planinarenje-hr

Uspon na Mera Peak

Mera peak (6476 m), jedan od najizazovnijih vrhova za planinarenje zbog svoje nadmorske visine, koji se smatra jednim od najviših vrhova za planinarenje u Nepalu. Osim svoje složenosti, vrh ne zahtijeva tehničke vještine i može se popeti samo uz osnovne zahtjeve. Vrh Mera nalazi se u okrugu Solukhumbu u dijelu Mahalangur koji pripada pododjeljku Barun na Himalaji.

Vrh Mera dalje je podijeljen na tri vrha: Mera sjever (6476 m), Mera Central (6461 m), Mera jug (6065 m). isto tako, sjever se smatra lakšim u usporedbi s druga dva vrha koji uključuju hodanje po ledenjaku na velikoj nadmorskoj visini i naziva se standardnom rutom. Ostala dva lica su tehnički teže staze. Ako ste dovoljno hrabri da se popnete na vrh planine, sretni ste što ćete vidjeti pet vrhova od 8000 metara; Mount Everest, Lhotse, Cho Oyu, Makalu i Kangchenjunga.

Povrh toga, čovjek mora biti dovoljno spreman da se popne na te vrhove. Dakle, prije nego što se odlučite na penjanje obavezna je fizička priprema i visinska priprema. A tu je i citat Wilme Rudolph „Kad sunce sja, mogu sve; nijedna planina nije previsoka, nijedna nevolja nije preteška za savladati.”

Nisam siguran da li je to Balkanac u nama ili možda stalna podsvjesna motivacija da možemo učiniti sve što zamislimo, ali nekako da pristajemo na stvari za koje nismo spremni. Nazovite to domišljatošću, ili prikladnije, glupošću. Upravo se u ovim trenucima pitam zašto mislim da je zabavno proći kroz ono što je s ljubavlju nazvano „zabava tipa B“. Vrsta aktivnosti koja se čini ugodnom samo gledajući unatrag. U ovom trenutku mrzite svaku sekundu i uvjeravate se da to više nikada nećete učiniti. Ali već osjećam kako mi ružičaste naočale klize na lice i zatamnjuju ovo iskustvo na bolje. Dakle, prije nego što se moje bilješke učine dalekim i moj um poigra sa mnom, podijelit ću s vama svoje osobno iskustvo Mera Peak Treka.

Koja je specifičnost ovog uspona?

namijenjen je planinarima, alpinistima, avanturistima koji streme višim ciljevima a ne žele se previše izlagati
namijenjen planinarima koji imaju dobru kondiciju i opremu
planinarima koji se žele popeti na neki lakši vrh iznad 6000 m
doživjeti pogled sa Mera Peak na vrhove u Everest regiji i Mt. Everest 8848 m
koji žele doživjeti nevjerojatnu energiju Himalaja
prolazak pored fantastičnih ledenjačkih jezera na visinama iznad 4000 m doživljaj spuštanja i polijetanja avionom na najopasnijoj pisti na svijetu – Lukla
prolazak kroz nepalska sela i susret s lokalnim stanovništvom i njihovim običajima
obilazak poznatih hramova u glavnom gradu Kathmnaduu
putovanje i uspon koji se pamti cijeli život

Ekspediciju na Mera Peak (6476 m), iz hrvatske je organizirao Franjo Kmet. Cijena aranžmana je bila 2700 Eura.

Spomenuta cijena uključuje:

Povratna avio karta Zagreb – Kathmandu
Prijevoz iz zračne luke i nazad
Let Kathmandu –Lukla-Kathmandu
Dozvola za penjanje za vrh Mera peak 6476 m
Naknada za nacionalni park i lokalni porez
Sherpa za penjanje i vodič
Hrana (D + R + V) 3 puta čaj ili kava
Smještaj u lodgevima na trekingu
Smještaj u šatorima u baznom logoru
Bazna kamp kuhinja, kuhar i pomagač
Grupna penjačka oprema
Osiguranje za vodiče i nosače
Oprema za climbing Sherpe i nosače
2 noćenja u hotelu u Katmanduu s doručkom
Let za Sherpe i nosače
Spasilačka služba
2 planinara jedan nosač
4 planinara jedan climbing Sherpa
Bazni kamp šator i hrana
Cargo (KTM-LUK-KTM) 15 kg po osobi, svaki kg više se nadoplaćuje

Spomenuta cijena ne uključuje:

Obroci i pića koji nisu navedeni u itinerariju
Medicinsko i putno osiguranje
Troškovi nastali u slučaju hitnog spašavanja – preporuka Alpenverein osiguranja
Osobni troškovi (piće, pranje rublja, pošta, telefonski pozivi i druge neodređene)
Smještaj koji nije naveden u itinereru
Osobna oprema za planinarenje i penjanje
Bezalkoholna, žestoka pića i mineralna voda
Punjenje baterija / tuširanja
Helikoptersko spašavanje i osobno osiguranje
Prehrana u Katmanduu izvan hotela, ručak, večera
Višak prtljage
Privatni nosač,
Dodatno noćenje-smještaj i prehrana u Kathmanduu zbog ranog dolaska, kasnog odlaska, ranog povratka sa planine (zbog bilo kojeg razloga) izvan plana
Bonus za uspon na vrh za penjačkog Sherpu
Nagrada za vodiče & nosače – po dogovoru na terenu – TIP
Viza za Nepal (oko 40 $)
Osiguranje za goste
Osiguranje od otkaza putovanja, putno zdravstveno osguranje i gubitka prtljage

Potrebna osobna oprema:

transportna torba 110-120 l s lokotima
ruksak 40 l
navlaka za ruksak, protiv kiše ili snijega
cepin – hodački, prilagođen visini penjača
dereze s 12 zuba, ne penjačke – prilagođene gojzericama
gojzerice za visoka gorja iznad 4500 m
lakše gojzerice za pristup do baznog kampa
tenisice
papuče, kroksice za šator
kaciga
penjački pojas
karabriner matičari s širokim vratima – 2kom
žemar
zamka (uže) dužine 2 m, promjer 4-5 mm – 2 kom
zamka (uže) dužine 6-7 m, promjer 7-8 mm – 2 kom
gurtne dužine 60-80 cm – 2 kom
teleskopski planinarski štapovi
zimske vjetronepropusne rukavice bez prstiju s membranom
jače zimske rukavice
rezervne zimske rukavice, može kuhana vuna
power strech podrukavice, 2 para
šešir ili kapa s šiltom
topla kapa od vune
navlaka za glavu, potkapa ili ,,buff”, nekoliko komada
balaclava
tople čarape za ekstremne hladnoće – visoki udio vune – 3 para
tanke čarape za treking – 3 para i više
vjetronepropusna jakna s membranom
lakša pernata jakna
veća jača pernata jakna s zaštitom od kiše koja može preko jakne
topli flis
softshell
majice brzo sušeće (kratki i dugi rukav) – 2 kom
donje rublje, brzosušeće, podgaće-duge nogavice
tajice elastične
hlače Schoeller za treking s ciferima za ventilaciju
hlače za ekstremnu hladnoću s ciferima za ventilaciju
navlačne hlače s membranom za zaštitu od vjetra i snijega
gamaše s membranom – zaštitne nogavice za potkoljenice i gojzerice
naočale visokogorske s bočnim štitinicima, zaštitni UV faktor 4, min 3
skijaške naočale s zaštitnim faktorom
ako imate kontaktne leće, još jedne rezervne
zaštitna krema sunce, visoki faktor sunblock
prva pomoć
naglavna svjetiljka, čeona lampa s punim baterijama i rezervne baterije
PE vrećica (velika-za smeće i par manjih)
Kompas, GPS, švicarski nožić, leaterman alat
kemijski grijači za dlanove i stopala, više komada
vreća za spavanje s perjem ( do -25° C)
termos boca 1,5 l
plastična tvrđa boca za vodu, 1,5 l – 2 kom ili mijeh od 3 l s izolacijom od hladnoće
energetski gelovi
musli-voćni barovi
duck tape – platnena ljepljiva traka
plastične vreće za pakiranje odjeće
odjeća za putovanje
pribor za osobnu higijenu
boca za mokrenje kada je noću jako hladno
čepovi za uši
foto oprema
adapter za struju

Učesnici ekspedicije:

Organizator: Franjo Kmet

Planinari:

Ljubo Vranješ, Mladen Fundelić, Marina Avramović, Vatroslav Gojščić, Klement Poličnik, Zoran Belošević, Joško Vudrag, Renata Ćurković i Jure Ćurković

Guide (Vodiči):

Sonam Tshering Sherpa, Nawang Chongba Sherpa i Nima Dorje Sherpa

Nosači (Porteri):

Dipak Rai, Eka Raj Rai, Sukh Bir Rai, Ajai Rai i Maliram Rai

Nepalska agencija koja je organizirala naš boravak u Nepalu

Vlasnik agencije se nalazi kao istaknuti član u muzeju Sherpa u Namche Bazaar-u

Nakon dugog leta preko Dubaija, na aerodromu u Kakmanduu, dočekao nas je Sonam, i cijelo vrijeme boravka u Nepalu, vodio je brigu o nama.

Na samom početku boravka u Nepalu, od daljnjeg uspona odustala je Renata Ćurković, zbog obnovljene povrede noge. Cijelo vrijeme boravka u Nepalu, čekala je naš povratak u hotelu, i istraživala znamenitosti Kakmandua.

Na uspon je krenulo 9 planinara!

Prvi dan (Lukla – Chutanga) (oko 5 sati hoda)

Prvi dio dana provedenog u glavnom gradu Nepala, iskorišten je za najam ili kupnju nedostajeće planinarske opreme kao i za razgledavanje nekih od znamenitosti ovoga grada.

Nakon prespavane noći, ako se to tako može kazati, jer je ustajanje bilo u 1 h poslije ponoći, tako da bi se krenulo sa vožnjom kombijem do mjesta Mamthali (Rameachap), i stiglo na prve letove sa malog aerodroma u spomenutom mjestu za Luklu. Ovaj dio vožnje, na našu sreću, se odvijao u kasnim noćnim satima, pa nije bilo gustog prometa. Cesta je uska, djelomično pravi makadam a po njoj prometuju i kamioni. Mimoilaženje vozila na ovom dijelu puta, najradije ćete zaboraviti, jer kad se toga sjetite, digne vam se kosa na glavi. Za vrijeme naše ekspedicije, avioni nisu letjeli iz Kakmandua nego iz Rameachapa za Luklu.

Kombi s kojim smo putovali iz Kakmandua do Rameachapa

Kada je mali dvomotorni avion sletio na najkraću slijetnu stazu u svijetu, u mjestu Lukla (2850 m), uslijedio je lagani doručak poslije kojeg je započela ova naša planinarska avantura.

Tenzing Hillary Airport - Lukla

Prva dionica ovog planinarskog izleta, vodila je do mjesta Chutanga u kojem se nalazi “lodge” na nadmorskoj visini od 3560 m, u kojem smo proveli prvu noć.

Uspon do spomenutog prenoćišta nije jako naporan, ali s obzirom na neprospavanu noć, bio je nešto zahtjevniji i tražio je dodatnu snagu. Na ovom dijelu uspona, u samom početku, planinarska staza prelaze preko dugog karakterističnog visećeg mosta za himalajsko područje, i gotovo cijelim usponom vodi kroz šumu rododendrona, koja sliče našoj visokoj makiji ali samo s drugom vrstom drveta, koje može biti jedino korišteno za ogrjev.

Karakteristični viseći most na stazi uspona za Chutangu

Na stazi za Chutangu

U mjestu Chutanga, spomenuti “lodge” je poludovršen objekt, tako da je moja spavaća soba bila pokrivena damo sa najlonskom folijom.

Smještajne jedinice u Chutangi

U ovoj sobi sam prespavao prvu noć na usponu

U jutro, bio sam iznenađen kada sam kroz ovaj najlonski pokrov, vidio sunce koje me je probudilo i iznenadilo. Večer prije odlaska na počinak nisam obraćao pažnju na spomenutu situaciju, a sunce u ovom kraju izlazi relativno rano već prije 5 h ujutro, tako da sam se probudio prije planiranog vremena i pokušaja da se odmorim od prethodno izuzetno napornog dana

Nakon doručka, koji je bio u 7 h ujutro, nastavili smo s daljnjim programom naše ekspedicije.

Drugi dan (Chuthaga - Zatrwa La – Thuli Kharka) (4220 m) – 7 sati hoda

Nakon doručka nastavili smo uspon, po terenu koji je sličan opisanom u prethodnom danu, do visine od 4000 m. Na toj visini, nalazi se Kharkaten Adventure “Tea shop”. Nakon kraćeg odmora ispred spomenute improvizirane kamene građevine u kojoj se može prespavati te u kojoj se nude jednostavni prehrambeni artikli uključujući i pivo, stavili smo na planinarske cipele, takozvane male dereze, jer smo došli do snježne zone, i nastavili smo uspon po snježnoj padini, koja je mjestimično bila i jače eksponirana, sve do prijevoja.

Tea shop

Pauza uz topli čaj prije završnog uspona do prijevoja Zatrwa La

Na stazi prema prijevoju

Dolazak na prijevoj..

Nakon prolaska spomenutog prijevoja slijedi spuštanje oko sedamdesetak visinskih metara i prečenje sa polaganim usponom do najviše točke ovoga planinarskog dana, koja se nalazi na 4620 m nadmorske visine. Ovaj prijevoj se zove Zatrwa La.

Neposredno nakon prolaska ovog prijevoja, nalazi se improvizirana građevina, u kojoj se može dobiti krepka juha ili čaj. Ako je ružno vrijeme treba pažljivo ulaziti u ovo nastambu, jer je njena visina za nas europljane jako mala, pa se lako o strop udari glavom. Za vrijeme našeg uspona, ovaj objekat je opsluživala jako simpatična mlada žena, koja nam je nakon dosta napornog uspona, poslužila krepku juhu sa tijestom, koje smo se svi sjećali kao jako dobre i ukusne okrijepe.

Nakon okrijepe u spomenutom objektu uslijedilo je spuštanje do našeg sljedećeg mjesta, koje se zove Thuli Kharka, u kojem se nalazi “lodge”, u kojem smo proveli slijedeću noć!

Ovaj spust vodi jako strmo nizbrdo po grebenu, u kratkim serpentinama, sve do spomenutog prenoćišta koje se nalazi na 4220 m nadmorske visine.

Treći dan (Thuli Kharka – Khote) (3691 m) - oko 5 sati hoda

Prva 2,3 km, planinarska staza meandrira oko 4200 m. Za vrijeme maše ekspedicije ovaj dio planinarske staze je bio pod snijegom. Mjestimično, planinarska staza je vodila po dosta izraženim padinama koje je priječila. Za sigurno savladavanje ovog dijela planinarske staze, trebalo je imati dosta planinarskog iskustva.

Nakon prolaska spomenute dionice, slijedio je dosta izražen spust u dolinu tako da u konačnici završi na moreni koja je ostala nakon povlačenja ledenjaka.

Pozicija s koje se prvi put vidi Mera Peak

Vrijeme ručka i odmora...

U nastavku uspona, planinarska staza vodi djelomično po kamenjaru morene, da bi na teže prohodnim dijelovima skretala lijevo uzdižući se po padini. Nakon prolaska neprohodnih djelova, ponovo se vraćala u kotlinu i nastavila dalje po njoj stalno uz rijeku Hinku Drangka.

Uz rijeku Hinku Drangka po moreni nekadašnjeg ledenjaka

U završnom dijelu uspona, prije dolaska u mjesto Khote, planinarska staza se malo oštrije uspinje s lijeve strane spomenute kotline, da bi se na kraju spustila u mjesto Khote.

Naselje Khote

Lodge u kojem smo proveli noć u ovom mjestu

Četvrti dan (Khote – Thaknak) (4358 m) - oko 5 sati hoda

Nakon napuštanja mjesta Khote, planinarska staza vodi s desne strane rijeke Hinku Drangka, po kamenjaru morene.

S desne strane uspona, otkrivaju se strme padine planine Mera. Mnogi vrhovi Kusum Kanggurua (6367 m), koji veći dio uspona, s lijeve strane, dominiraju pogledima, sve dok se Kyahsar ne pojavi u pogledu na sjevernom kraju doline.

Oko sat vremena prije nego što se stigne do mjestaThaknak, prolazi se pored 200-tinjak godina starog budističkog svetišta, koje je izgrađeno ispod ogromne stijene, koje vrijedi posjetiti. Svetište obično ima samo jednog redovnika.

Budističko svetište u stijeni...

Unutrašnjost svetišta...

Thaknak je malo naselje oko kojeg još uvijek ima obrađenih vrtova. Po dolasku u Thaknak budite vani za vrijeme zalaska sunca - način na koji se svjetlost polako penje po okolnim vrhovima, koji se uzdižu iznad vas, je zaista spektakularan.

Peti dan ( aklimatizacija u mjestu Thaknak)

U našoj ekspediciji, u ovom mjestu, uzet je dan za aklimatizaciju. Postoji puno opcija za jednodnevno pješačenje tijekom slobodnog dana, uključujući nekoliko staza zapadno od sela na grebenima i padinama koje se spuštaju s Kusum Kanggurua. Napravljeno je 300-tinjak metara uspona po padini i provedeno je nekoliko sati odmarajući se na visini i uživanju u pogledima na okolno gorje.

Šesti dan (Thaknak - jezera Sabai Tsho - Khare) (5045 m) - oko 4 sati hoda

Nakon napuštanja mjesta Thaknak, planinarska staza vodi s desne strane rijeke Hinku Drangka, po kamenjaru morene. Nakon nekoliko stotina metara, prelazi spomenutu rijeku i oštrije se uzdiže uz padinu. Na kraju ovog malo oštrijeg uspona, dolazi se na zaravan na kojoj treba skrenuti lijevo, napustiti planinarsku stazu, da bi se prišlo do jezera Sabai Tsho.

Jezero Sabai Tsho

Ovo ledenjačko jezero je ujedno i izvor rijeke Hinku Drangka. Nakon uživanja u pogledu na spomenuto jezero i neizostavnog slikanja za uspomenu, treba se vratiti na planinarsku stazu i nastaviti uspon po njoj, sve do dolaska u mjesto Khare.

Prvi otvoreni vidik prema mjestu Khare...

Mjesto Khare...

Sedmi dan (aklimatizacijski uspon, provjera opreme, odmor…)

Aklimatizacijskim uspon oko 300 visinskih metara..

Osmi dan (Khare – Visinski kamp) (5780 m) - oko 5 sati hoda

Od mjesta Khare, planinarska staza kreće odmah oštro uzbrdo po serpentinama i nakon oko 1 sat hoda dolazi se do područja pod snijegom i potrebno je staviti dereze. Nakon stavljanja dereza, uspon se i dalje nastavlja po dosta strmoj i povremeno izloženoj planinarskoj stazi.

Spremni za polazak prema visinskom kampu...

Pogled na mjesto Khare..

Nakon prolaska nekadašnjeg Mera Base Camp-a, izlazi se na Mera glečer i po njemu se nastavlja sve do visinskog kampa. Sve što se više približava visinskom kampu to strmina postaje veća pa je potrebno malo usporiti i polako doći do visinskog kampa.

Mera bazni kamp

U visinskom kampu su postavljeni šatori koji imaju i podlogu za spavanje pa istu ne treba nositi. U pećini pored šatora je smještena kuhinja i priručno mjesto na kojem se može objedovati.

Na stazi prema visinskom kampu

Dolazak u visinski kamp...

Visinski kamp

Kuhinja u visinskom kampu...

Nakon smještaja u šatore uslijedio je kraći odmor, nakon kojeg je bila rana večera jer je ustajanje dogovoreno za 1 sat po ponoći a uspon na vrh je započeo u 2 sata po ponoći.

Deveti dan (Visinski Mera kamp – Mera vrh (6476 m) – Visinski Mera kamp – Khare)

U dva sata po ponoći, na zaravni pored visinskog kampa, oformljena su 3 naveza. U svakom navezu je uz planinare bio najmanje jedan vodič. Krenuo je završni uspon. Staza uspona vodi izravno prema grebenu pored vrha, gotovo jednakog je nagiba i traži veliku fizičku i mentalnu snagu. Kada se iziđe na zaravan prije završnog i malo izazovnijeg uspona, napravljena je pauza. Većina planinara je na ovom mjestu ostavila ruksake.

Završne provjere pred početak uspona...

Izlazak sunca...

Kratki predah....

Sam završni uspon je osiguran dodatnim užetom pa ako treba može se koristiti i ručna penjalica (žemar). Ovo penjačko uže vodi sve do vrha. Na vrhu ima malo mjesta i mora se biti vezan za uže ili sidrište. Na vrh je izišlo 8 od 9 planinara. Najsporiji navez je izašao za 6 sati i 15 minuta što je izvrsno vrijeme. O drugima da se i ne govori.

Pred završni i najeksponiraniji dio uspona...

Hrvatska zastava u rukama našeg naveza na vrhu...

Nas četvero...

Mount Everest, Lhotse, Cho Oyu, Makalu i Kangchenjunga......

Na bilo koju stranu skrene pogled, otvara se nestvarna panorama...

Pogled s vrha ostavlja bez daha. Vide se redom vrhovi iznad 8000 metara; Mount Everest, Lhotse, Cho Oyu, Makalu i Kangchenjunga. Ako vas sreća nagradi s lijepim vremenom, vrijedno je svake kapi prolivenog znoja. S vrha se treba vratiti do visinskog kampa i nakon kraćeg odmora i osvježenja, spustiti se u Khare.

Iz Kharea se do Lukle treba vratiti stazom uspona. Za povratak su potrebna 3 dana. Nakon dolaska u Lodge Thuli Kharka, nakon 2 dana povratka, i nakon savladanog najvećeg dijela uspona, došlo je do naglog pogoršanja vremena i do izraženih snježnih padavina.

Prava mećava...

Nakon konzultacija odlučeno je da se za slijedeće jutro pozove helikopter koji će nas prevesti zadnju dionicu do Lukle. Naime, nakon izražajnijih snježnih padavina, na prijevoju Zatrwa La, moguća je bila pojava lavina. Odluka da se na kraju prevenira neka nepotrebna drama sa spuštanjem u Luklu, korištenje helikoptera je bilo opravdano.

Na kraju Lukla!

Osvrt na uspon

Mislimo da imamo toliko vremena u životu, kada postavljamo proizvoljne ciljeve, koje možemo ili ne možemo ostvariti. Popeti se na 6476 m znači da sam dovoljno dobar. Ako uspijem u tome, bolji sam od onih koji nisu. Ako se mogu popeti, vrijedan sam. Te ideje stavljamo u svoje glave kao male sjemenke. Kako vrijeme prolazi, zalijevamo ih i gledamo kako rastu. Govorimo sebi da je neuspjeh ako se ne popnemo na vrh. Uspoređujemo se s drugima. Ponizili smo se. Uzimamo stvari koje bi trebale biti lijepe i iskrivljujemo ih za jačanje ega. Dopuštamo da nas definiraju uspjeh i neuspjeh.

Negdje usput sam naučio da se ne uspoređujem s tuđim postignućima. Naučio sam ne natjecati se s tuđim uspjehom. Naučio sam da odredište nije najvažniji dio putovanja. U nekom sam trenutku prestao govoriti sam sebi da moram postići nešto što bih mogao mjeriti. Biti vrijedan. Ako postoji jedna stvar koju sam naučio na ovom putovanju, onda je to: ja sam vrijedan sebi i svaki ishod uspona mi je jednako prihvatljiv!

Video uradak s ovog uspona: