zabranjen prolaz“.

Na stazi prema izvoru.

Na izvoru Vrutak – punjenje boca hladnom izvorskom vodom.

Drugi dio izvora plići.

Prelazak preko doline Tisovice na drugu stranu.

Pogled niz dolinu Tisovice.

Prelaskom  doline Tisovice slijedimo dobro ugaženu i markiranu stazu koja kružno vodi preko Zakantara na krašku uvalu Čemerikovi doci uz samo podnožje vrha Crnoglav (1892 m) i nastavlja uspon preko Rupa i zapadnog obronka Soplja (1808 m) prema dolini Luče. Na području Zakantara nalazi se istoimeni izvor „Zakantar“, no, ovaj izvor nije preporučljiv, jer postoji upozorenje na opasnost od mina, zbog toga treba ga izbjegavati i ne silaziti sa staze.

Dolina Zakantar u pozadini - markantni zub – Crnoglav.

Na planinarskoj stazi kroz uvalu Zakantar.

Pogled unazad na Otiš i Zelenu glavu.

Vjetrena brda.

Na stazi kroz klekovinu - Čemerikovi doci.

Rupe - Kratka pauza za predah  i uživanje u prekrasnom prenjskom nesvakidašnjem krajoliku.

Na ovom dijelu planinarskog puta staza je dobro obilježena i vodi kroz područje koje je gorjelo nekoliko godina prije. Izgorjela je sva klekovina, a ostaci su maknuti s planinarske staze, pa snalaženje i orijentacija nisu upitni. Nakon prijeđenih 6,4 km dolazimo do značajnog raskrižja putova „Lučine“. To je sjecište planinarskih putova na sjeverozapadnoj strani Vjetrenih brda koji dolaze iz Tisovica, Crnoglava, Lučina, Hasa i Međuprenjova. Nakon toliko prijeđenih km izašli smo na drugu stranu Prenja, jer se planina odatle proteže još daleko u svim pravcima. Glečerska dolina Luče otvorena ka kanjonu Mostarske Bijele. Lijepo se vide vrhovi Has, Veliki Prenj i Cvitina. Doista, doživljaj je vidjeti tu nesvakidašnju ljepotu Prenja.

Odatle, planinarska staza nastavlja po izohipsi Vjetrenih brda, uglavnom po siparu, stalno uzdižući se do manjeg prijevoja zvano „rame“ (1900 m) između Vjetrenog brda i Lupoglava, od kuda se otvara veličanstven vidik na sjevernu stranu Lupoglava i markantni sjeveroistočni greben u piramidi ovog vrha, koji je zimi cijelom dužinom pod ledom i snijegom.

Opožareni dio planine.

Raskrižje planinarskih putova.

Na proplanku od kuda se po prvi puta vidi Lupoglav  sa sjeverne strane.

Sve što se više približavamo Lupoglavu nailazimo na snježišta na kojima nije potrebna zimska oprema (dereze i cepin).

Na zasniježenim strmijim dijelovima ide se u navezu uz korištenje dereza i cepina.

Ovakve situacije  izmjenjuju se nekoliko puta – (snijeg pa sipar). To nam usporava napredovanje, pa za prelazak preko dužih dionica i sipara bez snijega skidamo dereze. Konačno stižemo do Ramena, od kuda se pruža najljepši  pogled na Lupoglav na njegovu sjevernu stranu, gdje se nalazi najstrmiji i najveći sipar.

Pogled na Lupoglav od „Ramena“ na sjeveroistočnu i sjevernu stranu.

Rame pruža dobru priliku za predah i uživanje. Međutim, vrijeme nam to ne dozvoljava. Kako je dan odmicao vrijeme se pogoršavalo, oblaci se navlače na vrhove, u daljini čuje se i grmljavina, a znamo dobro da je planina Prenj poznata po naglim promjenama vremena. Odlučno nastavljamo dalje.

Na sjevernoj strani Lupoglava, kao i vrhovima iza Lupoglava u lancu Vjetrenih brda, snijeg se zadržava do kasno u ljeto, a na mjestima u uvalama i tijekom cijele godine.

Od Ramena, na ovom posljednjem dijelu, planinarska staza priječi po najstrmijim padinama, koja ulijeva strah i traži oprez i za vrijeme uspona bez snijega. Za uspone, kada je ova dionica pod snijegom, a posebno početkom ljeta kada snijeg omekša nekoliko centimetara, a ispod tvrdi i zamrznuti led, lako dolazi do otklizavanja. Na kraju snježna krpa završava kamenjarom, tada u takvim uvjetima  (kao što je to naš slučaj )  treba imati svu potrebnu opremu za siguran  prelazak strmih i opasnih snježnih padina, gdje se nagib kreće iznad 35%. Bez snijega, veliki sipar nije problem,  mada je bilo i onih koji su iskusili ovu nelagodu.

Prva polovica velikog sipara je bez snijega, dok se na drugoj polovici nalaze debele naslage leda i snijega.

Prelazak preko najstrmije snježne - sjeverne padine Lupoglava.

Pogled unazad, gdje se vidi debljina snijega iznad 3 m.

Nakon prolaska spomenutih padina izlazi se na manje sjeverozapadno sedlo između Ovčjih i Vjetrenih brda, od kuda dalje staza nastavlja jugozapadnom i južnom padinom do vrha Lupoglav. Od ovog sedla

slijedi dosta oštar, ali ne i pretjerano naporan uspon po serpentinama do vrha Lupoglava.

Prema vrhu s jugozapadne strane.

Vrh Lupoglava je označen gomilom kamenja u kojem se nalazi metalna kutija s upisnom knjigom, na kojoj je istaknuto ime vrha i nadmorska visina. Na metalnoj kutiji je i natpis sa kontrolnom točkom VHT (Visokogorska Hercegovačka transverzala).

Osjećaj koji me obuzima ispunjen je ushićenosti i zadovoljstvom dosegnutim vrhom dovoljna je nagrada za uloženi napor i nezaboravni – veličanstveni pogledi s njegova vrha.

Vidik sa Lupoglava, zahvaljujući njegovoj formi i visini, pruža se na sve strane svijeta neometan višim vrhovima. Stoga, se lijepo vide gotovo svi vrhovi Prenja, i planine u njegovu okruženju - Čvrsnica, Vran, Velež, Maglić ..., a posebno je impresivan pogled na dolinu Lučine.

Na vrhu Lupoglava (2102 m).

Pogled na Vjetrnan brda.

Pogled na najviši vrh Prenja Zelenu glavu i Otiš.

Nakon duže pauze koju smo iskoristili za okrijepu i uživanje u prekrasnim vidicima, vraćamo se istim putom do PK Vrutak. Silazak započinje južnom stranom stazom koja vodi po zatravljenoj i kamenitoj padini, te nas ubrzo dovodi do prijevoja s kojeg ulazima na snježnu padine sa sjeverne strane Lupoglava. Navlačimo dereze, cepin u ruke i nastavljamo prečenje strme padine, sa koje izlazimo na drugi dio velikog sipara bez snijega. U nastavku silaska bilo je puno lakše i opuštenije. Nekoliko fotik pri silasku.

Sjeverna starana Lupoglava - prečenje ispostavljenog dijela snježne padine.

Naizmjenično prečenje snježnih dijelova i sipara.

Pri silasku.

Pogled od uvale Zakantar na Zelenu glavu i Otiš.

Nadopuna zaliha vode i povratak u PK Vrutak.

U nastavku slijedi: gpx tragovi na Google Earthu, topo karti, vertikalni profil staze te album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.

Gpx tragovi na Google Earthu.

Gpx tragovi na topo karti.

Vertikalni profil staze.

LINK: Album sa slikama uspona na Lupoglav:

https://photos.google.com/share/AF1QipM1F6xphZFXF8qOq5Il6lzqQsfkizHx0E9wKvb_98UlcMc1o7ptaA-YCJARIMG5Vg?key=dGRHRm83VW8xV1NCM2NHTFRybzloNTJ5ZmQxWk5B