Lista putopisa
Vent_Martin Busch Hütte_Marzellkamm_Merzellferner_Hintere Schwärze (Cime Nere)
Autor: Jure Ćurković i Mirko Bjelan | Objavljeno: 23. kolovoza 2018.

 

Srijeda, 08. kolovoza 2018.

Hintere Schwärze (talijanski Cima Nera) s nadmorskom visinom od 3628  metara  je četvrti najviši vrh u Öetztal Alpama. Nalazi se na glavnom grebenu u Schnalskammu – grebenu na jugu Öetztal Alpa točno na državnoj granici između austrijske pokrajine Tirol i talijanske provincije Južni Tirol. Hintere Schwärze nalazi se u trokutu vrhova koji ga okružuju: sjeverno Mutmalspitze (3522 m), istočno Roßbergjoch (3400 m) i jugozapadno Marzellspitze (3522 m).

Vrh je okružen ledenjacima – na sjeveroistoku leži Schalfferner, na jugu Roßbergfernera, koji se smanjuje zbog globalnog zatopljenja, a na sjeverozapadu Marzellferner. Padine koje se spuštaju prema južnome tirolskom dijelu su dio Parka prirode Texelgruppe.

Južno od Venta, Hintere Schwärze udaljen je svega 10 km zračne linije, sjeverno 8 km od Karthaus u Val Senales. Zbog svoje visine i geografske dominacije, pogled s vrha je teoretski ograničen samo zbog zakrivljenosti Zemlje.

S grebena Marzellkamm.

Pristup automobilom do sela Vent u Austriji

Do naselja Vent može se stići preko Italije ili Austrije. Naš odabir je preko Austrije. Obzirom, da dolazimo iz 2 različita grada Jure iz Zagreba, a ja iz Ike - Opatija, dogovor je da se nađemo na benzinskoj pumpi na autoputu Lesce. Od Ike – Opatija, preko graničnog prijelaza Rupa ulazim u Sloveniju, starom cestom do Postojne, gdje ulazim na autocestu i preko Ljubljane, Kranj, do Lesca.

Od tu nastavljamo dalje automobilom od Jure slijedećom rutom: Villach – Salzburg – Rosenheim - Innsbruck. U Innsbrucku treba izaći na autoput A12 voziti do - izlaz Ötztal, od kuda dalje treba nastaviti vožnju lokalnom cestom 186 prema poznatom austrijskom skijalištu Sölden, od kojeg preostaje još 17 km do Venta. Od Zagreba do Venta po navedenoj ruti – dužina puta 694 km. Vrijeme vožnje 7 do 8 h. Od Opatije dužina puta 660 km. Vrijeme vožnje 8 h.

U koliko se dolazi iz smjera Italije nakon prolaska nekadašnjeg graničnog prijelaza Brenner, treba voziti u smjeru Innsbrucka, u kojem treba izaći na autoput A12. Daljnje upute kao kod prethodnog opisa.

Ishodište pohoda (s karakterističnim putnim točkama)

Ishodišna točka pohoda – selo Vent (1900 m), planinsko sklonište Schafer Hütte (2246 m), dom Martin Busch Hütte (2501 m), greben Marzellkamm- raskrižje putova (2800 m), ledenjak Marzellferner na nadmorskoj visini (3328 m), naša krajnja točka uspona. U nastavku uslijedio je povratak istim putom do doma  podno vrha od kuda smo se vratili do doma Martin Busch Hütte.

Uspon na vrh Hintere Schwärze uobičajeno izvodi se u dva dana. Prvi dan 08.08.2018. se odnosi na dolazak u naselje Vent i uspon do doma  Martin-Busch Hütte i prenoćište u domu. Drugi dan 09.08. 2018. uspon na vrh Hintere Schwärze.

U dosta kratkom vremenu, tri tjedna nakon posljednjeg, dogodio se i naš treći odlazak u Öetztal Alpe - u austrijsko turističko selo Vent. U prethodna dva navrata planirali smo uspon na dosta zahtjevni vrh Hintere Schwärze ili kako ga talijani zovu Cima Nera.

U prva dva navrata kada samo išli u ovo planinsko selo, na planinarske izlete koji vode iz njega do dobrih planinarskih kuća i poznatih planinskih vrhova, na planinarske izlete je išao sa mnom moj prijatelj Mirko Bjelan iz PD Knezgrad a sada nam se pridružio i drugi moj prijatelj i suradnik, zaljubljenik u sportsko penjanje i planinarenje, Vladimir Zbodulja.

Vlado i ja krenuli smo iz Zagreba u 7 sati a Mirko nas je sačekao u mjestu Lesce na benzinskoj postaji i tu nam se pridružio. U planinsko selo Vent smo stigli u 15 sati, parkirali smo automobil, malo se osvježili hranom i pićem i krenuli u prema Martin Busch Hütte.

Opis puta

Od parkirališta ispred hotela Vent krenuli smo u 16 h i 05 minuta, stazom koja vodi kroz naselje do drvenog mosta kojim se prolazi preko manje rječice Niedertalbach. Most je zaključan za sva motorna vozila, osim vozila za opskrbu planinarskih domova i stočarskih koliba.

Nakon prelaska mosta dolazimo na raskrižje, na kojem skrećemo lijevo na planinarsku stazu koja dalje vodi kroz dolinu Niedertal do planinarskog doma Martin Busch Hütte (2,501 m), naš današnji cilj. Ova staza nije obilježena klasičnim markacijama, obzirom da vodi makadamskom cestom sve do doma. Na cijeloj ovoj dionici prvi dio staze je najstrmiji. Na dužini od okvirno 1 km treba savladati visinsku razliku od 120 m, za što nam je trebalo 20 minuta. Od tu i dalje put se diže relativno blago u kontinuitetu, tako da nismo osjetili tu visinska vertikalnu razliku od 600 m.

Ispred hotela Vent – spremni za uspon do doma Martin Busch Hütte.

Pogled na dio naselja Vent.

Prelazak preko mosta na rječici Niedertalbach.

Na početku strmijeg uspona.

Na blago polegnutom dijelu makadamske ceste.

Nakon prijeđenih 3,2 km od Venta pred nama se otvorio sjeverni dio doline Niedertal. Od te točke po prvi puta pred nama se ukazao  vrh Similaun (3606 m) i vrhovi Diem Kögel i Schalfkogel. Jedan dio ove makadamske dionice zapriječen je lijesom i zahtijeva skretanje s makadamske ceste, na označenu  planinarsku stazu koja se spušta do rijeke Niedertalbach, prelazi preko nje, preko mosta i nastavlja na lijevoj strani kanjona uzvodno i nakon oko 1,5 km ponovo se vraća preko novog pješačkog mosta na makadamsku cestu. Ovo skretanje je objašnjeno na način da se na tom dijelu očekuje odronjavanje kamenja pa se korištenje makadamske cesta ne preporučuje. Većina pješaka obiđe postavljenu lijesu i nastavlja dalje po makadamskoj cesti na vlastitu odgovornost. Po ovom putu voze automobile za snabdijevanje, motoristi i biciklisti pa nije jasno zašto je zapriječeno samo za pješake?.

Pred nama dobro vidljiva makadamska cesta, pastirska koliba i na kraju doline vrh Similaun.

Na cesti prepreka – zabranjen prolaz za pješake. Smjerokaz upućuje na markiranu planinarsku stazu koja se spušta do rijeke Niedertalbach. Objašnjeno u prethodnom tekstu. Negdje na drugoj trećini puta od Venta nalazi se planinsko sklonište Schafer Hütte (2246 m), koje je zaključano pa se zbog toga tako i ne može nazvati. Od ovog skloništa preostaje nam još 20-tak minuta laganog hoda do planinarskog doma Martin Busch Hütte, gdje stižemo u 18 h i 10  minuta.

Planinsko sklonište Schafer Hütte (2246 m).

Dolazak u dom Martin Busch Hütte (2501 m).

Drugi dan 09.08. 2018. uspona na vrh Hintere Schwärze.

Nakon provedene noći u planinarskom domu Martin Busch Hütte, ustali smo u 5 sati i 30 minuta, obavili jutarnju higijenu, spakirali ruksake i nakon toga spustili se na doručak u 6 sati. Uspon na vrh Hintere Schwärze započeli smo u 6 sati i 42 minuta.

Na smjerokazu pored planinarskog doma piše da je potrebno vrijeme za uspona na spomenuti vrh 4 sata. Obzirom da je staza uspona više puta mijenjala smjer zbog odrona dijelova planine, spomenuto vrijeme uspona može biti samo kao orijentacija.

Od doma staza se nakratko spušta uz potok 200 m do mosta preko kojeg se prelazi potok Niederjochbach. Nakon prelaska mosta slijedi dosta oštar uspon uz sjeverni greben Marzelkamma. Nakon prijeđenih 1.4 km i savladanih 299 m nadmorske visinskih dolazi se na travnatu zaravan (2800 m) na  kojoj se nalazi smjerokaz koji upućuje na skretanje lijevo prema Marzellkammferneru i vrhu Hintere Schwärze. Za taj dio uspona trebalo nam je 1 h hoda.  

Pored doma postavljen je smjerokaz s vremenima hoda do odredišta.

Prelazak preko potoka Niederjochbach.

Pogled unazad na planinarski dom  Martin Busch Hütte.

Na stazi grebena Marzellkamm_a.

Na stazi prije izlaska na greben.

Izlazak na greben Marzellkam_a.

Na grebenu Marzellkamm uz raskrižje putova. U pozadini se vidi jezik ledenjaka Marzellferner i desno vrh Similaun.

Na raskrižju putova, na kojem skrećemo lijevo.

Nakon skretanja slijedi stotinjak metara umjereni spust niz travnatu padinu, a nakon toga staza nastavlja oštro nizbrdo po serpentinama, do nove travnate zaravni, pri čemu gubimo oko 80 m dosegnute nadmorske visine. Po spomenutoj travnatoj zaravni nastavlja oko 300 metara i dolazi do područja rasutog kamenjara. U toj točki prestaju markacije, a nastavk spusta prema ledenjaku Marzellkammferneru prepušten je svakom planinaru da izabere najbolji i najsigurniji smjer. Planinari iz prethodnih uspona, kada su vidjeli da ovaj spust nije nimalo bezazlen, postavljali su malene piramidice koje mogu poslužiti kao orijentacija.

Silazak s grebena niz blagu strminu.

Silazak na travnatu zaravan, od kuda se lijepo vidi početak ledenjaka.

Nakon kratke travnate zaravni uslijedilo je skakutanje i pronalaženje najlakšeg prolaza kroz i preko samostojećih kamenih granitnih blokova.

Nakon prelaska kamenih blokova, uslijedio je strmi spust po siparu do ledenjaka.

Spust prema ledenjaku.

Ovaj labirint kamenih blokova, koji su često slobodni i ne ulijevaju povjerenje za siguran oslonac, i rasutog sitnog granitnog kamenjara, da bi se pronašao siguran spust do ledenjaka, nije nimalo lak.  Ova situacija je najsloženiji dio ovog planinarskog izleta. Najteži zadatak je izabrati točku u kojoj se daljnji uspon treba nastaviti po ledenjaku.

Približavanje ledenjaku i manjem grebenu kojeg je sam ledenjak napravio. Tim grebenom nastavit ćemo do prve razine ledenjaka, na kojoj ima najviše pukotina.

Nastavak po grebenu prema prvoj razini ledenjaka.

Ledenjak Marzellkamm ima tri nivoa sa različitim padinama, na kojima se led lomi i stvara labirint velikih pukotina, koje zahtijevaju poseban oprez i izbor mjesta na kojima ih se može prijeći.

U ovom planinarskom izletu, nas trojica smo odlučili savladati prvu razinu ledenjaka po njegovoj zapadnoj strani, jer je na toj padini bio gotovo potpuno otopljen i moglo se penjati po (moreni) - gnjecavom grebenu kojeg je on napravio. Na vrhu tog grebena, stavili smo pojaseve i dereze i nismo formirali navez. Naime, procijenili smo da je led dovoljno čvrst, da dereze dosta dobro drže i najvažnije da su velike pukotine dobro vidljive. Penjali smo se kroz labirint ovih pukotina, obilazeći ih, gdje smo  potrošili puno više vremena od planiranog, dok smo pronalazili siguran prolaz.

Dolazak do prvih pukotina, koje uspijevamo zaobići.

Došlo je vrijeme za uporabu dereza.

Ovogodišnji snijeg je otopljen – ostao je čisti led na kojem dereze dobro drže.

Zaobilaženje dugih pukotina i pronalaženju najlakšeg prolaza.

Nakon savladane ove prve razine, slijedi druga koja se nalazi na malo položenijem terenu i ima manje velikih pukotina. Tu razinu smo relativno brzo prošli i došli smo do pod vršni greben Hintere Schwärzea. Do ove točke smo potrošili oko 5 sati i to možemo zahvaliti uvjetima na ledenjaku. U nastavku nam je preostalo još 300 m visinske razlike do vrha, po strmini od 30-tak stupnjeva, bez pukotina, koja bi bila savladiva za najviše 2 sata.

Izlazak na drugu razinu ledenjaka na kojem nema toliko opasnih pukotina.

Vremenski uvjeti na terenu su se počeli naglo i burno mijenjati. Sa južne strane ovog masiva počeli su se pojavljivati crni, prijeteći oblaci koji su za čas obuhvatili vršni greben. Ova vremenska situacija nas je malo uplašila i dosta obeshrabrila. Počeli smo razmišljati u smjeru što bi se moglo dogoditi da se preko prijeđenog dijela ledenjaka, moramo vratiti kroz gusti oblak i kišu. U usponu po dobroj vidljivosti smo imali dosta problema da se pronađe pravi smjer, a što bi se dogodilo da se on u spustu treba tražiti po izuzetno lošoj vidljivosti...

Vijećali smo nas trojica što napraviti dalje? Ispred nas je ostalo dosta teških ali tehnički ne zahtjevnih 300 visinskih metara: Da li nastaviti uspon i u povratku kod prelaska ledenjaka dovesti naše živote u veliku opasnost? Teška srca, jer smo imali dovoljno vremena i snage, donijeli smo po meni jedinu ispravnu odluku, a ona je da se trebamo vratiti nazad i iskoristiti još uvijek prihvatljivu vidljivost na ledenjaku, da ga prođemo sigurno i vratimo se do zaravni na kojoj se nalaze zadnje markacije. Okrenuli smo se i bez riječi, pomalo tužni, krenuli smo nazad bez ostvarenog cilja. U zraku se mogla osjetiti odlučnost da ćemo se kad-tad vratiti i osvojiti ovaj zahtjevni vrh.

 

Nastavak prema vrhu. Tamni oblaci prekrivaju sve okolne vrhove.

Duboke pukotine.

Pri spustu obilazak pukotina.

Topljenje ledenjak – stvaraju se mali potoci.

Pri povratku ponovo smo na kamenjaru. Kako je vrijeme odmicalo vremenski uvjeti su se poboljšali, ali povratka više nije bilo.

Dolina Niedertal prema jugu.

Preostaje nam još petnaestak minuta do doma Martin Busch Hütte, gdje i završava ova naša današnja tura planinarenja. Zbog loših vremenskih uvjeta koji su se i drugi dan još više pogoršali, produžili smo jedan više kako bi ostvarili zacrtane ciljeve.

Gpx tragovi na topo karti.

Link album sa slikama:

https://photos.google.com/share/AF1QipM2QXR4f_Nrlp-eZ7IgkHy6njTtzRsAJOBSLAJfBnzjTv6y5sQe2TGzlJPpklPgmg?key=eEFmZzJnMXdWVGVyTV9meTZ1elRrVWU4OXRnV3RB&hl=hr