Austrijsko gorje
Područje Visoke Ture
Odredište Großes Wiesbachhorn

Großes Wiesbachhorn s nadmorskom visinom 3564 m (prema drugim izvorima 3.570 m) u pokrajini Salzburg je prekrasna, moćna planina, koja nesumnjivo zauzima drugu poziciju u Großglockner grupi i ako u neposrednoj blizini Großglocknera po visini ima viših vrhova, ali nijedna druga stvarno samostojeća planina ne dominira njezinim susjedstvom kao što to čini Grosses Wiesbachhorn. Wiesbachhorn ima sve atribute što visoka planina mora imati. 

Stijene, na kojem je ispisana povijest alpinizma, jedan od najljepših snježnih grebena grupe Hohe Tauern. Često se u alpskoj literaturi naziva suparnikom Großglockneru. Padine s Istočne i jugoistočne strane spuštaju se u dolinu Fuscher 2418 m, što je najveća razlika u visini između  doline i vrha u Istočnim Alpama.

Uspon na vrh Wiesbachhorn izvodi se po sjeverozapadnom grebenu planine zvanom „Kaindlgrat“. Prvi uspon izveden je na 9. rujna 1867. godine od poznatog alpinista iz Wienera Paul Grohmanna, u pratnji dva planinska vodiča iz Kapruna: Antona i Petera Hetza . Danas poznati greben dobio je ime tek kasnije. Gospodin A. Kaindl iz Linza popeo se na planinu 1870., vođen Kederbacherom i Hetzom. Shvativši da je put od tadašnje kolibe (Rainer-Huette) dugačak, sponzorirao je izgradnju skloništa u kojem danas stoji Heinrich-Schwaiger-Haus. 1875. predloženo je da se taj lijepi greben imenuje po njemu.

Pogled na rutu koja vodi do vrha Großes Wiesbachhorn 

PRISTUP AUTOMOBILOM (do Kaprun Stauseen Parkhaus - Austrija)

Pristup putem E61 i A10 bi se mogao definirati slijedećim pravcem: Od Opatije preko graničnog prijelaza Rupa voziti preko Ljubljane, proći tunel Karavanke i nastaviti u smjeru Salzburga do rotora - izlaza za Bischofshofen. Tu se napušta autoput A10 i ulazi se na cestu 311. Kada se prođe naselje  Bischofshofen, dalje treba slijediti putokaz Zell am See a nakon njega za Kaprun. Kada se dođe do Kapruna vožnju treba nastaviti kroz dolinu Kaprunertal i pratiti smjerokaze „Speichererseen“ i nastaviti dalje sve do kraja ceste i parkirališta „Kaprun Stauseen Parkhaus“. Cesta koja vodi od garaže zatvorena je za javni promet. Automobil se može parkirati u građenoj garaži koja ima 9 natkrivenih i 3 otvorene etaže. Parkiranje u ovoj garaži je besplatno.

Ovisno na kojoj ste etaži parkirali automobil, izlazak iz garaže može biti duži ili kraći. Kroz garažu treba pratiti znakove za izlaz i popeti se uz stepenice do vrha garaže, od kuda se dalje nastavlja cestom do većeg parkirališta za autobuse i do blagajne gdje se mogu kupiti ulaznice za jezero Mooserboden. Cijena ulaznice (povratna karta) za vožnju sa dva autobusa i kosim dizalom (uspinjačom) je 21 € za odrasle osobe.
Dužina puta od Opatije do parkirališta „Kaprun Stauseen Parkhaus“ 400 km. Vrijeme vožnje 5 h, ovisno o prometu i drugim zastojima vožnja može potrajati i duže.

Da bi došli do početne točke pohoda i uspona na Wiesbachhorn, potrebno je koristiti autobus koji kreće s parkirališta iznad Kesselfall Alpenhausa i vozi do donje stanice lifta – uspinjače, s kojim se diže 431 m do slijedećeg parkirališta (https://www.verbund.com/de-at/ueber-verbund/besucherzentren/kaprun/laerchwand). Odatle dalje vozi autobus do Mooserbodena (2040 m). Ova autobusna stanica je i početna točka pješačkog uspona na Wiesbachhorn.

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)

Za ovaj planinarski izlet ishodišna točka pohoda je Mooserboden (2040 m), kuća - Heinrich Schwaiger Hutte (2802 m), vrh Unterer Fochezkopf (2989 m), vrh Oberer Fochezkopf (3159 m), te vrh Grosses Wiesbachhorn (3564 m). Povratak istom rutom do jezera Moserboden (2040 m). Dužina staze uspona i silaska 12,6 km. Vrijeme gpx traga 10 h i 28 minuta. Visinska razlika pri usponu 1807 m. pri silasku 1805 m. Minimalna visina 2021 m, maksimalna 3561 m. Visina polazišta 2040 m. Visina odredišta 3564 m. Prosječan nagib 29%.

Izvod iz analize gpx traga

Opis puta

Uspon na vrh Grosses Wiesbachhorn uobičajeno izvodi se u 2 dana, a moguć uspon i u jednom danu, ako se rano dođe do jezera – početne točke uspona. Nama je za ovaj izlet trebalo odvojiti 3 dana. Naime, prvi dan odnosi se na dolazak do doma Heinrich Schwaiger Hutte. Drugi dan je trebao biti uspon na vrh Wiesbachhorn. No, zbog snijega koji padao taj drugi dan odgodili smo uspon za treći dan po vrlo lijepom i sunčanom danu uz novi snijeg koji je dao dodatnu ljepotu ovom usponu.

1.Dan – Uspon do doma - Heinrich Schwaiger Hutte

Srijeda 11. rujna 2019
Uspon uobičajenom rutom nije težak, ali nije ni jednostavan. Zahtijeva dobro iskustvo kretanja po ledu i snijegu s oštrim nagibom, ledenjačku opremu i dobre uvjete, a zauzvrat nudi predivno iskustvo i savršene panoramske vidike na sve strane ne ometan višim vrhovima. Svakako, ovo je jedna od najljepših tura u HoheTauernu u okviru njenih poteškoća. Službena ocjena težine rute je: PD-, UIAA I, 35º. U koliko se uspon izvodi  po zasnježenim uvjetima, kao što je to naš slučaj , tada treba voditi brigu da on dobiva bar još jednu težinsku kategoriju više (PD +). Prema švicarskoj pješačkoj skali težina je označena sa T3. 

Pješačka staza br. 718 započinje od autobusnog stajališta, najprije vodi preko bedema brane Mooserboden prema istoku do kraja jezera, na kojem se nalazi raskrižje putova na kojem treba skrenuti lijevo prema Wiesbachhornu i Heinrich-Schwaiger Hausu. Desno odvaja se staza za uspon na vrh Großer Bärenkopf.

Smjerokaz na istočnom kraju brane

Od ovog smjerokaza nastavljamo uspon po travnatoj padini i nedugo zatim dolazimo do slijedećeg križanja planinarskih putova. Lijevo odvaja se staza za Max Hirschl Weg prema kolibi Gleiwitzer Hütte, mi nastavljamo desno prema Heinrich-Schwaiger Hausu. Nedugo, nakon ovog raskrižja ugodni dio staze ostaje iza nas. Nastavljamo slijediti stazu po strmoj jugozapadnoj padini koja se uspinje po višestrukim serpentinama i na taj način ublažava neugodnu strminu. Na pojedinim izloženim dijelovima put je zaštićen klinovima i čeličnim sajlama. Naročito treba dodatan oprez ako je staza pod snijegom ili ledom.

Na samom početku uspona staza je zaštićena ogradom zbog strme padine s lijeve strane

Na drugom raskrižju planinarskih putova, na kojem treba skrenuti desno prema Heinrich-Schwaiger Hausu

Na ugodnom i položenom dijelu staze

Na izloženom dijelu – staza je zaštićena klinovima i sajlama.

Sve što se više dižemo otvaraju se prekrasni pogledi na jezera Mooserboden i Wasserfallboden i vrhove iznad jezera. Kada se staza približi visećem električnom kabelu kojim se planinarska kuća opskrbljuje strujom, tu staza skreće oštro lijevo, prelazi preko kosih granitnih kamenih ploča koje su također osigurane klinovima i sajlama. Nakon toga staza skreće desno preko južne izložene padine, koja je osigurana užetom. Kratkim usponom po spomenutoj kosini, staza izlazi na zaravan po kojoj dolazimo do kuće – Heinrich Schwaiger Haus.

Pogled unazad na jezera Mooserboden i Wasserfallboden

Sve što se više dižemo snijega na stazi je sve više. Dio strme i izložene  padine koja nije ničim zaštićena

Staza s južne strane zaštićena s rastegnutim užetom. Nakon ovog osiguranog – kraćeg uspona staza izlazi na zaravan po kojoj se dolazi do doma.

Manja zaravan ispred kuće  - Heinrich-Schwaiger Haus

Ispred kuće - Heinrich Schwaiger Haus (2802)

Zalazak sunca – gledano od Heinrich Schwaiger

Kuća - Heinrich Schwaiger Haus smješten je na nadmorskoj visini od 2802 metra na sjeverozapadnoj strani vrha Großes Wiesbachhorn u planinskoj grupi Glockner iznad akumulacijskog jezera  Mooserboden. Iz kolibe se pruža vrlo lijep pogled na oba jezera Wasserfallboden i Mooserboden i vrhove iznad jezera. Koliba Kaindlhütte sagrađena je  1872 . godine u blizini trenutne lokacije sadašnje kuće. Planinarska kuća Heinrich Schwaiger na svom sadašnjem mjestu izgrađena je 1895. godine, a kasnije je više puta obnovljena i povećana. 

USPON NA GROßES WIESBACHHORN OD KUĆE - HEINRICH SCHWAIGER HAUS

Petak, 13. rujna 2019.
Uspon na Wiesbachhorn, gledano od ishodišta, može se slobodno reći da je to zapravo kombinacija penjanja po kamenjaru i snijegu. Lijepa je to visoko gorska tura – tehnički nije prezahtjevna, ali zato je potrebna dobra fizička pripremljenost i kondicija, te uporaba ledenjačke opreme. To je jedan od razloga da je ovaj vrh veoma posjećen od mnogih planinara, alpinista i turno skijaša.

Od Heinrich Schwaiger Hausa uspon započinjemo u 7 h i 12 minuta prema smjerokazu za Wiesbachhorn staza kreće lijevo, prolazi iznad kuće u smjeru istoka, te nas ubrzo dovodi od izrazitog strmog usjeka – kamina zvanog Klamml po kojem se treba popeti.

Tu staza ulazi u gotovo vertikalni dimnjak / provaliju koja presijeca kameni zid.  Ovaj dio uspona osiguran je klinovima i sajlama – (kratka ferrata). Kada smo izašli iz kamina staza skreće lijevo, slijedimo njen smjer u kombinaciji snijega i kamenjara po izrazito ispostavljenoj strmoj padini s nagibom od 35 stupnjeva, označeno s crvenim točkama. Na cijeloj ovoj ruti pri usponu i silasku koristili smo dereze, štapove i cepin.

Penjanje kroz kamin

Izlazak iz kamina

Pogled unazad  na jezera

Nakon 50 minuta uspona stiženo do grebena i prvog usputnog vrha Unterer Fochezkopf s nadmorskom visinom (2989 m). S ovog vrha po prvi puta otvara se prekrasan pogled na vrh Grosses Wiesbachhorn, naš današnji cilj. Od ove točke spuštamo se stazom prema istoku koja prolazi manjom terenskom depresijom, iz koje izlazimo i dalje nastavljamo uzduž grebena koji se proteže uz ledenjak Fochezkees s njegove desne strane. Na kraju ledenjaka, planinarska staza nastavlja oštro uzbrdo koja nas dovodi do drugog vrha - Oberer Fochezkopf (3159 m).

Pogled prema istoku na vrh Großes Wiesbachhorn od Unterer Fochezkopfa

Zajednička fotografija s planinarima iz Austrije

Pogled unazad na vrh Unterer Fochezkopf

S desne strane staze pogledi nam lete na Hinterer Bratschenkopf - ljevo (3413m) i Klockerin-right (3425m)

Na položenijem dijelu grebena

S grebena Kaindlgrat – lijepo se ističe vrh Großes Wiesbachhorn 

Uspon prema vrhu Oberer Fochezkopf (3159 m)

U nastavku uspona staza skreće lijevo i dalje vodi  po izohipsi sjevernom stranom planine po ledenjaku Kaindlkees i Wielingerkees. Nakon prelaska ledenjaka uz nešto oštriji uspon izlazimo na zapadnu stranu planine na  prijevoj (malu visoravan) Weilinger Scharte, (3430 m). Na ovom prijevoju pridružuju se neke druge rute koje dolaze s juga i jugozapada i dalje nastavljaju istom rutom do vrha. U nastavku staza skreće lijevo prema sjeveru i vodi preko stjenovitog grebena. Od ove točke započinje penjanje po najzahtjevnijem dijelu grebena nazvanog „Kaindelgrat“, s nagibom 35 stupnjeva, a koji završava na samom vrhu Großes Wiesbachhorn (3564 m).  Dužina spomenutog grebena 350 m - visinska razlika 135 m - vrijeme penjanja 35 minuta.

Prelazak preko ledenjaka

Kraći uspon prema prijevoju - (mala visoravan) Weilinger Scharte

Na prijevoju - Weilinger Scharte

Grupa planinara ispred nas

Snježni greben Kaindlgrat - Großes Wiesbachhorn

Na početku grebena

Na vršnom grebenu od kuda se vidi križ postavljen na vrhu

Dolazak na vrh Weisbahhorn

Na vrhu Grossesa Wiesbachhorn po savršenom vremenu (lagani povjetarac i hladno) - čudesnom pogledu prema Grossglockneru

Zajednička fotografija na vrhu Weisbahhorna

Vrh s nadmorskom visinom 3564 m je označen velikim metalnim križem na kojemu je pričvršćena kutija s upisnom knjigom. S vrha se pruža  lijepi pogled na veći dio Hohe Tour  - Visokih Tura, posebno na Grossglockner i Grossvenediger. U neposrednoj blizini lijepo se vide jezera i okolni vrhovi iznad njih. U daljini su jasno vidljive i sjeverne vapnenačke Alpe. 

Na vrhu se zadržava 15-ak minuta, a nakon toga nastavljamo silazak istom rutom. Kao i obično, silazak zahtijeva više pažnje nego uspon.

Pri silasku po grebenu Kaindlgrat

Pogled na jezera i vrh Kitzeinhorn (3203 m)

Na stazi pri silasku

Viđeno sa staze - Heinrich Schwaiger Hutte i jezero Mooserboden

Dolazak u kuću - Schwaiger Hutte.

Tu smo napravili dužu pauzu za odmor, okrijepu i osvježenje, a nakon toga nastavili smo silazak istim putom uspona do jezera Moserboden. Dolaskom do jezera odlučili smo se popeti na vrh Hohenburg (2108 m) – lijepi vidikovac s kojeg se pruža fantastičan pogled na jezero Moserboden. Od ovog vrha spuštamo  se do jezera i dalje cestom do autobusnog stajališta gdje i završava ova prelijepa avantura planinarenja i uspona na vrh Weisbachhorn.

Pročitajte više na: https://gorja.net/putopisi/

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovaj blog.