Austrijsko gorje
Područje Ötztal Alpe
Odredište Kreuzspitze

 

Petak, 10. kolovoza 2018.

Kreuzspitze s nadmorskom visinom (3455 m) nalazi se u Schnalskamm skupini Ötztal Alpa, odvojen od glavnog grebena prema jugoistoku. To je zapravo manji zaseban greben „Kreuzkamm“ koji se pruža u smjeru jugoistok – sjeverozapad u dužini 10 km. Jugoistočno od Venta odvojen je dolinom Niedertal, dok je sa sjeverozapadne strane odvojen dolinom Rofental sve do podnožja ledenjaka Hochjochferner podno vrha Fineilspitze. To je najviši vrh na grebenu i općenito, spada u grupu najviših vrhova u  Ötztal Alpama.  Južno od vrha Kreuzspitze nalaze se još 2 vrha viša od 2400 m, to su: Talleitspitze (3406 m), te Hörnie  s istom nadmorskom visinom (3406 m) iznad Venta. Prema sjeveru ima nekolika značajnijih vrhova iznad 3000 m, to su: Kreuzkogel (3338 m), Sennkogel (3396 m), Saykogel (Sikgel) (3355 m).

Kreuzspitze spada među najpopularnija planinska odredišta u Ötztal Alpama zahvaljujući svojoj visokoj nadmorskoj visini, prekrasnom pogledu s vrha i relativno laganom usponu. Stoga, se ne treba čuditi, da je vrh toliko popularan. S ovog vrha uz pristojnu vidljivost mogu se vidjeti svi glavni vrhovi u Ötztal Alpama: Wildspitze, Weißkugel, Hintere Schwarze, Similaun, Ramolkogel, Schalfkogel, Mutmalspitze, Fineilspitze ...

Prvi poznati i zabilježeni uspon napravio je svećenik Franz Senn,  iz Ötztala i Ciprijan Granbichler, 1865. godine.

Kreuzspitze s grebena Marzellkamma (prilikom uspona na Similaun 10. lipnja 2018.)

Greben Kreuzkamma.

PRISTUP AUTOMOBILOM ( do sela Vent u Austriji)

Do naselja Vent može se stići preko Italije ili Austrije. Naš odabir je preko Austrije. Obzirom, da dolazimo iz 2 različita grada Jure iz Zagreba, a ja iz Ike - Opatija, dogovor je da se nađemo na benzinskoj pumpi na autoputu Jesenice prije tunela Karavanke. Od Ike – Opatija, preko graničnog prijelaza Rupa ulazim u Sloveniju, starom cestom do Postojne, gdje ulazim na autocestu i preko Ljubljane, Kranj, do Jesenica.

Od tu nastavljamo dalje s jednim automobilom slijedećom rutom: Villach – Salzburg – Rosenheim - Innsbruck. U Innsbrucku treba izaći na autoput A12 voziti do - izlaz Ötztal, od kuda dalje treba nastaviti vožnju lokalnom cestom 186 prema poznatom austrijskom skijalištu Sölden, od kojeg preostaje još 17 km do Venta. Od Zagreba do Venta po navedenoj ruti – dužina puta 694 km. Vrijeme vožnje 7 do 8 h. Od Opatije dužina puta 660 km. Vrijeme vožnje 8 h.

U koliko se dolazi iz smjera Italije nakon prolaska nekadašnjeg graničnog prijelaza Brenner, treba voziti u smjeru Innsbrucka, u kojem treba izaći na autoput A12. Daljnje upute kao kod prethodnog opisa.

ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)

Ishodišna točka pohoda je Martin-Busch Hütte(2501 m), Brizzihütte (2930 m) - (Verfallen), Jezero-Brizzisee -Samoarsee (2920 m), Kreuzspitze (3455 m). Povratak istom stazom uspona. Ukupna dužina puta 6,4 km. Ukupno vrijeme hoda (traga) 3 h i 32 minuta. Visinska razlika pri usponu 957 m, pri silasku 958 m. Minimalna visina 2495 m, maksimalna 3397 m. Visina odredišta 3455 m. Prosječan nagib 31%.

Analiza gps traga.

 Opis puta

Uspon na Kreuzspitze može se izvesti u jednom danu  ili u dva dana. U koliko se izvodi u jednom danu od Venta preko doma Martin-Busch-Hütte, takva tura zahtjeva dobru fizičku pripremljenost i kondiciju. Daleko je ugodnije i komfornije uspon izvesti u dva dana. U tom slučaju prvi dan se odnosi na dolazak u Vent i uspon do doma  Martin-Busch Hütte, gdje treba prenoćiti, a drugi dan uspon na vrh. Nakon jučerašnjeg uspona na Hintere Schwärze - (09.08.2018.), današnji cilj bio je uspon na Fineilspitze, te spust po ledenjaku Hochjochferner i dolazak u rifugio Bella Vista u Italiju. No, zbog loše vremenske prognoze, odlučili smo produžiti naš boravak još jedan dan više i sutradan nastaviti zacrtanim ciljem.

Bez obzira na lošu vremensku prognozu zbog guste naoblake i slabe vidljivosti, odlučili smo se popeti na manje zahtjevne vrhove u neposrednoj blizini ovog doma. Ekipa u sastavu Jure, Vladimir i moja malenkost, ovog puta moramo se razdvojiti, obzirom, da su Jure i Vladimir ovaj vrh popeli 2014. godine. Njihov cilj je popeti na Saykogel, a ja na Kreuzspitze.

Kreuzspitze, vrijedno je odredište za sve planinare koji se žele popeti na gotovo tri i pol tisuće metara visoki vrh bez ledenjaka i ne treba oprema za ledenjake niti za penjanje.

Nakon jutarnjeg doručka i prethodnog dogovora, uspon na Kreuzspitze započinjem u 7 h i 53 minute od planinarskog doma Martin-Busch Hütte (2501 m). S desne strane doma postavljen je smjerokaz na kom je ispisan naziv vrha s pripadajućom visinom i potrebnim vremenom hoda (3 h i 30 min.) Od tu jasno označena i dobro vidljiva staza kreće prema sjeverozapadu - strmo se uzdiže uz mnogobrojne serpentine preko travnatih padina na kojima susrećem mnoga stada ovaca na jutarnjoj ispaši. Strma travnata padina neočekivano završava na 2900 m nadmorske visine – izlazi na visoku visoravan -  prostranu stjenovitu zaravan zvanu „Auf den Sömen“. Na toj visokoj visoravni nalazi se nekoliko manjih  jezerca, od kojih je najveće Brizzisee -Samoarsee (2920 m), udaljeno od staze dvjestotinjak metara. U sredini zaravni uz samu stazu nalazi se staro istoimeno zarušeno sklonište Brizzihütte (2930 m) - (Verfallen).

Raskriže uz planinarski dom - Martin-Busch-Hütte.

Pogled unazad prema domu.

Uz stazu susrećem mnogobrojna stada ovaca, svako stado drugom bojom označeno.

Prije izlaska na visoku zaravan, s desne strane dva manja jezerca, koja vodu dobivaju topljenjem snijega. Nekada po ljeti znaju presušiti, za razliku od onog većeg - Brizzisee, koje nikada ne presuši.

Pogled unazad.

Prostrana stjenovita zaravan  „Auf den Sömen.

Ostaci zarušenog skloništa Brizzihütte (2930 m) - (Verfallen).

Na lijevoj strani od skloništa dvjestotinjak metara udaljeno je jezero-Brizzisee -Samoarsee (2920 m), koje će se bolje vidjeti kada se popnem iznad skloništa na veću visinu. Od tu slijedi vrlo oštar uspon, kroz negostoljubivi razlomljeni kamenjar, sve do izlaska na sedlo na kojem su još uvijek ostaci ovogodišnjeg snijega. Stoga, treba biti pažljiv kada se bira vrijeme uspona na ovaj vrh, i koju svu opremu treba nositi, jer ova dionica u  proljeće i rano ljeto je pod snijegom tada je potrebna  sva zimska oprema dereze, cepin ili krplje.

U nastavku slijedi još oštriji uspon po neugodnom mokrom i skliskom kamenjaru sve do izlaska na manji prijevoj podno vrha, od kojeg se nakratko uspinje na vrh Kreuzspitze (3455 m). Na vrh stižem u 9 sati i 02 minute. Za uspon do vrha trebalo mi je 2 h i 2 minute, a za silazak 1 h i 30 minuta.

Preko kamenjara i sipara.

Na negostoljubivom dijelu staze preko granitnih razlomljenih stijena.

Pogled na jezero Brizzisee. U pozadini vidi se dio grebena Marzellkamma i ledenjaka Marzellferner.

Na snježnoj blago uzdignutoj dionici staze.

Kroz rastresiti (krušljivi) mokri i skliski kamenjar.

Prema vrhu.

S manjeg prijevoja od kuda se vidi vrh.

Budući da se vrh Kreuzspitze nalazi na sredini grebena, za lijepa vremena s njega su otvoreni veličanstveni vidici na sve značajnije vrhove u Ötztal Alpama, kao što je u uvodu napisano: Wildspitze, Weißkugel, Hintere Schwarze, Similaun, Ramolkogel, Schalfkogel, Mutmalspitze, Fineilspitze ... Nažalost, zbog loših vremenskih uvjeta ovog puta ja, nisam imao tu sreću uživati u tom prekrasnom vidikovcu.

Na vrhu Kreuzspitze (3455 m).

Zbog lošeg vremena i slabe vidljivosti, na vrhu zadržavam se kratko, nakon toga nastavljan silazak istim putom do visoravni gdje odlazim do jezera Jezero-Brizzisee -Samoarsee (2920 m). Prekrasno manje jezero u kojem se zrcale vrhovi prekriveni oblacima. Od jezera ponovo vraćam se na stazu i po njoj nastavak spusta do  doma Martin-Busch-Hütte, gdje i završava ova moja današnja avantura solo planinarenja. U dom stižem u 11 h i 22 minute.

Pogled sa staze na jezero.

Dolazak na jezero  Brizzisee.

Odraz vrhova u vodi jezera.

Pri spustu u pozadini planinarski dom. Iznad doline izdiže se  Mutmalspitze (3522 m).

Dolazak u dom Martin-Busch-Hütte (2501 m).

Pročitajte više: https://gorja.net/putopisi/