Lista putopisa
Uspon na Vrh Lagazuoi_Staza Militare Kaiserjager
Autor: Mirko Bjelan | Objavljeno: 20. studenoga 2017.

 

Drugi dan našeg boravka u Dolomitima – (Corvari) predviđen je za uspon na vrh Lagazuoi 2778 m sa sjeverne strane Grupe Sella po stazi (strada Militare – Austrian Militari) Kaiserjager steig od Passo Valparola, te povratak kroz tunel – „Galeria Lagazuoi“  do Passo Folzarego. Uspon ovom stazom vodi nas u povijest  i središte ratnih zbivanja za vrijeme Prvog svjetskog rata između zaraćenih strana Austro-Ugarske i Italije.  Rat se vodio visoko u planinama. Tada obe zaraćene strane intenzivno izgrađuju osigurane putove  - ferrate, kopaju rovove, bunkere i tunele, kako bi na taj način osigurali dopremu opreme i zauzeli strateške položaje. Prijevoj Passo Falzarego, je zasigurno, jedan od takvih strateških položaja iznad kojeg je Austro-Ugaraska vojska podigla utvrde na vrhu Piccolo Lagazuoi, a Italijani poduzeli jednu ne uobičajenu vojnu akciju – iskopavši tunel dužine 1100 m, kako bi došli ispod utvrde - digli je u zrak i potjerali ih sa vrha. U toj akciji  - Italijani 20. lipnja, 1917., sa 32.000 kg nitro glicerinske želatine u strateškoj eksploziji uz ogromne ljudske žrtve ruše neprijateljsku utvrdu, a time su trajno promijenili današnji izgled vrha. Navodi se podatak da je vrh Piccolo Lagazuoi snižen za 30 m. Svjedočanstvo  o strahotama tog vremena, najbolje nam govore iskopani tuneli, rovovi, bunkeri ferrate, a posebice  ratni muzej iz Prvog sv. rata – nekadašnja tvrđava „Tree Sassi“na Passo Valparola, u kojem su izloženi ratni predmeti porijeklom iz ovog područja ratnog fronta, zajedno sa fotografijama i dokumentima koji pripovijedaju o povijesti planinskih naroda upletenih u rat.

Pogled na vrh Lagauzoi  -  sa Passo Falzarego.-----

KOLNI PRISTUP:

Od Rijeke prema graničnom prijelazu Šapjane – preko Slovenije do Trsta. Ulazak na autocestu u Trstu. Voziti u smjeru Venezia – Portogruaro – Conegliano – Pordenone  – San Martino - Vittorio Veneto – Belluno, do naselja Longarone, gdje treba skrenuti lijevo na cestu SP251 u pravcu Zoldo Altoi dalje nastaviti u pravcu Corvare i dalje do krajnjeg našeg odredišta Colfosco, gdje smo odsjeli u hotelu Jagerhof. Od Colfosca, vožnju nastavljamo preko Corvare – La Villa -  San. Cassian do prijevoja Passo Valparola, od kuda je pristup stazi za uspon na Lagauzoi.

ISHODIŠTE POHODA:
Parking na prijevoju Passo Valparola (n/v 2163 m), vrh Lagazoi (n/v 2778 m), Rifugio Lagazuoi (n/v 2752 m), te spust kroz tunel- Galeria Lagazuoi do prijevoja Falzarego (n/v 2105 m). Dužina staze 7,1 km.  Aktivno vrijeme kretanja 1 h i 58 min. Vrijeme stajanja 4h i 24 min. Ukupno provedeno vrijeme 6 h i 22 min. Visinska razlika pri usponu 696 m, pri spustu 612 m. Minimalna visina2163 - maksimalna 2778 m.

Info sa zaslona gpx uređaja.

Uspon na vrh  Lagazuoi moguć je iz više pravaca. Sa prijevoja Passo Falzarego ili sa prijevoja Passo Valparola. Oni koji ne žele uložiti ni malo truda, na vrh se mogu popeti i spustiti žičarom. Od prijevoja Passo Falzarego, moguć je uspon kroz tunel ili stazom br. 402 (via normale). Naš izbor je – od prijevoja Passo Valparola, na kojem je smješten i istoimeni dom, te tvrđava, danas ratni muzej „Tre Sassi“. Od parkinga krenuli smo u 10 h i 43 minute u pravcu muzeja Tre Sassi (400 m). Od muzeja prelazimo asfaltnu cestu, gdje započinje uspon nekadašnjom ratnom stazom Austro-Ugarske vojske zvana „Kaiserjager steige“ .  Značajno je napomenuti, da ruta cijelo vrijeme vodi uz bunkere, kroz rovove, kuloare,  preko ferrate i visećeg mosta do samog vrha Lagazuoi (2778 m). Na svakom koraku staza podsjeća na prošlost Prvog svjetskog rata, posebice, zbog toga što su obnovljeni bunkeri, rovovi, postavljena ferrata i viseći most, zahvaljujući sredstvima Europske Unije i raznim privatnim donacijama. Sam početak staze lagano se uzdiže, što je dobro za zagrijavanje. Lijepa i široka staza – na početku  prolazi travnatim dijelom, a nakon toga nastavlja po siparu prošaranom većim kamenim gromadama i busenima trave, te nas ubrzo dovodi do prve linije obrane Austro-Ugarske vojske zvana „Vonbank“ .  

Ratni muzej  forte  „Tre Sassi“ – na prijevoju Passo Valparola.

Početak staze označen je natpisom: „Strada militare alla postazione austriaca Vonbank“.

Na stazi umjerenim nagibom prema Vonbanku.

Pogled u natrag prema dolomitskim vrhovima koji izranjaju iz oblaka, kao otoci iz mora.

Bunkeri na Vonbanku.

Obnovljeni rovovi na Vonbanku.

U rovu na austrijskoj postaji Vonbank.

Strateška pozicija Vonbank, od kuda su Austrijanci imali potpuni nadzor na prijevoj Passo Folzarego, iznad kojeg se vide vrhovi Cinque Torre – položaj italijanske vojske. Sa tog položaja, na samom početku rata italijansko topništvo uništilo je tvrđavu Tre Sassi. Austrijanci su napravili varku, osvijetlili su tvrđavu, tako da su Italijani danima tukli po tvrđavi. Staza, serpentinasto nastavlja dalje po sličnom terenu, samo strmijem usponu, te nas ubrzo dovodi do zahtjevnog dijela, koji vodi kroz uski i krušljivi kuloar, zatim nastavlja dalje prečenjem stijene uz pomoć sajli, te prelazak preko visećeg mosta. U nastavku, na dijelovima staza je osigurana klanfama, klinovima, sajlama i drvenim potporama. Nakon toga staza skreće lijevo prema sjeverozapadu uz podnožje vršne stijene, te izlazi na vršni greben i po njemu nastavlja da samog vrha Lagazupoi (n/v 2778 m).

Pogled na viseći most.

Na stazi po serpentinama prema kuloaru.

Sa Sašom prije uspona kroz kuloar.

Prečenje stijene uz pomoć sajle prije dolaska do visećeg mosta. Na mjestima staza je vrlo uska, a ispod nogu spušta se duboka provalija.

Siguran prijelaz iznad duboke provalije omogućuje nam viseći most, koji je u originalu rekonstruiran i sagrađen na istom mjestu, sa istim uporišnim točkama i dužinom čeličnih užadi. Austro-Ugarske potpore  i sidra i danas su vidljivi.

Prelazak preko visećeg mosta.

Nastavak puta uz pomoć sajli i klinova.

Bunkeri  i vidljivi ostaci iz prošlosti – prije 90 godina.

Priječenje ispod vršnog grebena.

Izlazak na vršni greben. Pogled na vrh Lagazuoi sa desna strane, te na Tofanu di Rozes sa lijeve strane.

Zajednička fotka na vrhu Lagazuoi (n/v 2778 m).

Na vrhu je postavljen veliki drveni križ – raspelo u znak sjećanja ne sve poginule na Lagazuoi od 1915 do 1918 godine. Sa vrha se pruža prekrasan panoramski vidik na sve strane. Za lijepa i sunčana vremena lijepo se vide Odle, grupa Sella, Pelmo, Antelao, Tofane,  grupa Fanes, Marmolada, prijevoj Falzarego i Valparola, te vrhovi iznad njih.

Pogled na prijevoj Valparola i muzej Tre Sassi.

Pogled na grupu Fanes.

Pogled na Tofane sa desne strane slike.

Rifugio Laguzoi i gornja postaja žičare ( n/v 2752 m).

Na vrhu se zadržavamo kraće vrijeme, a potom nastavljamo po uređenoj širokoj stazi (530 m) do Rifugio Lagazuoi (n/v 2752 m) i gornje postaje žičare. Tu je uslijedio duži odmor uz okrijepu i osvježenje.  Spust od vrha Lagazuoi moguć je istim putom kojim smo i došli do Passo Valparola. U koliko se želi napraviti kružna tura, na raspolaganju su dva pravca: stazom (via normale) br. 401 koja vodi do prijevoja – Forcella Travenanzes i dalje stazom br. 402 do Passo Falzarego. Druga mogućnost kružne ture je spust tunelom – „Galeria Lagazuoi“. Mi smo odabrali kružnu turu i spust tunelom do Falzarega i dalje cestom do Passo Valparola, gdje nam je parkiran automobil. Ispod gornje postaje žičare započinje spust planinarskom stazom koja vodi do ulaska u tunel – Galeriu Lagazuoi (20 min).

KRATAK SAŽETAK povijesti Lagazuoi i kopanje tunela.
Dana 20 listopada 1915. godine, četa Italijanskih Alpinaca je dospjela do široke kamene police na pola visine planine Lagazuoi, za čudo zanemarenu od strane Austrijanaca. Izbočina zvana „Cengia Martini“ dobila je ime po zapovjedniku bataljona koji ju je zaposjeo, uskoro je postala pravi trn u oku Austrijancima. Odavde su, naime, Talijani mogli bez pogibelji udarati iz visine po austrijskim rovovima na prijevoju Passo Valparola mitraljezima i ručnim bombama. Objema protivničkim stranama bilo je jasno, da su ovakvi uzaludni tradicionalni okršaji, potpuno nedjelotvorni. Tako su brzo otkrili, da je jedini način osvajanja protivničkih utvrđenih položaja bio iskop podzemnog tunela, koji bi dolazio do neprijatelja i koji bi, napunjen eksplozivom, digao u zrak protivničke postave. Obje vojske, su dakle, počele iskopavati planinu, kako bi u njezinoj unutrašnjosti dobili skloništa za osobe i oružje i pretvorile planinu Lagazuoi u novu tvrđavu 20-tog  stoljeća. Austrijanci su izveli 4 ogromne eksplozije usmjerene  protiv izbočine Cengio Martini kako bi potjerali Italijane, pri čemu nisu uspjeli. Talijani su iskopali tunel dužine 1100 m visinske razlike 234 m i dospjeli do austrijskih utvrđenih položaja Piccolo Lagazuoi.  Sa 32.000 kg  glicerinske želatine u strateškoj eksploziji uz ogromne ljudske žrtve ruše neprijateljsku utvrdu, a time su trajno promijenili današnji izgled vrha. Još su vidljivi krateri i gomile drobljenca na mjestima eksplozija. U listopadu 1917. godine Austro-Ugarski napad na Kobarid dovodi do povlačenja talijanske vojske na liniju planine Grappa i rijeke Piave, i do potpunog napuštanja dolomitskog fronta i divovskih radova izvedenih u utrobi planine.

Na stazi pri spustu koja vodi do ulaza u tunel.

Obnovljeni rovovi austrijskih položaja – mjesto gdje je izvedena snažna eksplozija 20. Jula, 1917. godine, o čemu svjedoči postavljena ploča o nastalom krateru.

Pogled na ostatke bodljikave žice i na gornju postaju žičare Lagazuoi.

Skica glavnog tunela i brojnih  manjih spiralnih izlaza.

Ulaz u galeriu Lagazuoi.

Na cijeloj dužini tunel je osiguran čeličnom sajlom koja služi kao rukohvat, osim izlaznih ogranaka. Strmi spust osiguran je drvenim stepenicama, koje na mjestima nedostaju. Njihova visina je različita i neujednačena, ali na mjestima vrlo skliska, a posebice u gornjem dijelu tunela. U tunelu su postavljene informativne ploče, koje govore o funkciji i svrsi tunela, Tu su razne prostorije, gdje su vojnici boravili i odmarali, tu su prostori koje su služili za izviđanje, prisluškivanje. Mnogo je sporednih tunela i otvora koji su služili za opskrbu oružja i hrane, otvori kroz koje se izbacivalo iskopano kamenje, otvori za topove i mitraljeze itd.

Tunel na početku spusta vrlo je strm vlažan i nizak.

Na suhom dijelu tunela.

Pri spustu – u tunelu – Galerie Lagazuoi.

Tunelski otvori.

Prostor u kojima su vojnici boravili. Prostorije su zatvorene i nisu dostupne posjetiteljima.

Mjesto gdje je bila postavljena dizalica za opskrbu – zaštićena od mogućnosti napada neprijatelja.

Višenamjenska prostorija koja je služila za osluškivanje i praćenje neprijateljske aktivnosti.

Na kraju tunela imamo 2 izlaza: iz pravca silaska lijevi izlaz vodi na stazu  prema  prijevoju Falzarego, a desno  staza vodi do Cengia Martini, mjesto gdje je vojska izlazila iz vlažnih prostorija tunela, mjesto gdje je smještena kuhinja i kantina, kao i korito – kada  sa vodom za pranje. Od izlaska iz tunela do Cengia Martini potrebno je 15 minuta laganog hoda. 

Izlazak iz tunela na desnu stranu i stazu koja vodi do Cengia Martini.

Na stazi prema Cengia Martini.

Kuhinja i menza.

Korito ili kada za pranje.

Vraćamo se istim putom do kraja tunela -galerie Lagazuoi i započinjemo spust stazom kojom su se transportirali ranjenici do „Base Punta Berrino“. Tu je postavljeno i raskrižje putova, iz pravca dolaska: lijevo staza 402 vodi do Rifugio Lagazuoi, desno istom stazom br. 402 koja nas po serpentinama ubrzo dovodi do Passo Falzarego i dalje cestom do prijevoja Passo Valparola i parkinga.

 

Spust prema bazi Punta Berrino.

Baza Punta Berrino u kojoj su se liječili ranjenici.

Spust stazom prema prijevoju Falzarego.

Pogled na vrh Lagazuoi od prijevoja Passo Falzarego.

Passo Valparola dolazimo u 16 h i 45 minuta. Ovu priliku iskoristili samo za posjet tvrđavi - ratnom muzeju . Preostalo nam je svega 15 minuta da posjetimo muzej, obzirom da je radno vrijeme do 17 sati. Tvrđava „Tre Sassi“ Na izgrađena je 1897 godine u funkciji branjenja južne granice Austro-Ugarske Mornarhije. Kasnije tvrđava je modernizirana i obnovljena 1910. Godine. Na samom početku rata, točnije,  5. srpnja 1915. godine počelo je bombardiranje tvrđave od strane talijanskog topništva, postrojenog kod Cinque Torri, topovima od 210 mm. i manjim kalibrima. Već prvog dana su pretrpljene ogromne štete, pošto zidine zastarjele građevine nisu bile u stanju izdržati mecima. Čak trideset hitaca su pogodila cilj, od kojih su tri potpuno probila krov, kako se može i danas vidjeti. Vojnici nisu više bili u stanju se oprijeti, bilo je mrtvih i ranjenih. Tvrđava je odmah napuštena.

Danas je  tvrđava  obnovljena i pretvorena u muzej u kojem su izloženi ratni predmeti porijeklom iz ovog područja ratnog fronta, zajedno sa fotografijama i dokumentima koji pripovijedaju o povijesti sukobljenih strana. Tvrđava je bila opremljena sa dva topa od 80 mm., uperenim prema jugu. Druga dva topa od 60 mm. su bila uperena u pravcu prijevoja Passo Falzarego. Okretljiva blindirana kupola je služila za osmatranje i nišanjenje za vrijeme okršaja. Posjet muzeju naplaćuje se 5 €.  Radno vrijeme od 10:00 do 12:30, 13:30 -17. 00.  Zimi, samo po zahtjevu za grupe od minimalno 15 osoba. Nekoliko fotki iz muzeja:

Ulaz u muzej Tre Sassi.

Replike vojnika.

Predmeti koji su služili u svakodnevnoj upotrebi.

Alati za kirurgiju.

Granate, različitog kalibra.

Izloženi puškomitraljez

Pročitajte više na:  http://mbjelan.bloger.index.hr/