Lista putopisa
PS Puma_Velika Duvjakuša_PS Josip Goreta_Lišanjski vrh_PS Rupe_Cetina
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 10. ožujka 2018.


Drugi dan našeg boravka na Dinari predviđen je za pohod od ishodišne točke planinarske kuće Puma (1630 m) na slijedeće vrhove i planinarska skloništa: Velika Duvjakuša (1708 m), Torlakova glava (1674 m), Snježnica (1664 m), planinarsko sklonište Josip Goreta (1530 m), Marin bunar (1400 m), Katuništa (1402 m), Lišanjski vrh (1794 m), te planinarsko sklonište Rupe (1360 m). Dužina staze 20.9 km. Aktivno vrijeme hoda 6 h i 19 minuta. Vrijeme stajanja 5 h i 31 minuta. Ukupno provedeno vrijeme 11 h i 50 minuta. Savladana je visinska razlika pri usponu 983 m, pri spustu 1258 m, kao što je vidljivo na zaslonu gps uređaja. Cilj je bio cjelodnevni boravak na planini i uživanje u ovoj nesvakidašnjoj ljepoti Dinare.

Info sa zaslona gps uređaja.

Ishodišna točka današnjeg pohoda je planinarska kuća Puma (1630 m). Ime je dobila po 7. GBR „Pume“. Smještena je u blizini Velike Duvjakuše podno Rosića glavice na 1630 m nadmorske visine - najviši planinarski objekt u RH.

To je zidana katnica kapaciteta 20 ležaja u potkrovlju. U prizemlju se nalazi opremljena velika kuhinja s blagovaonicom sa zatvorenom verandom u kojoj je smještena cisterna s pitkom vodom - (kišnica). Ispred kuće s ulazne strane je manja nadstrešnica s velikom ograđenom terasom s prekrasnim vidicima. U lijepo uređenoj i čistoj planinarskoj kući Puma, s još udobnijim smještajem – omogućen nam je dobar odmor i san.

Planinarska kuća „Puma“

Osvanu je lijep i sunčan dan, dobro odmoreni i naspavani puni volje i elana -  odlučni da nastavimo s  realizacijom plana drugog dana. Pohod započinjemo u 6 h i 30 minuta. Neposredno iza kuće sa sjeverne strane nalazi se smjerokaz koji upućuje na Veliku Duvjakušu (15 min.), Jankovo brdo (3 h i 30 min.) i Troglav (1 h i 30 min.). Markirana staza kreće kolnim putom prema zapadu i nakon stotinjak metara skreće sa kolne ceste lijevo na planinarski put koji vodi prema sjeveru do raskrižja planinarskih putova: lijevo za Duvjakušu i Jankovo brdo, desno za Troglav. Od ovog križanja preostaje nam desetak minuta penjanja sa istočne strane na vrh Velike Duvjakuše (1708 m).

Pogled na vrh Velike Duvjakuše s južne strane od raskrižja putova.

Na području Troglavske skupine vrhova -  Velika Duvjakuša sa svojih 1708 m najveći je vrh Dinare s hrvatske strane.  Svi ostali veći vrhovi, uključivo i Troglav, nalaze se na BiH strani. Vršni dio Velike Duvjakuše je prostrana tratina (zaobljena glavica) bez posebno izraženog vrha. Nalazi se na nižem grebenu koji se pruža usporedo s glavnim grebenom Troglava. Na vrhu je izgrađeno spomen -  obilježje 31 pripadniku 7. BRG „Pume“ koji su poginuli na širem prostoru Dinare.

Spomenik je izgrađen na kamenom podiju u obliku položenog križa. U gornjem dijelu križa u mozaiku je natpis “7. gardijska brigada RH Pume” s likom pume, a sve ostalo je napravljeno od kamenih blokova, doniranih od porušene crkve sv. Mihovila u Kijevu. Križ tvori 31 kameni blok. Na svakom bloku uklesano je ime i prezime, te dan, mjesec i godina pogibije. Velika Duvjakuša je KT HPO, u limenoj kutiji nalazi se upisna knjiga i žig.

Vidici s vrha su prelijepi i nezaboravni u svim smjerovima. Prema sjeveru dominira greben Troglava sa svojim najvišim vrhom, prema istoku  i jugoistoku lijepo se vidi Kamešnica i Biokovo, prema jugu Mosor i Svilaja, te prema jugozapadu i zapadu Veliki Kozjak, Promina i Dinara. U neposrednoj blizini upečatljiv je pogled na Peručko jezero i Vrliku.

Na kolnom putu prema Duvjakuši.

Pogled unazad na Rosića glavicu podno koje je izgrađena planinarska kuća Puma.

Spomen- obilježje 7. GBR „Puma“  - svečano otvoreno 2012.

Pogled na Čvrsnicu, Biokovo i Mosor.

Pogled na greben Troglava i njegov najviši vrh.

Peručko jezero i Svilaja.

Zajednička fotka na vrhu Duvjakuše.

Od Velike Duvjakuše nastavljamo put prema Torlakovoj glavi. Spuštamo se po stazi kroz klekovinu sa zapadne strane padine do brežuljkaste travnate visoravni. Nakon toga staza vodi blagim usponom po travnatom grebenu s istočne strane Torlakove glave.

Na samom početku uspona uz stazu dolazimo do jame „snježnice“ u kojoj je debljina snijega preko jedan metar. U slučaju nestanka vode snijeg bi mogao poslužiti kao dobar izvor vode. Od ove jame desetak minuta laganog hoda dolazimo do Torlakove glave (1674 m) – prostrane  zaobljene glavice na kojoj stoji gomila kamenja ozidana u obliku stošca visine preko 2 m.

Na spustu sa zapadne strane Velike Duvjakuše.

Pogled unazad na travnatu zaravan i Veliku Duvjakušu.

Jama snježnica u kojoj se snijeg zadržava tijekom cijele godine.

Na vrhu Torlakove glave (1674 m).

S ovog vrha jednako lijepi su vidici, kao i s Velike Duvjakuše. Golemi valoviti plato pruže se u nedogled u nizu povezanih brežuljaka, između viših dinarskih vrhova koji dominiraju u nepreglednoj visoravni, a prostor se doima nestvarnim i nesvakidašnjim, kao na nekom drugom planetu.

U planinarskom smislu ovaj predjel Dinare za svakog planinara je zanimljiv i poželjan da se na njega dođe. Slika ispred, iza i oko nas je veličanstvena, a pogledi nezaboravni. Bilo gdje da se okrenemo vidimo neslućene kontraste krša, kamena, travnatih livada, beskrajnih pašnjaka i vrtača omeđenim suhozidima, u kojima će svaki planinar istinski uživati.

Pogled s vrha Torlakove glave na Jankovo brdo na čijem vrhu je postavljeno planinarsko sklonište.

Ovaj dio planine Troglavske skupine zahvatio je požar početkom travnja ove godine, gdje je izgorio veliki dio površine s hrvatske strane i gdje je nastala velika šteta. Dio plastičnih stupića koji služe za zimske markacije uništen je tim požarom. U slučaju lošeg vremena i magle, orijentacija ne bi bila tako jednostavna kao za lijepa i sunčana dana.

Nakon trodnevnog pohoda vrhovima Dinare, nazvao sam gosp. Darka Gavrića – Čerču da ukažem na uništeni dio markacija i da doznam kakvi su planovi za obnovu, kad ono dobra vijest iz PU Dinaridi. U telefonskom razgovoru s gosp. Darkom Gavrićem – Čerčom doznajem, da su pripreme dovršene i da je započela obnova novih putokaza i markacija, ovog puta sa željeznim pocinčanim stupićima  koji su obloženi aluminijskom folijom u znaku planinarske markacije. Nema više tog požara koji će takve markacije uništiti. To mogu samo Dinaridi, naša najaktivnija  i najbolja PU na nivou RH.

Od Torlakove glave desetak minuta spusta staza izlazi na makadamsku cestu po kojoj nastavljamo 700 m do prijevoja između Jančarske glavice (1689 m) i Snježnice (1664 m). Tu je i raskrižje putova: desno odvaja se staza za Snježnicu (5 min.) i Jankovo brdo (1 h i 30 min.), ravno za Rupe, planinarsko sklonište Josip Goreta i Marin bunar.

Od Snježnice i ovog prijevoja spuštamo se u niže predjele preko Gubelja do bogatih travnjaka i dolaca na kojima odavno nema stada ni pastira, tek vidljivi ostaci nekadašnjeg pastirskog života. Staza dalje prati dijelom makadamske ceste u kombinaciji s planinarskim putovima, te nas dovodi do planinarskog skloništa Josip Goreta (1530 m).

Na makadamskom putu prema Snježnici.

Na spustu od prijevoja u niže travnate dolce.

Na stazi po nepreglednim pašnjacima i livadama.

Planinarsko sklonište Josip Goreta (1530 m) se nalazi na predjelu Ćorina Lacmena i njegovog vrha (1574 m), na dijelu zvanom Vilinski smet. Izgradnjom ovog planinarskog skloništa  i markiranjem novih putova centralni dio planine Dinara postao je dostupniji i nama planinarima omogućen je višednevni boravak u ovom jedinstvenom prostoru i svijetu netaknute iskonske ljepote.

Podignuto je sredinom ljeta 2013. godine (tipa kontejnera), a sastoji se od jedne prostorije u kojoj je dio za spavanje i dio za blagavaonu, smještajnog kapaciteta do 8 osoba. S prednje, ulazne strane napravljena je velika nadstrešnica s terasom. Značajno je napomenuti, da je u izgradnji ovog skloništa svoj doprinos dalo HPD Zolj iz Vrlike.

Pored toga, Društvo je preuzelo obvezu njegovog održavanja, kao i obvezu čišćenja, markiranja i održavanja planinarske staze od Ježevića do Marina bunara i od Cetine do Pl. skl. Rupe. Osoba za kontakt je Bernard Mucalo - Bere mob.098-971-28-56.

Dolazak na planinarsko sklonište Josip Goreta.

Planinarsko sklonište Hrvatski vitez „Josip Goreta“ (1530 m  na str. HPS-a i na str. Dinarida, dok je na tabli skloništa ispisana visina 1550 m).

Od skloništa  pruža se prekrasan vidik na Peručko jezero i na greben Svilaje. Mjesto stvoreno za odmor i uživanje. Pristup skloništu je moguć iz više pravaca: od  V. Duvjakuše,Troglava, od pl.skloništa "Rupe", a najbliži pristup je iz Ježevića, stazom preko Crvenih greda ili preko Suhaća i Kozje jame. U obe ove varijante potrebno je okvirno (3 h i 30 min.).

Unutarnji dio skloništa – vidljivo je da su radovi u završnoj fazi uređenja. Potrebno se spomenuti da spremnik za vodu nije u funkciji, postoji pukotina pri  samom dnu.


Nakon duže pauze za odmor i marendu nastavljamo spust stazom koja vodi u niže travnate doline, prelazeći preko Ćorina Lacmena i Grabina doca, te nas uskoro dovodi do raskrižja: S istočne strane ubada se staza koja dolazi od Ježevića preko Suhaća i Kozje jame, s jugozapadne strane dolazni put je od Ježevića preko Crvenih greda. Mi nastavljamo desno prema sjeveru do izlaska na kolni put koji povezuje pl. kuću Puma s pl. skloništem Rupe. Tu je i raskrižje putova gledano iz pravca dolaska: lijevo odvaja se staza za Rupe,  mi nastavljamo ravno za Marin bunar.

Dobro markirana staza vodi paralelno podno kolnog puta po kamenjaru do livade u čijoj se sredini nalazi Marin bunar (1400 m) s pitkom vodom. Naime, PU Dinaridi dali su uzorke vode na analizu kod nadležnih institucija, gdje je potvrđeno da je voda pitka, a to se odnosi na izvor vode zvani Čatrnja.

Na stazi pri spustu od skloništa Josipa Goreta.

Pogled na dolce ograđene niskim suhozidom.

Pogled na veličanstvene Crvene grede.

Na putu prema Marinom bunaru.

Marin bunar (1400 m) je nepresušni izvor vode (lokva) koji je služio kao pojilište za domaće životinje - blago koje su pastiri izgonili u ove dijelove planine na ljetnu ispašu. Lokva je obzidana kružno niskim kamenim zidom.

Od lokve povratak je istim putom do raskrižja, od kuda dalje staza nastavlja makadamskim – kolnim putom preko travnatih livada predjela Katuništa i Razvala gotovo polegnuta s malim oscilacijama u visini. Nakon 700 m prijeđenih od raskrižja dolazimo do lijepe male privatne kućice obnovljene u autohtonom stilu „Katuništa“ - opskrbljene s pitkom vodom dostupne za upotrebu za svakog prolaznika (dobronamjernika). Tu smo u hladu napravili dužu pauzu i dopunili zalihe vode.

Put dalje vodi preko Razvale do još jednog raskrižja na (1402 m): lijevo odvaja se staza za uspon na Antića glavicu (1538 m). Mi nastavljamo desno i dalje kolnim putom preko travnatih livada gdje se staza pri kraju livade počinje penjati do manjeg prijevoja (1450 m) smješten između vrhova s lijeve strane -veliki Vagan, a s desne strane - Janjčag.  

Dolazak do lijepo uređenog „Katuništa“ – opskrbljenog s pitkom vodom.

Katunište s druge strane.

Na stazi preko Razvalina.

Od raskrižja za Antića glavicu prema prijevoju.

Pogled s prijevoja na greben Slimena i Lišanjski vrh.

Od prijevoja (1450 m) smješten između vrhova  veliki Vagan i Janjčag, staza se spušta po kolnom putu preko Njivica do Matića dolca u dužini 2 km, gdje doseže najnižu točku nadmorske visine na ovoj stazi,  pri tom gubeći na visini 139 m.

Od Matića dolca s najnižom nadmorskom visinom staza započinje s umjerenim usponom 300-ak metara do križanja planinarskih putova. Tu nam se pružaju dvije mogućnosti: lijevo kolnim putom do pl. skl. Rupe ili desno na Lišanjski vrh. Kako je naš cilj bio Lišanjski vrh, nastavili smo desno planinarskom stazom, koja nas nakon prijeđenih 250 m dovodi do izvora pitke vode zvani „Čatrnja“.

Od prijevoja započinje silazak po lošem kolnom putu do Matića dolca.

Matića dolac, jedva vidljivi ostaci pastirskih stanova – katuništa.

Raskrižje putova: lijevo pl. skl.  Rupe (45 min.), desno Lišanjski vrh (2 h).

Izvor – Čatrnja.

Od Čatrnje staza se penje oštrije uzbrdo u dužini 500 m, a nakon toga nastavlja kosim primjerenim – dobro izvedenim usponom prečeći niže dijelove Solile iznad Rupa, zatim nastavlja i dalje prečenje istim nagibom podno vršnog grebena Slimena i njenog vrha (Šljeme 1762 m), te nas dovodi do odvojka s lijeve strane za pl. skl. Rupe.

Od ovog odvojka staza vijuga po serpentinama dovodeći nas do prijevoja „Privija (1719 m). Do ovog prijevoja dolazi kolni put s BiH, tu je i raskrižje putova s bosanske strane: Lijevo staza vodi za Lišanjski vrh, desno na Crni lug, Crni bunar,Zeleno brdo i Džilitan. Nama preostaje još petnaestak minuta laganog hoda po vršnom grebenu do Lišanjskog vrha (1794 m), gdje dolazimo u 16 h i 10 minuta.

Od Čatrnje na položenijem dijelu uspona.

Prečenje grebena Solila.

Dosegnuvši nadmorsku visinu iznad 1550 m, otvara se veličanstven vidik na Dinaru. Na ovom dijelu staza blago uspinje prema zadanom cilju po travnatim padinama prošaranim kamenjarom.

Pogled prema prijevoju Privija i Lišanjskom vrhu.

Dosegnuvši nadmorsku visinu iznad 1550 m, otvara se veličanstven vidik na Dinaru. Na ovom dijelu staza se blago uspinje prema zadanom cilju po travnatim padinama prošaranim kamenjarom.

Kraća pauza za odmor i osvježenje.

Vršni greben.

Na Lišanjskom vrhu (1794 m) postavljeno planinarsko sklonište. To je šesterokutno metalno sklonište crvene boje, istog oblika i veličine kao i sklonište na Jankovu brdu. Unutar skloništa su klupe za sjedenje. Od skloništa prema zapadu stotinjak metara dalje postavljen je veliki drveni križ.

S ovog vrha pružaju se  široki vidici na sve  s obje strane dinarskog masiva. Posebno se doima pogled na Dinaru i njen vrh Sinjal, na Veliki bat, Janjčiji vrh- Žrvanj, na Kijevski bat i Svilaju, na Troglav i da ne nabrajam dalje – nezaboravni vidici.

Pogled prema prostranstvima susjedne BiH.

Križ na zapadnoj strani vrha.

Zajednička fotka na vrhu.

Nakon jednosatne pauze za ručak i uživanje u prelijepom danu i u prirodnom nesvakidašnjem ambijentu, nastavljamo spust do planinarskog skloništa Rupe, gdje ćemo i prenoćiti. Silazimo istim putom do skretanja na pl. skl. Rupe. Staza dalje nastavlja južnom stranom travnate padine i nakon 1 sat spusta od vrha dolazimo u planinarsko sklonište Rupe (1363 m).

Na spustu prema skloništu Rupe.

U dolasku pogled na sklonište Rupe.

Planinarsko sklonište „Rupe“ s nadmorskom visinom 1363 m izgrađeno je na travnatoj zaravni podno Lišanjskog vrha. Osnova je metalni kontejner obložen drvom u obliku lamperije. Sastoji se od jedne prostorije u kojoj se nalazi peć i smještaj kapaciteta 8 ležaja. S južne strane dodana je zatvorena veranda s blagovaonicom. Sa sjeverne strane izgrađena je nadstrešnica sa velikim stolom i klupama za 20 osoba. Na istoj strani nalazi se spremnik s pitkom vodom (kišnicom). U skloništu je upisna knjiga i žig. Naš namjera je prenoćiti u skloništu i sutradan se spustiti do Cetine.

Smještajni kapacitet do 8 osoba.

Pogled na unutrašnjost zatvorene verande.

U ovom skloništu je organizirano prenoćište i slijedeći dan je pohod nastavljeno od ishodišne točke pohoda - PS Rupe do izvora Cetine i crkve Svetog Spasa iz 9. Stoljeća.

Odavno u tri dana nismo prošli toliko slikovitim krajolikom s toliko lijepih i veličanstvenih vrhova s prekrasnim vidicima, planinarskih skloništa, valovitih brežuljaka, travnatih uvala, dolaca, livada, kao  na ovoj trodnevnoj turi Troglavske skupine vrhova. Dinara je ovdje toliko prostrana, široka, tiha, jednom riječi prelijepa i privlačna u svoj toj raskošnoj „pitomoj divljini“. Provedeni trenuci su toliko dojmljivi i upečatljivi, da nismo mogli odoljeti, a da ne damo sebi obećanje da se ponovo vratimo, čim prije.  Nažalost, došlo je vrijeme da se moramo vratiti doma u svakodnevni civilizacijski metež.

Planinarsko sklonište Rupe i Lišanjski vrh

 

Nastavak Pohoda:
Planinarsko sklonište Rupe (1363 m), Preočki dolac (1163 m), izvor Cetine (397 m), crkva Svetog Spasa iz 9. st. (384 m). Dužina staze 10 km. Aktivno vrijeme hoda 2 h 41 minuta. Vrijeme stajanja 1 h i 15 minuta, te ukupno provedeno vrijeme 3 h i 56 minuta. Visinska razlika pri spustu 1029 m, pri usponu 53 m.

Info sa zaslona gps uređaja.

Planinarsko sklonište Rupe (1363 m).

 Pomalo umorni od prethodnog dana, odlazimo ranije na počinak, a odličan smještaj omogućen nam je u planinarskom skloništu Rupe. Sklonište je izgrađeno na zapadnoj strani travnate zaravni podno Lišanjskog vrha. Osnova je metalni kontejner obložen drvom u obliku lamperije.

Sastoji se od jedne prostorije u kojoj se nalazi peć i smještaj kapaciteta 6 - 8 ležaja. S južne strane dodana je zatvorena veranda s blagovaonicom. Sa sjeverne strane izgrađena je nadstrešnica sa velikim stolom i klupama za 20 osoba. Na istoj strani nalazi se spremnik s pitkom vodom (kišnicom).

U skloništu je upisna knjiga i žig, kao i knjiga dojmova. PU „Dinaridi“ iz Splita i njeni članovi izgradili i lijepo uredili, te nastavili dalje  upravljati tim skloništem, dok je HPD Zolj iz Vrlike preuzeo obvezu markiranja i održavanja staze Cetina – sklonište Rupe.

Otvoreno je 2011. godine za sve planinare i ljubitelje prirode i na taj način omogućen je  višednevni boravak na Dinari - (kao što je naš nezaboravni trodnevni boravak, stoga PU Dinaridi – hvala!).

Nakon jutarnje higijene i doručka spremni smo za pohod. Dobro vidljiva i ugažena staza, lagano polegnuta kreće od skloništa u pravcu istoka  u dužini 400 m do raskrižja putova: lijevo odvaja se staza za Troglav (6 h i 30 min.), Pl. kuća Puma (5 h), desno vodi staza do Cetine (2 h). Od ovog križanja 150 m dalje postavljeno je još jedno raskrižje s istim smjerokazima, jedino što su dodana još dva putokaza - Marin bunar  i za Ježević (4 h i 30 min.).

Od  raskrižja staza kreće oštro desno i započinje spust s južne strane po travnatim padinama prošaranim kamenjarom. Nakon 30 minuta laganog hoda i prijeđenih 1,5 km staza gubi na visini 200 m i dovodi nas iznad Preočkg dolca, od kuda se prostire lijepi pogled na napušteno pastirsko naselje i na cijeli Preočki dolac. Spustili smo se do kućica kako bi  vidjeli i stekli neku predodžbu o nekadašnjem pastirskom načinu života, pritom snimivši  nekoliko fotografija.

Na početku staze od pl. skl. Rupe.

Raskrižje planinarskih putova.

Na blago polegnutoj stazi, u pozadini Lišanjski vrh.

Pogled prema Dinari.

Pogled na Preočki dolac i dio pastirskog naselja.

Napušteni i porušeni pastirski stanovi.

Relativno dobro očuvana štala.

Jedna od bolje sačuvanih kuća uz samu planinarsku stazu.

Jedan pogled na unutrašnjost podruma – vidljivi su uporabni predmeti koji su nekad služili svojoj svrsi.

U nastavku staza nastavlja kontinuirano umjereno blagim spustom prolazeći preko Ševerove grede, pružajući se dalje s lijeve strane Ždrilo Drage. Nakon toga lijepo građena staza ulazi u manje šumsko raslinje, a potom u nisko raslinje. Vidljivo je, da je ova staza nekada služila pastirima po kojoj su blago izgonili na ispašu na više predjele planine. Stoga, staza nije teška, laka je za snalaženje, jedina mana je što je duga.

Spustivši se na nadmorsku visinu 650 m, staza prolazi pored ograda ozidanim suhozidima. S lijeve strane ukazao  se kamenolom, nedugo zatim staza izlazi na makadamski put podno kamenoloma. Tu je u blizini manje proširenje koje služi kao parking, naravno, za one koji žele skratiti put do skloništa i Lišanjskog vrha. Naš je cilj spustiti se do izvora Cetine i dalje do crkve Sv. Spasa.

Od Prečkih dolaca prolazimo stazom prepunom planinskog cvijeća.

Na dijelu staze s raznovrsnim planinskim cvijećem.

Na travnatom ugodnom dijelu staze prošarane kamenjem prije ulaska u šumoviti dio puta.

Na stazi kroz nisko šumsko raslinje.

Na lijepo građenoj i blago polegnutoj stazi prema Cetini.

Izlaskom staze na manji travnati proplanak, pred nama se otvorio prekrasan pogled na Kijevski bat.

Staza pri kraju prolazi uz suhozide. S lijeve strane vidi se kamenolom.

Stazom uz sami suhozid.

Nakon prijeđenih 6,5 km staza izlazi na makadamski put podno kamenoloma. Nama preostaje još 3,5 km tabananja po makadamskoj i asfaltnoj cesti do izvora Cetine i krajnje točke pohoda crkve Sv. Spasa.

Spuštamo se makadamskom cestom okvirno 700 m do izlaska na asfaltnu cestu u blizini deponija kamenih blokova.  Tu na betonskom stupu za rasvjetu stoji natpis Rupe, markacija i strelica koja usmjerava na makadamsku cestu kojom smo se spustili, dalje markacije nigdje nema. Lijevo cesta vodi do sela Barišići, desno za Cetinu.

Odlučili smo se spustiti asfaltnom cestom do izvora Cetine i dalje do crkve Sv. Spasa, krajnje točke našeg današnje pohoda.

Pri spustu po makadamskoj cesti.

Posljednja markacija koju smo vidjeli je na ovom betonskom stupu.

Iznad izvora Cetine.

Na samom izvoru Cetine.

Stazom uz Cetinu.

Crkva Svetog Spasa iz 9. stoljeća, gdje i završava naša trodnevna avantura planinarenja na Dinari.

LINK-Album sa slikama:

https://photos.google.com/share/AF1QipMHNfPyTJOegYKqRSlm5aliWdrCVcYFsNONZKxxs0z3fFf4KAB79sW07g4ScR12Tw?hl=hr&key=SFJpVTFxUjZlSWhnSXJXQmtjU0ZDYlgxdlRhM1B3