Bosansko-Hercegovačko gorje
Područje Hercegovina
Odredište Zelengora – Vrh Bregoč


Zelengora
 je posebno lijepa planina. Sa svakog vrha ili  vidikovca pruža se nepregledno prostranstvo veličanstvenih planina, kanjona, rijeka, bujnih šuma i cvijetnih livada, iskonska nenarušena divljina. Bogat i raznovrstan živi svijet upotpunjuje ovu ljepotu, pružajući čovjeku osjećaj izgubljene veze sa prirodom na jednom od rijetkih mjesta gde se taj spoj još može uhvatiti je Zelengora.

Bregoč (2014 m) i Stog (1821 m), nalaze se u centralnom dijelu planine i predstavljaju nepregledno prostranstvo alpskih livada i visoravni, sačuvani ambijent netaknute prirode, a neznatno udaljeni od putova. Pristup tim vrhovima podrazumijeva hodanje kroz atraktivne krajolike planine, penjanje na sedla i grebene, prolazak pored lokvi, potoka, izvora i jezera, i zbog toga je uspon na ove vrhove vrijedan truda. Ukratko, svaki će planinar penjući se na Bregoč i Stog moći obogatiti svoj duh i oplemeniti dušu i uživati u prekrasnim vidicima na okolne vrhove Zelengore. Stoga, treba ići u planine, jer i najlošiji dan u prirodi bolji je od najboljeg dana ispred televizora. Bregoč sa svojom nadmorskom visinom od 2014 m najviši je vrh Zelengore.

Pogled na vrh Bregoč

KOLNI PRISTUP:
Od sela Vrbnica, gdje smo smješteni u „Seoskom turističkom domaćinstvu Kovačević“ vozimo se 14 km makadamskom cestom do izlaska na magistralnu cestu M20  u pravcu Foča – Gacko. Prolazimo Tjentište i nastavljamo u pravcu Gacko. Nakon drugog većeg tunela „Čemerno“ (dug 2 km), prije sela Vrba, treba skrenuti na prvom odvojku za Čemerno. Napomena: nema natpisa ni putokaza koji upućuje na Čemerno. Na tom odvojku postavljena je jedna tabla s natpisom „Planinarski dom“. Uglavnom, tu treba skrenuti desno na lokalnu cestu R434 koja vodi do mjesta i prijevoja Čemerno.

Sa ovog prijevoja lijepo se vidi greben Lebršnika, koji nam ostaje iza leđa. Tu je raskrižje cestovnih pravaca sa postavljenim putokazima: desno vodi stara cesta za Foču (nije više u funkciji), tu treba skrenuti lijevo u pravcu Kalinovika i Bregoča (postoji putokaz s natpisom). Dalje slijedimo makadamski put koji vodi sve do Orlovačkog jezera u dužini 24 km. Makadam prvo vodi kroz šumovite predjele, a nakon toga ukazaće se živopisni predjeli pašnjaka i katuništa.

Na putu uočavamo tablu s natpisom „izvor Neretve“. Nismo išli istraživati izvor, ostavili smo to za neku drugu priliku. S naše lijeve strane od puta naviše  pruža se prekrasan pogled na padine Oborenog točila, podno kojeg se nalazi nekoliko katuna i pastirskih stanova. S naše desne strane puta usjekao se duboki kanjon Jabušnice a preko njega veličanstven pogled na Jabučke stijene, pa iznad njih Uglješin vrh i konačno, u nastavku najveći od svih, je Bregoč.

Nakon prijeđenih 20 km dolazimo do najvišeg prijevoja „Borovno brdo“ s nadmorskom visinom 1700 m. Ovaj prijevoj je ujedno i raskrižje planinarskih putova. Gledano iz pravca dolaska: lijevo odvaja se put za Kotlaničko i Štirinsko jezero, desno pravi markirani planinarski put za Bregoč. To je nama danas polazna točka uspona na Bregoč (1 h i 30 min.). Dalje od ovog prijevoja vodi makadamski put 4 km do Orlovačkog jezera, a koji je naš današnji cilj stići do njega od vrha Bregoč preko vrha Stoga.

ISHODIŠTE POHODA:
Prijevoj Borovno brdo (1700 m), vrh Bregoč (2014 m), spust do prijevoja (1700 m), vrh Stog (1621 m), Orlovačko jezero (1438 m). Ukupna dužina puta 13,2 km. Aktivno vrijeme hoda 3 h i 22 minuta. Vrijeme stajanja 2 h i 22 minuta, te ukupno provedeno vrijeme 5 h i 43 minuta. Visinska razlika pri usponu 802 m, pri spustu 922 m. Minimalna visina 1438 m. Maksimalna 2014 m.

Info sa zaslona gps uređaja.

Pohod započinjemo s prijevoja Borovno brdo u 10 h i 55 minuta. Ovaj planinarski markirani put vodi na najviši vrh Zelengore - Bregoč ( 2014 m) i prolazi jednim od najljepših dijelova planine. U prvom dijelu, nakratko, prolazi preko kamenjara, a potom nastavlja nepreglednim pašnjacima gdje susrećemo na ispaši stada ovaca.

Put je vidljiv i ugažen, dobro markiran i sa zimskim markacijama. Nakon 30 minuta laganog hoda i prijeđenih 2,3 km dolazimo u podnožje dugog grebena Bregoča i križanja planinarskih putova: s lijeve strane ubada se markirana staza koja vodi na vrh Bregoč od Orlovačkog jezera. Ravno nastavlja put za Bregoč i Kozje strane.

Prijevoj podno Borovnog brda. Tu je ujedno i raskrižje putova.

Gledano iz pravca dolaska: lijevo odvaja se put za Kotlaničko i Štirinsko jezero, desno markirani planinarski put za Bregoč (1 h i 30 min.).

Na početku staze nakratko preko kamenjara.

Na polegnutom dijelu staze preko travnatih planinskih pašnjaka.

Na stazi po travnatom tepihu.

Na stazi po nepreglednim travnatim padinama.

Pogled na sjeverozapadnu stranu Stoga, naš slijedeći cilj, u pozadini vrh Todor.

Ispred grebena Bregoča.

Markacija s natpisom planinarski put „Dr. Jovo Elčić“

Naime, radi se o dijelu planinarske obilaznice istog naziva, koja spaja tri bosansko-hercegovačke planine poznate po iznimnoj ljepoti: Treskavica - vrh Veliki Treskač (1969 m), Lelija - vrh Velika Lelija (2032 m) i Zelengora - vrh Bregoč (2014 m). Put nosi ime u znak sjećanja na rano preminulog planinara „Dr Jove Elčića(1976-2012). 

Izdan je i planinarski dnevnik - vodič u kom je dat detaljan opis pristupa do svake kontrolne tačke na planinarskom putu sa ucrtanom trasom markiranih staza na topografskim kartama u mjerilu 1:25.000. Vodič je ilustriran fotografijama koje će i vas sigurno potaknuti da krenete u obilazak ove izuzetno lijepe obilaznice. Tu su i savjeti o opremi, pripremi za turu, osnovi meteorologije, orijentaciji, postupcima u slučaju nesreće, prvoj pomoći itd....

Obilaznica je podijeljena u tri područja, a svako područje ima pet kontrolnih tačaka, ukupno (15 KT). Posjetilac sam bira termin i prilaz cilju markiranim planinarskim stazama. Vrijeme obilaska nije ograničeno. Planinarski put je otvoren 7. septembra 2013. godine. U znak priznanja za obilazak cijelokupnog Planinarskog puta, PSD \'\'Treskavica\'\' Trnovo dodjeljuje Počasnu značku.

Od ove markacije staza se umjereno uspinje obilazeći greben i po izohipsi i siparu priječi padine Bregoča, potom se penje do manjeg prijevoja, gdje skreće oštro desno i nastavlja stazom koja se oštrije uspinje uz sami rub koji gleda na Kozje strane do samog vrha Bregoč (2014 m).

Stazom podno grebena Bregoč.

Prečenje sipara.

Pogled na manji prijevoj, od kuda staza oštro kreće desno prema vrhu.

Od prijevoja prema vrhu.

Vrh Bregoč (2014 m).

Vrh je označen metanim križom visokim 3 m, podno kojeg je ugrađen planinarski žig. Nalazimo se na najvišem vrhu Zelengore s kojeg se pruža veličanstven pogled na sve strane. Pogled leti od jednog vrha na drugi, ne znaš što bi prije želio vidjeti. Tu je stjenoviti greben Kalileje, na drugoj strani travnata prostranstva Stoga i njegovih pašnjaka. U neposrednoj blizini tu su Kozje strane podno kojih blješte mala jezerca, preko puta Stoga, Orlovac i Ljeljen.

Cijeli prizor odiše savršenim skladom u kojemu je svatko dobio svoje mjesto. Svaki vrh, svaka stijena, svaki izvor, jezero, potok, svaki cvijet zbog nečega ovdje postoji i baš tu dobiva pravi smisao. I mi smo tu zbog nečega. Čudan je to doživljaj gdje se osjećate kao dio te prirode. Tu ćete shvatiti koliko smo udaljeni od prirode, a toliko malo treba da postanete dio nje.

Pogled na greben Bregoča - obučen raznolikim planinskim cvijećem – ljepota u kojoj zastaje dah. Dođe ti da vrisneš na sav glas od ushićenja, a da ti planina uzvrate svojom jekom. Nema riječi kojim se to može opisati, niti slika s kojima se to može dočarati. 

Treba jednostavno tu doći, osjetiti i doživjeti tu ljepotu i biti dio nje. Osjećaji su toliko upečatljivi i snažni, duboko  i nezaboravno urezani  u svijest i sjećanje svakog pojedinca koji se našao tu na Zelengori.

Pogled na Kozje strane podno kojih su mala jezerca.

Zajednička fotka na vrhu Bregoča.

Nakon duže pauze koja je poslužila za odmor i marendu, nastavljamo spust prema ishodišnoj točki. Tu na vrhu podijelili smo se u dvije grupe. Veća grupa vraća se istim putem kojim smo i došli. Panta i ja, Mirko nastavljamo spust sa vrha Bregoč po grebenu. Ovaj nemarkirani dio grebenske staze je izazovan i spektakularan s prekrasnim vidicima na obje strane. Na nekoliko mjesta treba pripaziti, posebno na jednom eksponiranom dijelu, gdje se trebalo popeti nekoliko metara po rahlim i krušljivim stijenama.  Na kraju grebena spuštamo se do markirane planinarske staze po kojoj se vraćamo do ishodišta pohoda.

Kakav ugođaj nudi spust od Bregoča po ovom upečatljivom grebenu  dovoljno govore nekoliko slijedećih slika.

Pogled na spektakularni greben Bregoča.

 Pri strmom spustu po grebenu.

Pogled na greben unazad.

Grebenski dio staze od kuda se lijepo vidi Stog, Kalileja i Todor.

Tu negdje podno Kalileje i Stoga  među golim kosama prekrivene planinskom travom krije se Orlovačko i Jugovo jezero.

Na grebenskoj stazi.

Mjesto gdje je uspon bio malo zahtjevniji. Traži malo planinarskog iskustva vještine u penjanju.

S grebena spustili smo se na markiranu pješačku stazu i po njoj do ishodišta.

Stotine ovaca na ispaši. I ovaj prizor dovoljno govori o ljepoti ovog krajolika.

Dolazak na prijevoj Borovno brdo.

Nakon kraće pauze na prijevoju spuštamo se landroverom niže 900 m - na nadmorsku visinu 1680 m, odjedanput pred nama otvara se jedinstven pogled na Stog, Leliju i Jugovo jezero. Tu se ponovo razdvajamo u dvije grupe: jednu koje se želi penjati na Stog i drugu, koja ide landroverom u obilazak Orlovačkog i Jugova jezera.

Simke, Dean, Robert i ja, Mirko, odlučili smo se popeti na taj atraktivni vrh Stog s nadmorskom visinom 1821 m. S ove visine preostaje nam samo 140 m visinske razlike do vrha. S makadamske ceste krećemo desno nemarkiranim putom po izohipsi podno samog grebena Borovnog brda sve do travnate livade u podnožju vrha Stoga.

Uspon na Stog – gledano od Jugova jezera djeluje strmo i zastrašujuće. Međutim, nije to tako, kada se priđe bliže strmina je mnogo blaža. Od makadamske ceste na dužini od 1,5 km do vrha Stoga trebalo nam je svega 35 minuta.

Nakon što smo se spustili s prijevoja ukazao se veličanstven pogled na Kalileju i Jugovo jezero.

Pogled na Stog podno prijevoja.

Još jedan pogled na Stog od Jugova jezera.

Od podnožja s travnate livade započinje strmiji uspon.

Vrh Stog (1821 m) je  zaobljena travnata glavica sa prekrasnim vidicima, jednako kao i s Bregoča. Posebno se lijepo vide obližnji vrhovi: Orlovac, Ljeljen, i Kalileja. Iz ptičje perspektive gledamo Orlovačko i Jugovo jezero. U prvom trenutku zaokuplja nas okolina u kojoj su ona nastala. Sve nam se to trajno i duboko urezuje u svijest kao jedinstveno i neponovljivo. 

Pogled na Orlovac i s lijeve strane na Ljeljen.

Pogled na Kalileju, Jugovo jezero i na katun Donji Brlovići.

Na vrhu Stoga.

Nakon duže pauze nastavljamo spust jugozapadnom stranom Stoga prema Orlovačkom jezeru. Staza nije markirana, stoga, biramo put proizvoljno svako po svom nahođenju.

Nakon 45 minuta laganog hoda i prijeđenih 950 m spustili smo se 250 m visinske razlike i stigli na markirani planinarski put koji vodi od Bregoča na Orlovačko jezero. Nastavljamo put markiranom stazom i nakon tridesetak minuta hoda dolazimo do izvora vode iznad Orlovačkog jezera. Od izvora spuštamo se do jezera, zatim uz jezero prema Lovačkoj kući, gdje nas čeka ostatak ekipe.

Tu, na Orlovačkom jezeru, završava naša današnja nezaboravna avantura planinarenja  po vrhovima Zelengore i njenim jezerima. Nastavak vožnje prema Vrbnici.

Na grebenu Stoga pri spustu.

Pri spustu po travnatoj padini s zapadne strane.

Na markiranom dijelu staze prema Orlovačkom jezeru.

Izvor vode iznad Orlovačkog jezera.

Na Orlovačkom jezeru (1438 m).

LINK-Album sa slikama:

https://photos.google.com/share/AF1QipP9oRipBvV5Mne2LYUk_9Lj1z9d5nPy2uu96BLC5He9wuqimuwSQMi4lgtrQ0GAbg?key=bWJmQkJhZ1BlX2t3N1JoRGUwUDNwd3ZiR1ZENDNn

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovaj blog.