Piše Mirko Bjelan, objavljeno 15. Ožujak 2018
Najviši planinski vrhovi, u svim civilizacijama, bili su i još uvijek su pojam vezan za kulturu, povijest, tradiciju, duhovno bogatstvo ljudi i naroda, suverenitet država i, u posljednje vrijeme, najviši planinski vrhovi mjesta su na koja dolaze ljudi iz različitih mjesta i zemalja. , iz mnoštva njegovih potreba, a posebno onih koji pružaju mogućnost doživljaja prirodne iskonske ljepote, lijeka za dušu i tijelo, nužno korisnog za sve. Stoga je sedmeročlana ekipa iz PD Knezgrad - Lovran odlučila doživjeti i iskusiti netaknutu netaknutu ljepotu Zelengore u šestodnevnom pješačenju.
Zelengora s najvišim vrhom Bregoč 2014 m je planina u Bosni i Hercegovini - dio je Nacionalnog parka "Sutjeska", zajedno s Lelijom, Maglićem i Volujakom. Veliki dio Zelengore ima karakter planinske visoravni (visoravni) s koje se uzdižu planinski grebeni. Bogata je velikim brojem izvora bistre, pitke i hladne vode, rijekama, potocima i potocima, stadima divokoza, stada ovaca i katuna - tradicionalnih ljetnih stočnih naselja.
Njegova ljepota poznata je po ledenjačkim jezerima, "planinske oči" od kojih su najpoznatija - Kotlaničko jezero, Orlovačko jezero, Štirinsko jezero, Južno jezero, Crno-bijelo jezero, Donje i Gornje Bare i drugi. U istočnom dijelu nalazi se divlji kanjon rijeke Hrčavka. Rijeka Sutjeska kao da je odsjekla Zelengoru od dijela najviših planina Bosne i Hercegovine - stjenovitog Maglića i divljeg Volujaka, a tu pitomu, nježnu i djevičansku ljepotu prepustila je Zelengori.
Prekrasan je na livadama, šumama, alpskim pašnjacima, ljeti ukrašen cvijećem i raznim planinskim biljkama. Poseban je i po tome što se vode iz Zelengore izlivaju u rijeke Neretvu, Sutjesku i Drinu prema dvama morima - Jadranskom i Crnom.
Pogled s vrha Male Košute - na vrh Velike Košute (1871 m)
ISHODIŠTE POHODA:
Vrbnica - Eko domaćinstvo Kovačević (975 m), Velika Košuta (1871 m), Mala Košuta (1801 m), Crno jezero (1450 m), te Bijelo jezero (1430 m). Povratak istim putom do ishodišta. Ukupna dužina staze 15,8 km. Aktivno vrijeme hoda 3 h i 33 minute. Vrijeme stajanja 4 h i 28 minuta, te ukupno provedeno vrijeme 8 h i 02 minute. Visinska razlika pri usponu 880 m, pri spustu 904 m. Minimalna visina pohoda 1306 m, maksimalna 1871 m.
Za našu 6-dnevnu avanturu planinarenja po bespućima Zelengore po njenim vrhovima i jezerima, odabrali smo „Seosko turističko domaćinstvo Kovačević“ smješteno u selu Vrbnica 34 km udaljeno od Foče, od toga 14 km makadamska cesta. U večernjim satima stigli smo u Vrbnicu, tu su nas dočekali ljubazni domaćini Ljuba i Željko Kovačević. Par toplih riječi i kruškovača – dobro došli!.
Uz ugodan smještaj i dobru eko hranu iz vlastitog uzgoja, jednostavan pristup i susretljivost domaćina čarobna su formula da se osjećate kao kod kuće i da poželite ponovo doći. Više detalja o eko domaćinstvu Kovačević na linku: http://domacinstvokovacevic.blogspot.hr/2014/03/apartmani-u-selu-vrbnica-na-zelengori.html
Seosko turističko domaćinstvo Kovačević.
Bungalovi.
Naš današnji cilj je: bespućem - (nemarkiranim putovima) uspon na Veliku i Malu Košutu, te Crno i Bijelo jezero. Uz dodatne informacije od domaćina krenuli smo na Trbovu planinu i njena dva vrha Malu i Veliku Košutu.
Od sela Vrbnice vozimo se prema sjeveru makadamskom cestom do njenog kraja u dužini 5 km. Uz put zaustavljamo se na raskrižju makadamske ceste i šumskih vlaka, na mjestima gdje su postavljeni biciklistički smjerokazi.
Na kraju makadamske ceste parkiramo landrover i započinjemo uspon u 9 h i 5 minuta po šumskoj vlaki prema istoku. Nakon jedan sat laganog hoda dolazimo do kraja šumske vlake.
Na kraju makadamske ceste parkiramo landrover - spremi za uspon.
Na početku šumske vlake.
Na šumskoj vlaki.
Nakon izlaska iz šumske vlake, slijedio je dosta strmiji uspon kroz bukovu šumu do izlaska na manju travnatu kotu s nadmorskom visinom 1700 m, koju smo nazvali „Pantin vrh“. S te kote otvaraju se pogledi na planinske vrhove prema zapadu.
Nakon kraće pauze spuštamo se 30 minuta do manjeg prijevoja od kuda se ukazao travnati vrh Velika Košuta. Od ovog prijevoja nakratko prolazimo kroz manju bukovu šume, te izlazimo u sredinu podnožja između Velike i Male Košute. Nastavljamo dalje po mekanom travnatom sagu koji se ugiba pod našim nogama i dolazimo na vrh Velike Košute (1871 m).
Izlazak na manji prijevoj do kuda se vidi vrh travnati Velika Košuta.
Na prijevoju kratka stanka za osvježenje.
Po travnatom tepihu prema vrhu Velike Košute.
Na vrhu Velike Košute (1871 m).
S ovog vrha pruža se prekrasan pogled na sve strane, a posebno se lijepo vide obližnji vrhovi: Mala Košuta, Treskavac, Planik, Javornik, a podno samog vrha prema istoku vidi se Lučki katun. U daljini se lijepo vidi Maglić i Volujak.
Pogled na Maglić (lijevo) i Volujak (desno).
Pogled prema vrhu Male Košute.
Pogled na Lučki katun.
Vrijeme odmora i ručka.
Zadržavamo se na vrhu cijeli sat, opuštajući se i uživajući u prekrasnom panoramskom pogledu na ogromne ljepote Zelengore. Nakon toga spuštamo se vrhom Velike Košute manjim nagibom do baze, a zatim nastavljamo ugodnim travnatim grebenom do (70 m) donjeg vrha Male Košute (1801 m).
S ovog vrha, kao i s prethodnog, pogledi su gotovo isti. Kratka pauza i povratak istim putem do početne točke uspona.
Na spuštanju s vrha Velike Košute.
Na širokom travnatom hrptu svatko bira najpovoljniji smjer za sebe.
Ispred samog vrha Male Košute (1801 m). Na vrhu je prostrana zaobljena glava trave.
Tijekom spuštanja pogledajte još jednom na vrh Velike Košute.
Nastavite šumskim vlakom do parkirališta.
Nakon silaska s vrha Velike Košute nastavili smo put do raskrižja i putokaza biciklističkim stazama. Uslijedila je duga pauza, a slijedila je pustolovna avantura koja je istraživala šumske vlakove do Crnog i Bijelog jezera. Panta ne bi bio "Panta" da nije izveo nešto što predstavlja rizik s puno adrenalina, pa smo se gotovo zaglavili na nekoliko mjesta. U početku sam mislio da ćemo se ubiti.
Istražujući šumske vlakove i ceste, uronili smo u duboko blato, odakle smo morali izaći. Shvativši da ne može dalje, vraćamo se na makadamski put do putokaza koji upućuje na Crno-bijela jezera. Ovaj put kad smo imali sreće, sreli smo šumarce koji su nam dali potrebne informacije gdje treba paziti i skrenuti se.
Na ulazu u šumsku vlaku s lijeve strane na stablu bukve postavljen je smjerokaz. Od tu nastavljamo dalje pješačenje po šumskoj vlaki, označenom kao biciklistička ruta. I na toj biciklističkoj ruti samo dvije jedva vidljive markacije. Planinarskih marki ni za lijek. Na putu prema jezeru staza presijeca dva puta potočić koji teče od Crnog jezera.
Najveći problem nastaje kada se dođe do raskrižja šumskih vlaka – kojim putem krenuti?. Na drugom prelasku preko potoka ispred nas tri pravca šumskih vlaka – jedna grupa kreće ravno, druga desnom stranom bliže potoku, što je bilo logično i ispravno. Tu se izgubi malo vremena u istraživanju, ali rješenje se uvijek nađe. Od tu desetak minuta dalje jedva vidljivi ugaženi put odvaja se od vlake desno prema Crnom jezeru (1450 m).
Na početku staze – smjerokazi s lijeve strane pričvršćeni na bukvi.
Na pruzi - u šumskom vlaku.
Dolazak na Crno jezero.
Dulja pauza odmora.
U neposrednoj blizini ovog odmarališta nalazi se izvor pitke vode, koji bi svakako trebalo posjetiti i popiti hladnu vodu, te napuniti zalihe hladne vode.
Crno jezero , nalazi se na oko 1450 m. Duga je oko 170 m i široka oko 80 m. Njegova najveća dubina je oko 3 m. Ime je dobila po tamnoj boji šume koja ga okružuje. Malo jezero puno smeđe pastrmke, zbog jakog dotoka slatke vode, povoljno je za "muvarenje", jer je ljeti obraslo trskom. Jezerom upravlja Nacionalni park "Tjentište" - cijena dozvole kupljene od uprave je 10 KM. Dozvola kupljena na jezeru iznosi 15 KM. Od velikog broja izvora na Zelengori najpoznatiji je onaj u blizini Crnog Jezera, čija se temperatura, bez obzira na godišnje doba, kreće od 2 do 4 ° C.
Izvor vode na Crnom jezeru.
Crno jezero je dobilo ime po tamnoj boji, kao što se vidi na slici.
S druge strane jezera.
Panta, Alen i Sanjin odlučili su ostati na Crnom jezeru, dok smo ostatak ekipe: Igor, Dean Robert i ja, Mirko nastavili put šumskim vlakom 900 m do Bijelog jezera, koji nam je trebao samo 25 minuta. Iz šumskog vlaka lijepo izmučena staza vodi do Jezera.
Dolazak na Bijelo jezero.
Bijelo jezero, smješteno 900 m južno od Crnog jezera. Zovu ga i Zelenim jezerom, zbog svoje tirkizno zelene boje. Jezero je dugačko oko 90 m, široko oko 70 m i duboko oko 2,5 m. Nalazi se na 1.430 m nadmorske visine. U jezeru nema ribe.
Na samom jezeru.
Zajednička fotografija iznad jezera sa zastavom PD Knezgrad iz Lovrana.
Nakon kraćeg odmora nastavljamo spuštanje istom stazom do početne točke početne točke - do parkirališta, odakle nastavljamo vožnju do Vrbnice OPG Kovačević, gdje se završava naša današnja planinarska avantura.
Ispod su: gps staze na Google Earth, na topo mapi, okomiti profil zapisa i prezentacija fotoalbuma koji ovaj blog ne pokriva.
Na povratku nizbrdo, gdje prelazite potok, skrenite desno na stazu koja vodi do Crnog jezera. Biciklistička staza vodi ravno, a druga cesta vodi do krajnje lijeve strane.
Pročitajte više na: https://gorja.net/putopisi/