Uspon na Vrh Lagazuoi_Staza Militare Kaiserjager

Drugog dana naših boravki u dolomitu - (Corvara) zakazao je uspon na vrh Lagazuoi 2778 m sa sjeverne početne stranice Sella i Stasis (Strada Militare - austrijski Militari) Kaiserjager Steig iz Valparole, ovaj povratak kroz tunel - "Galeria Lagazuoi"  do Passe Folzarega, uspon taj nas put vodi do povijesti i središta ratnih zbivanja tijekom Prvog svjetskog rata između zaraćenih strana Austro-Ugarske i Italije. Rat se vodio visoko u planinama. Tada obje zaraćene strane intenzivno grade osigurane ceste - ferrate, kopaju rovove, bunkere i tunele kako bi osigurale isporuku opreme i zauzele strateške položaje.Prolaz Falzarego zasigurno je jedan takav strateški položaj, iznad kojeg je austrougarska vojska izgradila utvrde na vrhu Piccole Lagazuoi, a Talijani su poduzeli jednu neobičnu vojnu akciju - iskopali tunel dugačak 1100 metara da se spuste ispod tvrđave - podigli su ga u zrak i progonili ih s vrha. U toj akciji - 20. lipnja 1917., s 32.000 kg dušika glicerina u strateškoj eksploziji s ogromnim ljudskim žrtvama, Talijani su srušili neprijateljsku tvrđavu i tako trajno promijenili trenutni izgled vrha. Kaže se da se vrh Piccola Lagazuoi spustio za 30 m.

Dokazi o strahotama najkrutnijeg vremena ilustriraju iskopani tuneli, prozori i posebne lijevke Ferrari War Museum iz Prvog svjetskog rata . rata - bivša tvrđava "Tree Sassi" na Passo Valparola, u kojoj su izloženi ratni predmeti porijeklom s ovog područja ratne fronte, zajedno s fotografijama i dokumentima koji govore o planinskim narodima koji su sudjelovali u ratu.

Pogled na vrh Lagauzoje - pored prolaza Passo Falzarego.

PRISTUP PUTOVANJU:

Od Rijeke do graničnog prijelaza Šapjana - kroz Sloveniju do Trsta. Ulaz na autocestu u Trstu. Vožnja u smjeru Venecije - Portogruaro - Conegliano - Pordenone - San Martino - Vittorio Veneto - Belluno, do sela Longarone, gdje biste skrenuli lijevo na SP251 u smjeru Zoldo Altoi, nastavili u smjeru Corvare i nastavili do našeg konačnog odredišta Colfosco, gdje smo drugi u hotelu Jagerhof. Od Colfosco nastavljamo vožnju kroz Corvara - La Villa - San. Cassiana do prijelaza Passo Valparola, odakle se pruža put za uspon do Lagauzoa.

POČETNA TOČKA:
Parkiranje na prijelazu Passo Valparola (2163 m), vrhu Lagazoi (2778 m), Rifugio Lagazuoi (2752 m) i silazak kroz tunel-Galeria Lagazuoi do prijevoja Falzarego (2105 m). Duljina staze je 7,1 km. Vrijeme aktivnog putovanja 1 h i 58 min. Vrijeme čekanja 4h i 24 min. Ukupno vrijeme provedeno 6 h i 22 min. Visinska razlika na usponu 696 m, na spustu 612 m. Minimalna visina 2163 - maksimalna 2778 m.

Informacije sa zaslona gpx uređaja.

Uspon na vrh  Lagazuoi moguć je iz više pravaca. Sa prijevoja Passo Falzarego ili sa prijevoja Passo Valparola. Oni koji ne žele uložiti ni malo truda, na vrh se mogu popeti i spustiti žičarom. Od prijevoja Passo Falzarego, moguć je uspon kroz tunel ili stazom br. 402 (via normale). Naš izbor je – od prijevoja Passo Valparola, na kojem je smješten i istoimeni dom, te tvrđava, danas ratni muzej „Tre Sassi“. Od parkinga krenuli smo u 10 h i 43 minute u pravcu muzeja Tre Sassi (400 m). Od muzeja prelazimo asfaltnu cestu, gdje započinje uspon nekadašnjom ratnom stazom Austro-Ugarske vojske zvana „Kaiserjager steige“ .  

Važno je napomenuti da ruta cijelo vrijeme vodi duž bunkera, kroz rovove, hodnike, preko ferrata i ovjesnog mosta do samog vrha Lagazuoija (2778 m). Na svakom koraku staza podsjeća na prošlost Prvog svjetskog rata, pogotovo zato što su obnovljeni bunkeri, rovovi, ferrata i ovjesni most, zahvaljujući sredstvima Europske unije i raznim privatnim donacijama. Sam početak staze se malo uzdiže, što je dobro za zagrijavanje. Lijepa i široka staza - u početku prolazi travnatim dijelom, a zatim nastavlja siparom isprepletenim većim gromovima i tučama trave, a uskoro nas dovodi do prve crte obrane austrougarske vojske pod nazivom "Vonbank".  

Ratni muzej utvrda "Tre Sassi" - na prijevoju Passo Valparola.

Početak staze označen je natpisom: "Strada militare alla postazione austriaca Vonbank".

Na stazi s umjerenim nagibom prema Vonbank.

Osvrćući se na vrhove dolomita koji izranjaju iz oblaka, poput otoka iz mora.

Bunkeri na Vonbank.

Renovirani rovovi na Vonbank.

U rovu na austrijskoj stanici Vonbank.

Vonbank-ov strateški položaj, odakle su Austrijanci imali potpunu kontrolu nad prijelazom Passo Folzarego, iznad kojeg se vide vrhovi Cinque Torre - položaj talijanske vojske. S tog je položaja na samom početku rata talijansko topništvo uništilo tvrđavu Tre Sassi.

Austrijanci su varali, zapalili tvrđavu, a Talijani su je danima tukli. Staza, serpentinom, nastavlja se sličnim terenom, samo strmim usponom i ubrzo nas vodi do zahtjevnog dijela, koji vodi niz uski i razrušeni hodnik, a zatim nastavlja dalje križanje stijene uz pomoć kablova i prelazak ovjesnog mosta. Ispod, na dijelovima staze, pričvršćen je stezaljkama, klinovima, kablovima i drvenim nosačima. Nakon toga, staza skreće lijevo na sjeverozapad u podnožju vršne stijene i izlazi na vrh vrha te nastavlja njime do samog vrha Lagazupoi (2778 m).

Pogled na ovjesni most.

Na stazi uz serpentine prema hodniku.

Sa Sašom prije nego što je otišla u hodnik.

Pređite stijenu uz pomoć kabela prije nego što dođe do visećeg mosta. Staza je mjestimice vrlo uska, a duboki se ponor spušta pod noge.

Siguran prolazak kroz duboki ponor omogućava nam viseći most, koji je izvorno rekonstruiran i izgrađen na istom mjestu, s istim vrhovima i duljinama čeličnih užadi. Austro-ugarska podrška i sidra su vidljivi i danas.

Prelazeći ovjesni most.

Nastavak putovanja uz pomoć kablova i klinova.

Bunkeri i vidljivi ostaci iz prošlosti - prije 90 godina.

Rezanje ispod apikalnog grebena.

Dođite na vrh grebena. Pogled na vrh Lagazuoi s desne strane i Tofana di Rozes s lijeve strane.

Uobičajena fotografija na vrhu Lagazuoija (2778 m).

Na vrhu je veliki drveni križ - raspelo u sjećanje na ne sve poginule na Lagazuoi od 1915. do 1918. godine. Sa vrha se pruža prekrasan panoramski pogled sa svih strana. Po lijepom i sunčanom vremenu možete vidjeti prijelaze Odle, Sella, Pelmo, Antelao, Tofane, Fanes, Marmolada, Falzarego i Valparola i vrhove iznad njih.

Pogled na prijevoj Valparola i muzej Tre Sassi.

Pogled na grupu Fanes.

Pogled na Tofane s desne strane slike.

Rifugio Laguzoi i gornja stanica žičare (2752 m).

Na vrhu se zadržavamo kraće vrijeme, a potom nastavljamo po uređenoj širokoj stazi (530 m) do Rifugio Lagazuoi (2752 m) i gornje postaje žičare. Tu je uslijedio duži odmor uz okrijepu i osvježenje.  Spust od vrha Lagazuoi moguć je istim putom kojim smo i došli do Passo Valparola. U koliko se želi napraviti kružna tura, na raspolaganju su dva pravca: stazom (via normale) br. 401 koja vodi do prijevoja – Forcella Travenanzes i dalje stazom br. 402 do Passo Falzarego. Druga mogućnost kružne ture je spust tunelom – „Galeria Lagazuoi“. Mi smo odabrali kružnu turu i spust tunelom do Falzarega i dalje cestom do Passo Valparola, gdje nam je parkiran automobil. Ispod gornje postaje žičare započinje spust planinarskom stazom koja vodi do ulaska u tunel – Galeriu Lagazuoi (20 min).

KRATAK SAŽETAK povijesti Lagazuoi i kopanje tunela.

Dana 20 listopada 1915. godine, četa Italijanskih Alpinaca je dospjela do široke kamene police na pola visine planine Lagazuoi, za čudo zanemarenu od strane Austrijanaca. Izbočina zvana „Cengia Martini“ dobila je ime po zapovjedniku bataljona koji ju je zaposjeo, uskoro je postala pravi trn u oku Austrijancima.

Odavde su, naime, Talijani mogli bez pogibelji udarati iz visine po austrijskim rovovima na prijevoju Passo Valparola mitraljezima i ručnim bombama. Objema protivničkim stranama bilo je jasno, da su ovakvi uzaludni tradicionalni okršaji, potpuno nedjelotvorni. Tako su brzo otkrili, da je jedini način osvajanja protivničkih utvrđenih položaja bio iskop podzemnog tunela, koji bi dolazio do neprijatelja i koji bi, napunjen eksplozivom, digao u zrak protivničke postave. Obje vojske, su dakle, počele iskopavati planinu, kako bi u njezinoj unutrašnjosti dobili skloništa za osobe i oružje i pretvorile planinu Lagazuoi u novu tvrđavu 20-tog  stoljeća.

Austrijanci su izveli 4 ogromne eksplozije usmjerene  protiv izbočine Cengio Martini kako bi potjerali Italijane, pri čemu nisu uspjeli. Talijani su iskopali tunel dužine 1100 m visinske razlike 234 m i dospjeli do austrijskih utvrđenih položaja Piccolo Lagazuoi.  Sa 32.000 kg  glicerinske želatine u strateškoj eksploziji uz ogromne ljudske žrtve ruše neprijateljsku utvrdu, a time su trajno promijenili današnji izgled vrha. Još su vidljivi krateri i gomile drobljenca na mjestima eksplozija. U listopadu 1917. godine Austro-Ugarski napad na Kobarid dovodi do povlačenja talijanske vojske na liniju planine Grappa i rijeke Piave, i do potpunog napuštanja dolomitskog fronta i divovskih radova izvedenih u utrobi planine.

Na stazi pri spustu koja vodi do ulaza u tunel.

Obnovljeni rovovi austrijskih položaja - mjesto na kojem je 20. srpnja 1917. izvršena snažna eksplozija, o čemu svjedoči podignuta ploča na rezultiralom krateru.

Pogled na ostatke bodljikave žice i gornju stanicu žičare Lagazuoi.

Skica glavnog tunela i brojni manji spiralni izlazi.

Ulaz u galeriju Lagazuoi.

Cijelom dužinom tunela učvršćen je čeličnim kabelom koji služi kao ograda, osim izlaznih grana. Strmi spust osiguran je drvenim stepenicama koje mjestimice nedostaju. Njihova visina je različita i nejednaka, ali na nekim mjestima vrlo skliska, posebno u gornjem dijelu tunela.

U tunelu se nalaze informativne ploče koje govore o funkciji i namjeni tunela. Postoje razne prostorije u kojima su vojnici boravili i odmarali se, postoje prostori koji su služili za izviđanje, prisluškivanje. Mnogo je bočnih tunela i otvora koji su korišteni za opskrbu oružjem i hranom, otvori kroz koje se bacalo iskopano kamenje, otvori za topove i mitraljeze i tako dalje.

Tunel je na početku silaska vrlo strm, mokar i nizak.

Na suhom dijelu tunela.

Na silasku - u tunelu - Galerie Lagazuoi.

Otvori tunel.

Prostor u kojem su živjeli vojnici. Prostori su zatvoreni i nisu dostupni posjetiteljima.

Mjesto postavljanja dizalice za opskrbu - zaštićeno je od mogućnosti neprijateljskih napada.

Višenamjenska soba koja se koristila za slušanje i praćenje neprijateljske aktivnosti.

Na kraju tunela imamo 2 izlaza: iz smjera silaska lijevi izlaz vodi stazom prema prijelazu Falzarego, a desni put vodi do Cengie Martini, mjesta gdje je vojska izlazila iz vlažnih prostorija tunela, kuhinje i menze. voda za pranje. Potrebno je 15 minuta lagane šetnje od izlaza iz tunela do Cengie Martini. 

Izađite iz tunela udesno i krenite stazom koja vodi do Cengia Martini.

Na stazi prema Cengiji Martini.

Kuhinja i kantina.

Korito ili kada za pranje.

Vraćamo se istim putem do kraja tunela - galerije Lagazuoi i započinjemo spust stazom koja je ranjenike prevezla do "baze Punta Berrino". Tu je i raskrižje cesta iz smjera dolaska: lijeva traka 402 vodi do Rifugio Lagazuoi, desna traka br. 402, koja nas uskoro vodi kroz serpentine do Passo Falzarego i dalje cestom do prijelaza Passo Valparola i parkirališta.

Spuštanje prema podnožju Punta Berrino.

Baza Punta Berrino gdje su se liječili ranjeni.

Spustite se stazom prema prijelazu Falzarego.

Pogled na vrh Lagazuoija s prijevoja Passo Falzarego.

Passo Valparola stiže za 16 sati i 45 minuta. Iskoristili smo ovu priliku samo da posjetimo tvrđavu - ratni muzej. Do posjeta muzeju ostalo nam je samo 15 minuta, jer je radno vrijeme do 17 sati. Na Tvrđava "Tre Sassi" izgrađena je 1897. godine za obranu južne granice austrougarske mornarice. Kasnije je tvrđava modernizirana i obnovljena 1910. godine. Na samom početku rata, 5. srpnja 1915., započelo je bombardiranje tvrđave talijanskim topništvom, postrojeno u blizini Cinque Torri, topovima od 210 mm. i manjeg kalibra. Već prvog dana pretrpljene su ogromne štete, jer zidovi zastarjele zgrade nisu mogli izdržati metke. Čak trideset hitaca pogodilo je metu, od kojih su tri potpuno probila krov, što se i danas može vidjeti.Vojnici više nisu mogli odoljeti, bilo je mrtvih i ranjenih.

Danas je tvrđava obnovljena i pretvorena u muzej u kojem su izloženi ratni predmeti s ovog područja ratne fronte, zajedno s fotografijama i dokumentima koji pričaju priču o sukobljenim stranama. Tvrđava je bila opremljena s dva topa od 80 mm, okrenuta prema jugu. Druga dva topa od 60 mm. bili su usmjereni u smjeru prijelaza Passo Falzarego. Rotirajuća oklopna kupola korištena je za promatranje i ciljanje tijekom sukoba. Posjet muzeju košta 5 €. Radno vrijeme od 10:00 do 12:30, 13:30 -17. 00. Zimi, samo na zahtjev, grupe od najmanje 15 osoba. Nekoliko fotografija iz muzeja:

Ulaz u muzej Tre Sassi.

Replike vojnika.

Predmeti koji se koriste u svakodnevnoj upotrebi.

Kirurški alati.

Granate raznih kalibara.

Izloženi mitraljez

Pročitajte više na: https://gorja.net/putopisi/