Početna točka ovog planinarskog izleta je PS Puma. Ime je dobilo po 7. GBR „Pume“. Smještena je u blizini Velike Duvjakuše podno Rosića glavice na 1630 m nadmorske visine i najviši je planinarski objekt u RH. To je zidana katnica kapaciteta 20 ležaja u potkrovlju. U prizemlju se nalazi opremljena velika kuhinja s blagovaonicom sa zatvorenom verandom u kojoj je smještena cisterna s pitkom vodom. Ispred kuće s ulazne strane je manja nadstrešnica s velikom ograđenom terasom s koje se pružaju prekrasni vidici.

Neposredno iza ovog planinarsko sklonšta, sa sjeverne strane, nalazi se smjerokaz koji upućuje na Veliku Duvjakušu, Jankovo brdo i Troglav. Markirana planinarska staze kreće  kolnim putom prema zapadu i nakon stotinjak metara skreće sa makadamske ceste lijevo na planinarsku stazu koja vodi prema sjeveru do raskrižja planinarskih putova na kojem treba skrenuti lijevo za Veliku Duvjakušu. Od ovog križanja preostaje desetak minuta penjanja sa istočne strane na vrh Velike Duvjakuše (1708 m).

Vidici s vrha su nezaboravni a pogled je otvoren u svim smjerovima. Prema sjeveru dominira greben Troglava sa svojim najvišim vrhom, prema istoku i jugoistoku lijepo se vidi Kamešnica i Biokovo, prema jugu Mosor i Svilaja, te prema jugozapadu i zapadu Veliki Kozjak, Promina i Dinara. U neposrednoj blizini upečatljiv je pogled na Peručko jezero i Vrliku.

Od Velike Duvjakuše treba nastaviti prema Torlakovoj glavi. Planinarska staza bu početku vodi kroz klekovinu sa zapadne strane padine do brežuljkaste travnate visoravni. Nakon toga nastavlja blagim usponom po travnatom grebenu s istočne strane Torlakove glave. Na samom početku uspona uz stazu dolazi se do jame „snježnice“ u kojoj je debljina snijega preko jedan metar. U slučaju nestanka vode snijeg bi mogao poslužiti kao dobar izvor vode. Od ove jame desetak minuta laganog hoda dolazi se do Torlakove glave (674 m) – prostrane zaobljene glavice na kojoj stoji gomila kamenja ozidana u obliku stošca visine preko 2 m.

S ovog vrha jednako su lijepi vidici kao i s Velike Duvjakuše. Golemi valoviti plato pruže se u nedogled u nizu povezanih brežuljaka, između viših dinarskih vrhova koji dominiraju u nepreglednoj visoravni, a prostor se doima nestvarnim i nesvakidašnjim, kao na nekom drugom planetu. U planinarskom smislu ovaj predjel Dinare za svakog planinara je zanimljiv i poželjan da se na njega dođe. Slika ispred, iza i oko nas je veličanstvena, a pogledi nezaboravni. Bilo gdje da se okrene mogu se vidjeti neslućeni kontrasti krša, kamena, travnatih livada, beskrajnih pašnjaka i vrtača omeđenim suhozidima, u kojima će svaki planinar istinski uživati.

Od Torlakove glave za desetak minuta spusta planinarska staza izlazi na makadamsku cestu po kojoj nastavlja 700 m do prijevoja između Jančarske glavice (1689 m) i Snježnice (1664 m). Tu je i raskrižje putova: desno se odvaja staza za Snježnicu i Jankovo brdo, ravno za Rupe, PS Josip Goreta i Marin bunar.

Od Snježnice i ovog prijevoja treba se spustiti u niže predjele preko Gubelja do bogatih travnjaka i dolaca na kojima odavno nema stada ni pastira, tek vidljivi ostaci nekadašnjeg pastirskog života. Staza dalje prati dijelom makadamske ceste u kombinaciji s planinarskim putovima, te dovodi do PS Josip Goreta.

PS Josip Goreta (1530 m) nalazi se na predjelu Ćorina Lacmena i njegovog vrha (1574 m), na dijelu zvanom Vilinski smet. Izgradnjom ovog planinarskog skloništa  i markiranjem novih putova centralni dio planine Dinara postao je dostupniji planinarima, omogućen je višednevni boravak u ovom jedinstvenom prostoru i svijetu netaknute iskonske ljepote. Podignuto je sredinom ljeta 2013. godine (tipa kontejnera), a sastoji se od jedne prostorije u kojoj je dio za spavanje i dio za blagavaonicu, smještajnog kapaciteta do 8 osoba. S prednje, ulazne strane napravljena je velika nadstrešnica s terasom. Od planinarskog skloništa se pruža prekrasan vidik na Peručko jezero i na greben Svilaje.

Nakon ovog planinarskog skloništa nastavlja se spust planinarskom stazom koja vodi u niže travnate doline, prelazeći preko Ćorina Lacmena i Grabina doca, te koja dovodi do raskrižja na kojem treba skrenuti desno prema sjeveru do izlaska na kolni put koji povezuje PS Puma s PS Rupe. Tu je i raskrižje putova na kojem se nastavlja ravno za Marin bunar. Dobro markirana staza vodi paralelno podno kolnog puta po kamenjaru do livade u čijoj se sredini nalazi Marin bunar (1400 m) s pitkom vodom. Naime, PU Dinaridi dali su uzorke vode na analizu kod nadležnih institucija, gdje je potvrđeno da je voda pitka, a to se odnosi na izvor vode zvani Čatrnja.

Marin bunar je nepresušni izvor vode (lokva) koji je služio kao pojilište za domaće životinje - blago koje su pastiri izgonili u ove dijelove planine na ljetnu ispašu. Lokva je obzidana kružno niskim kamenim zidom.

Od lokve slijedi povratak istim putom do raskrižja, od kuda dalje staza nastavlja makadamskim putom preko travnatih livada predjela Katuništa i Razvala gotovo polegnuta s malim oscilacijama u visini. Nakon 700 m prijeđenih od raskrižja dolazi se do lijepe male privatne kućice obnovljene u autohtonom stilu „Katuništa“ - opskrbljene s pitkom vodom dostupne za upotrebu za svakog prolaznika (dobronamjernika).

Put dalje vodi preko Razvale do još jednog raskrižja na kojem treba nastaviti desno i dalje kolnim putom preko travnatih livada gdje se staza pri kraju livade počinje penjati do manjeg prijevoja smještenog između vrhova Veliki Vagan i Janjčag. 

Od prijevoja planinarska staza se spušta po kolnom putu preko Njivica do Matića dolca u dužini 2 km, gdje doseže najnižu točku nadmorske visine na ovoj stazi, pri tom gubi na visini 139 m. Od Matića dolca s najnižom nadmorskom visinom staza započinje s umjerenim usponom tristitinjak metara do križanja planinarskih putova na kojem treba skrenuti desno na planinarsku stazu koja vodi za Lišanjski vrh. Nakon skretanja, na udaljenosti od oko 250 m, dolazi se do izvora pitke vode zvanog „Čatrnja“.

Od Čatrnje planinarska staza se penje oštrije uzbrdo u dužini 500 m, a nakon toga nastavlja kosim primjerenim – dobro izvedenim usponom prečeći niže dijelove, zatim nastavlja i dalje prečenje istim nagibom podno vršnog grebena Slimena i njenog vrha (Šljeme 1762 m), te dovodi do odvojka s lijeve strane za PS Rupe. Od ovog odvojka staza vijuga po serpentinama dovodeći do prijevoja Privija. Do ovog prijevoja dolazi kolni put s BiH strane, tu je i raskrižje putova s bosanske strane a planinarima koji dolaze s Hrvatske strane preostaje još petnaestak minuta laganog hoda po vršnom grebenu do Lišanjskog vrha (1794 m).

Na Lišanjskom vrhu postavljeno planinarsko sklonište. To je šesterokutno metalno sklonište crvene boje, istog oblika i veličine kao i sklonište na Jankovu brdu. Unutar skloništa su klupe za sjedenje. Od skloništa prema zapadu, stotinjak metara dalje, postavljen je veliki drveni križ. S ovog vrha pružaju se široki vidici na obje strane dinarskog masiva. Posebno se doima pogled na Dinaru i njen vrh Sinjal, Veliki bat, Janjčiji vrh- Žrvanj, na Kijevski bat i Svilaju, na Troglav i da ne nabrajamo dalje... nezaboravni vidici.

Sa ovog vrha slijedi spust do planinarskog skloništa Rupe. Silazi se istim putom do skretanja za PS Rupe. Staza dalje nastavlja južnom stranom travnate padine i nakon 1 sat spusta od vrha dolazi se u planinarsko sklonište Rupe (1363 m).

Planinarsko sklonište „Rupe“ s nadmorskom visinom 1363 m izgrađeno je na travnatoj zaravni podno Lišanjskog vrha. Osnova je metalni kontejner obložen drvom u obliku lamperije. Sastoji se od jedne prostorije u kojoj se nalazi peć a smještajni kapacitet je 8 ležajeva. S južne strane dodana je zatvorena veranda s blagovaonicom. Sa sjeverne strane izgrađena je nadstrešnica sa velikim stolom i klupama za 20 osoba. Na istoj strani nalazi se spremnik s pitkom vodom. U skloništu je upisna knjiga i žig.

Dobro vidljiva i ugažena staza, lagano polegnuta kreće od skloništa u pravcu istoka  u dužini 400 m do raskrižja putova na kojem treba skrenuti desno na planinarsku stazu koja vodi do Cetine. Od  raskrižja staza kreće oštro desno i započinje spust s južne strane po travnatim padinama prošaranim kamenjarom. Nakon 30 minuta laganog hoda i prijeđenih 1,5 km staza gubi na visini 200 m i dovodi iznad Preočkg dolca, od kuda se prostire lijepi pogled na napušteno pastirsko naselje i na cijeli Preočki dolac.

U nastavku staza nastavlja kontinuirano umjereno blagim spustom prolazeći preko Ševerove grede, pružajući se dalje s lijeve strane Ždrilo Drage. Nakon toga lijepo građena staza ulazi u manje šumsko raslinje, a potom u nisko raslinje. Vidljivo je, da je ova staza nekada služila pastirima po kojoj su blago izgonili na ispašu na više predjele planine. Stoga, staza nije teška, laka je za snalaženje, jedina mana je što je duga.

Spustivši se na nadmorsku visinu 650 m, staza prolazi pored ograda ozidanim suhozidima. S lijeve strane ukazao se kamenolom, nedugo zatim staza izlazi na makadamski put podno kamenoloma. Tu je u blizini manje proširenje koje služi kao parkiralište, za one koji žele skratiti put do skloništa i Lišanjskog vrha.

Nakon kamenoloma preostaje još 3,5 km tabananja po makadamskoj i asfaltnoj cesti do izvora Cetine i krajnje točke ovog planinarskog izleta, do pohoda crkve Svetog Spasa.

Autor: Mirko Bjelan

Albumi sa slikama

Uz ovu stazu trenutno ne postoji priložen album.

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovu stazu.

Statistika i pregled staze

Vrijeme trajanja:

11 h 10 min

Visina polazišta:

1631 m

Visina odredišta:

390 m

Minimalna visina:

384 m

Maksimalna visina:

1794 m

Uk. vis. raz. uspona:

1402 m

Uk. vis. raz. silaska:

2644 m

Ukupna duljina:

30.6 km

Prosječni nagib:

17 %

Utrošak energije:

23585 kJ

Zahtjevnost staze:

Srednje teška

Markacija staze:

Dobra

Tip aktivnosti:

  • Planinarenje

Sezone:

  • Zima
  • Proljeće
  • Ljeto
  • Jesen
Visinski graf staze
Graf puta staze

Preuzmi GPS trag

Samo prijavljeni korisnici mogu preuzeti GPS trag.

Dijeli stazu

Podijeli na FacebookuPodijeli na PinterestuPodijeli putem e-maila