Bosansko-Hercegovačko gorje
Područje Zapadna Bosna
Odredište Kamešnica » Vrh Konj

Ma koliko joj se vraćala, svaki put me iznenadi nekim novim, drugačijim licem. Poput dobre knjige puna je zanimljivih, nepročitanih priča. Obiluje slikama u koje ulazim i postajem dio njih.

Planina mog zavičaja, zaštitnica potkamešničkih sela i Sinjskog polja i ovaj put me dozvala u svoje okrilje. Nas nekolicina planinara iz PD Jelinak Trilj, uputili smo se u njene neistražene prostore.

Sa Žlabine ulazimo u gustu bukovu šumu. Razlistalo se mlado lišće i zazelenila trava. Naše kretanje remeti mir pomicanjem grana. Planina odgovara tišinom. Oslobađa. Šapuće nepoznatim jezikom vjetra i kiše, vuka i jarebice. Dok prolazimo proplankom, u jutarnjoj rosi umivaju se jaglac, ljubičasti batić, encijan i ljubičica. Zovu nas pod plavu kapu neba vrhovi Kamešnice. Prolazimo krškim predjelom, pa se odjednom susrećemo s niskim kamenim labirintom. Po njemu se proteže zamišljena Arijadnina nit što nas vodi na uzvisinu s koje se pruža pogled na monolitne skulpture. Jedna veća stijena oblikom podsjeća na lađu. Okružena nebeskim plavetnilom izgleda kao da se nasukala uz sam vrh planine u vrijem općeg potopa. Možda se zbog pogleda na „Lađu“ po livanjskim selima sačuvala predaja o alkama ispod vrha Konj. Legenda govori da su se nekad davno za alke u stijenama vezali brodovi. Zaobilazimo je pa se spuštamo niz vrtaču, dok za nama ostaje prirodni lapidarij s kamenim bićima. Koračam s osjećajem da je u svakoj od tih skulptura okamenjen po jedan život koji bi se mogao ponovo pokrenuti. Možda se i kreću u svojoj neobičnosti nama nevidljivim, paralelnim vremenom. U vrtači otkrivamo pastirsku pećinu. Nekad davno ovdje se živjelo. O tome govore mnogi znakovi. Hodamo uskom stazom pod okriljem strmih litica s desne strane, dok nam se s lijeve kao na dlanu otkriva Livanjsko polje. Privlače me ta dva svijeta. Jedan me vuče gore u surovost planine, drugi me povlači dolje u pitome livanjske predjele.

Uskoro ponovo ostajem bez daha. Planina nas je ovaj put uvela u svoje tajnovite prostorije i ne da nam da predahnemo. Uočavamo male ograđene torove i udubljenja u stijenama koja su služila pastirima za sklonište. Okruženi krškim odajama, stižemo do Vrata Kamešnice. Široki kameni luk nadvio se nad našim glavama. Planina se ovdje zaigrala s vjetrom, vodom i dolomitnim stijenama. Dok je svijet još spavao, sagradila je prirodne nastambe i skloništa za koze i ovce, a čovjeku je čak i Vrata podarila. U jednoj od tih prostorija se odmaramo. Čeka nas dug i naporan nastavak puta.

Provlačimo se ponovo meandarskim škrapama sve do stijena koje su brušene oštrim zrncima pijeska poprimile oblike gljiva. U njihovim statičnim glavama krije se odgovor kojeg sam cijelim putem tražila. Umjetnost i priroda jednako su skloni međusobnom povezivanju i prožimanju u svakoj zaobljenoj strukturi koja predstavlja konačno spajanje stvarnog s imaginarnim. Ne mogu se oteti dojmu da su se djelići prošlosti nekim čudnim kanalima preselili u budućnost onih koji su prolazili ovim ili sličnim stazama.

Na predjelu „Gljive“ ostavljamo maštanja pomiješana s djetinjim uzbuđenjem, pa nastavljamo težim djelom staze. Strmom uzvisinom stižemo na hrbat Kamešnice. Vjetar žestoko udara. Osjećam se kao zrnce prašine na hrptu ogromne nepročitane knjige, čije je stranice nemoguće pročitati. Možda tek po koji list.

Konačno stižemo do Konja s kojeg se pruža prekrasan pogled na Kurljaj, Kurtegića dolac, Troglav i Sinjal sa zapadne strane. Istočno pogled zapinje na Buškom blatu pa prelijeće na jug, gdje se u suncu kupaju Split, Klis, more i otoci.

Pod dojmom viđenog spuštamo se preko Livadica. Prolazimo rebrastim škrapama koje u sebi skrivaju nekoliko grobova iz pradavnih vremena. Obzidani kamenim pločama, podsjećaju na minijaturne vrtove obrasle planinskim travama. Ostaju iza nas u spokoju i tišini planine, čije tajne čuvaju po meandarskim kamenim brazdama.

Umornim koracima idemo prema planinarskom skloništu.

Pod dojmom proživljenog, okruženi planinskim cvijećem, maštamo o povratku.

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovaj blog.