Mirkovići-Pl. sklonište Zlatko Prgin-Sinjal-Ošljak-Glavaš

Petak, 21. svibnja 2021.
Dinara u užem smislu je planina istočno od Knina, a sjeverno od Peručkog jezera s vrhom Sinjal  (1831 m) koji  je najviši vrh u Hrvatskoj. Pruža se u dužini 20 i širini 10 km između planina Vilice i Troglava, tj. na sjeverozapadu od sedla Derala (965 m) na cesti Knin-Grahovo, pa do sedla Privija (1230 m) iznad Uništa na jugoistoku,  od kuda se nastavlja najviši središnji greben Troglava. Stoga se Dinara u užem smislu uzdiže između Kninskoga i Grahovskog polja, a najbliže gradsko naselje je Knin.  Iako nije najviša planina Dinarskog gorja, Dinara je postala simbolom najvećeg planinskog lanca Dinarida i dala mu svoje ime.

Dinara nije samo najviša nego je jedna osobito lijepa planina. U davnini ta je planina nosila naziv Adrion oros i pod tim neobičnim nazivom može se pronaći u najstarijim sačuvanim zemljovidima.  Pretpostavlja se da ime Dinara potječe od ilirskog plemena Dindari, no za to nema nikakvih dokaza.

Dinara - viđeno sa ceste Knin-Sinj

PRISTUP AUTOMOBILOM (do zaselka Mirkovići)
Do zaselka Mirkovići pristup je vrlo jednostavan. Iz Knina državnom cestom D1 u pravcu Splita, neposredno prije tabele za oznaku ulaska u mjesto Kijevo, postavljen je putokaz „Podinarje“, prema kojem treba skrenuti lijevo na usku asfaltnu cestu i po njoj do kraja (bez skretanja).
Završetkom asfaltne ceste vožnju nastavljamo po staroj makadamskoj cesti, koja je nekada bila glavni pravac do Knina, dok se nije izgradila današnja državna cesta D1 za Knin. I danas je ova cesta u dobrom stanju i njom se može kraćim putom doći do Knina. Na tom putu, cesta prolazi iznad izvora Krčić i nekoliko stotina metara dalje skrećemo desno, prelazeći mostom preko rijeke Krčić - (pritoka Krke) pored stare ruševne mlinice s desne strane mosta. Na ovom skretanju manji dio ceste je asfaltiran, a potom nastavljamo dobrom makadamskom cestom ne mijenjajući pravac do razrušene škole u zaselku Mirkovići. Tu je veće proširenje s mogućnosti parkiranja više automobila.

Za ovaj planinarski izlet potrebna su dva automobila. S oba automobila dovezli smo se do zaselka Glavaš, gdje smo ostavili jedan automobil, a s drugim smo se dovezli do zaselka Mirkovići, od kuda je početna točka ovog planinarskog izleta.

ISHODIŠTE POHODA – SMJER KRETANJA (s karakterističnim putnim točkama)
Za ovaj planinarski izlet ishodište pohoda je selo Mirkovići  (452 m), Pl. sklonište Zlatko Prgin (1543 m), vrh Sinjal (1831 m), vrh Ošljak (1650 m),izvor vode – Gornji bunar (1000 m), Crvena špilja (835 m), Gradina Glavaš (selo Glavaš (575 m). Ukupna dužina gpx traga 16,4 km. Vrijeme gpx traga 7 h i 30 minuta. Minimalna visina 451, maksimalna 1831 m. Visinska razlika pri usponu 1.664 m, pri silasku 1.541 m. Visina polazišta 452 m. Visina odredišta 1831 m. Prosječan nagib 19%.

Izvod iz analize gpx traga

Opis puta
Iz sela Mirkovići vode dvije planinarske staze za uspon na vrh Dinare: Jedna koja vodi preko pl. doma Brezovac, duža varijanta, ali lakša. Mi smo se odlučili ovom drugom stazom, kraćom ali težom, koju mnogi planinari nazivaju „Jogurt stazom“, budući su na stazi postavljene čašice od jogurta i razne bijele plastične boce. Naša današnja ruta po ovoj stazi je slijedeća: Zaselak Mirkovići-pl. sklonište Zlatko Prgin-vrh Sinjal-vrh Ošljak-Glavaš.

Od parkirališta na ulazu u selo, treba se vratiti 250 m po makadamu do smjerokaza, koji upućuje za pl. sklonište Zlatko Prgin. Razlog tome je što na početku ulaza na stazu nema mogućnosti parkiranja. No, postoji i mogućnost nastaviti od samog parkirališta, nemarkiranom stazom 560 m, što smo i učinili. Taj dio nemarkirane staze, kao i markirane staze prikazan je na fotografiji, kako ne bi došlo do zabune. Preporuča se s parkirališta vratiti  250 m do smjerokaza i nastaviti  po markiranom putu.

Nemarkirani dio staze (skraćenica) nakon 650 m spaja se s markiranom stazom.

Kada se prođe 650 m nemarkiranim dijelom, staza ulazi na makadamsku cestu, po kojoj se nastavlja usponom po dobro markiranoj planinarskoj stazi, zatim po zapuštenom seoskom putu. Nakon prijeđenih 1,5 km od početne točke, staza nas dovodi do nekadašnjih Bukvina stanova (Lavinovići). Od ove točke nastavljamo polukružno stazom koja vodi kroz nisko šumsko raslinje, nešto oštrijim usponom, presjecajući nekoliko puta spomenuti i zapušteni seoski put te nas ubrzo dovodi do predjela zvan Podić, gdje i završava spomenuti zapušteni seoski put, kojim su seljani dolazili do svojih imanja.

Na ishodištu pohoda – zaselak Mirkovići

Na početnom dijelu dobro markirane staze

Makadamska cesta prolazi između suhozidnih ograda

Na lošijem i zapuštenom seoskom putu –prije dolaska na predjel Podić

Od Podića, napuštamo seoski put i nastavljamo nešto oštrijim usponom uzbrdo do kote s nadmorskom visinom 986 m. Na ovom dijelu staze se pojavljuju markacija čaša ili boca od jogurta po čemu je ova staza  dobila ime. Nakon ove kraće uzbrdice izlazimo na nešto položeniju stazu s koje se ulazi u područje zvano Bork, od kuda nastavljamo ugodno pješačenje kroz visoku borovu šumu gdje se osjeti miris borova. Nakon prijeđenih 6 km od početne točke dolazimo do neoznačenog križanja, na kojemu treba skrenuti desno u smjeru pl. skloništa Zlatko Prgin. Ravno je vidljiva stara staza i markacija označena s jogurt čašom.

Od Podića-napuštamo seoski put i nastavljamo planinarskom stazom umjerenim usponom kroz nisko šumsko raslinje.

Na stazi kroz visoku stoljetnu šumu bora

Ova fotografija je napravljena na neoznačenom križanju planinarskih putova: tu treba skrenuti desno na novu stazu koja vodi u smjeru pl. skloništa Zlatko Prgin. Lijevo je stara „Jogurt staza“ – vidljiva je markacija označena čašom od jogurta.

U nastavku staza vodi oštrijim usponom uzbrdo te izlazi na travnatu golet pored Samara, polukružno vodi desno do pl. skloništa Zlatko Prgin (1543 m). Ovo sklonište je smješteno podno Bukvina vrha na križanju planinarskih putova, koji dolaze od Mirkovića i Brezovca a vode prema vrhu Sinjal te desno staze koja vodi u smjeru Podinarja. Sklonište je dobilo ime po prvom predsjedniku i osnivaču HPK Sv. Mihovil koji je stradao prilikom uspona na Aconcaguu 1999. U skloništu su stolovi, klupe s mogućnosti smještaja 6-8 osoba.

Od ovog križanja staza nastavlja nešto oštrijim usponom kroz rijeđu i manju borovinu te izlazi na travnatu golet po kojoj se uspon nastavlja sve do planinarskog skloništa Zlatko Prgin.

Izlazak na travnatu golet, po kojoj se nastavlja uspon u smjeru pl. skloništa Zlatko Prgin

Planinarsko sklonište Zlatko Prgin (1543 m).

Unutrašnjost skloništa

U potkrovlju predviđen je smještaj za 6-8 osoba

Od skloništa nastavljamo planinarskom stazom koja vodi u kontinuitetu, neprekidno se uzdiže i prolazi  podno vrhova Lisine i Veliki Klek, a potom se pred vrh počinje strmo uspinjati sve do izlaska na najviši vrh Republike Hrvatske – vrha Sinjal (1831 m).

Dan je sunčan i lijep, ugodan za planinarenje, puše slaba bura koja nas osvježava i smanjuje vrućinu. Vrh Dinare sastoji se od dvije podjednako visoke glavice, udaljene pedesetak metara. Jedna od njih je označena geodetskim stupom i metalnim skloništem – slično Aljaževom stupu na Triglavu.  Na drugome vrhu prema sjeveru stoji pet metara visok metalni križ.

Raskrižje putova iznad pl. skloništa

Na  stazi od skloništa prema vrhu

Kuloar po kojemu staza vodi prema vrhu prekriven je snijegom. Tu prelazimo preko snijega na drugu stranu kuloara i zaobilazimo snijeg i po nemarkiranom putu stižemo na vrh Sinjal.

Izlazak na vršni greben – ispred vrha

Dolaskom na vrh Dinare, svakome se čini da je po nečemu posebna. Stajati na najvišoj točki u Hrvatskoj, na trenutak ti se čini biti najviši čovjek u svojoj zemlji, to je poseban osjećaj. Kako je vrh najviši, on obećava i dobar vidik, budući nema većih vrhova koji bi ometali ili spriječili pogled. S  vrha se otvara  prekrasan pogled u svim smjerovima, sjeveroistočno u BiH i na vrh Troglav i Konj, jugoistočno na Cetinsko polje i Peručko jezero, južno na Kijevski Kozjak i Svilaju, a zapadno na Prominu i Knin.

S vrha Sinjal pogled na Cetinsko polje, Peručko jezero i Svilaju

Panoramski pogled prema vrhovima u BiH

Zajednička fotografija na vrhu Dinare

Na vrhu se zadržavamo okvirno 45 minuta, uživajući u lijepom vremenu  i prekrasnom pogledu na okolne vrhove. Nakon toga, nastavljamo dalje, neprekidno po jugozapadnom grebenu, sve do planinarskog skloništa Drago Grubač. Iznad skloništa je vrh Ošljak (1650 m) na kojem se nalazi spomenik domovini.  Pored spomenika prema zapadu je veliki čelični klin s karabinom, postavljen je kao zahvala sadašnje generacije alpinista-planinara i starim alpinistima i penjačima koji su prije 50 godine penjali po stijeni Ošljak.

Na stazi u smjeru Ošljaka i pl. skloništa Drago Grubač

Planinarsko skloništa Drago Grubač

Zajednička fotografija na vrhu Ošljak

Klin s karabinom do kojeg izlazi ferrata Dinaridi

Sa ovog vrha silazak nastavljamo po travnatoj goleti prošaranom travom, slijedeći markacije uz jugozapadni grebenski rub Dinare. Nakon prijeđenih 1,6 km dolazimo do raskrižja planinarskih putova na kojemu  skrećemo lijevo u smjeru Glavaša i izvora. Desno odvaja se staza za sklonište Bili Cvitak.

Na stazi pri silasku s vrha Ošljak

Od ovog križanja nastavljamo silazak nakratko po polegnutom travnatom terenu, da bi nakon toga nastavili oštrim silaskom niz brdo po serpentinama sve do izvora – Gornji bunar (1000 m). Tu smo se osvježili i nadopunili zalihe hladnom izvorskom vodom.

Od raskrižja, staza vodi po blago polegnutom travnatom terenu

Nastavak po strmoj nizbrdici uz višestruke serpentine sve do izvora – Gornji bunar

Izvor pitke vode – Gornji Bunar

Od izvora, nastavljamo silazak po otvorenom terenu do  pećine – Crvene špilje koju smo posjetili. U nastavku silaska planinarska staza vodi kroz visoku makiju vijugajući uz dolce i suhozide sve  do Gradine Glavaš koju smo također posjetili.

Od izvora na polegnutom dijelu staze prema Crvenoj špilji

Ulaz u Crvenu špilju

Pogled sa staze na Gradinu Glavaš iz 14. stoljeća

Utvrda se sastoji od kule i pripadajućih prostorija, a posebno je zanimljiva zbog očuvanosti kule i kruništa na njoj. Početkom arheološkog istraživanja utvrđeno je da je kula pridodana ostalom arhitektonskom sklopu zidova utvrde, kula je bila trokatna i u nju se ulazilo preko ljestava kroz mali otvor na njezinu kruništu.

Pogled prema vrhu kule i njenom kruništu

Od Gradine Glavaš slijedi silazak po otvorenoj goleti do planinarskog skloništa u zaselku Glavaš, odnosno do parkirališta na početku sela, gdje i završava ovaj planinarski izlet.

Planinarsko sklonište u zaselku Glavaš

Dolazak na parkiralište – završne točke ovog planinarskog izleta

Počitaj više na linku: https://gorja.net/putopisi/