planinarenje-hr

Subota, 30. srpnja 2016.
Treći dan (30. 07. 2016.) boravka članova PD Knezgrad iz Lovrana u Dolomitima predviđen je za obilazak oko Cinque Torri, te uspon na vrh Averau i Nuvolau. Podijeljeni u dvije grupe, pohod se odvijao u dva pravca: Grupa „A“ uspon na Averau – ferratom, spust do rif. Averau – uspon na Nuvolau, te kružna tura oko Cinque Torri. Grupa „B“ kružna tura oko Cinque Torri.

AVERAU i NUVOLAU,
naziva se lijepa i popularna planinska skupina manjih vrhova smještena između Passo Falzarego (2105 m) i Passo Giau (2236 m). Sastoji se od nekoliko nižih dolomitskih vrhova, ali zbog svoje pristupačnosti, lijepog izgleda i širokih panoramskih vidika vrlo je popularna i posjećena. To je skupina slijedećih vrhova od Passo Giau prema Passo Falzarego: Ra Gusela – oštar i slikovit toranj (2595 m) iznad Passo Giau, vrh Nuvolau na kom se nalazi istoimeni dom - rifugio Nuvolau (2574 m), Bocca Muraglia (2271 m), Cinque Torri s poznatih 5 samostojećih stijena i najvišim vrhom (2361 m), Averau (2649 m) dominantan toranj u središtu glavnog grebena. Croda Negra ili Punta Gallina (2518 m) je greben planine zapadno od Averau.

Averau i Nuvolau od Ra Gusela

PRISTUP AUTOMOBILOM (do Baita Bai de Dones )
Od Opatije prema graničnom prijelazu Rupa – preko Slovenije do Trsta. Ulazak na autocestu u Trstu - voziti u pravcu Venezia – Portogruaro – Conegliano – Belluno. Dalje lokalnom cestom pratiti pravac Cortina. Od Cortine d' Ampezzo u centru na kružnom toku skrenuti lijevo u pravcu Passo Falzarego (br. ceste SR48). Na 14 km treba skrenuti lijevo na oštrom zavoju - smjerokaz za Cinque Torri (veliki informativni pano – Cinque Torri –Grande guera) i dalje 500 m do Baita Bai de Dones. Dalje žičarom do Rifugio Scoiattoli, od kuda je naše ishodište pohoda.

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Rifugio Scoiattoli (2255 m),rifugio Averau (2416 m), vrh Averau (2649 m), Forcella Nuvolau (2413 m), vrh i rifugio Nuvolau (2574 m), Cinque Torri (2361 m). Ukupna dužina staze 7,9 km. Vrijeme gpx traga 3 h i 26 minuta. Minimalna visina 2172 m, maksimalna 2651 m. Visinska razlika pri usponu 780m, pri silasku 770 m. Visina polazišta 2245 m. Visina Odredišta 2649 m. Prosječan nagib 22%.

Izvod iz analize gpx traga

Averau - sa staze prema rifugio Nuvolau

Averau je najviša planina u grupi. S jugoistoka izgleda kao divovska katedrala s dva okomita tornja. Sjeverna strana je malo manje strma, ali i ona u središnjem dijelu ima težak pristup prema vrhu. Samo je jedan normalni put (ne penjački) gdje se treba penjati 50 m po srednje teškoj „Averau ferrati“. To nije težak uspon treba savladati samo 233 m visinske razlike od rifugio Averau.

Od doma rifugio Scoiattoli pohod započinjemo u 9 h i 15 minuta stazom označena brojem 439. Naime, tu je raskrižje putova: s lijeve strane dolazi staza 439 od rifugio Cinque Tori, koja nastavlja dalje na desno prema Averau, Nuvolau i Passo Giau. Široka staza vodi nas po travnjaku prošaranim kamenjarom i nakon 15 minuta dolazimo do još jednog razdvajanja staza: lijevo odvaja se staza za rifugio Nuvolau, mi nastavljamo ravno još desetak minuta do prijevoja Forcella Nuvolau i do doma rif. Averau (2416 m).

Na početku staze od doma - rifugio Scoiattoli

Na širokoj stazi prema prijevoju Forcella Nuvolau, u pozadini Cinque Torri

Prijevoj i rifugio Averau ( 2416 m)

S ovog prijevoja pružaju se višestruke mogućnosti planinarenja u različitim pravcima - stazom 441 pružaju se mogućnosti na 3 različita odredišta: passo Falzarego, rifugio col Galina i Castello di Andraz Cernadoi. Stazom 425 za Passo Giau i Fedare Giau, te stazom 439 za Nuvoulau i Averau. Od planinarskog doma Averau do kojeg smo brzo došli, nastavljamo dalje lijepom stazom koja preči sipar po izohipsi podnožja grebena Averau s istočne strane.

Nakon desetak minuta hoda staza skreće ulijevo, nešto oštrijom uzbrdicom dovodi nas do podnožja stijene, gdje započinje ferrata - označena je kao srednje teška. Naime, prvi dio ferrate je najteži, diže se po vertikalnoj stijeni do manje police. Tu nam se pružaju dvije varijante: lijeva varijanta je lakša, ulazi u uski kamin gdje su postavljene 5 metarske visoke ljestve. Iz otvora kamina ferrata izlazi udesno gdje se spaja s drugom varijantom koja je dosta teža, obzirom da se diže izravno po vertikali, što zahtjeva malo više snage u rukama . Dobro je osigurana i napeta pa nema problema. Nakon što smo se popeli desetak metara po vertikalnoj stijeni, mi smo još uvijek u sredini strme stijene. Nastavak je lakši, nakratko prolazi desnom stranom preko uskih polica. Napokon, ulazimo u izlazni klanac s desne strane koji nas dovodi na kamenitu zaravan, od kuda se vidi vrh s križem.

Na stazi po siparu – u pozadini Nuvolau

Dolazak u podnožje stijene, gdje započinje ferrata

Na početku uspona po ferrati

U sredini stijene po policama

Na lakšem dijelu ferrate

Uz malo pažnje i opreza ferratu smo bez poteškoća savladali i izašli na kamenitu manju zaravan, od kuda dalje nastavljamo stazom bez markacija, ali smjer puta određuju manje gomile kamenja postavljene kao male piramidice. Do vrha preostalo nam je stotinjak metara visinske razlike kroz kamenjar.

Pogled prema vrhu, nakon izlaska s ferrate

Dolazak na vrh (2649 m)

Vrh je označen velikim križem na kojem je pričvršćena metalna kutija s upisnom knjigom. Za vrijeme lijepa vremena s vrha pružaju je lijepi pogledi na južnu stranu Tofana, lijevo od njih na grupu Fanes, prema zapadu visoki dolomitski vrhovi. Posebno se lijepo vidi Marmolada. Prema istoku lijepo se vide Civetta, Pelmo, Antelao i Sorapis. Nažalost, ovog puta niska naoblaka skrila je najveći dio vrhova koje sam naveo, a i sam vrh bio je u oblaku.

Pogled s vrh na Averau, naš slijedeći cilj

Od vrha – Cinque Torri

Zajednička fotka na vrhu (2649 m)

Na vrhu kraća pauza i silazak istim putom do prijevoja Nuvolau i doma Averau. Dolaskom do ferrate zatekli smo veliku grupu planinara koji se penju po njoj, stoga, smo neko vrijeme počekali dok se svi ne popnu, a nakon toga spustili smo se po ferrati, zatim po siparu do doma Averau, od kuda nastavljamo po grebenu prema vrhu Nuvolau.

Na početku spusta po kamenjaru

Na stazi po siparu u pozadini Averau

Silaskom s vrha vrijeme se poboljšalo, a vidici su mnogo bolji. Od doma Averau slijedimo široki put koji se umjereno diže, najprije kamenim oblutcima, a nakon toga po kamenjaru. Nakon nekoliko minuta hoda dolazimo do staze 439 koja vodi od Rif. Scoiattoli i Cinqe Torri za vrh Nuvolau. Staza dalje nastavlja blagim nagibom po širokim kamenim pločama do samog vrha, gdje smo zatekli veliki broj planinara.

Silazak do doma Averau

Ispred doma prekrasan buket raznolikog cvijeća zasađen u vazu u kojoj dominira runolist - stella alpina

Na početku staze od doma prema vrhu Nuvolau

Po kamenim pločama prema vrhu.

Neprekidno se osvrćemo unazad s pogledom na vrh Averau.

Izlazak na vršni greben i dom Averau (2674 m).

Rifugio Nuvolau, izgrađen na vrhu brda Nuvolau (n/v 2574 m), poznat je po svojim prekrasnim pogledima. S terase se pruža prekrasan pogled na Cortinu, Passo Giau i Marmoladu, a posebno se lijepo vide obližnji vrhovi. Dom je izgrađen 1883 i spada među najstarije domove u Dolomitima. Do njega vode mnoge staze iz različitih pravaca i različitih težina.

Ispred doma

Zajednička fotka na vrhu Nuvolau

Nakon kraćeg odmora i osvježenja silazimo istim putom stazom 439 do rifugio Scoiatolli, od kuda ćemo dalje u obilazak muzeja na otvorenom Cinque Torri. Spust je trajao 20 minuta. U domu smo napravili kraću pauzu za okrjepu i osvježenje, a potom krenuli u kružni obilazak Cinque Torri. Od doma Scoiatolli pruža se veličanstven pogled na Tofane, posebno na Tofanu di Rozes, na Lagazoi, na vrhove Averau i Nuvolau, kao i na Cinque Torri.

Tofana di Rozes od rif. Scoiatolli

Pogled na Cinque Torri sa žičare, prilikom dolaska na rif. Scoiatolli

Pogled na mali Lagazoi

MUZEJ NA OTVORENOM
U najširem smislu te riječi to su poznati dolomitski vrhovi Tofane di Mezzo, Picollo i Grande, Lagazuoi, Cinque Torri, Marmolada, Tre Cime di Lavaredo, Monte Paterno i Sass de Stria izbušeni su labirintom tunela, rovova i kaverni poput švicarskog sira u nevjerojatnim naporima koji su tada, u prvoj polovini dvadesetog stoljeća, morali predstavljati pravo tehnološko čudo. Štoviše, mnoge žičare koje danas vode do dolomitskih vrhova, ferate koje i planinarima omogućuju uspon kroz okomite dolomitske stijene, pa čak i ceste koje se danas zavojito uspinju do visokih dolomitskih prijelaza, odražavajući začudnu vještinu tadašnjih inženjera, svoj začetak imaju u tom nesretnom ratnom razdoblju od 1915. do 1918. godine.

Muzej na otvorenom u užem smislu odnosi se na „CINQUE TORRI“.
To je zapravo skupina više od pet tornjeva koji se nalazi na južnim padinama Passa Falzarego iznad Cortine d'Ampezzo.To je dio šire Averau- Nuvolau skupine u Cortini Dolomita. Nevjerojatna igra prirode i ovdje je ostavila svoj trag u vidu pet ogromnih kamenih gromada različitih oblika i visina, po kojima su Cinque Torri i dobili svoje ime – „5 tornjeva“. Tornjevi su atraktivni za obilaženje, kako za planinare, tako isto za penjače –alpiniste, koji svakodnevno imaju treninge. Oni su stoga idealni za vrijeme kratkih dana za trening penjača i početnika, i kada su uvjeti u visokom gorju nepogodni za penjanje. Usponi za penjanje najčešće kreću se od 50 do 150 m.

Svaki od ovih tornjeva ima svoje ime:
Torre Grande, najviši vrh visok 2361 m. Sastoji se od 3 bloka poznata kao: Cima Sud, Cima Nord i Cima Ovest.
Seconda Torre, također, Torre del Barancio ili Torre Romana.
Terza Torre, također, poznat kao Torre Latina.
Quarta Torre, formirana od 2 bloka različitih visina kao: Torre Quarta Bassa i Torre Quarta Alta.
Quinta Torre ili Torre Croato.

Nakon odmora i ručka od Rif. Scoiatolli krenuo sam u obilazak ratne staze iz Prvog sv. rata koja kružno obilazi 5 Torri. Staze su dobro označene uz postavljene informativne table na svakoj značajnoj poziciji na 3 jezika: talijanskom, njemačkom i engleskom.
Cinque Torri muzej na otvorenom prostoru obnovljen je i dizajniran da daje konkretnu viziju života u to ratno vrijeme. Tu se vide izgrađeni rovovi, kaverne, replike vojnika odjeveni u uniformu iz 1. sv. rata, tu je originalno oružje –topovi, puške granate. Kako i gdje su izgradili barake za komandu, kuhinje, ambulante, spavaonice, odjeli za čuvanje pušaka, strojnica i granata, odjel za mazge i dr. Sve to podsjeća na tragično i besmisleno povijesno razdoblje rata kojeg se ne smije zaboraviti.

Područje Cinque Torri 1915 zaposjele su topničke grupe talijanske vojske. U to doba na 5 Torri talijanske vojne snage raspolagale su sa 8 topova kalibra 75 mm. Dva topa s 149 mm, a kasnije 1917. višebrojne haubice od 210 mm. Nekoliko fotografija koje svjedoče o autentičnosti toga doba: