Uspon na Krn: Smjer Silva Korena (ferrata)

U nedjelju se mala grupa planinara (Desa, Zdrave, Fedor i ja, Mirko) okupila za jutarnju kavu u Iki. Neizostavne teme - planinarenje. Gdje ste bili i kamo idemo ovaj tjedan? Desa je ispalio top iz Julijskih Alpa - Krn. Prijedlog je prihvaćen. Kao stari i iskusni planinar (diplomirao je u Alpama), Healthy ima zadatak organizirati izlet u dva dana utorkom i srijedom (9. i 10. srpnja), pod uvjetom da je anticiklona i lijepo vrijeme. U izradi su upute za uspon. Konačni dogovor: Prvog dana 9. srpnja Fedor i ja, Mirko uspon iz Drežnice u Krn: smjer Silva Koren (ferrata). Ostala momčad Lepena - Krn. Drugi dan, 10. srpnja, Krn - Batognica, preko piramide na pijesku, jezera Krn do kuće Dr.Klementa Juga na Lepeni. Nazvali smo nekoliko telefonskih brojeva kako bi se na ovom putovanju pridružio još netko iz našeg PD-a. No, kako većina planinara radi ili ima drugih obveza tijekom radnog tjedna, na poziv su se odazvale samo Neva i Nives Kružić.

U utorak, 9. srpnja 2013., u 6 sati ujutro smo napustili Matulji u dva automobila preko Divače, Nove Gorice, Kobarida do Drežnice, polazišta Fedore i mene. Ostatak ekipe nastavlja vožnju do Lepene, početne točke za uspon na Krn. Dogovoreno je da se nađemo u skloništu Gomišček ispod vrha Krna.

Dreznica, pripreme za uspon.

Ishodište pohoda: Drežnica  (553 m), bivak na Črniku  (1160 m), po ferrati na Gomišćkovo zavetišće (2210), dalje do vrha Krn (2244 m) i nazad do Gomišćkova zavetišća. Ukupna dužina staze 10,26 km. Aktivno vrijeme uspona 4 h i 33 minuta, vrijeme stajanja 1 h i 41 minuta. Ukupno vrijeme 6 h i 15 minuta. Pri usponu savladana je visinska razlika 1691 m.

Pohod započinjemo u 9 h i 5 minuta od parkinga preko puta osnovne škole. Dobro označenom stazom prolazimo pored osnovne škole Simona Gregorčića, gdje staza dalje vodi kroz šumu. Nakon desetak minuta hoda izlazimo iz šume na proplanak – pašnjak, potom dalje nastavljamo kroz šumu do ulaska u NP Triglav.

Tabla sa natpisom -  NP Triglav.

Staza nekoliko puta presijeca makadamsku cestu do table NP Triglav. Krećemo se dalje u smjeru našeg odredišta i dolazimo do raskrižja putova.

Raskrižje cesta.

Lijeva staza vodi sa zapadne strane kroz bivake na Krnu i zapadnu stazu Drežnice. Desna, lakša varijanta do Krna. Znak glasi "vrlo zahtjevno." Nastavljamo lijevo i krećemo vrlo strmim dijelom staze, penjući se serpentinama, a zatim staza nastavlja desno do bivaka na Črniku. Dobro je znati da ispred bivaka postoji izvor vode.

Izvor vode.

Bivouac na Črniku.

Bivouac na 1160 m - koliba je okružena gustom šumom, nudi ugodno zaklon od nevremena i oluje. Nema kreveta, samo nekoliko deka, stol i stolice. Ovdje staza skreće lijevo i vodi kroz šumu penjajući se naglo, nakon nekog vremena izlazimo iz šume, gdje se pred nama otvara ljepota planina ispred nas.

Pogled sa staze na planinske vrhove.

Otprilike, pola sata hoda od bivaka dolazimo do snježnog dijela koji treba prijeći do podnožja gdje počinje uspon na kablovima.

Preko snježnog dijela staze.

Na rubu snijega na zapadnom dijelu stijene započinjemo s pripremama. Izvadimo sigurnosne pojaseve i kacige, provjerimo da je sve u redu. Na prvi pogled ne djeluje zastrašujuće. Kasnije se ispostavilo da to nije slučaj. I konačno smo spremni započeti uspon.

Spreman za uspon.

Fedor ide prvi, ja ga pratim. Iza nas stižu još dva planinara iz Italije. Na samom početku penjemo se okomito duž kamene litice, na nekim mjestima nailazimo na lagano kamenje i lako lomljivo, potreban je oprez da padnemo.

Na samom početku uspona kabela.

Na samom početku uspona kabela.

Nakon kratkog uspona na klinovima i kablovima staza je nježnije nagnuta i nesigurna, a zatim ponovno osiguranje. Uspon se izmjenjuje kontinuirano bez i sa osiguranjem, ovisno o težini. Zatim staza skreće lijevo uz bočni i travnati dio i nije osigurana, ali je zato manje zahtjevna. Ipak skriva zamke, trava je mokra od rose i lako klizi, stoga treba biti oprezan.

Sa strane ceste.

Vrijeme istječe. Prema vremenskoj prognozi, pljuskovi se očekuju poslijepodne. Pokušavamo požuriti da na najtežem dijelu uspona na samom vrhu ne budemo zatečeni kišom. Požurimo što brže možemo i tako stignemo do „ramena“, posljednjeg raskršća. Tamo su odvojeni dva puta. Desno „pravac zapadna Drežnica“, a lijevo (ferrata) „smjer Silva Koren“.

Raskrižje cesta.

Ferrata se proteže uz greben i izdiže se iznad 300 metara uzduž okomitog stuba, što obećava puno adrenalina i hrabrosti za penjanje na otkrivenu stijenu. Na samom početku staze u stijenu je ugrađena bakrena ploča s grbom i natpisom "Smer Silva Korena".

Ugrađena ploča u stijeni s natpisom "Smer Silva Korena".

Nastavak puta slijedi penjanje po vrlo uskom vršnom grebenu. Meni izgleda zastrašujuće , s obje strane grebena protežu se duboke provalije. Uspon je težak sam po sebi, a dodatnu težinu daju mu visoki škalini iznad 40 centimetara, tako da cijelu težinu tijela (opterećeno još sa ruksakom) dižete na jednoj nozi. Ova ferrata, ne samo da je teška, nego je i vrlo opasna. Jedan dio uspona penjemo se po izloženom travnatom djelu i rasutom kamenju staze koji nije osiguran. Hoda se četveronoške, rukama se hvatamo za travu koja je mokra od rose. Po takvom strmom i izloženom terenu postoji mogućnost otklizavanja. Ferdor i ja, penjali smo se na  Mangartu  po Italijanskoj i Slovenskoj ferrati, uspoređujući jednu sa drugom, moram kazati da je ova ferrata“Smjer Silva Korena“ daleko teža i opasnija za uspon. Na tim izloženim dijelovima nema fotkanja, pa to ne mogu predočiti i pokazati slikama.

Uz vrh grebena.

Staza je, čak i ako je opasna, zanimljiva, prelazak s jednog vrha grebena na drugi, sada na labavim stijenama i travi, sada na okomitim stijenama i kablovima.

Na žičnici.

Na žičnici.

Dio grebena vrha koji se mora prijeći, uglavnom četveronožni. Iza nas se penju dva planinara iz Italije. Na slici se vidi kako se drži u niskom položaju. Vrijeme je nestabilno, u jednom trenutku osvijetljenom suncem, za nekoliko minuta smo u magli. Nakon izloženih uspona kroz travnati i raštrkani stjenoviti greben, uspon započinje isključivo po vrlo izloženom kamenom grebenu sve do zaklona Gomišćek smještenog ispod vrha Krna.

Fedor se penje bez upotrebe kablova, ali on je pričvršćen i pričvršćen na njega.

Neprestano gledamo u nebo i pratimo vremenske prilike, samo da nas kiša ne uhvati na ferratu. To bi nas dovelo u veliku opasnost. Na ovom grebenu nailazimo na metalnu kutiju u kojoj se nalazi knjiga o registraciji i pečat. Nismo gubili vrijeme na pisanje u knjizi i žigovanje, budući vrh Krna prekriven je oblakom. Na samom vrhu staze penje se samo na okomite stijene osigurane klinovima, kablovima i željeznim ljestvama.

Na ovom dijelu okomite stijene postavljene su ljestve, a s lijeve strane postavljen je sigurnosni kabel. Prevladali smo ovu prepreku i opet pred nama ljestve, sada na vrhu druge stijene.

Na vrhu stijene postavljene su ljestve.

Fedor se penje uz ljestve u pozadini je greben i duboki ponor iz kojeg me trese dubina. Uspon nastavljamo u kombinaciji kablova i drugih ljestvi.

Zadnja ljestvica, daljnjeg uspona, osigurana je klinovima i kablovima.

Na stazi ispred samog vrha.

I konačno se pojavilo Gomišćkovo sklonište na Krnu, sada gotovo bez magle.

Sklonište Gomišćko na Krnu, do kojeg možemo doći za 14 i 15 minuta. Dakle, uspon je trajao sa svim slikarskim pauzama i grickalicama 5 i 10 minuta.

Sklonište Gomišćkovo zavetešće na Krnu n / v 2210 m.

Dolazeći u sklonište, presvlačimo se i osvježavamo hladnim pivom, a zatim krećemo na vrh Krna.

Na vrhu Krna,

Krnje s visinom od 2244 m najviši je vrh planine Krn, planinskog lanca, koji se strmo uzdiže iznad središnjeg dijela rijeke Soče. Iz prekrasnog se vremena pruža pogled na sva četiri kraja svijeta. Nažalost, taj pogled danas nedostaje.

Pogled na dolinu prema jezeru Krn.

U 16:45 stiže naša druga grupa koja je započela uspon iz kuće Dr. Klementa Juga iz Lepene.

Zajednička fotografija ispred skloništa Gomišček na Krnu

Pročitajte više na: https://gorja.net/putopisi/