Lič (Svetište MB Snježne) » Viševica » Javorje » Bitoraj » Javorje » Lič (Svetište MB Snježne)

Autocestu Zagreb-Rijeka treba napustiti na izlazu Vrata. Nakon naplatnih kućica treba skrenuti desno i voziti do centra Fužina. Tu, u centru, neposredno prije hotela Bitoraj, treba skrenuti lijevo i slijediti tu cestu do ulaska u selo Lič. Nakon prolaska table s oznakom mjesta dolazi se do smjerokaza koji upućuje na cstu koja prolazi 200-tinjak metara zapadno pored Svetšta. Tu treba skrenuti lijevo i parkirati automobil na prostranoj livadi pored Svetišta. Ako se ne koristi automobil onda slijedi 2,7 km pješačenja iz mjesta Lič do Svetišta gotovo u cjelosti po asfaltiranoj cesti.

Lič-polje, nalazi se na jugozapadnom rubu Gorskog Kotara južno od Fužina, površine je 24 km².  Omeđeno je sa sjeveroistočne strane grebenom Bitoraja (1.386 m), sa istočne  i jugoistočne strane Viševicom (1.428 m) i Zagradskim vrhom (1.187 m) i s južne strane vrhom Kobiljak (1.107 m), te sa zapadne strane nešto nižim vrhovima ispod 1000 m. Polje je dobilo ime po najvećem naselju Lič i ono je najstarije naselje u općini Fužine. Na mjestu gdje je bila i ranije crkva (razorena u doba 2. svjetskog rata), danas se nalazi Svetište Majka Božja Snježna, koja je i početna točka ovog planinarskog izleta.

Svetište ima povijest koja datira iz 1733. godine kada su prema predaji žitelji sela krenuli u obnovu ruševne crkve svetog Ivana Krstitelja, ali im se crkva stalno rušila da bi 5. kolovoza pao snijeg. Tada su napravili kapelicu od snijega, a u njoj se ukazala Majka Božja. Zato se umjesto prvobitne zamisli izgradila kapela posvećena Gospi Snježnoj. 70 - tih godina prošlog stoljeća uveden je tradicionalni blagoslov vozila koji se, osim u Liču, obavlja još samo na Trškom Vrhu kod Krapine. U blizini se nalazi brdo Sveti Ivan na kojem je trasa križnog puta i kapelica izgrađena u čast papi Ivanu Pavlu II. 

Od Svetište Majke Božje Snježne uspon kreće označenom planinarskom stazom po makadamskoj cesti, po kojoj paralelno vodi i Križni put na brdo Sveti Ivan.  Nakon prijeđenih 600 m,  Križni se put odvaja se a markirana planinarska staza nastavlja  po šumskoj vlaki. Od Svetišta, nakon pola sata hoda  dolazi se do travnatog proplanka od kuda se pruža prekrasan pogled na Lič-polje i okolne vrhove: Risnjak, Snježnik, Guslicu i Tuhobić.

Od ovog travnatog proplanka treba nastaviti nešto oštrijim usponom kroz visoku bukovu šumu. Staza prolazi u kombinaciji šumskih vlaka i planinarskih kratica koje presijecaju te vlake. Nedugo zatim izlazi se na makadamsku cestu koja vodi za Javorje, na raskrižje putova na livadama Golac. Lijevo se odvaja planinarska staza za Bitoraj i Javorje, desno za Viševicu.

Od ovog raskrižja treba preijeći livadu Golac, nakon čega se izlazi na makadamsku cestu. Tu se pružaju dvije varijante uspona na Viševicu. Prva varijanta vodi izravno po izrazito strmom terenu i treba ga izbjegavati ako je podloga vlažna ili prekrivena snijegom,i druga varijanta koja vodi zaobilazno – polu kružno makadamskom cestom prema sjevernoj strani livade Golac.

Na postavljenom smjerokazu sa ceste treba skrenuti desno na šumski planinarski put koji oštrijim usponom sa sjeverne strane planine vodi na vrh Viševice. Za sav trud uložen u uspon dobro se naplati  izlaskom na vrh prelijepim panoramskim pogledima.

Viševica sa svojom nadmorskom visinom 1428 m predstavlja središnji vrh podjednako udaljen od Velebita, Bjelolasice, Risnjaka, Snježnika, Učke i otočnih vrhova sjevernog Jadrana, s vrha promatrač ima osjećaj da se nalazi u središtu golemog prirodnog amfiteatra. Pogledi su fenomenalni neometani na sve strane. Posebno je lijep pogled na Lič-polje, Fužine, Rijeku, greben Učke i Ćićarije, posebice prema priobalju, moru i otocima sjevernog Jadrana. Po ovakvom lijepom vremenu kao što je danas lijepo se vide Kamničko-Savinjske i Julijske Alpe s prepoznatljivim vrhovima. S pravom se ubraja među najljepše vidikovce u Gorskom Kotaru, kako opsegom tako i ljepotom vidika.

Vrh je označen Metalnom šipkom zataknuta u gomilu kamenja. Tu je i betonski stup na kojem je pričvršćena metalna kutija s upisnom knjigom i metalni tuljac, a tu je i neizostavni metalni žig.

S vrha treba nastaviti stazom za Bitoraj, koja se najprije oštrije spušta kroz visoku bukovu šumu nakon koje izlazi na makadamsku cestu. Izlaskom na cestu treba skrenuti lijevo i slijediti istu do križanja Javorje. Na ovom križanju treba skrenuti desno na drugu makadamsku cestu i nakon 200-tinjak metara skrenuti ponovo desno na planinarsku stazu.

Od ovog skretanja staza nekoliko puta vodi gore dolje, a u dva navrata gubi po 50-tak metara na dosegnutoj visini, da bi izbila pod vršni greben, vodi ispod njega i konačno stiže na vrh Bitoraj.

S vrha slijedi povratak do križanja Javorje. Tu staza siječe makadamsku cestu, spušta se oštrije do druge makadamske ceste. Izlaskom na tu cestu treba skrenuti desno i slijediti je do križanja na livadama Golac. Tu treba skrenuti desno u smjeru liča i slijediti stazu do Svetišta MB Snježne.