Uspon na Kozik, u ovom slučaju, započinje u selu Dubrava u Poljicima. Početak markacija je u zaselku Čotići. Tu je zadnja autobusna stanica i okretište autobusne linije 28 koja polazi sa splitske rive.

Ako se dolazi automobilom na spomenutom okretištu autobusa ima dosta mjesta za parkiranje. Ako se želi skratiti put uspona, onda se može još voziti po makadamskoj cesti oko 1 km i parkirati automobil na pogodnom mjestu.

Staza u početku slijedi makadamski put koji vodi od naselja Dubrava do naselja Gata. Nakon prijeđenih 1,2 km dolazi se na križanje planinarskih puteva na kojem put lijevo vodi na vrh Kozik preko Tople Pole a nastavak po spomenutom makadamskom putu vodi do izvora Studenac.

Sama mikrolokacija izvora je u naravi livada na kojoj je kaptiran izvor vode koja je jako hladna pa se valjda po tome zove studenac. Na livadi su izrasla dva velika hrasta a postavljen je i stol s klupama za odmor.

Od izvora treba skrenuti lijevo a staza najprije vodi po livadi, presjeca makadamski put i s lijeve strane prikolice za odmor kreće vrlo oštro uzbrdo, gotovo izravno prema vrhu.

Do visine od 1000 m, staza vodi povremeno po siparu a isto tako po niskoj makiji koja u ljetnim mjesecima ne može pružati nikakvu zaštitu od sunca.

Nakon ove visine staza izlazi na greben, nastavlja vrlo oštrim usponom po pravom kršu.

Pri usponu po ovoj dionici povremeno treba koristiti i ruke za pripomoć pri savladavanju kamenjara, i konačno gotovo izravno dovodi na vrh Kozik. Staza je izuzetno zahtjevna a dobro je markirana i jednostavna za snalaženje.

Ovaj uspon se preporučuje iskusnijim i treniranim planinarima zbog njene zahtjevnosti i savladavanja relativno velike visinske razlike na kratkoj dužini uspona.

Sa vrha se pruža veličanstven pogled na sve strane svijeta, pa će mnogi planinari reći da ovaj vrhu pruža ne samo najbolji pogled s Mosora, nego je jedan od najboljih u Dalmaciji. Sa zapadne strane pruža se pogled na mosorski greben sa svim istaknutim vrhovima, s južne strane vide se svi srednjodalmatinski otoci, a vide se i Pelješac i Korčula. Na sjeveru pogled puca na Zagoru i planine južne BiH, a na istoku kanjon Cetine i njeno ušće u Omišu.

Sva "muka" teške staze, brzo se zaboravi kada se doživi veličanstvenost pogleda s ove lokacije. Naporni uspon vraća se s najvećim mogućim kamatama.

Albumi sa slikama

Komentari korisnika

Darija Ćorić ∙ 21. Travanj 2024

Staza je prekrasna. Na dosta dijelova se treba koristiti rukama i nogama da biste se popeli, ali nije strašno. Sve se isplati kada se dođe na vrh. U povratku smo se vraćali drugim putem jer je ipak bio malo strmiji. Treba malo više od ovog vremena koji piše.

Statistika i pregled staze

Vrijeme trajanja:

01 h 57 min

Visina polazišta:

520 m

Visina odredišta:

1293 m

Minimalna visina:

520 m

Maksimalna visina:

1293 m

Uk. vis. raz. uspona:

829 m

Uk. vis. raz. silaska:

56 m

Ukupna duljina:

3.6 km

Prosječni nagib:

26 %

Utrošak energije:

4143 kJ

Zahtjevnost staze:

Jako teška

Markacija staze:

Dobra

Tip aktivnosti:

  • Planinarenje

Sezone:

  • Zima
  • Proljeće
  • Ljeto
  • Jesen
Visinski graf staze
Graf puta staze

Preuzmi GPS trag

Samo prijavljeni korisnici mogu preuzeti GPS trag.

Dijeli stazu

Podijeli na FacebookuPodijeli na PinterestuPodijeli putem e-maila