Lista putopisa
Rudno polje_Konjščica_Jezerce_Studorski preval_Vrh Tosc (2275 m)
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 21. veljače 2018.


Među alpskim vrhovima mnogo je lijepih i atraktivnih. Tosc, svakako, spada u kategoriju vrhova koji  svakog planinara može oduševiti svojom ljepotom i širinom vidika, kako u zimskom, tako  u ljetnom periodu.  Tosc sa svojom nadmorskom visinom od 2275 m je moćna planina, nalazi se u središtu Julijskih Alpa u Triglav grupi vrhova. Mnogi planinari Tosc nazivaju „balkonom Triglava“. To je raznolika – heterogena planina. Sjeverna strana padine je strma, gotovo okomita, dok je jugozapadna strana blaža i travnata. Pored ove blage strane Tosc na južnoj strani ima izrazito strmi usjek između stijena, pogodan za zimski uspon. Ima dva vrha: južni manji (2233 m) i sjeverni viši (2275 m).  I s jednog i drugog zastaje dah pri pogledu na „tatu“ Triglav. Između ta dva vrha Tosca vodi široka staza, po još širem grebenu. Tosc je prema sjeveroistoku povezan grebenom do Velikog i Malog Draškog vrha. U zimskom periodu južna strana pogodna je za turno skijanje.

Pogled na vrh Triglava i na Tosc,  s grebena

KOLNI PRISTUP:
Iz Opatije krenuli smo s dva osobna automobila u 6 h. Vožnju sam nastavio preko graničnog prijelaza Rupa – Ilirske Bistrice  do Postojne, od kuda nastavljam autocestom  prema Ljubljani i dalje u pravcu Kranja i Jesenica do izlaza s autoceste na čvoru za Lesce – Bled. Tu ulazimo na lokalnu cestu koja vodi za Bled. Na semaforu u Bledu skrećemo desno prema putokazu koji upućuje za Pokljuku. U nastavku se vozi kroz šumu, a nakon prolaska nekadašnjeg skijališta Zatrnik, treba nastaviti do Rudnoga Polja na Pokljuki  do streljane i velikog parkirališta, od kuda je ishodišna točka uspona na Tosc.

ISHODIŠTE POHODA:
Parkiralište – Rudno polje (1344 m), planina Konjščica (1438 m), Jezerce (1720 m), Studorski preval (1892 m), raskrižje Tosc  (1851 m), južni manji vrh Tosca (12233 m), te vrh Tosc (2275 m). Ukupna dužina staze 19,1 km. Visinska razlika pri usponu 1439 m, pri spustu 1434 m. Aktivno vrijeme hoda 5 h i 50 minuta. Vrijeme stajanja 3 h i 36 minuta. Ukupno provedeno vrijeme 9 h i 26 minuta – kao što je vidljivo u tabelarnom prikazu gpx tragova.

Info sa zaslona gpx uređaja.

Od Rudnog polja krenuli smo u 8 h i 15 minuta preko planine Konjščice. Staza najprije vodi do kraja makadamske ceste u dužini 3 km, gdje se u ljetnom periodu može parkirati. Cesta je zimi zatvorena. Jedan njen dio služi i kao skijališna pista. Nakon 45 minuta hoda dolazimo do kraja ceste - većeg proširenja koje služi kao parking. Od tu nastavljamo umjerenim usponom šumskom stazom koja vodi kroz gustu šumu prema planini Konjščica. Nakon nekoliko minuta hoda staza nastavlja uz rub potoka na kojem se nalazi jedan manji slap (sada zaleđen), te nakon 30 minuta izlazimo iz šume na donji rub pašnjaka planine Konjščica. Tu staza skreće ulijevo prelazi potok i nakon nekoliko koraka dovodi do mljekare na planini Konjščica (n/v 1438 m). Tu smo napravili kraću pauzu uz okrijepu i mali odmor.

Parking Rudno polje - spremni za pohod ( temperatura – 8°C).

Na početku staze po makadamskoj cesti prekrivenoj snijegom.

Na šumskoj stazi u smjeru Konjščice.

Mali slap okovan ledom.

Planina Konjščica (1438 m).

U Hrvatskoj pojam planina nije isto što i u Sloveniji. Naime, „planinom“ u Sloveniji zovu pašnjake  – izdvojena pastirska planinska gospodarstva na kojima se tradicionalno od davnina uzgaja stoka i proizvode razni mliječni proizvodi.

Kratak odmor ispred mljekare i sirane (pastirske kuće). temperatura -2° C.

Od mljekare 10-tak metara dalje na drvenom stupu postavljen je smjerokaz s natpisom za Triglav i Vodnikov dom. Slijedimo stazu blagim usponom po pašnjaku do gornjeg ruba planine, od kuda staza nastavlja strmijim usponom kroz nisko raslinje klekovine i patuljastog bora, te nas uskoro dovodi do raskrižja putova: s desne strane ubada se staza koja dolazi od Rudnog polja preko skijališta Pokljuka, lijevo  nastavlja put za Vodnikov dom i Triglav. Od ovog križanja, nakon 5 minuta hoda  dolazimo na Jezerce i raskrižje putova: desno odvaja se staza za Srenjski preval i Viševnik (30 min.), lijevo za Studorski preval (30 min.), Vodnikov dom (1 h i 45 min.) i Triglav (5 h). Tu počinje NP Triglav.

Smjerokaz.

Na stazi od mljekare.

Na stazi pri gornjem rubu pašnjaka.

Na stazi kroz nisko raslinje patuljastog bora.

Pogled unazad na planinu Konjščicu.

Zajednička fotka - Jezerce (1720 m).

Nakon kraćeg zadržavanja nastavljamo stazom uz lijevi rub jezerca. U početnom dijelu staza je blaga, a kasnije se postupno uzdiže, da bi u drugoj polovini uslijedio strmi uspon do Studorskog prevala. Prijevoj se nalazi na nadmorskoj visini 1890 m između Vrtačice i Velikog Draškog vrha, s jedne strane, te s druge strane Slemena.  Na njemu je i   raskrižje putova. Gledano iz pravca dolaska: desno odvaja se staza za Veliki Draški vrh, Srenjski preval (1 h i 15 min.) i Blejska koča na Lipanci (3 h), lijevo nastavlja za Vodnikov dom (1 h i 30 min.) i Triglav (4 h i 30 min.). Od ove točke slijedi kratki spust, zatim gotovo polegnuto dalje nastavlja prečenjem po izohipsi padine Velikog Draškog vrha, a kasnije Tosca. Nakon 30 minuta hoda i prijeđenih 1,5 km dolazimo do križanja „Tosc“ (1850 m), gdje se ova staza spaja s onom koja dolazi iz smjera Uskovnice, ravno nastavlja  za Vodnikov dom i Triglav, desno nemarkirani put za Tosc.

Pogled od Jezerca na Srenjski preval.

Staza prema Studorskom prevalu na blago polegnutom dijelu.

Pogled unazad na Mali Draški vrh, Srenjski preval i Viševnik.

Na Studorskom prevalu (1890 n).

Nakon kraćeg spusta s prijevoja staza nastavlja blago polegnuto (malo gubi, malo dobiva na visini). 

Staza vodi po izohipsi podnožja grebena.

Pogled na stazu iza nas.

S ovog dijela puta pruža se lijep pogled prema Bohinjskoj strani.

Ova slika pokazuje mjesto od kuda započinje uspon na Tošc.

Dolaskom u južno podnožje padine, započinjemo pripreme za uspon. Navlačimo dereze, štapove u ruksak, a cepin u ruke. Tu napuštamo stazu koja dalje vodi prema Vodnikovu domu i Triglavu. Skrećemo desno i započinjemo direktni strmi uspon kroz žljeb – usjek sa južne strane, snijegom zaleđene padine Tosca. Visoko ispred nas u daljini vidimo  dva planinara. Uspon je doista strm i težak, snijeg je na mjestima zaleđen, na mjestima se propada. Dobivajući na visini, vidici nam se šire na Spodnje bohinjske gore, Šiju, Črnu prst, Vogel a posve desno na zapadu Krn. Najteži i najzahtjevniji dio uspona je do južnog manjeg vrha Tosca. Na dužini staze 800 m, treba savladati visinsku razliku od 378 m, za što nam je trebalo 1 h i 15 minuta.

Pripreme za uspon – spremanje štapova u ruksak i navlačenje dereza.

Dok se vrše pripreme za uspon jedan gams se strmoglavom brzinom spušta u podnožje planine.

Pogled na ekipu i početak uspona.

Ova fotografija najvjernije pokazuje strminu i kut uspona – mi se uspinjemo istim nagibom kroz žlijeb, odnosno usjek između kamenite padine s desne strane i ove snježne lijeve strane.

Pri vrhu žlijeba – grupa slovenskih planinara se  spušta.

Ekipa se približava prema vrhu snježnog uspona.

Najteži dio je prošao. Dolazak na južni manji vrh Tosca (2233 m).

Tosc ima dva vrha: južni manji (2233 m) i sjeverni viši (2275 m).  I s jednog  i s drugog zastaje dah pri pogledu na „tatu“ Triglav. Između dva vrha Tosca vodi široka staza, po još širem grebenu, zaobilazeći duboku ponikvu neposredno prije vrha. Od tu staza nastavlja umjerenim usponom do vrha Tosc (2275 m).

Pogled na vrh Krna.

Na širokom grebenu prema vrhu Tosc.

Staza zaobilazi duboku ponikvu. U pozadini vidi se vrh Triglava i Tosc.

Na vrh Tosca (2275 m) stižemo u 13 h i 5 minuta. S vrha Tosca najbolji i najljepši je pogled na Triglav. Vide se i planinarski domovi „Planika „ i „Kredarica“,  a susjedni Vernar je sasvim blizu. Prema istoku vidi se Veliki i Mali Draški vrh, Viševnik,  još dalje vide se vrhovi Pokljuških Gamsi s Debelom Peči, najzapadnijeg dvotisućnjaka Julijskih Alpi. Prema zapadu u daljini vidi se Krn. S južne strane lijepo se vidi Bohinjska Bistrica, Vogel i skijalište. Okruženi smo mnoštvom alpskih velikana. Pauzu od 35 minuta iskoristili smo za marendu i odmor, te uživanje u prelijepim vidicima na Alpske vrhove.

Pogled na Triglav i domove Planiku i Kredaricu.

Vrijeme marende i odmora.

Zajednička fotka na vrhu Tosca.

Nakon 35 minutne pauze nastavljamo spust istim putom u 13 h i 40 minuta. Ovoga puta umjesto da se spustimo strmom padinom kojom smo se i popeli, zaobišli smo je s desne strane u nadi da će spust biti lakši. No, međutim, pokazalo se da je ovaj zaobilazni spust teži i zahtjevniji, obzirom da  je spust tekao u kombinaciji kamenja, leda i snijega. Na nekoliko mjesta imali smo neugodan silazak i prelazak preko stijena. Odlučnim, čvrstim i sigurnim korakom spust smo priveli kraju do podnožja planine.

Na početku spusta s vrha Tosc.

Pri spustu po kamenjaru i snijegu.

Na spustu po kamenjaru i snijegu.

Na strmom dijelu staze.

Spust praćen prelaskom preko stijena.

Nakon spusta predah uz manju pauzu.

Uslijedilo je skidanje dereza, cepin na ruksak i štapove u ruke, te povratak istim putom do raskrižja ispod Jezerca. Tu se razdvajamo u dvije grupe: Boris, Igor i Marian, nastavljaju istim putem preko planine Konjčice  -   Ema, Silvano, Savo i ja, Mirko radimo kružnu turu nešto kraćom stazom koja vodi preko skijališta Pokljuka do Rudnog polja. Ova staza nije atraktivna, cijelo vrijeme vodi kroz šumu bez vidika do skijališta Pokljuka i dalje cestom do parkinga na Rudnom polju. Staza je isprepletena korijenjem stabala na kojima se nalaze nakupine snijega i leda, stoga, trebalo je više opreza. Od raskrižja ispod Jezerca do Rudnog polja na dužini 3,5 km trebalo nam je 1 h i 10 minuta.

Na stazi prema skijalištu Pokljuka.

LINK-Album sa slikama:

https://photos.google.com/share/AF1QipMJYCkvlxVGLdjnRCiFF0tTRxwExbH81n_RQgXJ3pncp2tFyFI4C767I2mtk5VgHA?hl=hr&key=MTBsTndxQ2xHQnlXT0FDYjZuakxVREdjbUZwWnRB