Lista putopisa
Sajković (Rosići)_Poparića Lokva_Troglav (Staza Mery)_Poparića Lokva
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 17. svibnja 2018.


Prostorni gorski lanac Dinara – Kamešnica nakon Velebita (145 km), drugo je najduže gorje među Dinaridima koje se pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini oko 110 km, uzduž hrvatsko-bosanske granice od vrela Zrmanje i Ličke Kaldrme pa sve do Buškog blata i Tijarice. Ovaj gorski lanac podijeljen je u 5 logičkih cjelina (opisano u priči "Kamešnica – Grebenska staza - Planinarski izlet pet zvjezdica“). 

Troglavska skupina s najvišim vrhom Veliki Troglav (1913 m) kao masiv dugačka je 30, a široka 10 km. Granično je područje između Bosne i Dalmacije i poveznica između Dinare i Kamešnice. Udaljen je svega 2 km od Hrvatske granice i 22 km od naselja Uništa. Troglav je kao i što sam naziv govori, planinski splet koji se sastoji od tri vrha ili tri glave (Mali 1661 m, Srednji 1790 m i Veliki Troglav 1913 m), dok neki u njegovom imenu vide trag pred kršćanskog vjerovanja i staroslavenske mitologije. Zbog svoje visine sa vrha se neometano pružaju nezaboravni i prekrasni vidici u svim smjerovima, a za lijepa vremena vidici su neograničeni, posebice bliži vrhovi, koji se čine na dohvat ruke.

Troglavska skupina vrhova

PRISTUP AUTOMOBILOM (selu Sajković - zaselak Rosić)

 Do sela Sajković, odnosno njegovog zaselka Rosić može se doći iz dva pravca – regionalnom cestom od Livna ili od Bosanskog Grahova. Selo Sajković je na granici između ove dvije općine. To je posljednje selo koje pripada Livnu. Ukoliko se dolazi iz Livna na 37 km lijevo, odvaja se makadamska cesta (prvih 200 m asfaltirana) za selo Sajković. Od ovog odvojka treba nastaviti  u pravcu Donji Kazanci i nakon 1 km treba skrenuti lijevo na usku makadamsku cestu i po kojoj (700 m) do zaselka Rosić, od kuda započinje uspon na Troglav.
U koliko se dolazi iz Bosanskog Grahova na 35 km treba skrenuti desno (800 m) nakon što se prođe selo Donji Kazanci. Dalje kao u prethodnom opisu.

ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama):

 Selo Sajković - zaselak Rosići (750 m), Pećina izvor vode (755 m), okretišta makadamske ceste pored Poparića lokve (1315 m), veliki Troglav (1913 m). Kružni silazak do okretišta (1315 m). Ukupna dužina staze 9,9 km. Ukupno vrijeme hoda 4 h i 25 minuta. Razlika pri usponu 1222 m, pri spustu 667 m. Prosječan nagib 20%.

Izvod gpx tragova iz BaseCampa.

OPIS PUTA

Planinarski uspon na Troglav započinje u selu Sajković  - iz njegova zaselka Rosić. Ovom usponu pridružio se i Marino Vidović iz Livna, kako bi provjerio u kakvom je stanju ova staza koja je markirana davne 1988 godine. Za tu priliku uzeo je i velike škare u slučaju da negdje treba pročistiti stazu, što se i pokazalo opravdanim. Na više mjesta bilo je potrebno prokrčiti put. Ova staza od Rosića do baraka – nekadašnje nastambe za šumske radnike je bila loše markirana. Od tu nadalje staza je uredno markirana. Uvidjevši u kakvom je stanju staza, Marino je obećao da će organizirati čišćenje i markiranje spomenute staze čim se prije bude moglo.

Ovaj blog još nisam ni napisao, a Marino je sa četveročlanom ekipom već markirao stazu. Uloženi trud i odvojeno slobodno vrijeme zaslužuje sve pohvale. Na taj način omogućen je siguran pristup svim planinarima i ljubiteljima prirode koji se žele popeti na vrh Troglava. Isto tako, mišljenja sam, da će povećati broj planinarskih posjeta, a posebice kada se znade da je postavljena rampa na ulasku na makadamsku cestu koja vodi do okretišta u blizini Poparića lokve, s kojom je uspon na Troglav skraćen za 7,5 km. Ukoliko se želi doći vozilom do okretišta tada treba zatražiti ključ od ŠGD doo HB šume Kupres.

Evo te vrijedne ekipe koja zaslužuje bit na prvom mjestu na ovom blogu - od ljeva  na desno: Marino Vidović, Ante Dadić Bać, Ivan Krželj i Zdravko Zoka Ivanović. Svi su članovi GSS Herceg Bosne – stanice HGSS Hercegovačke županije.

Planinarska staza kreće s makadamske ceste iz Rosića, prolazi između zadnjih kuća, izlazi na livadu i po njoj nakon 5 minuta hoda dovodi nas do pećine – kaptirani izvor pitke vode, kojim se i danas služe mještani sela. Ovog puta bili smo u pratnji jednog mještanina koji je išao po vodu u pećinu. Pećina je duga 20 m - visoka 1,5 do 2 m, a nužna je i svjetiljka da se dođe do betonskih kaptaže.

Rosići – ekipa spremna za uspon na Troglav.

Preko livade prema izvoru vode.

Ulazak u pećinu. 20-ak metara na kraju pećine je voda.

Ovako izgleda unutrašnjost uređenog kaptiranog izvora.

Izlazak iz pećine.

Od izvora prelazimo livadu i ulazima na stazu pomalo zaraslu ali prohodnu. Nakon desetak minuta izlazimo na šumsku vlaku, zatim staza prolazi kroz visoku bukovu šumu -  presijeca nekoliku puta makadamsku cestu, te nas uskoro dovodi do urušenih nastambi koje su nekad koristili šumarski radnici. Na ovom dijelu staze na nekoliko mjesta bilo je nužno prosjeći naraslo grmlje i drveće.

Na dijelu staze kroz nisko raslinje.

Polegnuti put  šumske vlake.

Marino reže grane koje su prepriječile put.

Dolazak do zapuštenih i napuštenih nekadašnjih nastambi šumskih radnika.

Staza od napuštenih radničkih nastambi izlazi na makadamsku cestu i nakratko po njoj slijedimo  dobro označeni put do skretanja s desne strane na šumsku vlaku. Ovaj dio staze nešto je teži jer vodi izravno uzbrdo s nagibom većim od 25%, što je čini napornom i teškom za savladavanje. Staza izlazi na okretište makadamske ceste do kuda se može doći automobilom.

Šumska vlaka s prosjekom nagiba preko 20%.

Kratak predah.

Dolazak na okretište makadamske ceste.

Od okretišta započinjemo uspon po dobro markiranoj šumskoj stazi, koja se postupno uspinje. Nakon 10 minuta hoda izlazimo iz šumske staze na šumsku vlaku, koja nas nakon 5 minuta dovodi  do križanja putova. Tu nam se pružaju dvije mogućnosti uspona: desno "Teža" planinarska staza po imenu Mery, i lijevo "Lakša" klasična planinarska staza ali duža. Mi smo za uspon odabrali teži put i krenuli Mery stazom, a za povratak  klasičnom lakšom stazom, tako da se napravi kružna tura.

U nastavku, od spomenutog križanja, planinarska staza vodi nešto oštrijim usponom po šumskoj vlaki i nakon 30 minuta hoda izlazimo na šumski planinarski put. Dalje nastavljamo kroz Sajkovačko ždrilo, nakratko polegnuto, a potom se vrlo strmo uspinje do vidikovca, od kuda se vidi  Troglav u svoj svojoj grandioznosti i raskoši zelenih padina (sada djelomično prekriven snijegom), izazovnog sipara, visokih i okomitih nepristupačnih stijena. Lijepo se vidi Veliko i Malo ždrilo i nekoliko bezimenih vrhova, kao i Livanjsko polje.

Raskrižje putova: lijevo lakša, desno teža varijanta.

Stazom po šumskoj vlaki.

Na dijelu blago polegnute staze od kuda dalje nastavlja vrlo strmi uspon do vidikovca.

Na strmom dijelu uspona.

Staza prolazi pored okomitih stijena na kojima su ispisana imena 5 planinara koji su prvi puta markirali ovu stazu. Među njima bila je žena po kojoj je ova staza dobila ime.

Strmina ne popušta.

Na vidikovcu od kuda se najbolje vidi troglavsko grotlo djelomično prekriveno snijegom. Sa ovog se mjesta za lijepa vremena, otvara prekrasan pogled na Livanjsko polje.

Od vidikovca napuštamo gornji šumski pojas i ulazimo u područje klekovine i golog kamenjara. Uspinjemo se po vrlo strmom i otvorenom dijelu staze po rasutom kamenju trenutno prekriven ostacima snijega, koji nas prati sve do izlaska na glavni greben.

Prema vrhu kroz uski kuloar.

Uspon se nastavlja po snijegu.

Napredujemo pomalo ali sigurno.

Na vrlo strmom usponu - Marino prti prvi.

Konačno, izlazak na glavni greben, od kuda se dalje nastavlja bez snijega. Ovdje planina mijenja svoj izgled i od šumovite, strme, kamenite i snježne padine prelazi u blagu valovitu travnatu visoravan. Kontrast ljepote koja Troglavu daje posebnost. Nastavljamo dalje po travnatom grebenu prošaran kamenjarom i dolazimo do raskrižja: ravno vrh Troglav, desno Velika Duvjakuša. Snijega do samog vrha ima samo sa sjeverne strane po kojem smo i došli na vrh Troglava.

Greben od kuda se vidi vrh Troglava s geodetskim stupom.

Prema vrhu Troglava.

Zajednička fotka na vrhu Troglava.

Vrh Troglava (1913 m) je mala zaobljena zaravan označena geodetskim stupom kao stalna točka izmjere, na kojem je ispisan naziv i nadmorska visina. Nekoliko metara niže prema jugu nalazi se žig.

Zbog svoje visine sa vrha se neometano pružaju nezaboravni i prekrasni vidici u svim smjerovima. Iznimno lijepo  se vidi Dinara, Promina, Kijevski bat, Svilaja, Cetinsko i Livanjsko polje, jezero Peruča, Kamešnica, Biokovo, more i otoci… Posebno upečatljivu sliku ostavlja pogled na obronke  i grotlo prekriveno siparom i na travnate zaravni.

Pogled na Jankovo brdo i Dinaru.

Pogled na grotlo Troglava i njegov sipar te Livanjsko polje.

Vrijeme okrijepe.

Nakon duže pauze za odmor, marendu i uživanje na vrhu u prelijepom pogledu, nastavljamo spust po lakšoj stazi i na taj način radimo kružnu turu. Spust započinjemo po hrptu do križanja putova: lijevo, sjeveroistočno za Gubin i ravno ili polu desno za Vrdovo. Nakon ovog križanja staza nastavlja vrlo strmo po golom kamenjaru do podnožja Srednjeg Troglava (1790 m) i na Zelenjaču. Nakon toga staza ulazi u visoku bukovu šumu bez vidika sve do okretišta.

Pogled na Srednji Troglav (1790 m) i na Zeljenaču.

Na stazi pri spustu.

Dolazak na okretište i parking, gdje i završava ova naša današnja avantura planinarenja.

LINK-Album sa slikama:

https://photos.google.com/share/AF1QipNu1ghit4-Yhx7qH6-ZTq69v-zVTw9TK6n5JvDngJn-7Ns6ajbyrpfZHgWUgp76cw?hl=hr&key=cWM2R1ZxVU1JblJ3czF2cUJZQThzRGhYOHp5dzhn