Buroderina na Mjesečevom platou

Baška-Mjesečev plato-Diviška-Hlam-ispod Zakama-Jurandvor-Baška

29.11.2020.

Hodam po stazi i razmišljam o uvodu ovog teksta. Mislim si: "Dunja, tek je treći, a ti već razmišljaš kako dalje. E, nećeš razbojniče!"

Dogovoreni izlet PD Kamenjak i planinarske škole bio je Mješečev plato te vrhovi Diviška i Hlam. Sve se to nalazi iznad lijepe Baške. Meeting point je bio parking kod autobusne stanice. Pokret je bio zakazan za 09:00 sati, ali dok smo se svi sakupili došlo je i 09:30. Prva je krenula grupa planinara s svojim vodičima, a nakon njih i mi školarci s našim Borisom. Vrijeme u Baškoj je bilo za poželjeti - ozeblo sunce s burom koja je poprilično derala. Definitivno je bolja bura i zima od kiše. Nismo ni krenuli, a svi su već imali rukavice, kape i buff-ove. Čuje se vjetar i šmrcanje nosića.

Krećemo u brdo napokon. Mislim da su svi dočekali trenutak kad je Boris rekao da idemo. Smijeh. Put asfaltiranom cestom nas vodi do crkve Sv. Ivana gdje stajemo. Ovaj put u zavjetrini. Crkva i groblje nalaze se na 70 mnv. Boris drži predavanje o prehrani i psihofizičkoj pripremi. Sve u svemu, da rezimiramo, mi spadamo u dugoprugaše, trošimo masti i trebali bi biti svi vitki. Prava skupina manekena i manekenki u šumi. Nakon pauze od nekih pola sata, krećemo prema našem prvom odredištu - Mjesečev plato. Put nas vodi kroz uređenu stazu u borovoj šumi. Staza je markirana na malo drukčiji način - ova je u žuto bijeloj boji. Zašto je to tako? Od početka 20. stoljeća Baška je usko povezana s Republikom Češkom. Prvi hotel sagradio je češki poduzetnik tog doba, Emil Geistlich. Dolaskom čeških turista sagradile su se i razne staze koje su markirane po njihovim standardima. Sad znam i ja nešto više, a ovo nije bila zadaća za one koji žele više. Šala na stranu. Idemo dalje.

Sama staza je lijepo uređena i održavana. Kako se sve više dižemo, tako se i otvara sve ljepši pogled na samu Bašku. Divotica, krasotica i krašuljak.

Staza ima 3 zanimljive serpentine i svaka je označena tablom "korner".

Nakon 45 minuta hoda i prijeđenih 3 km dolazimo do kraja borove šume i stajemo na 5 minuta. Tu se nalazi jedna mala drvena kućica koja služi za odmor i predah. Izlazimo iz borove šume kroz prolaz u suhozidu (kroz portun) i otvara se Mjesečev plato (380 mnv). Čisti kamenjar s malo niske trave. Zanimljiv teren. Baš mu ime paše. Nigdje ničeg, osim kamenja, suhozida, opet kamenja i ovaca koje su moderno obojane u plavo. Nije to sitna oznaka u boji, to je mala plava ovčica. Vidiš je na kilometar.

Slijedeći žute markacije krećemo prema SI, prolazimo opet kroz rupe suhozida, malo makadamske cestice, putića i srećemo prvu grupu koja je krenula prije nas. Od tog trena svi smo postali jedna grupa i kretali se skupa. Prvi vodič grupe bio je Silvio Kezele, a zadnji Zoran Doričić. Boris je bio spona u sredini. Nekolicina nas progurala se na samo čelo sveukupne grupe te smo nastavili put prema mjestu zvanom Lokva Diviška. Pojilište za ovce raspodijeljeno na 5 dijelova. Zašto? Pa da sve ovce mogu nesmetano biti na pojilištu bez straha da se pomiješaju. Tu stajemo i čekamo da se okupi cijela grupa. Marenda i malo odmora. Do sad smo prešli oko 6 km te hodamo 2 sata.

S Lokve se dižemo po kamenoj strmini i suhozidu te dolazimo na vrh Diviška, 471 mnv. Puca prekrasan pogled na Velebit i Velebitski kanal, Prvić, Hahlić, ogoljelu stranu otoka Krka... jednostavno neopisiv pogled. More puno bijelih ovčica (ove nisu obojane 😁), bura ne jenjava, praši kao luda. Stojimo na vrhu i svako malo nas odnese udar vjetra.

Desetak minuta na vrhu, malo slikanja, ćaskanja i vrijeme je za silaz i novi vrh. Sljedeći na redu je Hlam.

Silazimo istim putem prema Lokvi te krećemo prema JZ. Kao i na svakom izletu, grupa se odvaja i proteže se na sigurnih kilometar po krčkoj pustoši. Put do Hlama bio je interesantan. Jedan dio smo pogriješili te se vratili na pravi put. Ipak, čovjek je onaj koji griješi, zar ne?

Ispod samog vrha Hlam nalazi se ulaz sa portunom - ušli smo na ovčji teritorij. Iako smo stalno bili na njemu jer smo često otvarali i zatvarali portune putem.

Nakon prijeđenih 11 km i 3:30 sata hoda dolazimo na Hlam, 461 mnv. Pogled na Bašku i sam greben iznad (taj greben je isto na mom popisu izleta - veselim se).

Kratka pauza i krećemo prema Jurandvoru. Dolazimo na Mjesečev plato. Malo smo se i tu pogubili, al svejedno smo uz pomoć Borisa našli put. Stazica vodi prema Baškoj i Jurandvoru, gdje se račva ispod Zakama. Uska, strma, kršljiva stazica vodi nas putem prema dolje oko 800 m. Vjerujem da bi taj put bio dobar i dinamičan za ići prema gore, tj. prema Mjesečevom platou. Silazimo pomalo u grupi. Pogled na Bašku. Sunce je. Dan je divan. Mislim sama u sebi: "Kako je dan iskorišten maksimalno!".

Dolazak na raskršće. Prijeđenih 13,4 km te 4:30 sati hoda. Dio grupe odlazi s Silviom i Zoranom prema Baškoj, a ostatak nas s Borisom prema Jurandovoru. Put je lagan. Borova šuma, lokalni putevi. Radimo još jednu malu pauzu u šumi i krećemo dalje.

Dolazimo u Jurandvor kod crkvice. Zadovoljna grupa ošibana krčkom burom na kamenjaru prešla je 15,3 km te hodala 05:17 sati. Nosići odštopani i tijela serotonizirana. Čista sreća.

Plan je bio da nas bus odveze do parking u Baškoj no nas nekoliko se odlučilo ići pješke. Nije bilo dovoljno pa bi mi još. Na kraju su nas ipak pokupili nekih kilometar prije auta. True hitchhikers.

Što reći o ovoj avanturi? Bilo je jako hladno. Šmrcala sam od početka do kraja izleta. Skidala i oblačila rukavice. Puhalo je. Bilo je trenutaka kad sam poželjela biti doma na kauču pokrivena dekom i s čajem u rukama.

Nakon svih tih žaljenja navedenih u ovim rečenicama iznad, ipak sam krajnje zadovoljna što sam išla na ovaj izlet. Vidjela sam po prvi puta Mjesečev plato. Ipak je drukčije kad nešto vidiš uživo, a ne samo na slikama. Druženje s dragim ljudima koji imaju iste želje i potrebe za prirodom i ovakvim stvarima. Sve su to pozitivne stvari koje su puno veće od negodovanja.

Iako promrzla i šmrkava, na kraju ovog sam sretna i spremna za nove avanture.

"Jedina stvar koju ne možete reciklirati je potrošeno vrijeme."