Prihvati izazov...
Talijansko gorje
Područje Alpi Giulie (Julijske Alpe)
Piše Alen Kocijančić, objavljeno 6. Lipanj 2012
Ponedjeljak, 8. listopada 2012.
Ponovno u zapadnim Julijskim Alpama, viška skupina je neodoljiva. Neradni listopadski ponedjeljak i propali dogovori oko izleta bila je prava prilika za još jednu solo pustolovinu. Samoća je bila totalna, tog ponedjeljaka u viškoj skupini bio sam jedini koji ih je pohodio. Soliranje daje neku novu dimenziju u planinarenju kojoj je teško odoliti.
U rifugio Corsi došao sam u nedjelju popodne, taman prije kiše, bez konkretnog plana za sutra ali sa željom pronalaska ulaza u Cengia degli Dei (sustava polica koje okružuju cijelu višku skupinu od forcelle di Riofreddo do forcelle Mose) o kojima je još Julius Kugy razmišljao. Možda je naslov posta ipak trebao biti u potrazi za Cengiom degli Dei. U razgovoru sa domarima saznao sam približnu poziciju ulaska u Cengia degli Dei a i predložili su mi uspon na Cima di Riofreddo sa zapadne strane po neoznačenom ali ne preteškom smjeru (max. 2).
Naravno da sam to objeručke prihvatio, ustajanje rano ujutro i još po sumraku put do forcelle di Riofreddo. Tu me dočekuje more oblaka sa sjeverne strane.
Slika je malo i lošije su kvalitete jer su slikane sa mobitelom, baterija na fotoaparatu me iznevjerila drugi put nadam se i zadnji.
Sa forcelle di Riofreddo slijedi se stazu Anita Goitan i nakon desetak minuta dolaskom na sipar treba ispenjati nekoliko metara neosigurane stijene da bi se došlo do štanda koji označava početak Cengia degli Dei. Nakon godina slušanja priča o tim tajanstvenim policama, ja sam konačno na ulazu u ... kažu planinarski raj ... koji će me ipak morati počekati..
Teška srca vraćam se ponovno na stazu Anita Goitan, koju slijedim sve do forcelle između Innominata i Cima di Riofreddo. Tu pokušavam ubosti smjer koja ide na Cima di Riofreddo, nekoliko čovječuljaka i par izblijedjelih crvenih točaka znak su da sam na dobrom putu, i nakon dvadesetak minuta ugodnog penjanja dolazim na vrh.
Nakon izležavanja i uživanja na vrhu slijedio je povratak po istoj smjeri do staze Anita Goitan i nastavka prema Innominati, koja je bila u nekim planovima ali je tamo i ostala zbog prilično strmog uspona
Alpsku avanturu završavam na forcelli Mose, sa koje slijedi spuštanje do rifugia Corsi i dalje do auta, cca. 1200 metara.
U rifugio Corsi došao sam u nedjelju popodne, taman prije kiše, bez konkretnog plana za sutra ali sa željom pronalaska ulaza u Cengia degli Dei (sustava polica koje okružuju cijelu višku skupinu od forcelle di Riofreddo do forcelle Mose) o kojima je još Julius Kugy razmišljao. Možda je naslov posta ipak trebao biti u potrazi za Cengiom degli Dei. U razgovoru sa domarima saznao sam približnu poziciju ulaska u Cengia degli Dei a i predložili su mi uspon na Cima di Riofreddo sa zapadne strane po neoznačenom ali ne preteškom smjeru (max. 2).
Naravno da sam to objeručke prihvatio, ustajanje rano ujutro i još po sumraku put do forcelle di Riofreddo. Tu me dočekuje more oblaka sa sjeverne strane.
Slika je malo i lošije su kvalitete jer su slikane sa mobitelom, baterija na fotoaparatu me iznevjerila drugi put nadam se i zadnji.
Sa štanda se absajla do police, na sredini slike, po kojoj se u lijevo dolazi do slijedećeg štanda i absajla ... i tako nekoliko kilometara do forcelle Mose..
Cima di Riofreddo, 2507 metara visoka ljepotica Julijskih Alpa
Pogled prema impresivnom Višu (Jof Fuart, 2666 m)
Innominata 2463 m, jugoistočna smjer..
Cima di Riofreddo u sredini slike i grapa po kojoj ide smjer do vrha..
Kaninska skupina u daljini..
Innominata sa zapadne strane
Cima del Valone i Cima alta di Riobianco, u daljini Triglav i slovenski Julijci
Cime Castrein
Još jedan pogled na veličanstvene Julijce..
Forcella Mose sa prepoznatljivom stijenom - skulpturom
Na kraju savršenog izleta u prekrasnom jesenskom danu nakupio se priličan broj visinskih i dužinskih metara
Album sa slikama: Cima di Riofreddo
Trenutno ne postoji ni jedan komentar za ovaj blog.