Hrvatsko gorje
Područje Gorski Kotar - Južni dio
Odredište Samarske Stijene

Nedjelja, 17. lipnja, 2012.

Uspon na Samarske stijene_ južna skupina.

Samarske stijene su strogi rezervat prirode i uz Bijele stijene te Rožanske i Hajdučke kukove spadaju u najzaštićenije područje u Hrvatskoj. Bijele i Samarske stijene nalaze se u središnjem dijelu Velike Kapele a prostiru se na području tri županije: Karlovačke, Primorsko-goranske i Ličko senjske. Zahvaljujući jedinstvenom geomorfološkom fenomenu jedno su od najatraktivnijih planinarskih odredišta. Zahvaljujući Planinarskom društvu „Bijele stijene“ iz Mrkoplja, kroz Samarske stijene trasiran je Mrkopaljski planinarski put (MPP) koji je od 1. 7. 1990. otvoren za planinare i posjetitelje. Sastoji se od dva djela: Sjeverne i Južne skupine. Svaka skupina ima četiri kontrolne točke.

Budući da smo pohodili Bijele stijene i Samarske stijene sjevernu skupinu, došlo je vrijeme za uspon i na južnu skupinu Bijelih stijena, tako, da to zaokružimo u jednu cjelinu.

Samarske Stijene- Amfiteatar

PRISTUP AUTOMOBILOM ( do Sunger luga na 13 km od Tuka)

Osobnim automobilom krenuli smo iz Ike u 7 h i 15 minuta. Na čvoru Matulji ulazimo na autocestu i vozimo se do naplatnih kućica na Kikovici. Izlazimo s autoputa, i dalje nastavljamo zajedno starom cestom D3 Rijeka – Zagreb do mjesta Lokve. Tu skrećemo desno za Mrkopalj i Tuk Vojni. Od Tuka prema Jasenku vodi makadamski put preko Matić poljane na 13 od Tuka nalazi se veće proširenje gdje se može parkirati više automobila. To je ujedno i početna točka pohoda na Samarske stijene. Dužina puta 93 km. Vrijeme vožnje od Lovrana 1 h i 45 minuta.

ISHODIŠTE POHODA  (i značajne putne točke)

Ishodišna točka ovog pohoda je makadamska cesta udaljena od Tuka 13 km (1082 m), Glava šećera (1212 m), Dvorac (1250 m), Samarske stijene - Južni vrh (1298 m), Amfiteatar (1245 m), Razbijeni vrh (1285 m), Stankova pećina (1247 m), Medveđa dolina (1245 m), Raskrižje - Južna skupina - Kružni put (1225 m).  Dužina staze  6 km. Vrijeme gpx traga 4 h i 46 minuta. Minimalna visina 1082 m, maksimalna 1313 m. Visinska razlika pri usponu 740 m, pri silasku 717 m. Visina odredišta 1302 m. Prosječan nagib 26%.

Izvod iz analize gpx traga

Na parkiralištu spremni za uspon - Ekipa u sastavu: Nevi, Desa, Zoran, Zdrave, Fedor i ja, Mirko.

Dan je vedar i sunčan, bez oblačka, temperatura 25 c. Laganim hodom kroz visoku bukovu šumu, bez žurbe, do Glave šećera dolazimo za 35 minuta. Tu je početak MPP 2  za Južnu skupinu etapa 2, dok MPP 1 sačinjava Sjevernu skupinu i etapu 1. Obe etape MPP 1 i 2  čine tvz. osmicu Samarskih stijena. Mi u ovom planinarskom izletu obilazimo Južnu skupinu  na kojoj su slijedeće KT: Dvorac, Južni vrh, Amfiteatar i Razbijeni vrh.

Na stazi prema Glavi šećera

Glava šećera

Od Glave šećera put nastavljamo prema Dvorcu, usput nakratko se zaustavljam i fotografiram  neobične i lijepe kamene oblike i procjepe.

Za koju minutu dalje dolazimo do Branina bezdana,  zaustavljamo se, fotografiramo i nastavljamo dalje do raskrižja putova, povratak iz Južne skupine. Put prema Dvorcu sada je dosta strmiji.

Uspon po sjevernoj strani Dvorca

 Dvorac je ime dobio zbog  mnogobrojnih šiljatih vrhova koji strše kao kule na dvorcu. Stijene su glatke i visoke do 40 m. Strmom stazom sa sjeverne  strane uspinjemo se do uskog nadsvođenog prolaza tzv. Vrata, kojima se prolazi na istočnu stranu grebena u obližnju vrtaču.

Prolaz kroz okno ili vrata

Pogled prema dolje iznad okna ili vrata

Sa vrhova Dvorca pogled se pruža na Bjelolasicu i Bijele Stijene.

Pogled na Bjelolasicu. Nekoliko zanimljivih fotografija Dvorca

Dvorac (1245 m), je 5 kontrolna točka MPP. U podnožju stijene Malog Diva je i pečat

Izlazimo iz Dvorca nakon 10 minuta hoda dolazimo u Dolinu Mira.

Dolina Mira

Uz neprekidno pentranje i spuštanje, više četveronoške neko normalnim  hodom, od Dvorca do Vrha Južne skupine trebalo nam je 30 minuta.

Vrh Južne skupine  kontrolna točka 6. (1298 m)

 Sa ovog vrha vidikovac je prekrasan pogled se pruža prema Velebitu, na more i otoke, Veliku Javornicu i nepregledne šume.

Pogled na Velebit

Pogled na more i otoke

Na ovom vrhu odlučili smo marendati iako sunce nemilice prži, nigdje oblaka, lagan povjetarac puše i čini nam dan ugodnijim i podnošljivijim. Poslije dobre marende i odmora, spuštamo se po velikoj strmini, malo opušteni, pa se silazak čini još teži nego što jest. Dolazak ispred Amfiteatra stoji natpis: lakši ravno, desno teže i opasno. Zoran, Fedor i ja, Mirko biramo težu varijantu, dok Zdrave, Nevi i Desa lakšu. Uspinjemo se i dolazimo do uskog procjepa između dvije okomite stijene.

Ulaz u Amfiteatar Gornji nivo

 Prolaz sa naprtnjačom nije moguć, stoga, ih skidamo dodajemo  jedan drugom i prolazimo. Ulazimo u gornji dio Amfiteatra, imamo što i vidjeti. To je remekdjelo prirode raznoraznih kraških oblika, takvo nešto se može vidjeti samo na Velebitu.

Amfiteatar

Na samom ulasku u Amfiteatar

Zatim, dolazimo do najtežeg i najopasnijeg dijela okomitog spusta  na ovom dijelu Samarskih stijena.  Spust je lakši bez ruksaka, stoga, ih skidamo i dodajemo jedan drugome. Nekoliko fotografija koje o tome svjedoče:

Stijene izbrazdana oštrim uzdužnim žljebovima

Ni jedna fotografija ne može dočarati stvarno stanje. To se jednostavno mora proći, vidjeti i doživjeti. Markacije na stijenama pokazuju pravac uspona između dvije okomite stijene, a potom ponovo opasan spust bez naprtnjača, pa sve do donjeg dijela Amfiteatra.

Izlazak iz gornjeg dijela Amfiteatra

I konačno smo svi skupa na drugom nivou na travnatoj zaravni okruženoj visokim raznolikim stijenama. Pravi Amfiteatar, a mi unutra glumimo neke opasne planinare. Tu je i pečat i 7 kontrolna točka (1283 m).

Žig i KT7

Tu je i prirodni kameni most preko kojeg se može proći na drugu stranu i strmim usponom nastaviti dalje, bez markacija.

Na prirodnom kamenom mostu

Prolaz preko mosta i penjanje nije bilo moguće. Drugi izlaz je penjanje po okomitoj stijeni sa jednim klinom i mamuzom, koja nije u funkciji. Lijeva strana je izvučena iz stijene. Na ovom dijelu ženski dio ekipe morali smo pridržavati, kako bi im olakšali uspon. Moje čestitke, savladale su to bez po muke, što se može vidjeti i na videu.

Po Južnoj  barijeri pentramo se više četveronoške nego normalnim hodom do Razbijenog vrha i 8 kontrolne točke MPP.

Po grebenu prema Razbijenom vrhu

Pogled sa ovog mjesta sličan je kao i sa Južnoga Vrha. Ovdje smo odlučili malo duže ostati, osvježiti se i uživati u prekrasnom pogledu

Na Razbijenom Vrhu

Nakon 20 minuta odmora s vrha spuštamo se prema Velikoj ili Stankovoj pećini.

Snijeg na dnu pećine

Stankova pećina duboka je 40 m. U njoj se snijeg zadržava preko cijele godine. Na vrhu pećine nije nadsvođen, već ima dva ogromna otvora koja zjape u nebo. U 13 h i 42 minute napuštamo Stankovu pećinu, Medveđu dolinu i Južnu barijeru, te dolazimo do raskrižja putova gdje završava kružna tura Južne skupine.

Putokaz Južne skupine kružnog puta. Put nastavljamo još 20 minuta do slijedećeg raskrižja.

Putokaz desno za Vrh Samarske stijene, a lijevo Južna skupina 6 h. Nama je trebalo 6 h i 20 minuta od parkinga. Okvirno, nakon 10 minuta hoda dolazimo na drugo raskrižje, koje nas usmjerava na cestu do parkirališta.

Kratka stanka kod smjerokaza, a nakon toga nastavlja se put do parkirališta do kojeg dolazimo točno u 15 h i 50 minuta, što znači da je naš cjelokupni pohod na Samarske stijene trajao 6 h i 45 minuta. Odlažemo ruksake, presvlačimo se i pravac na pivu u planinarski dom na Tuku.

Osvježenje ispred doma u Tuku

Nastavljamo vožnju prema doma do restorana „Putniku“ . Tradicija je tradicija i ne smije se zanemariti, mora se nešto dobro pojesti i popiti, kao nagrada za uspješno obavljen pohod.

Večera u Putniku

U nastavku slijedi Gpx tragovi na topo karti i na Google Earthu, vertikalni profil staze, video snimka Gpx tragova, te album fotografija koje nisu obuhvaćene ovim putopisom.

Gpx tragovi na topo karti

Gpx tragovi na Google Earthu

Vertokalni profil staze

3D - profil staze

Link album sa slikama: 

https://photos.google.com/album/AF1QipMc12Ztz_ItRomYjFg3oo0Q6_YJu0ufqNva6TrZ?hl=hr

Komentari korisnika

Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovaj blog.