Prijevoj Sedlo » Uvita Greda » Zeleni Vir » Bobotov Kuk

Početna točka ovog planinarskog izleta je na prijevoju Sedlo (1911 m). Tu je proširenje na kojem se može parkirati nekoliko automobila. Iz Žabljaka treba voziti prema Šavniku a na izlasku iz njega treba skreneti prema Trsi i Pivskom jezeru. Nakon skretanja slijedi 14 kilometara uskog asfaltnog puta do prijevoja Sedlo.

Cesta vodi iznad Pošćanskog jezera oko Durmitora tako da se jasno vidi Savin Kuk (2313 mnv), Stožina (1905 mnv) i Pošćanska planina sa desne strane. Ispod Stožine je Pošćenski Do sa nekoliko jezera (Suva Lokva, Modro Jezero, Srablje Jezero i Valovito Jezero). Neposredno prije izlaska na Sedlo, pod Uvitom Gredom pored samog puta, nalazi se označeni izvor pitke vode. Nasuprot Stožine je Sedlena greda (2227 m) sa vrhom Zupci (2148 m), a nešto niže je Ranisava (2084 m).

Sedlo je prijevoj na 1907 metara nadmorske visine a nalazi se između Sedlene grede i Uvite grede (2199 mnv). Zadnjih 14 km uske asfaltne ceste treba dobro paziti na promet iz suprotnog smjera.

Uspon najprije vodi po tratini, zatim po siparu da bi na kraju u oštrijem usponu izišli na prijevoj između Sedlene grede i Vjetrenih brda (2231 m). U tom dijelu uspona dolazi se do kuloara po kojem se može popeti na prijevoj. U tom dijelu uspona savladava se visinska razlika od 100 m. Ako niste vješt penjač nemojte ići kroz kuloar, nego prijeđite ga i nastavite uspon lijevom stranom, uhodanom i neopasnom, djelomično travnatm stazom.

U nastavku staza vodi vijugavo gore-dolje, kroz dolinu koja se zove Surutka, prolaskom kroz nju izlazi se na prijevoj s kojeg se pruža jako lijep vidik na Bobotov Kuk. Ispod prijevoja je velika provalija a na njenom dnu je jezerce Zeleni Vir. Ovo jezerce se nalazi na najvišoj nadmorskoj visini na Durmitoru. Tu treba predahnuti prije završnog vrlo oštrog uspona na prijevoj podno vršne stijene Bobotova Kuka (2523 m).

Od Zelenog vira staza se počinje oštro uspenjati, u zavojima, kroz zelenu padinu stisnutu između Đevojke i Lučinog vrha. Izlazi na prijevoj sa desne strane Bobotovog kuka, a onda kreće lijevo ka malom prevoju na lijevoj strani koji spaja Bobotov Kuk i Đevojku. To je Škrčki pogled (2420 m), najbolje mjesto odakle se vide Škrčka jezera i kanjon rijeke Sušice. Staza zalazi iza Bobotovog kuka i njegovom desnom stranom izbija na sam vrh.

Ovaj dio uspona je dosta oštar ali nema nikakvih teških elemenata ako se izvodi u vrijeme kada nema snijega. Ukoliko ima snijega, za savladavanje ove strmine potrebna je alpinistička oprema (dereze, cepin, konop, kaciga). Sam uspon na vršnu stijenu počinje s prijevoja na istočnoj strani, vodi ispod stijene na njenu zapadnu stranu gdje je sljedeći prijevoj. Za ovaj dio u zimskim uvjetima također treba alpinistička oprema.

Sama stijena Bobotovog Kuka nije osigurana (na nekim mjestima pripremljena je da se može provući uže), ali to uglavnom nije ni potrebno jer je površina stijene vrlo neravna i stoga pogodna za hvatanje i oslanjanje, a uglavnom se ne odlama.

S vrha se pruža pogled u svim smjerovima a najljepši vidik je na Škrtčka jezera, Prutaš i na zanimljive Šarene Pasove.