Lista putopisa
Uspon na Krn: Smjer Silva Korena (ferrata)
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 28. rujna 2013.

 

U Nedjelju na jutarnjoj kavi u Iki skupila se manja grupa planinara  (Desa, Zdrave, Fedor i ja, Mirko). Neizostavna teme - planinarenje. Gdje ste bili i gdje idemo ovaj tjedan?. Desa kao iz topa ispali Julijske Alpe - Krn. Prijedlog je prihvaćen. Kao stari i iskusni planinar (apsolvirao Alpe), Zdrave dobiva zadatak da organizira izlet za 2 dana i to utorak i srijedu (09 i 10 srpnja), pod uvjetom da je anticiklona i lijepo vrijeme. Razrađuju se pravci uspona. Konačan dogovor: Prvi dan 09. srpnja Fedor i ja, Mirko uspon od Drežnice na Krn: smjer Silva Korena (ferrata). Ostala ekipa Lepena – Krn. Drugi dan, 10. srpnja Krn – Batognica, preko Piramide na Peski, Krnskog jezera do doma dr. Klementa Juga na Lepeni. Okrenuli smo nekoliko telefonskih brojeva da nam se još netko iz našeg PD pridruži ovom izletu. No, kako je to radni tjedan većina planinara radi ili ima drugih obveza, na poziv se odazvala samo Neva i Nives Kružić.

 
Utorak, 09. Srpnja, 2013. sa dva osobna automobila krenuli smo u 6 h iz Matulja preko Divače, Nove Gorice, Kobarida do Drežnice polazne točke za Fedora i mene. Ostatak ekipe produžava vožnju do Lepene, polaznu točku za uspon do Krna. Dogovoreno je da se nađemo na Gomiščkovu zavetišću ispod vrha Krna.

Drežnica, pripreme za uspon.

Ishodište pohoda: Drežnica  (553 m), bivak na Črniku  (1160 m), po ferrati na Gomišćkovo zavetišće (2210), dalje do vrha Krn (2244 m) i nazad do Gomišćkova zavetišća. Ukupna dužina staze 10,26 km. Aktivno vrijeme uspona 4 h i 33 minuta, vrijeme stajanja 1 h i 41 minuta. Ukupno vrijeme 6 h i 15 minuta. Pri usponu savladana je visinska razlika 1691 m.

Pohod započinjemo u 9 h i 5 minuta od parkinga preko puta osnovne škole. Dobro označenom stazom prolazimo pored osnovne škole Simona Gregorčića, gdje staza dalje vodi kroz šumu. Nakon desetak minuta hoda izlazimo iz šume na proplanak – pašnjak, potom dalje nastavljamo kroz šumu do ulaska u NP Triglav.

Tabla sa natpisom -  NP Triglav.

Staza nekoliko puta presijeca makadamsku cestu do table NP Triglav. Krećemo se dalje u smjeru našeg odredišta i dolazimo do raskrižja putova.

Raskrižje putova.

Lijevo staza vodi zapadnom stranom preko bivka na Krnu i Drežničkom zapadnom stazom. Desno, lakšom varijantom do Krna. Na smjerokazu stoji natpis „Zelo zahtevna“. Mi nastavljamo lijevo i krećemo se po vrlo strmom dijelu staze, uspinjući se po serpentinama, zatim staza nastavlja na desno do bivka na Črniku. Dobro je znati da ispred bivka postoji izvor vode.

Izvor vode.

Bivak na Črniku.

Bivak na n/v 1160 m - koliba je okružen gustom šumom, nudi ugodan zaklon od oluja i nevremena. Ne posjeduje krevete, samo nekoliko deka, stol i stolice. Ovdje staza skreće lijevo i vodi kroz šumu uspinjući se  oštro, nakon nekog vremena izlazimo iz šume, gdje nam se otvara ljepota planina ispred nas.

Pogled sa staze na planinske vrhove.

Okvirno, pola sata hoda od bivka stižemo do zasniježenog dijela kojeg treba priječiti do podnožja gdje započinje uspon po sajlama.

Preko snježnog dijela staze.

Na rubu snijega na zapadnom djelu stijene, započinjemo sa pripremama. Vadimo sigurnosne pojaseve i kacige, pregledavamo da bude sve u redu. Na prvi pogled ne djeluje zastrašujuće. Kasnije se ispostavilo da to nije  baš tako. I konačno smo spremni da krenemo na uspon.

Spreman za uspon.

Fedor kreće prvi, ja za njime. Iza nas stižu još dva planinara iz Italije. Na samom početku uspinjemo se vertikalno po kamenoj litici , na mjestima nailazimo na rahlo kamenje  i lako lomljivo, potreban je oprez radi odronjavanja.

Na samom početku uspona po sajlama.

Na samom početku uspona po sajlama.

Nakon kraćeg uspona po klinovima i sajlama, staza je blaže polegnuta i nije osigurana, pa opet osiguranje. Neprekidno se uspon izmjenjuje bez i sa osiguranjem, ovisno o težini.  Potom staza skreće lijevo po boku i travnatom dijelu i nije osigurana, ali zato je i manje zahtijevna. Ipak krije zamke, trava je mokra od rose i lako se poklizne, stoga, valja biti oprezan.

Po bočnoj strani puta.

Vrijeme se kvari. Po vremenskoj prognozi u popodnevnim satima očekuju se pljuskovi. Nastojimo požuriti kako nas ne bu zatekla kiša na najtežem dijelu uspona  pri samom vrhu.  Sigurnim korakom žurimo koliko je to moguće i tako dolazimo do „ramena“,zadnjeg raskrižja putova. Tu se dva puta razdvajaju. Desno „Zapadni Drežnički smjer“, a lijevo (ferrata) „Smjer Silva Korena“.

Raskrižje putova.

Ferrata se proteže po grebeni i uzdiže iznad 300 metara po vertikalnom stupu, koji obećava mnogo adrenalina i hrabrosti penjanja op izloženoj stijeni. Na samom početku staze u stijeni je ugrađena bakrena ploča sa grbom i natpisom „Smer Silva Korena“.

Ugrađena ploča u stijeni sa natpisom „Smer Silva Korena“.

Nastavak puta slijedi penjanje po vrlo uskom vršnom grebenu. Meni izgleda zastrašujuće , s obje strane grebena protežu se duboke provalije. Uspon je težak sam po sebi, a dodatnu težinu daju mu visoki škalini iznad 40 centimetara, tako da cijelu težinu tijela (opterećeno još sa ruksakom) dižete na jednoj nozi. Ova ferrata, ne samo da je teška, nego je i vrlo opasna. Jedan dio uspona penjemo se po izloženom travnatom djelu i rasutom kamenju staze koji nije osiguran. Hoda se četveronoške, rukama se hvatamo za travu koja je mokra od rose. Po takvom strmom i izloženom terenu postoji mogućnost otklizavanja. Ferdor i ja, penjali smo se na  Mangartu  po Italijanskoj i Slovenskoj ferrati, uspoređujući jednu sa drugom, moram kazati da je ova ferrata“Smjer Silva Korena“ daleko teža i opasnija za uspon. Na tim izloženim dijelovima nema fotkanja, pa to ne mogu predočiti i pokazati slikama.

Po vršnom grebenu.

Staza i ako opasna je zanimljiva,  prelazi se s jednog vrha grebena na drugi, sad po rasutom kamenju i travi, sad po vertikalnim stijenama i sajlama.

Na stazi po sajlama.

Na stazi po sajlama.

Dio vršnog grebena po kojem se mora proći, najvećim dijelom četveronoške. Iza nas penju dva planinara iz Italije. Na slici se vidi kako se drži u niskom položaju. Vrijeme je nestabilno, u jednom trenutku obasjanu suncem, za nekoliko minuta nalazimo se u magli. Nakon izloženog uspona po travnatom i rasutom kamenitom grebenu, započinje uspon isključivo po vrlo izloženom kamenom grebenu sve do Gomišćekova zavetišća smještenog ispod vrha Krna.

Fedor se penje bez upotrebe sajli, ali osiguran i pričvršćen za nju.

Neprekidno pogledavamo u nebo i pratimo vrijeme, samo da nas kiša ne zatekne na ferrati. To bi nas dovelo u veliku opasnost. Na ovom grebenu dolazimo do metalne kutije u kojoj se nalazi upisna knjiga i pečat. Nismo gubili vrijeme za upisivanje u knjigu i udaranje pečata, budući vrh Krna je prekriven oblakom. Pri samom vrhu staze preostaje penjanje samo po vertikalnim stijenama osiguranim klinovima, sajlama i željeznim ljestvama.

 

Na ovom dijelu okomite stijene postavljene su ljestve, sa lijeve strane je i postavljena sajla za osiguranje. Savladavamo i ovu prepreku i ponovo pred nama ljestve, sad na vrhu druge stijene.

 

Postavljene ljestve pri vrhu stijene.

 

Fedorov uspon po ljestvama u pozadini greben i duboka provalija od koje dubine me lovi jeza. Uspon dalje nastavljamo u kombinaciji sajli i još jedne ljestve.

Zadnje ljestve, dalje  je uspon osiguran klinovima i sajlama.

Na stazi pred sam vrh.

I konačno, ukazalo se  Gomišćkovo  zavetišće na Krnu, sada gotovo bez magle.

Gomišćkovo  zavetišće na Krnu, do kojeg dolazimo u 14 h i 15 minuta. Dakle, uspon je trajao sa svim pauzama za slikanje i marendom 5 h i 10 minuta.

Sklonište Gomišćkovo  zavetišće na Krnu n/v 2210 m.

Dolaskom do skloništa slijedi presvlačenje i osvježenje hladnom pivom, potom odlazimo na vrh Krna.

Na vrhu Krna,

Krn je s visinom od 2244 m najviši vrh planine Krn, planinski lanac, koji se strmo uzdiže iznad središnjeg dijela rijeke Soče. Sa njega je prekrasan pogled na sve četiri strane svijeta za vrijeme lijepa vremena. Nažalost, danas taj je pogled izostao.

Pogled na dolinu prema Krnskom jezeru.

U 16 h i 45 minuta dolazi naša druga grupa, koja je krenula na uspon od doma dr. Klementa Juga sa Lepene .

Zajednička fotografija ispred skloništa Gomiščkova zavetišća na Krnu.

Pročitajte više na:  http://mbjelan.bloger.index.hr/