SUBOTA, 23. LIPNJA 2018.
Wildspitze (3774 m) je najviši vrh Ötztalskih Alpa u sjevernom Tirolu, a druga planina po visini u Austriji (nakon Grossglocknera 3798 m), a četvrti vrh po posjećenosti u Alpama. Nalazi se na jednom od grana koja se od glavnog lanca odvaja prema sjeveroistoku na Bijelom grebenu - Weisskamm grebenu (WhiteCrest). Južne i istočne padine planine Wildspitze izdižu se iznad dolina Venter i Ötztal. Zapadna i sjeverna strana ove planine završava u dolini Pitztal. Na sjevernoj strani je glečer Taschachferner ulazi u dolinu Pitztal, na jugozapadnoj strani je glečer Mitterkar, dok se na istok prostire Rofenkarferneru u dolinu Venter.
Wildspitze ima dva različita vrha, sjeverni i južni. Južni stjenoviti vrh je visok 3768 metara i na njemu se nalazi metalni križ. Sjeverni vrh je pokriven debelim snijegom i zbog globalnog zatopljenja i topljenja snijega mijenja visinu. Većina starijih vodiča i karata koristi 3772 metara kao visinu Wildspitze, dok najnoviji podaci govore o 3765 metara za sjeverni i 3768 m za južni vrh. Na topografskoj karti Kompasa Austrija visina Wildspitza označena je sa 3774 m. Tu visinu koristim u ovom putopisu. Budući da se južni vrh sastoji od stijena, nadmorska mu se visina vjerojatno neće promijeniti ni u jednom trenutku, za razliku od sjevernog vrha, koji je pod snijegom i podložan promjenama visine radi globalnog zatopljenja. Više detalja o vrhu Wildspitze, kao i o mnogim drugim visokim vrhovima u Austriji možete pročitati na Austrijskom forumu – mreža znanja „Austro – forum“ (https://austria-forum.org/af/AustriaWiki/Wildspitze).
Nakon Mitterkarjoch kuloara izlazi se na ledenjak Taschach i po njemu do vrha.
PRISTUP AUTOMOBILOM ( do sela Vent u Austriji)
Do naselja Vent može se stići preko Italije ili Austrije. Naš odabir je preko Austrije. Obzirom, da dolazimo iz 2 različita grada Jure iz Zagreba, a ja iz Opatije. Dogovor je da se nađemo na benzinskoj pumpi na autoputu Jesenice prije tunela Karavanke. Od tu nastavljamo dalje automobilom od Jure slijedećom rutom: Villach – Salzburg – Rosenheim - Innsbruck. U Innsbrucku treba izaći na autoput A12 voziti do - izlaz Ötztal, od kuda dalje treba nastaviti vožnju lokalnom cestom 186 prema poznatom austrijskom skijalištu Sölden, od kojeg preostaje još 17 km do Venta. Od Zagrebe do Venta po navedenoj ruti – dužina puta 694 km. Vrijeme vožnje 7 do 8 h. Od Opatije dužina puta 660 km. Vrijeme vožnje 8 h.
U koliko se dolazi iz smjera Italije nakon prolaska nekadašnjeg graničnog prijelaza Brenner, treba voziti u smjeru Innsbrucka, u kojem treba izaći na autoput A12. Daljnje upute kao kod prethodnog opisa.
ISHODIŠTE POHODA (s karakterističnim putnim točkama)
Ishodišna točka pohoda - dom Breslauer Hütte (2844 m), Jezero-Mitterkarsee (2945 m), Mitterkarjoch - vrh kuloara (3470 m), ledenjaka Taschach, Taschach, Wildspitze (3774 m). Silazak istom stazom do doma Breslauer Hütte (2844 m). Ukupna dužina staze 9,2 km. Ukupno vrijeme hoda 9 h i 45 minuta. Visinska razlika pri usponu 1031 m, pri silasku 1011 m. Minimalna visina 2873 m, maksimalna 3772 m. Visina odredišta 3774 m. Prosječni nagib 24%.
Breslauer Hütte nalazi se na 2844 m nadmorske visine, zapadno od Venta u podnožju Wildspitze u Ötztal Alpama. To je polazna točka za penjanje: Wildspitze, Hinterer Brochkogel, Ötztaler Urkund i Wildes Mannle i Urkundkolm.
Opis puta
Uobičajeno je da se uspon na Wildspitze izvodi u 2 dana. Prvi dan obuhvaća dolazak iz Hrvatske u Vent i uspon do doma Breslauer Hütte (2844 m), a drugi dan uspon na Wildspitze i povratak do doma ili parkinga u Ventu ili Rofenu. Uspon na Wildspitze normalnom rutom može se izvesti u jednom danu od Venta ili Rofena – samo za odlikaše. Bez obzira od kuda se uspon izvodi, zahtjeva dobru fizičku spremnost i kondiciju jer predstavlja prilično veliki stupanj napora.
Nakon ranog jutarnjeg buđenja i doručka Jure i ja, na pohod smo krenuli u 6 h i 35 minuta. Od Breslauer Hütte prema postavljenom putokazu lijevo od doma ulazimo na dobro obilježenu i uhodanu planinarska stazu br. 211 koja vodi preko kuloara Mitterkarjoch i ledenjaka Taschach do vrha Wildspitze i klasificira se kao Normalweg (Via Normale).
Uspon na Wildspitze je zapravo kombinacija kamenjara, stijena, snijega i leda, lijepa je to visokogorska tura, tehnički nije prezahtjevna, ali zato je potrebna dobra fizička pripremljenost i kondicija.
To je jedan od razloga da je ovaj vrh veoma posjećen od mnogih planinara, alpinista i turno skijaša. Ovaj pristup normalnim putom predstavlja izvrstan uvod za aklimatizaciju i penjanje drugih vrhova iznad 4000 metara.
Prvi dio ovog uspona, koji vodi preko Mitterkarferner do kuloara Mitterkarjoch, nije težak niti zahtjevan, a dobro dođe za zagrijavanje. Na tom dijelu se može opušteno planinariti i uživati u prekrasnom alpskom ambijentu. Pješačenje se odvija u kombinaciji kamenjara, snijega i plitkog zaleđenog potočića na dijelu morene Mitterkarfernera.
Smjerokazi s lijeve strane doma - Wildspitze über Mitterkarjoch (3 h i 45 min.).
Nakon pet minuta hoda od doma pred nama se ukazao kuloar Mitterkarjoch. Do njega prema ucrtanoj stazi.
S lijeve strane staze manje zaleđeno jezerce.
Planinarska staza iz kamenjara prelazi na snježnu dionicu.
Po snijegu na blago polegnutom dijelu staze.
Uz zaleđeni potočić na dijelu morene Mitterkarfernera.
Nakon 1 h i 15 minuta laganog hoda dolazimo u podnožje kuloara Mitterkarjoch. Tu sustižemo veliku grupa planinara PDS Velebit iz Zagreba - zimski visoki-gorski tečaj. Tu pripremamo uže, navlačimo pojas i dereze, cepin u ruke i započinjemo uspon kroz kuloar.
Mitterkarjoch kuloar je prva veća i zahtjevnija prepreka na usponu prema ovom vrhu. Prosječan nagib - strmina kuloara je cca 45% koju treba savladati.
Prvi dio ovog oštrog uspona, u najvećem dijelu godine je pokriven snijegom pa se u tom slučaju treba dodatno osiguravati i na taj način prevenirati potencijalnu nesreću. Kada nema snijega na ovom dijelu se nalazi sipar pa je u tim uvjetima uspon nešto lakši.
Na početku uspona po snijegu i ulaska u kuloar - vježbenici u navezu predvođeni instruktorima.
Na početku uspona kroz kuloar.
Na strmijim dijelovima dodatno se osiguravamo uz pomoć cepina
Na uskom grebenu podno stijena prema sredini kuloara.
Kada se dođe okvirno do polovine centralnog kuloara, s lijeve strane priključuje se uži, nešto kraći i strmiji novi kuloar. Između ta 2 kuloara izgrađena je ferata u dužini 150 m, težinski se klasificira kao B-C. Nakon prijeđenih 150 m ferata izlazi na lijevi manji kuloar i po njemu do vrha.
Ulazak na ferratu.
Preko ferrate između 2 kuloara.
Ferrata je opremljena sa sajlama, klinovima i klanfama. S derezama po kamenjaru malo neobično i nespretno. Sve prolazi kako treba, napredujemo postupno i sigurno. Nakon Mitterkarjoch kuloara izlazi se na ledenjak Taschach
Izlazak na ledenjak Taschach. Ispred nas u daljini vide se 2 naveza.
Nakon Mitterkarjoch kuloara koji završava visinom (3470 m), izlazimo na ledenjak Taschach. Prelazak preko ovog ledenjaka nije zahtjevan i ne predstavlja poteškoće. Uspon na vršnu piramidu je dosta strm pored cepina i dereza, na mjestima treba i dodatno osiguranja, dok je zadnjih nekoliko metara uspona uz stijenu dosta zahtjevno ali savladivo.
Prema vrhu slijedimo ugaženu snježnu stazu. Vremenski uvjeti su savršeni. Sunčano i vedro, bez vjetra, snijeg tvrd idealan za hodanje, nema vidljivih pukotina i zaista je sigurna tura.
Na početku ledenjaka Taschach, staza se umjereno spušta, da bi kasnije nastavila strmijim usponom.
Vrijeme idealno, sunčano, savršeno za ovakve visokogorske ture.
Krijesta sjevernog grebena Wildspitze. S desne strane staze vidljiv je manji serak – ledeni blokovi prekriveni sviježim snijegom.
Na blažem polegnutom dijelu staze. Uokolo nas djevičanska snježna divljina i bjelina.
Pogled unazad na stazu koja izlazi iz Mitterkarjoch kuloara na ledenjak i na Hinterer Brochkogel (3628 m) - vrh s desne strane.
Dolazak pod vršni greben.
Na početku uspona po grebenu.
Na vršnom grebenu prema vrhu Wildspitze.
Podno samog vrha jedna skupina planinara pri silasku.
Zajednička fotografija na vrhu Wildspitze (3774 m).
Vrh Wildspitze obilježen je velikim željeznim križem u koji je smještena i upisna knjiga. Na njemu ima mjesta za desetak planinara, pa za većih gužvi vikendima, nema mjesta niti vremena za uživanje u pogledu, koji je vrijedan sveg uloženog truda i prolivenog znoja. Ovog puta nije bila velika gužva, pa smo to vrijeme iskoristili uživajuću u panoramskim vidicima na bliže i udaljene Alpske vrhove.
Kako je netko negdje napisao za Wildspitze - pogled je ograničen samo zakrivljenošću kugle i doista je tako.
Povratak sa vrha Wildspitze do planinarskog doma Breslauer Hütte je istim putem po kojem je obavljen uspon.
Pri silasku s vršnog grebena na ledenjak.
Na ledenjaku pri spustu podno vrha.
Pri silasku niz Mitterkarjoch kuloar.
Pri silasku na strmini kuloara dodatno se osiguravamo. Snijeg je mekan i lako dolazi do proklizavanja.
Dolazak u dom Breslauer Hütte.
Za uspješan uspon na Wildspitze – za vrijeme večere popila se bočica istoimenog vina „Wildspitze.
Pročitajte više: https://gorja.net/putopisi/
Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovaj blog.